Author |
Topic  |
panzer
Advanced Member
    
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 17/12/2010 : 09:47:27
|

Reader's Digest: When, Where, Why How It Happened Događaji, koji su promijenili svijet





Johnson: Zlatokopi - istinita priča Divjeg Zapada

|
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
 |
|
panzer
Advanced Member
    
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
mladjo
Advanced Member
    
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 19/12/2010 : 04:15:04
|
quote: Originally posted by panzer
Ideal family:
http://www.datafilehost.com/download-15132cea.html
Madhouse (ova je "vrlo duga" ):
http://www.datafilehost.com/download-66a9d6ad.html
Nemam jih više ... Skini obe odjednom da ne moram da uploadujem ponovo.
Uživaj (ako češ moči)! 
Panzer: IDEAL FAMILY
Svakako da je kroz različita vremenska doba (a i u istim dobima u gomili oblika) postojala slika savršenstva koja je imala određene karakteristike i društvo koje se više manje poklapalo sa njom. Nešto što bi dobri stari čika Frojd nazvao "Superegom" - ono što društvo od tebe očekuje. Panzerova priča ipak se više fokusira na unutrašnje događaje same obitelji Gnallch, međutim primjećuje se da je ipak to sve moguće prvenstveno zbog društva koje to, ako ne baš da tolerira, a ono da ne posjeduje određene mehanizme koji bi na primjeren način sankcionirali određene društvene događaje. Bilo bi zanimljivo vidjeti i širu verziju dotičnog društva... Sama priča je u svakom slučaju zanimljiva. Sami unutarnji konflikti, razdori, nedostaci ljudskosti te stravične sudbine pojedinih članova pokazuju visoki stupanj disfunkcionaliteta kojim sama obitelj odiše te su opisani na uvjerljiv način i pomažu nam da se uživimo sa glavnim likom i njegovim zastrašujućim spoznajama o njegovim najbližim ljudima. Poneke banalnosti bi ipak trebalo promijeniti, poput načina na koji glavni akter sazna za sudbinu svoje sestre (pogledao je u knjige - steče se dojam kao da je ta informacija na "izvolte" svima:)) a možda bi i smrt oca trebala ipak biti malo "tragičnija", malo bombastičnija od gušenja hranom jer upravo je to trenutak kada sve kreće drugim tokom. U svakom slučaju, pozitivne ocjene. Panzer definitivno ima talenta i ponekad se pitam da li je to neki poznati pisac koji nas samo malo zafrkava sa svojom anonimnošću:)) |
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
 |
|
mladjo
Advanced Member
    
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 19/12/2010 : 04:17:18
|
eh da, mogli bi dodati koju od tvojih priča kao bonus u knjigu |
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
 |
|
panzer
Advanced Member
    
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 19/12/2010 : 19:33:53
|
quote: Originally posted by mladjo
ponekad se pitam da li je to neki poznati pisac koji nas samo malo zafrkava sa svojom anonimnošću:))
Hvala, hvala.
Ma koji poznati pisac. Osim eseja u školi nisam napisao ama baš ništa sve do sada.
Pišem novu priču (Pilgrim look-a-like). Rok: do kraja (ove) godine. Ta če biti poslednja za neko vrijeme.
Inače, na lageru ideja su još dvije, jedna životinjska (suprise ending) i jedna iz Vingeovog svemira. Ali pošto bi za to morao nešto znati o alpinizmu, a ne znam ništa, ostat če (oboje) samo to: ideja.
 |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 19/12/2010 19:44:45 |
 |
|
panzer
Advanced Member
    
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 19/12/2010 : 19:35:27
|
quote: Originally posted by mladjo
eh da, mogli bi dodati koju od tvojih priča kao bonus u knjigu
Ako misliš da to neče naškoditi kvaliteti knjige, samo izvoli.  |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
 |
|
mladjo
Advanced Member
    
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 20/12/2010 : 00:14:53
|
quote: Originally posted by panzer
quote: Originally posted by mladjo
eh da, mogli bi dodati koju od tvojih priča kao bonus u knjigu
Ako misliš da to neče naškoditi kvaliteti knjige, samo izvoli. 
Može je samo podići Ali nisu tvoje priče tako dobre nego su recke loše   |
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
 |
|
panzer
Advanced Member
    
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
nemanja93
Senior Member
   

Serbia
2439 Posts
Member since 06/03/2010 |
Posted - 20/12/2010 : 23:46:22
|
konacno sam zavrsio i Pad Hiperiona.Malo slabiji pocetak,a vrhunski kraj,svidelo mi se. Sad ovaj Endimion izgleda nema nikakve velike veze sa likovima iz Hiperiona:( |
Nisi se okrenula, zato nisi videla igrale su sene.
|
 |
|
mladjo
Advanced Member
    
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
panzer
Advanced Member
    
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 21/12/2010 : 09:26:06
|
quote: Originally posted by mladjo
1. Poneke banalnosti bi ipak trebalo promijeniti, poput načina na koji glavni akter sazna za sudbinu svoje sestre (pogledao je u knjige - steče se dojam kao da je ta informacija na "izvolte" svima:))
2. a možda bi i smrt oca trebala ipak biti malo "tragičnija", malo bombastičnija od gušenja hranom jer upravo je to trenutak kada sve kreće drugim tokom.
1. Zaboravio sam napisati da je našao drugi set ključeva sefa, u kojoj su bile te knjige...  2. možda i ne bi. Imaš romane gde čovjek umre prirodne smrti i onda počnu poteškoče ... Ponekad, i nešto što izgleda dobro sa sobom donese nevolje. Mogao bih ti ispričati istinitu priču o vječanju ispred 20 godina, koje je sa sobom doneslo raspad jedne familije, mržnju, pa čak i smrt jednog člana te iste obitelji ... Ako bi netko to znao tada i ispričao njima, oni bi se smijali šta budala priča ...
U večini primjera kamenčič koji počne lavinu nije veči od drugih i nije napravljen od zlata t.j. nije ništa posebno ...
 |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 21/12/2010 09:50:26 |
 |
|
mladjo
Advanced Member
    
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 21/12/2010 : 11:58:50
|
quote: Originally posted by panzer
quote: Originally posted by mladjo
1. Poneke banalnosti bi ipak trebalo promijeniti, poput načina na koji glavni akter sazna za sudbinu svoje sestre (pogledao je u knjige - steče se dojam kao da je ta informacija na "izvolte" svima:))
2. a možda bi i smrt oca trebala ipak biti malo "tragičnija", malo bombastičnija od gušenja hranom jer upravo je to trenutak kada sve kreće drugim tokom.
1. Zaboravio sam napisati da je našao drugi set ključeva sefa, u kojoj su bile te knjige...  2. možda i ne bi. Imaš romane gde čovjek umre prirodne smrti i onda počnu poteškoče ... Ponekad, i nešto što izgleda dobro sa sobom donese nevolje. Mogao bih ti ispričati istinitu priču o vječanju ispred 20 godina, koje je sa sobom doneslo raspad jedne familije, mržnju, pa čak i smrt jednog člana te iste obitelji ... Ako bi netko to znao tada i ispričao njima, oni bi se smijali šta budala priča ...
U večini primjera kamenčič koji počne lavinu nije veči od drugih i nije napravljen od zlata t.j. nije ništa posebno ...

Sve je to na mjestu. Ovo moje mišljenje je više bilo kao jedan od načina kako bih se meni to više svidjelo da je napisano što, naravno, ne znači da je to automatski bolje od ovoga kako je sada niti da je ovo gore loše, dapače. U svakom slučaju i ovako priča drži vodu. a priča sa vjenčajem samo govori da ljudi nikada ne trebaju biti sto posto sigurni u ishod budućnosti. Nažalost, ponekad je jako nepredvidljiva... |
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
Edited by - mladjo on 21/12/2010 11:59:41 |
 |
|
mladjo
Advanced Member
    
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
panzer
Advanced Member
    
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
    

Bosnia and Herzegovina
4066 Posts
Member since 26/04/2009 |
Posted - 21/12/2010 : 19:37:11
|
Čitajući Poovog "Viljema Vilsona" Čekaj me onde, i veruj u to, doći ću k tebi u duboki do. Nekada mi se, baš kao i junacima Poovih natprirodnih priča, učini da postoji nešta drugo, što natkriljuje postojeći okvir svakodnevnih situacija i logičnog, racionalističkog poimanja naše stvarnosti; momenti uzvišeni ili mračni, no koji uvijek odaju nešto drugačije, neobično i neotkriveno... Tren u kome osjetimo neku atmosferu koja nije sa ovoga svijeta ili spada u sastav citata "ima mnogo više stvari imeđu neba i zemlje nego što možemo i zamisliti..." (parafraziram, naravno). Neki čudni bljesak koji zatitra na ivici ega, na ivici sjećanja, nadražujući sva čula ali se ne zadržavajući trajno ni u jednom. Kažu mi da se moje pamćenje gotovo savršeno uklapa u čisti vizuelni tip, i odista, ja pamtim skoro isključivo u slikama, ili, bolje rečeno, sijenci slika koje sam vidio, sjenkama koje su su obogaćene tananom mrežom mojih opažaja, nesvjesnih analiza i proizašlih zaključaka. Da, ja veliki dio svog vremena pokušavam da bezuspješno vratim neke od prekrasnih trenutaka atmosfere(što je opet, možda i previše prosta riječ za ovo, što prevazilazi moje sposobnosti opisivanja), "golicajući" pamćenje ponovljenim prilikama, no često bez odgovora. Veče, šetam mračnom ulicom, dok kiša pada... Snijeg koji pada, a ja se smrzavam na Kipi i osluškujem jeivo hučanje vjetra u tami. Spuštam se ni planinu, dok pada kiša i blato se gomila, a ja se klizam i svakog trenutka se mogu strmoglaviti. Moj najbolji prijatelj i ja sjedimo u toplom kafiću, "izvaljujući" uobičajene šale i bezbrižno brbljajući. Toliko slika. Što više pokušavam da objasnim, dublje ću se zaplitati u isprazno filozofiranje (za dublji stepen poznavanja samog sebe, na koncu, potrebno je i iskustvo i poznavanje ljudi i svijeta oko sebe). Uostalom, ovo navodim samo da bih pokazao na kakva premišljanja nas navodi Po, i njegove beskrajne aluzije i metafore (konkretno, odlomak o Ligejinim očima)! Elem, najviše volim da dođem iz škole, umoran i nikakav. Onda legnem, razgrnem zavjese kako bih sa izvjesnom "škodoželjnošću" gledao komšijino dvorište, debelo zatrpano snijegom, dok se džinovske pahulje nastavljaju bezobirno spuštati, stvarajući atmosferu prave božićne razglednice. Čudno je to, kada promislim, ali Poove priče, pogotove one mračne i jezive, sa snažnim gotskim elementima, mi savršeno "pašu" uz ovaj ambijent. Izgubi se pojam, vrijeme, moja sobica... A moji živci se naprežu, padajući u nalete napetosti i ekstaze dok se Poove maestralne rečenice nizaju. "Viljem Vilson" nije ni izbliza Poova najbolja priča, ali je vrijedna pažnje zbog svojih ključeva tumačenja. Sve počinje, kao i obično, isposničkim monologom anonimnog glavnog lika, uveliko nepouzdanog naratora, koga naagriza tama bolesti i nadolazeće smrti. Upravo se u voim počecima i odnosa naratora, držim, mogu pronaći razlovi Poovog pisanja: životne teškoće i, ponajviše, unutrašnji konflikti. Junaci su ljudi odbačeni i prezreni, pokajnici lišeni svakog sjaja i gordosti, koji sa puno samosažaljenja i naknadne pameti ispisuju, bolje reći silom nužde izbacuju, mračne prizore koji su previše duboko urezani da bi se izbrisali. Zašto pišu? Da li se time želi reći:"Gledajte, gledajte zlo koje me je izjelo, greške koje sam pravio! Osmotrite moju tamu, no čuvajte se njene sile i zavodljivosti! Vidite li moje muke, prokazujem li iz groba na svog demona koji je pogubio i mene i sebe, jer u meni življaše!" U tom slučaju, sve bi ličilo na onaj stripovski trenutak u kome Zagor nalazi noktima urezanu ili krvlju napisanu poruku raskomadanog nesrećnika, očiju raširenih od straha, dok im ni mrtvačko bljedilo ne može sakriti užas, znak da smrt nije došla kao odmor i mirna luka. Ili, pak, pišu da bi uvidjeli razloge svojih grešaka, padova i uspona, izvlačeći pouku i novu nadu za sebe? Sama priroda našeg opažanja, "subjektivnog odraza objektivne stvarnosti", sprječava ih u ovom zadatku, koji se pokazuje kao uzaludan. Iskrivljena percepcija i zablude u koje čovjek povjeruje su naš najgori neprijatelj. Da, mi sami, način na koji mislimo i živimo, i na koji smo gotovo uvijek osuđeni bez presude i pravde. Priča obrađuje temu dvojnika, koji ovdje, gle, nije mračna polovina, već "svijetla" (ako čisto dobro bez zla uopšte postoji! za obrnuti slučaj bih se već smio zauzeti). Elementi romantičarske ironije su svakako prisutni u ovoj inverziji arhetipskog motiva - a oni uvijek pripadaju nekoj maloj niši ida, otkrivajući više nego što smiju... Da li je razumno pretpostaviti da se iza ove piščeve inverzije motiva krije osjećaj promašenog života i propale, zalude osobe? Viljem Vilson piše, odmotavajući dugi svitak autobiografske priče koja bruji u svima nama, i kad-tad nađe način da izađe na banalnost površine, bilo kroz kafanske priče ili pisanje ili jadikovanje... Piše i pati, ponovo preživljavajući svoje greške kao iskusniji čovjek obogaćen patnjom i iskustvom, i koji, stoga, sa smiješnom lakoćom uočava zelhudost iskušenja u kojima se našao, nejgovu lakomislenost, naivnost i apsurdno brzo survanje u propast, prokockavanje Božjih darova samih (a ima li većeg bola, razmislimo, nego kad sa distance sagledamo greške naše, tada neosvojivu planinu, a sada brdašce u pijesku?! eh, da nam se vratiti, popraviti i proživjeti!). Delirijum daje griži savjesti jednu moćnu personifikaciju, moćnu i mudru, ali nemoćnu da spasi i pouči. Dvije polovine se bore, sve do trenutka kada narator svojom "pobjedom" sahrani sama sebe u gluvu jamu do koje NIŠTA ne dopire. Sve je prokockano i izgubljeno, čak i dar Gospoda našeg - pokajanje i iskupljenje. Ima li gore i mračnije sudbine, nego ostati mrtav za nebesa, zbaciti oprost grijeha sa sebe, skupo pribavljen za čitavo Čovječanstvo blagorodnom krvlju Jagnjetovom. |
Edited by - Mhejl on 21/12/2010 19:48:24 |
 |
|
panzer
Advanced Member
    
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 21/12/2010 : 19:38:47
|
quote: Originally posted by mladjo
Ovo moje mišljenje je više bilo kao jedan od načina kako bih se meni to više svidjelo ...
Postoji diskretno pravo pisca, da napiše, što želi. Koliko knjiga bih ja želio promijeniti jer bi se mi tako više svidjele ... 
Postoji dvoje vrsta pisaca: jedni žele ugoditi svima (za muške čitatelje - junak spasi planetu, za žene - oženi se sa glavnim junakinjom, za što više čitatelja - uključiš crnce, Indijance, bijelce, Japance, svemirce, ... ), a sa druge strane Martin i Co., koji ubiju junaka ako smatraju da mora da ide ... Ne mare za to, da li če ljudi zbog toga plakati ili ne (osim ako netko kao Kathy iz Miseryja ne otme Martina i prisiljava ga, da oživi nekog od junaka ili pak kao kod Doyla koji je savio rep među noge i oživio Holmsa).
Meni se ipak ovi drugi više sviđaju ... U mojoj poslednjoj priči djeca opet naj*bu ... Tko to ne voli, neka ne čita (ali če biti ipak sretan kraj ) |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
 |
|
panzer
Advanced Member
    
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 21/12/2010 : 19:40:41
|
quote: Originally posted by mladjo
Ali nisu tvoje priče tako dobre nego su recke loše  
Da te popravim: Ali nisu tvoje priče tako dobre nego su (tvoje) recke loše ...
Da se zna da nisi mislio na Vopeta, Mhejla i Co., koji se zaista trude, nego samo na mene ...
 |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 21/12/2010 19:43:15 |
 |
|
tosha
Average Member
  

Bosnia and Herzegovina
961 Posts
Member since 31/10/2010 |
Posted - 21/12/2010 : 19:59:09
|

Zanimljiv Dark Fantasy Horror autora Roberta E Howarda po kojem je rađen i film(bolja je knjiga naravno iako je i film zabavan )
Radnja se odvija krajem 16-og, početkom 17-og st.,te prati Solomona Kanea čovjeka koji želi iskorijeniti svo zlo svijeta. Ono bez čega ne ide nigdje su njegova oružja: 2 mača (rapier i cutlass) te dva pištolja marke flintlock.
knjiga je podjeljena na 7 poglavlja: Crvene Sjene,Lubanje među Zvijezdama, Zveket Kostiju,Mjesec Lubanja, Planine Mrtvih, Krila u Noći(meni najbolje),Jeka Koraka.
Kanea pratimo od Europe do Afrike,pri čemu se on obračunava sa zlim silama ljudožderima,duhovima,vampirima,akaane-ama(leteći đavoli)...
"When you make a deal with the Devil there will be Hell to pay" |
"Nothing is true, everything is permitted." |
 |
|
panzer
Advanced Member
    
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 22/12/2010 : 10:44:47
|
Najomiljenija knjiga moga oca:
 |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 22/12/2010 10:45:18 |
 |
|
mladjo
Advanced Member
    
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 22/12/2010 : 15:11:49
|
quote: Originally posted by Mhejl
Čitajući Poovog "Viljema Vilsona" Čekaj me onde, i veruj u to, doći ću k tebi u duboki do. Nekada mi se, baš kao i junacima Poovih natprirodnih priča, učini da postoji nešta drugo, što natkriljuje postojeći okvir svakodnevnih situacija i logičnog, racionalističkog poimanja naše stvarnosti; momenti uzvišeni ili mračni, no koji uvijek odaju nešto drugačije, neobično i neotkriveno... Tren u kome osjetimo neku atmosferu koja nije sa ovoga svijeta ili spada u sastav citata "ima mnogo više stvari imeđu neba i zemlje nego što možemo i zamisliti..." (parafraziram, naravno). Neki čudni bljesak koji zatitra na ivici ega, na ivici sjećanja, nadražujući sva čula ali se ne zadržavajući trajno ni u jednom. Kažu mi da se moje pamćenje gotovo savršeno uklapa u čisti vizuelni tip, i odista, ja pamtim skoro isključivo u slikama, ili, bolje rečeno, sijenci slika koje sam vidio, sjenkama koje su su obogaćene tananom mrežom mojih opažaja, nesvjesnih analiza i proizašlih zaključaka. Da, ja veliki dio svog vremena pokušavam da bezuspješno vratim neke od prekrasnih trenutaka atmosfere(što je opet, možda i previše prosta riječ za ovo, što prevazilazi moje sposobnosti opisivanja), "golicajući" pamćenje ponovljenim prilikama, no često bez odgovora. Veče, šetam mračnom ulicom, dok kiša pada... Snijeg koji pada, a ja se smrzavam na Kipi i osluškujem jeivo hučanje vjetra u tami. Spuštam se ni planinu, dok pada kiša i blato se gomila, a ja se klizam i svakog trenutka se mogu strmoglaviti. Moj najbolji prijatelj i ja sjedimo u toplom kafiću, "izvaljujući" uobičajene šale i bezbrižno brbljajući. Toliko slika. Što više pokušavam da objasnim, dublje ću se zaplitati u isprazno filozofiranje (za dublji stepen poznavanja samog sebe, na koncu, potrebno je i iskustvo i poznavanje ljudi i svijeta oko sebe). Uostalom, ovo navodim samo da bih pokazao na kakva premišljanja nas navodi Po, i njegove beskrajne aluzije i metafore (konkretno, odlomak o Ligejinim očima)! Elem, najviše volim da dođem iz škole, umoran i nikakav. Onda legnem, razgrnem zavjese kako bih sa izvjesnom "škodoželjnošću" gledao komšijino dvorište, debelo zatrpano snijegom, dok se džinovske pahulje nastavljaju bezobirno spuštati, stvarajući atmosferu prave božićne razglednice. Čudno je to, kada promislim, ali Poove priče, pogotove one mračne i jezive, sa snažnim gotskim elementima, mi savršeno "pašu" uz ovaj ambijent. Izgubi se pojam, vrijeme, moja sobica... A moji živci se naprežu, padajući u nalete napetosti i ekstaze dok se Poove maestralne rečenice nizaju. "Viljem Vilson" nije ni izbliza Poova najbolja priča, ali je vrijedna pažnje zbog svojih ključeva tumačenja. Sve počinje, kao i obično, isposničkim monologom anonimnog glavnog lika, uveliko nepouzdanog naratora, koga naagriza tama bolesti i nadolazeće smrti. Upravo se u voim počecima i odnosa naratora, držim, mogu pronaći razlovi Poovog pisanja: životne teškoće i, ponajviše, unutrašnji konflikti. Junaci su ljudi odbačeni i prezreni, pokajnici lišeni svakog sjaja i gordosti, koji sa puno samosažaljenja i naknadne pameti ispisuju, bolje reći silom nužde izbacuju, mračne prizore koji su previše duboko urezani da bi se izbrisali. Zašto pišu? Da li se time želi reći:"Gledajte, gledajte zlo koje me je izjelo, greške koje sam pravio! Osmotrite moju tamu, no čuvajte se njene sile i zavodljivosti! Vidite li moje muke, prokazujem li iz groba na svog demona koji je pogubio i mene i sebe, jer u meni življaše!" U tom slučaju, sve bi ličilo na onaj stripovski trenutak u kome Zagor nalazi noktima urezanu ili krvlju napisanu poruku raskomadanog nesrećnika, očiju raširenih od straha, dok im ni mrtvačko bljedilo ne može sakriti užas, znak da smrt nije došla kao odmor i mirna luka. Ili, pak, pišu da bi uvidjeli razloge svojih grešaka, padova i uspona, izvlačeći pouku i novu nadu za sebe? Sama priroda našeg opažanja, "subjektivnog odraza objektivne stvarnosti", sprječava ih u ovom zadatku, koji se pokazuje kao uzaludan. Iskrivljena percepcija i zablude u koje čovjek povjeruje su naš najgori neprijatelj. Da, mi sami, način na koji mislimo i živimo, i na koji smo gotovo uvijek osuđeni bez presude i pravde. Priča obrađuje temu dvojnika, koji ovdje, gle, nije mračna polovina, već "svijetla" (ako čisto dobro bez zla uopšte postoji! za obrnuti slučaj bih se već smio zauzeti). Elementi romantičarske ironije su svakako prisutni u ovoj inverziji arhetipskog motiva - a oni uvijek pripadaju nekoj maloj niši ida, otkrivajući više nego što smiju... Da li je razumno pretpostaviti da se iza ove piščeve inverzije motiva krije osjećaj promašenog života i propale, zalude osobe? Viljem Vilson piše, odmotavajući dugi svitak autobiografske priče koja bruji u svima nama, i kad-tad nađe način da izađe na banalnost površine, bilo kroz kafanske priče ili pisanje ili jadikovanje... Piše i pati, ponovo preživljavajući svoje greške kao iskusniji čovjek obogaćen patnjom i iskustvom, i koji, stoga, sa smiješnom lakoćom uočava zelhudost iskušenja u kojima se našao, nejgovu lakomislenost, naivnost i apsurdno brzo survanje u propast, prokockavanje Božjih darova samih (a ima li većeg bola, razmislimo, nego kad sa distance sagledamo greške naše, tada neosvojivu planinu, a sada brdašce u pijesku?! eh, da nam se vratiti, popraviti i proživjeti!). Delirijum daje griži savjesti jednu moćnu personifikaciju, moćnu i mudru, ali nemoćnu da spasi i pouči. Dvije polovine se bore, sve do trenutka kada narator svojom "pobjedom" sahrani sama sebe u gluvu jamu do koje NIŠTA ne dopire. Sve je prokockano i izgubljeno, čak i dar Gospoda našeg - pokajanje i iskupljenje. Ima li gore i mračnije sudbine, nego ostati mrtav za nebesa, zbaciti oprost grijeha sa sebe, skupo pribavljen za čitavo Čovječanstvo blagorodnom krvlju Jagnjetovom.
Izvrstan tekst  |
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
 |
|
sawitch
Advanced Member
    

Serbia
41188 Posts
Member since 17/11/2007 |
Posted - 22/12/2010 : 15:58:59
|
Evo jedne knjige koju bih vam preporucio:
Kaludjer koji je prodao svoj ferari (Robin Sarma)

Covek koji je naizgled ispunio san - Jedan od najuspesnijih advokata u drzavi, milioner, poseduje dvorac, privatno ostrvo, avion, najbolje zene... Iznenada ga u sudnici tokom procesa pokosi infarkt.. Tokom oporavka shvata da je emocionalno prazan, iscrpljen, i umoran.. Odlazi u Indiju i na preporuku tamosnjih svestenika odlazi na Tibet u potrazi za lekom za dusu.. Nalazi ga i vraca se podmladjen, vidno zdrav, zraceci pozitivnom energijom ulazi u kancelariju svog nekadasnjeg "segrta" i... Knjiga koja stvarno menja poglede na zivot.. Prepuna odlicnih misli, starih mudrosti, lepih poredjenja, odise optimizmom..
Online knjiga: (http://www.scribd.com/doc/23622678/RobinSarma-Kaludjer-Koji-Je-Prodao-Svoj-Ferari)
Ocena od mene 9/10 |
Patricia hic mea totus mundus est |
 |
|
culfis
Advanced Member
    

6738 Posts
Member since 01/12/2006 |
Posted - 22/12/2010 : 20:46:33
|
Zaboravljena Gora je prva knjiga epske fantastike o mitskim bićima Crne Gore crnogorskog autora Milisava Popovića. Knjiga je od samog izdanja veoma dobro primljena i dobila je mnogobrojne pozitivne kritike, a mediji su autora, kako zbog tematike, tako i zbog jedinstvenog stila pisanja, prozvali crnogorskim Tolkinom.

Novembra 2008. godine, knjiga dobija Orfejevu Liru, prvu nagradu za prozu na međunarodnoj književnoj manifestaciji "Orfejeva Lira", u organizaciji Akademije za evropsku kulturu, koja se održala u Bugarskoj (Sofija, Krumovgrad).
Februara 2009. godine, u prvoj nacionalnoj akciji (NAJ AKCIJA) koja je organizovana sa ciljem da se istaknu pojedinci i događaji koji su obilježili 2008. godinu u Crnoj Gori, devet kategorija je dobilo svoje lauerate. Nagradu za najbolju knjigu je dobio Milisav Popović (za knjigu Zaboravljena gora) - cime je ovo djelo postalo prvo "omiljeno štivo" koje je odabrao sam narod. Akcija je trajala mjesec dana, a medijski pokrovitelj je bila ATLAS TV. Za "Zaboravljenu Goru" je glasalo više od 10.000 građana.
Sadržaj knjige čini tridesetak profilnih priča, koje pored već poznatih bića iz slovenske mitologije, govore i o onim stvorenjima, demonima, vilama, čije "postojanje" literarna podloga nikada ranije nije bilježila.
Mitska bića i likovi u djelu
Gilzviti, Drekavac, Psoglavci, Alebi, Drvozbori, Serpena, Vukodlaci, Vampiri, Valgore, Starpanja, Zduvači, Zagrivuk, Jaudi, Trokloci, Morena, Svarog, i mnogi drugi.
|
Jel to štos iz Minhena? |
 |
|
mladjo
Advanced Member
    
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 23/12/2010 : 00:37:12
|
Počeo sam pisati knjigu!   Biti će u formi dnevnika, radni naslov je "Dnevnik starog momka" i biti će otprilike na tragu Gandovog Pac - Mana.
A ako odustanem, javit ću vam
Uglavnom, moram dovršiti ovu knjigu sa recenzijama, moram, recimo do ljeta, napisati barem većinu "Dnevnika" i moram redovito pisati recenzije, kako stripiva(tj. Blueberryja) tako i knjiga.
Ufffff....
Treba delati, treba delati...   |
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
 |
|
panzer
Advanced Member
    
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 23/12/2010 : 09:27:44
|
quote: Originally posted by mladjo
1.Biti će u formi dnevnika, radni naslov je "Dnevnik starog momka"
2.Uglavnom, moram dovršiti ovu knjigu sa recenzijama, moram, recimo do ljeta
1. Ako si ti star, šta smo onda mi, stariji od tebe? 
2. Neka ti je sa srečom ... |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
 |
|
panzer
Advanced Member
    
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 23/12/2010 : 09:53:19
|
quote: Originally posted by sawitch
Evo jedne knjige koju bih vam preporucio:
Covek koji je naizgled ispunio san - Jedan od najuspesnijih advokata u drzavi, milioner, poseduje dvorac, privatno ostrvo, avion, najbolje zene...
Crveno, sve crveno! sawitch - izvana navijač Partizana, iznutra Zvezdaš.
   |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
 |
|
Topic  |
|
|
|