Ja sam čini se jedan od rijetkih ovdje kojima Boneli nije prvi strip koji su pročitali. Dakle, kao klincu prvi strip bio mi je vjesnikov Tom i Jerry i nešto kasnije Alan Ford. Oba izdanja su bila lako dostupna u trgovini mješovitom robom u susjedstvu. Ponekad kad bi me moji vodili u grad kupili bi mi Mikijev zabavnik ili nekog drugog Disneya. Svo to vrijeme moj ujak je gutao Bonellija. Uglavnom Mr Noa, Texa, Kita Tellera i druge kaubojce...Svakodnevno bi kući donosio brdo tih stripova, ali ja ih previše doživljavao nisam jer su mi djelovali preozbiljno???! Moje druženje sa Disneyevim likovima zavrđilo je jednom dok su susjedi čistili tavan ili podrum (ne sjecam se više točno što) iizvukli iz nekog kutka brdo stripoteka i strip artova. I tad sam upoznao Asterixa, Blueberryja, Riđobradog i ostalo društvo... Bonellija sam čitao jako kratko negdje od 1987 do 89 i to uglavnom Zagora i Mr noa. Pamtim jedan kiosk kojeg više nema na uglu Martičeve i Draškovičeve. Tamo sam nažicao svog prvog Bonellija. Bi je to zagorova epizoa Put straha. Ubrzo opet se vratio Alan Fordu. Posjedovao sam čitavu kolekciju koju sam godinama kompletirao. Zagoru se nisam vračao sve dok se nisu pojavila SD izdanja. Negdje oko 2000 sam se oprostio od stripa i evo vratio mu se opet nakon više godina pauze... eh sad sam olakšao dušu
Ja sam isto počeo sa nebonelijem :) Stari je kupovao stripoteku i politikin zabavnik pa sam tako i naučio čitati...zagora sam otkrio tek u 5 - 6 osnovne, i ta Zagoromanija me držala par godina dok se nije pojavio MM.
Imam dobru kolekciju od Zagora, Komandanta Marka, Bleka i Mister Noa (ZS i LMS). Nisam imao vremena da ih sve izbrojim ali mislim da ima oko 250+ komada. Neki od Zagorvih stripova koje imam su glanceri Kako tvoja kolekcija izgleda?
"I wake up and think dreams are real. I sleep so I don't have to feel."
I ja sam imao raznoraznih stripova koji nisu Boneli, brdo mikijevih zabavnika, Almanaha i slicno. Evo ovo je strip izdat 1970 godine, jos uvek u zivotu... jedan od prvih koje sam procitao...
Moj brat je počeo skupljati stripove u prvom razredu osnovne škole i za razliku od neke druge braće koji svojim sestrama nikad nisu dali da taknu u njihove stripove, moj brat se nikad nije ljutio kad bi ih ja uzimala. Tada sam bila u predškolskoj fazi pa još nisam ni znala čitati ali mi je bilo sasvim dosta gledati slikice. Za nekoliko godina mu se sve to debelo vratilo. Imala sam izvanrednu pregovaračku sposobnost kada je trebalo objasniti starom da je izašao novi strip.
Bravo grofice! Ja nisam bio tako dobar u nagovaranju starog kada su mi trebale pare za stripove, jer uvek bi sledilo pitanje: sta ce ti vise stripova? Zar ih nemas dovoljno?
Lako mom starom za te nekadašnje stripove. Njemu je najteže što se moje pregovaračke sposobnosti nije dan danas otarasio. Često dolazi kod mene u Zagreb. I danas mu, sa svojih 28 godina kad ode po cigarete vičem s vrata da uzme koji strip na trafici. ( Da se razumijemo, ima bolja primanja od cijele uže i šire familije, da ne mislite kako iskorištavam ubogog starca koji jedva krpa kraj s krajem.)
Uh, blago tebi! Ja sam u mojoj siroj i blizoj porodici danas zaposleni sa najvecim primanjima, pa ja kupujem sebi stripove, mada tek sad shvatam kako je tesko dati novac na stripove. Iz perspektive mog oca, mogu da zamislim kako mu je to bilo bacanje novca, a evo meni danas, isto nesto mrsko da izvadim novac za strip, ali ljubav prema stripu je jaca! Nisam stipsa, ali tesko covek daje svoj novac, pa to ti je.
Vidio sam kakvu kolekciju Dean ima i ako se obgatim (trenutno pisem knjigu) onda cu napraviti pravu kolekciju od svih bonelliovih junaka. Bice to prava biblioteka stripova
"I wake up and think dreams are real. I sleep so I don't have to feel."
Super tema i dosta interesantnih prica, posebno uvodna kreatora teme! :D Ja sam poceo sa Mikijev Almanah, Mikijev Zabavnik i Diznilend, pretpostavljam kao i vecina djece na 3 ili 4 godine, takogje neke slikovnice iz Biblioteke Buba Mara. Nakon tome upoznao sam se sa Politikinov Zabavnik, gde sam otkrio malo drugacije stripove od Diznijevih koje sam dotad citao i znam da sam ih puno voleo i jedva sam docekivao da dodje petak pa da zajedno sa mog djeda odemo do trafici i kupimo najnoviji broj. Talicni Tom, Tin Tin, Beli Strelac, Fantom, Flash Gordon, kakvi samo su se stripovi izdavali u Politikinom Zabavniku '89ta-'91va, sreca moja da dosta od te brojeve jos uvek cuvam pa povremeno osvezim ta prelepa secanja o moji prvi susreti sa stripom. :) Tek na 5,6 godina, dobio sam nekoliko stripova Zlatne Serije koje sam procitao ali kako se secam nisam se odjednom zaljubio, ali taj Zagor mi je bio najzanimljiv. :) Sledeci put seta me baku po gradu i vidim na jednoj trafici Zagor koji sam sada znao ko je i sta je pa sam hteo da mi kupi taj strip, to je bila epizoda "Do Poslednjeg Daha", moj prv ZS strip koji jos uvek cuvam. Pored Zagora, znam da isto voleo sam i Tarzana, te epizode koje su bile izdane u format Stripoteke, koje su crtale jugoslovenske crtace i scenariste, bile su mi jako dragi. Eh, ta vremena, pre raspada jugoslavije imalo je prevelika ponuda stripova na trafici, za takva vremena mozemo samo da sanjamo.
Super tema i dosta interesantnih prica, posebno uvodna kreatora teme! :D Ja sam poceo sa Mikijev Almanah, Mikijev Zabavnik i Diznilend, pretpostavljam kao i vecina djece na 3 ili 4 godine, takogje neke slikovnice iz Biblioteke Buba Mara. Nakon tome upoznao sam se sa Politikinov Zabavnik, gde sam otkrio malo drugacije stripove od Diznijevih koje sam dotad citao i znam da sam ih puno voleo i jedva sam docekivao da dodje petak pa da zajedno sa mog djeda odemo do trafici i kupimo najnoviji broj. Talicni Tom, Tin Tin, Beli Strelac, Fantom, Flash Gordon, kakvi samo su se stripovi izdavali u Politikinom Zabavniku '89ta-'91va, sreca moja da dosta od te brojeve jos uvek cuvam pa povremeno osvezim ta prelepa secanja o moji prvi susreti sa stripom. :) Tek na 5,6 godina, dobio sam nekoliko stripova Zlatne Serije koje sam procitao ali kako se secam nisam se odjednom zaljubio, ali taj Zagor mi je bio najzanimljiv. :) Sledeci put seta me baku po gradu i vidim na jednoj trafici Zagor koji sam sada znao ko je i sta je pa sam hteo da mi kupi taj strip, to je bila epizoda "Do Poslednjeg Daha", moj prv ZS strip koji jos uvek cuvam. Pored Zagora, znam da isto voleo sam i Tarzana, te epizode koje su bile izdane u format Stripoteke, koje su crtale jugoslovenske crtace i scenariste, bile su mi jako dragi. Eh, ta vremena, pre raspada jugoslavije imalo je prevelika ponuda stripova na trafici, za takva vremena mozemo samo da sanjamo.
Hvala lepo druze! Ti si imao bas raznovrstan izbor stripova, ali jako dobar. Sto kazes, stara, lepa vremena...
Vidio sam kakvu kolekciju Dean ima i ako se obgatim (trenutno pisem knjigu) onda cu napraviti pravu kolekciju od svih bonelliovih junaka. Bice to prava biblioteka stripova
Uh ono je perverzija
Kolekcija posle koje me sramota da pricam o svojoj kolekciji, ili o svom "pokusaju" kolekcije...
Vidio sam kakvu kolekciju Dean ima i ako se obgatim (trenutno pisem knjigu) onda cu napraviti pravu kolekciju od svih bonelliovih junaka. Bice to prava biblioteka stripova
Uh ono je perverzija
Kolekcija posle koje me sramota da pricam o svojoj kolekciji, ili o svom "pokusaju" kolekcije...
Nemoj gubiti nadu Sve sto ti je potrebno za dobru kolekciju je sigurno mjesto u kuci (zbog zene ili djece). Ja bi ti preporucio posebnu sobu za ovo a ne dnevnu i onda polahko. Stripovi nisu toliko skupi ovih dana i nakon nekoliko godina imaces dobru kolekciju. Dean ima 44 godine i siguran sam da ja poceo sa svojom kolkecijom dok je bio mlad u dvadestim godinama.
"I wake up and think dreams are real. I sleep so I don't have to feel."
Jel vam se desi da prolazite starim delom vaseg grada, gde su kuce i objekti izgradjeni pedesetih i sezdesetih godina proslog veka, i starije, i da vas obuzme nostalgicno osecanje, u smislu da je vas grad izgledao upravo tako kada je na nekom od kioska bio Nasilje u darkvudu, Blago crvene planine...I da li su klinci i ljudi koji su mozda kupovali te stripove mogli da shvate koliko ce oni znaciti kroz 20-30-40 godina...
Jel vam se desi da prolazite starim delom vaseg grada, gde su kuce i objekti izgradjeni pedesetih i sezdesetih godina proslog veka, i starije, i da vas obuzme nostalgicno osecanje, u smislu da je vas grad izgledao upravo tako kada je na nekom od kioska bio Nasilje u darkvudu, Blago crvene planine...I da li su klinci i ljudi koji su mozda kupovali te stripove mogli da shvate koliko ce oni znaciti kroz 20-30-40 godina...
Da,znam o čemu pričaš, posebno me taj osjećaj obuzme kad prolazim kroz tržnicu i sjetim se svih onih tezgi sa starim stripovima kojih je 80-ih bilo jako puno, a sad ih gotovo i nema. Kad pričam s ljudima od 50-ak godina, koji više ne čitaju stripove, a svi su ih nekad čitali, baš svi, nabacim koji od tih naslova, ali nitko se ne sjeća da li su ih imali ili čitali... Eee, kad im kažem koliko bi para danas za njih mogli dobiti...
Moj kiosk za stripove bio je kod zeleznicke stanice u Jagodini.Tu je i park sa cudnim drvetom na kome sam sedela i citala stripove. Uvek kada tu dodjem(mada sad dolazim retko),setim se svojih prvih stripova i detinjstva. Kad bolje razmislim,nije proslo puno vremena od tih dana,oko 10ak godina,ali meni se danas to cini mnogo davno. I obicno,sa grizom savesti,pomislim kako sam sada jedna od onih "odraslih osoba",kakva,citajuci Malog princa i Petra Pana,nikada nisam zelela da postanem.
Is that a gun in your pocket or are you just happy to see me? o.o
Mada smo imali mali kiosk u selu nikada nije imao veliki izbor kao sto je to bilo u gradu. Zato sam se uvjek radovao kada odemo u grad jer onda mores da biras Toliko sam obozavao stripove da je za mene kiosk bio neka vrsta hrama. Kada sam se preselio u Hrvatsku 1992 bio sam vrlo dobar prijatelj sa jednom zenom koja je radila u kiosku jer sam stalno visio kraj kioska i ona mi je posudivala stripove tako da ih nisam trebo da kupujem. Dogovor je bio da kada pocitam stripove da ih vratim i tako sam i radio. Bila su to lepa vremena.
"I wake up and think dreams are real. I sleep so I don't have to feel."
Jel vam se desi da prolazite starim delom vaseg grada, gde su kuce i objekti izgradjeni pedesetih i sezdesetih godina proslog veka, i starije, i da vas obuzme nostalgicno osecanje, u smislu da je vas grad izgledao upravo tako kada je na nekom od kioska bio Nasilje u darkvudu, Blago crvene planine...I da li su klinci i ljudi koji su mozda kupovali te stripove mogli da shvate koliko ce oni znaciti kroz 20-30-40 godina...
Da,znam o čemu pričaš, posebno me taj osjećaj obuzme kad prolazim kroz tržnicu i sjetim se svih onih tezgi sa starim stripovima kojih je 80-ih bilo jako puno, a sad ih gotovo i nema. Kad pričam s ljudima od 50-ak godina, koji više ne čitaju stripove, a svi su ih nekad čitali, baš svi, nabacim koji od tih naslova, ali nitko se ne sjeća da li su ih imali ili čitali... Eee, kad im kažem koliko bi para danas za njih mogli dobiti...
Da, svi ti ljudi su mahom imali te stripove, secaju se ponekih junaka ali ne i naziva stripova...i skoro svi su ih razdavali klincima, ili ih pobacali...