naker
Advanced Member
3530 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 08/02/2024 : 14:17:22
|
Solaris (Stanislav Lem)
Prvi kontakt sa vanzemaljskim entitetom nije prošao sjajno i nakon što su naučnici sa eksperimentalnim radioaktivnim iks zracima zasuli celu planetu, želatinasti okean je uzvratio odmazdom tako što je provirio u umove i dušu naučnika-astronauta i projektovao u stvarnost njihove najveće strahove i fobije, u prevodu sve manjkavosti ličnosti ljudskih bića. Poslat je psiholog na svemirsku stanicu koja orbitira oko tajanstvene planete kako bi saznao o čemu se zapravo radi i pokuša nekako da spreči da astronauti skliznu u ludilo..
Sama ideja kojom se Solaris bavi je razumevanje i komunikacija, tj. nerazumevanje i nekomunikacija jer je čovečanstvo na toliko niskom stupnju razvoja da je ono nesposobno da komunicira i razume bilo šta što je drugačije od nas samih, i astronauti su se bukvalno raspali nakon što je okean oživeo iz svesti i podsvesti sve naše strahove i fobije od kojih bežimo i koje želimo da sakrijemo. Pre nego što čovečanstvo krene u istraživanje svemira, prvo treba da istraži sebe.
Najveći atribut knjige je odličan balans između tvrdog sci-fi gde se nauka i tehnički termini često koriste, sa filosofskim aspektom kontakta čovečanstva sa stranim entitetom gde se dovodi u bitanje samo naše bivstvo i egzistencijalizam. Kao da sve ovo nije dovoljno, Lem pored filosofskog & naučno-fantastičnog aspekta priče, nudi i sasvim umerenu dozu horor elementa sa projektovanim iluzijama što rezultira u nekim zaista jezivim scenama. Momenat kada iluzije postanu svesne samih sebe jer shvate da nešto nije u redu sa njima mi je možda i omiljen deo knjige, pored sveopšte premise griže savesti i izbegavanja krivice.
Epohalno sci-fi ostvarenje u svakom mogućem pogledu, a nisam siguran da rečenica da čovečanstvo ne istražuje svemir kako bi pronašlo nove planete, vanzemaljce itd., već da traži ogledalo - nije najbolja rečenica u celokupnoj naučno fantastičnoj literaturi ove vaseljene.
..............
Solaris (Andrei Tarkovsky) (1972) + Solaris (Steven Soderbergh) (2002)
Nakon čitanja knjige obnovio gradivo i ponovo pogledao filmske adaptacije Lemovog romana.
Ruska verzija očekivano nadmoćnija da je skoro neprijatno koliko je bolja odrađena. Tarkovsky tematici pristupa sa autorsko-umetničkim pristupom što rezultira u tome da se u filmu može uživati i pedeset godina nakon izlaska. Postoji par odstupanja u odnosu na knjigu, u filmu bitan deo priče se događa na Zemlji, dok je u knjizi praktički cela priča smeštena na svemirskoj stanici. Meni lično je knjiga bolja od filma, jer u filmu su u jako maloj meri zastupljeni naučni i tehnički momenti koje jedan tvrd sci-fi treba da ima. Još jedna mana filma je starost i ograničen budžet specijalnih efekata, zanimljiva je izjava Tarkovskog da nije zadovoljan filmom usled tehničkih ograničenja i on je želeo da napravi sci-fi film koji prevazilazi žanr naučne fantastike, ali usled potrebe korišćenja specijalnih efekata koje sci-fi zahteva, nije uspeo u svojoj nameri, kao uostalom što je to uspeo da uradi sa čuvenim Stalkerom. Još jedan zanimljiv podatak, Lem je na početku učestvovao u pravljenju filma, ali se povukao jer je bio razočaran što Tarkovsky ne želi da knjigu adaptira od reči do reči. Tarkovsky je izrazio žaljenje jer je Lem napustio projekat i on smatra da Lem u suštini ne razume i potcenjuje film kao umetnost, jer smatra da filmovi treba bukvalno i slepo da adaptiraju knjige, dok Tarkovsky smatra da knjige treba da posluže kao inspiricija za filmove. Cenim da je Tarkovsky u pravu.
Što se tiče američke verzije, uf... Stvarno moraš biti Amer pa da knjigu kakva je Solaris svedeš na seks u svemiru između muškarca i žene.. Mislim stvarno, brojte koliko puta u kadru imamo scenu gologuzog Clooney-a, apsolutno genijalno. Crkoh od smeha čitajući izjavu Lema povodom izlaska filma da koliko ga pamćenje dobro služi on nije napisao knjigu koja se zove Ljubav u svemiru |
|
|