Author |
Topic  |
zlatan bihac
Advanced Member
    

Bosnia and Herzegovina
7858 Posts
Member since 24/03/2009 |
Posted - 07/11/2011 : 16:00:31
|
@ samotnjak: čitajući onu tvoju priču sa ponijem,odmah sam pomislio da si negdje blizu iz ovog dijela BiH...nekako mi je priča djelovala poznato,kao i ona o prodaji kolekcije na pijaci...bilo je puno takvih scenarija.. |
 |
|
samotnjak
Starting Member
.jpg)
Bosnia and Herzegovina
83 Posts
Member since 23/09/2011 |
Posted - 07/11/2011 : 21:49:28
|
da prijatelju, iz najzapadnijeg dijela BiH. iz V. K. ti ćeš ove inicijale lako skontati :-)
uglavnom, da ne lutam od teme. imam jednu dobru (jako tužnu priču) vezanu za prijatelja iz djetinjstva i romane. jedva čekam da nađem vremena i inspiracije da je ispričam na najautentičniji način... |
 |
|
herzegovina.boy
New Member


Bosnia and Herzegovina
187 Posts
Member since 26/10/2008 |
Posted - 07/11/2011 : 23:51:02
|
quote: Originally posted by samotnjak
da prijatelju, iz najzapadnijeg dijela BiH. iz V. K. ti ćeš ove inicijale lako skontati :-)
uglavnom, da ne lutam od teme. imam jednu dobru (jako tužnu priču) vezanu za prijatelja iz djetinjstva i romane. jedva čekam da nađem vremena i inspiracije da je ispričam na najautentičniji način...
Ja nisam ni blizu tvog kraja,ali mogu da se opkladim da je rijec o Velikoj Kladusi,zar ne? |
 |
|
samotnjak
Starting Member
.jpg)
Bosnia and Herzegovina
83 Posts
Member since 23/09/2011 |
Posted - 08/11/2011 : 07:10:28
|
pogodio si @herzegovina.boy naravno. Ali to i nije bitno. Evo jedne priče:
Svi mi koji smo odrastali uz romane, slažemo se da su nam oni djetinjstvo učinili ljepšim i bezbrižnijim. To nažalost nikada neće shvatiti oni koji se nikada na romane nisu ''navukli'', i koji su svoje djetinjstvo proveli uz neke druge ''poroke''. Međutim, šta mislite da li je moguće da su romani uništili nečije djetinjstvo i bili ključni razlog da život dotične osobe u konačnici zbog stripova bude upropašten?
Ja mislim da jeste, i skoro sam u to siguran. Naravno, nisu bukvalno romani upropastili nečiji život, već osobe koje su smatrale da su romani veliko zlo koje djeci treba strogo zabraniti. Pokušat ću ispričati priču iz djetinjstva kojoj sam bio svjedok i u kojoj i ja imam priličan udio, ali hvala Bogu, u njoj nisam glavna uloga.
Znam da se dugi postovi po pravilu ne čitaju već se samo nasumično ''prelete'', pa ću iz tog razloga nastojati biti što kraći i direktniji, premda mi to ovaj put vjerovatno neće poći za rukom jer je priča duga. Da počnem.
U mojoj generaciji je bio jedan tip (zvaću ga M. DŽ., a to su mu inicijali) koji je bio veliki stripoljubac. Išli smo i istu školu i bili smo generacija, samo što je on bio drugo odjeljenje. Bio je miran, tih i povučen, uglavnom potpuno bezazlen tip. Čak je imao i neku manu koja nije bila mnogo izražajna. Danas znam da je to bila vrsta ''tikova''. Donja vilica bi mu se svakih nekoliko desetaka sekundi kretala dole-gore što on vjerovatno nije mogao kontrolirati.
Redovno je navraćao kod mene da mijenjamo romane. Moja mama je bila skoro stopostotno liberalna po pitanju romana, i imao sam punu slobodu po tom pitanju. Kod njega nije bio isti slučaj, ali o tome malo kasnije. Ulazio bi mi u kuću i odmah kibicirao Zagorove romane koji sam imao priličan broj. To je bio period u kojem sam još uvijek gajio iluzije da ću sakupiti sve ZS i LMS romane, tako da sam u kolekciji znao imati i skoro 800 brojeva. On je bio veći strateg od mene i mnogo lukaviji, pa se odmah u početku fokusirao na sakupljanje isključivo Zagora. Zbog toga sam mu često davao Zagore za druge romane. Nudio je mnogo Blekovih, Markovih i drugih romana za jedan Zagorov. Tada sam mislio da mi se to isplati, jer sam velikom brzinom povećavao kolekciju.
Govorio mi je o svojoj kolekciji, ali je nikada nisam vidio svojim očima. Sve do jednog dana kada me je pozvao sebi u kuću. Sjećam sa da je od roditelja dobio ''specijalnu propusnicu'' za mene, a nikad nisam saznao kako ju je dobio. Možda je u školi malo popravio icjene jer je s tim uvijek imao problema. Roditelji su mu branili romane i uvijek su ih smatrali ključnim razlogom njegovih slabih ocjena u školi, što je naravno bila velika glupost. Uglavnom, ušao sam u njegovu sobu, te mi je otvorio vrata donjeg dijela ormara. Ostao sam bez teksta!!! Ne znam koliko je bilo brojeva ali ih je bilo mnogo. Skoro su stopostotno bili glanceri. Sjećam se da sam tada kod njega vidio komplet ''Svemirska braća'', legendarne epizode koju ja nikad nisam uspio kompletirati.
Bilo je tu svega i svačega. Ja sam se skoro izgubio, neću reći od zavisti, već jednostavno od tuge jer ja nisam imao svo to blago. Ne znam kako sam doteturao do kuće, ali znam da sam bio kao uboden. Možda je taj pogled na tu predivnu kolekciju Zagora i bio ključni motiv da se i ja fokusiram samo na prikupljanje Zagora i kasnije Mister-Noa.
Dani su prolazili, a on je svoju kolekciju samo uvećavao. Bio je neumoran, stalno je hodao u potrazi za novim brojevima. Bog zna koliko je stotina (možda i hiljada) kilometara prešao u potrazi za Zagorovim epizodama, i uvijek je bio korak ispred mene. Ja mu nisam bio ni do koljena. Jednostavo nisam mogao shvatiti gdje je i kako uvijek uspio da nabavi neki novi glaner i da me nanovo oneraspoloži...
Tako je bilo sve do jednog kobnog dana kada sam čuo strašnu vijest. Nakon jednog odlaska u školu na informacije, mama mu se izuzetno razljutila zbog slabih ocjena, te je odlučila da sto puta izrečenu prijetnju praktično sprovede u (ne)djelo. Došla je kući i sve Zagore izbacila napolje. Potpalila je vatru i uništila sve i jedan broj! To mora da je bila velika vatra. Šta mislite kako se osjećao moj jadni prijatelj? Zamislite jadnog dječaka od nekih 12-13 godina kako zaključan u sobi čuje pucketanje vatre koja nemilice guta plod njegovog dugogodišnjeg rada? (Možda je sve gledao kroz prozor) Stotine sati rada, nade i straha, pretvara se u pepeo. Siguran sam da je preživio jednu veliku noćnu moru koja će obilježiti njegov život, jednom zauvijek.
Roditelji to nisu kontali. Ja bi ih nazvao primitivnim seljačinama koje su svome djetetu nanijeli toliko boli koje ja ne bih poželio ni svome neprijatelju, a kamoli vlastitom djetetu. Hvala Bogu kada ja nisam imao takvu mamu (oca nisam imao, rođen sam tek nakon njegove smrti).
Međutim, M.Dž. se nije predao. Iako od toga dana više nije bio isti, ipak je opet počeo da sakuplja Zagora. Krenuo je s nule, i vjerovali ili ne, u relativno kratkom vremenu je u velikoj mjeri obnovio izgorjelu kolekciju. Mislim da me nije bio stigao jer sam se i ja posvetio samo Zagoru i Mister –No-u. Preuzeo sam njegovu taktiku i životnu filozofiju, te sam sve junake davao za ova dva spomenuta. Broj romana se smanjivao ali je kvalitet kolekcije rastao. Redovno je navraćao kod mene i nastavljao raditi ono što je najbolje znao: sakupljati i arhivirati Zagora.
Ali budućnost mu je donijela nova iskušenja i duševnu patnju. Vjerovali ili ne, tragediju koju sam maloprije opisao, doživio je još jednom, nekako pred rat. Roditelju su mu po drugi put spalili obnovljeno kolekciju! Ne znam šta je ovaj put bio razlog, ali vjerovatno ocjene kao i prvi put. Od tada više M.DŽ.-a, nisam prepoznavao.
Počeo je neki svoj novi život. U općoj ekonomskoj i ratnoj krizi, prvo su došle cigarete, pa alkohol pa i ''trava''. Iako smo skoro postali stranci, ipak me svaki put pri susretu pozdravljao riječima ''đe si''. Na sve to, mobiliziran je pred sami kraj rata i prošao tešku obuku. Ja sam to izbjegao jer sam bio mlađi od njega godinu dana ili samo nekoliko mjeseci, (bili smo različito godište -on '76 a ja '77) iako smo išli u istu generaciju. U krvavom bratoubilačkom ratu i Bosanskoj krajini je bilo svega. On je završio na pogrešnoj strani i u pogrešnoj armiji koja je bila izdajnička. To naravno nije bila njegova greška niti njegov izbor, već samo ''prst sudbine'' koji mene hvala Bogu nije pritisnuo. Uglavnom, skoro pred Dejton, teško je ranjen i jedva je preživio. Nakon rata se vratio drogi koju je uživao sve do zločina kojeg će počiniti. Postao je jako agresivan i nasilan, pogotovo kada se napije. Po gradu je stalno pravio probleme, i psihički je skroz ''odlijepio''. Sada se više nismo ni pozdravljali. Prošao bi pored mene kao mumija i ne bi prozborio ni riječi. Iskreno, bojao sam ga se jer je bio totalno nepredvidiv. Jednom je po gradu polupao nekoliko centralnih izloga pa ga je policija po ko zna koji put privela. Roditelji su bili u stalnom strahu jer je kod kuće pravio najviše problema. Pričali su mi ljudi iz čaršije u koje imam povjerenje, da je jednom za sitnu opkladu potpuno go protrčao gradom!
A onda se i to desilo. To je bila glavna vijest tog dana. M.DŽ. je nožem na smrt izbo svog jarana, narkomana kao i on. Dvadeset sedam puta ga je uboo kuhinjskim nožem, i onda otišao u obližnju kafanu da se napije. Ni za ubicom ni za ubijenim niko nije mnogo žalio. Ubijeni je bio teški kriminalac i narkoman koji je bio na teretu cijelom gradu i društvu uopće, a ubica isto tako. Roditelji su ga se ''riješili'' na duže vrijeme, a možda i zauvijek. To se desilo prije par godina, i od tada prijatelja iz djetinjstva više nisam vidio niti sam išta u vezi njega čuo. Povremeno mu vidim starijeg brata, ali mi nezgodno da išta pitam.
Nakon svirepog ubistva svi koji su M. DŽ.-a poznavali iz djetinjstva, čudili su se šta se desilo s tim nekad mirnim i povučenim dječakom iz komšiluka. Šta je to što ga je za relativno kratko vrijeme preobrazilo u nasilnog i napasnog tipa od kojeg je zazirao cijeli grad, pa i svi mi koji smo djetinjstvo proveli s njim? Svi su imali neke svoje teorije i skoro stopostotno su to vezali za traume iz rata. Međutim, ja imam svoju teoriju. Njegov problem je nastao prije rata, a rat je samo finalizirao totalni razumski krah koji je nastao onog trenutka kada je vidio i čuo kako mu u plamenu nestaje Zagorova vrijedna kolekcija. Zagor i Čiko su gorjeli na lomači, a on im nije mogao pomoći. Kako bi se vi osjećali? Kasnije je istu traumu doživio još jednom, a onda je došao rat...
Ne znam u kakvom bosanskom kazamatu leži moj drug. Vjerovatno je to neki zatvor za psihičke bolesnike (ako takav uopće kod nas postoji). Samo Bog zna šta sve tamo proživljava. Odavno mi je na um pala jedna ideja, ali će se najvjerovatnije sve zadržati samo na ideji, jer život nije film niti roman sa sretnim završetkom. Nešto sve mislim, da mu je sada, nakon toliko godina bez romana, pokloniti cijelu kolekciju Zagora (najbolje bi bilo da je to ZS i LMS jer je ta edicija obilježila njegovo djetinjstvo), kako bi se osjećao? Da li bi se desilo čudo, i da li bi njegova duša i um opet progledali? (kao što je progovorila ona djevojka u Zagorovom romanu ''Tajna manastira'' i ''Živi zakopani'') Da li bi mu se na lice barem za trenutak vratio dječački osmjeh a dušom zavladao osjećaj neizmjerne radosti koju smo mi osjećali kada bi se nekim čudom uspjeli dokopati nekog Zagorovog romana, niske cijene i broja? Ne znam, ali mislim da ne bi. Kako rekoh, život često nije bajka a traume iz djetinjstva se baš i ne liječe tako lako. Ipak, da imam priliku, možda bi mu poslao barem DVD-ove na koje bih spržio čitavu kolekciju, ali ko zna da li bi je imao priliku pregledati jer sigurno nema pristup računaru.
Eto to je bila priča o mom drugu kojem su po mom skromnom mišljenju roditelji uništili djetinjstvo, a samim tim i život. O njemu često mislim, a ovo je jedan vid prisjećanja na njega. To vjerovatno nikada neće saznati, ali sam s vama podijelio teret koji me tišti. Možda će nekom ove riječi biti od koristi.
Izvinite na dugom postu, ali kraće nisam mogao.
|
 |
|
adriano
Advanced Member
    
Croatia
4656 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 08/11/2011 : 11:16:31
|
prava drama. iako su mnogi skloni podcjenjivati utjecaj romana na razvoj djeteta, mislim da je trauma koju je proživio taj dečko prilikom ta dva požara u najosjetljivijem periodu svog razvoja, mogla biti onaj dodatni upaljač koji ga je odveo na put poroka i kriminala. Ipak, ne treba niti precjenjivati ta dva događaja. nisu oni jedini uzrok njegovog zastranjivanja, jer onda bi ulicama hodalo bilo puno više takvi nesretnika.
|
 |
|
I like girlz
Advanced Member
    

Bosnia and Herzegovina
7847 Posts
Member since 18/01/2005 |
Posted - 08/11/2011 : 23:57:48
|
quote: Originally posted by herzegovina.boy
Rat je zavrsio i ja zelim da se vratim kuci ali to ce potrajati jos par godina ,svejedno ipak sam se sa 21 godinom uspio prvi vratiti...
ako me išta obraduje u ovoj našoj tmurnoj svakodnevnici, onda su to sretne povratničke priče. i uvijek me veseli kad se neko vrati na rodno ognjište, ali da to opstane kao održivi povratak, a ne patnja.
sa srećom i vjerom u bolje sutra prijatelju  |
"Experience is simply the name we give our mistakes" |
Edited by - I like girlz on 08/11/2011 23:59:34 |
 |
|
red cloud
Advanced Member
    

Serbia
3928 Posts
Member since 29/06/2009 |
Posted - 10/11/2011 : 09:13:47
|
Lepo je citati ove price  Meni nikad nece biti problem da procitam "kilometarski" post na ovom topicu. |
Nasilje u Darkvudu |
 |
|
herzegovina.boy
New Member


Bosnia and Herzegovina
187 Posts
Member since 26/10/2008 |
Posted - 11/11/2011 : 00:11:35
|
quote: Originally posted by I like girlz
quote: Originally posted by herzegovina.boy
Rat je zavrsio i ja zelim da se vratim kuci ali to ce potrajati jos par godina ,svejedno ipak sam se sa 21 godinom uspio prvi vratiti...
ako me išta obraduje u ovoj našoj tmurnoj svakodnevnici, onda su to sretne povratničke priče. i uvijek me veseli kad se neko vrati na rodno ognjište, ali da to opstane kao održivi povratak, a ne patnja.
sa srećom i vjerom u bolje sutra prijatelju 
Hvala prijatelju,nada i vjera nas jedino mogu i odrzat u ovim teskim vremenima,ali svoje je uvjek svoje i to niko nemoze da ti trajno oduzme,a sto se tice samotnjakova posta mogu reci da mi se svidjaju vise veliki postovi od ovih kratki i ako dugi procitam ih od rijeci do rijeci,super su,samo je steta sto i drugi nece da ispricaju po neku epizodu iz svog djetinjstva kojih sigurno ima,mozda misle da je slicna napisana,ali koliko god bile slicne one su i razlicite,zato dajte pisite nemojte da da vam bude tesko. |
 |
|
kaius
Starting Member

42 Posts
Member since 20/01/2009 |
Posted - 20/11/2011 : 12:49:48
|
ako uzmemo ,kako je pisac gore naveo,-traume ! jesu,sad,ako se ne fokusiramo na stripove,,nego na bilo šta drugo što nam se dešava u djetinstvu,i na osobe koje su kao taj dečko više povučeni u sebe ,ali,nađu ,otkriju svoju ljubav prema nečemo i u tome nalaze veselje sreču ,.... Razmislite o onima koji su sa vama išli u školu, i bili takvi,i kao što obično biva,,zaljubili se u neku curu koja ih nije ni gledala,,nego sa svojim "dečkom" ondašnjim i društvo njihovo omalovažavali i smijali se takvim osobama (vidio sam toga i ja po razredima )),i to je trauma neka ! za ovog dečka,nemože se jednostavno reč,ako mu se nebi to desilo,,možda bi isto tako poludio i skrenuo na neki tužan i ružan put! Treba uzet u obzir sve,,prvo ljubav prema nečemu,trud koji je ulagao u to,pa znam i po sebi,kad u nešto ulažeš čitavog sebe,,i poslije dođe razočaranje, ili budeš povrijeđe,ili.... ostavlja tragove,i kad si odrastao,,a kad si mali pogotovo ostavlja tragove! Kako si rekao,ipak je nakon prvog puta nastavio ,digao glavu,našao opet onu hrabrost,elan za krenut dalje ispočetka,nije lako,ali je! i nismo svi sa čeličnim živcima,ili svi optimisti,a okolina u tome ili pomaže,ili nas gura dublje! ono razumijevanje i pomoč,kao takav tip osobe,nije imao baš tamo gdje je trebao ,u svom domu,od osoba koji su trebali razgovarat snjim,pomagat,! Prijetnje,ucjene ....ne pomaže,nego samo održava onaj pritisak na psihu iz dana u dan,,i strah ,kontuinirani,stalni. napravimo usporedbu jednu-ljubav prema nekoj ženi ,,neko če reč da to nije isto i da se nemože usporedit,,ali...može,,u oba slučaja je neko čitavog sebe uložio,nade,trud.osječaje..... koliko njih je skrenulo,poludilo kad su ostali povrijeđeni,prevareni,ostali bez "predmeta " koje im je ispunjavalo dane i činilo ih srečnim? oni slabiji,,otišli kvragu,a nekad i na sebe dizali ruke? oni jači,krenuli su dalje,ALI,ostavilo je tragove,,i svaki put si malo drukčiji,! Traume,je,,taj dečko je doživio veliku traumu, da bi poslije opet krenuo,,i nakon toga opet,.......još se umješao rat,,i vjerujem da je tada imao svoju kolekciju negdje spremljenu,,ipak,malo bi ublažilo događaje u ratu misli na to!imao bi nešto čemu se vratit,što mu je značilo....a u ratu,je najgora stvar kad nemaš ništa iza sebe,što voliš ,što te prati tokom života i čemu češ se vratit,,ili nadaš da češ se vratit! JE ,NEMA VEZE ŠTO SU U PITANJU BILI STRIPOVI,,DOŽIVIO JE TRAUME KOJE SU NA KRAJU DUBOKO UTJECALE NA NJEGOVU PSIHU,A VJEROVATNO I NA POGLED OSOBA OKO SEBE,.roditelji su roditelji,ali znaju i oni napravit stvari radi kojih sami sebe udaljavaju od sinova,,ili kčeri! Da su možda samo makli,sakrili,njegovo,, i zabranili mu daljnje kupovanje ,dok ne poravi ocjene,možda......... Tužna je priča,i treba je uzet kao školu,da treba mislit prije se nešto napravi 3 puta,,o poslijedicama mogučim! Kao stablo,,,mnogo godina treba da naraste,,ali je dovoljno tren za ga otpilit! nisam htio toliko pisat,ali,priča samo to izazove,,..... |
 |
|
senad7
Senior Member
   

Sweden
1713 Posts
Member since 06/08/2004 |
Posted - 20/11/2011 : 19:36:06
|
Dogodilo se pocetkom 80-ih u Banjaluci!!!
Mozda se neko od Banjalucana sjeca onog tipa sto je prodavao romane (tako smo stripove zvali onda) ispred glavne poste. Imao je biciklo sa prikolicom naprijed. Imao je najmanje 190 kila , ali kasnije se operisao pa je opao na 100 kila...Obilazio sam njegov stand redovno tako da jednog lijepog ljetnog dana ugledam kod njega 8 komada Zagora LMS brojevi 96 i nagore. Medju njima je bio i "Zagor prica" i "Gospodar Darkvuda". Cuo sam za njih da postoje ali ih tad prvi put vidi.Oci mi skoro ispale. Svih ti 8 komada su bili super ocuvani. Nemogu se sjetiti koliko su kostali ali znam da nisam imao love ni za jedan. Skupi haos! Tako , dok sam gledao te Zagore padnemi na pamet jedna ideja. Predlozim ja njemu da on te stripove zamjeni za jedan zlatni prsten koji ja navodno posjedujem. Jedno pet minuta je razmisljao pa kaze da mu donesm taj prsten da ga vidi. Kaze da mu je zeni rodjendan za vikend koji dolazi pa mozda i napravimo razmjenu. Ja , nako sav sretan odem kuci i ukradem prsten od svoje Stare (mislim na svoju mamu). Vratim se nazad i tipu se svidi prsten i tako dodje do 8 Zagora LMS...niko sretniji od mene. Kradju prstena sam joj priznao 20-ak godina kasnije i objasnio zasto.
|
Sudbina stripa ovisi o intiligenciji citatelja. |
 |
|
anto
Advanced Member
    

Serbia
21581 Posts
Member since 29/06/2008 |
Posted - 20/11/2011 : 20:17:40
|
Svaka čast majstore!!! To ja zovem ljubav prema stripu. Ja sam uzimao od matorih pare za školske knjige i sve ih spiskam na albume dečijih novina.Pozajmljivao sam posle od drugara iz odeljenja (onih koji su slabo učili, ja sam bio kao odlikaš) knjige za učenje i tako to. A krađa iz majčinog novčanika za romane je bila po defaultu kod mene!! |
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)! |
Edited by - anto on 20/11/2011 20:19:00 |
 |
|
Snake Plissken
Average Member
  

Serbia
707 Posts
Member since 05/07/2011 |
Posted - 20/11/2011 : 21:12:42
|
Probisveti. :D
Ja nisam isao dalje od toga da ne jedem zarad stripova, sva lova za uzinu je tu isla kad je bilo sta da se kupi (a bilo je uvek :D), snalazio sam se. Krao nisam. :) |
Snake Plissken wasn't born. He escaped from the womb. |
 |
|
radulovic marko
Senior Member
   

Saint Vincent and Grenadi
2826 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 20/11/2011 : 21:32:36
|
quote: Originally posted by Snake Plissken
Probisveti. :D
Ja nisam isao dalje od toga da ne jedem zarad stripova, sva lova za uzinu je tu isla kad je bilo sta da se kupi (a bilo je uvek :D), snalazio sam se. Krao nisam. :)
Sta si kupovao pre otprilke 7-8 godina od stripova ?? |
Nema,nema niko tako lepe dragane. |
 |
|
anto
Advanced Member
    

Serbia
21581 Posts
Member since 29/06/2008 |
Posted - 20/11/2011 : 21:34:28
|
ha,ha,ha,... provali te čovek. stvarno, šta si kupovao pre desetak godina i više kad si imao džeparac za užinu? Stripoteku koja je jedina izlazila. |
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)! |
 |
|
paro
stripovi.com suradnik
    

Croatia
8611 Posts
Member since 30/03/2005 |
Posted - 20/11/2011 : 22:05:43
|
quote: Originally posted by anto
Svaka čast majstore!!! To ja zovem ljubav prema stripu. Ja sam uzimao od matorih pare za školske knjige i sve ih spiskam na albume dečijih novina.Pozajmljivao sam posle od drugara iz odeljenja (onih koji su slabo učili, ja sam bio kao odlikaš) knjige za učenje i tako to.A krađa iz majčinog novčanika za romane je bila po defaultu kod mene!!
Ovo boldano čitajte ovako: Bio sam huligan koji je maltretirao sve po školi i uzimao im pare i knjige... čak sam i njihove knjige mjenjao za stripove..  |
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
|
 |
|
Grujah.
Advanced Member
    

Serbia
3254 Posts
Member since 28/07/2009 |
|
Imrahil
Advanced Member
    
Serbia
13516 Posts
Member since 21/08/2005 |
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
    

Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 21/11/2011 : 00:38:51
|
quote: Originally posted by red cloud
Lepo je citati ove price  Meni nikad nece biti problem da procitam "kilometarski" post na ovom topicu.
Red cloud, jesi namjerno stavio kao avatar fotku Jacka Red Clouda, koji je bio sin legendarnog poglavice Red Clouda? |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
 |
|
red cloud
Advanced Member
    

Serbia
3928 Posts
Member since 29/06/2009 |
Posted - 21/11/2011 : 07:10:31
|
quote: Originally posted by DeeCay
quote: Originally posted by red cloud
Lepo je citati ove price  Meni nikad nece biti problem da procitam "kilometarski" post na ovom topicu.
Red cloud, jesi namjerno stavio kao avatar fotku Jacka Red Clouda, koji je bio sin legendarnog poglavice Red Clouda?
Svaka ti cast majstore! Da, stavio sam sliku sina Red clouda, i niko do sad to nije primetio, osim tebe, sto znaci da si dobar poznavalac indijanaca! Jos jednom svaka cast Dee! PS stavio sam sliku Jacka, jer nigde ne mogu pronaci neku Cloudovu sliku iz mladjih dana, sve su kad je vec imao ohoho godina... |
Nasilje u Darkvudu |
 |
|
Snake Plissken
Average Member
  

Serbia
707 Posts
Member since 05/07/2011 |
Posted - 21/11/2011 : 08:30:35
|
Sad ispadoh jos i lazov : naletalo se na Mikijeve zabavnike u osnovnoj, vi kao da ne pamtite da je izlazio i Politikin Talicni, pa se naleti na neki Maverikov komplet ili pojedinacni broj na kiosku. A naravno, nigde se nisu prodavali polovni stripovi, zar ne? Nije bilo ulicnih prodavaca po coskovima, zar ne?
Uostalom, jesam li pomenuo da je bilo pre tacno sedam-osam godina? Hoce jos neko da se pravi pametan?
U srednjoj sam vec odustao od toga, onda se preslo na kladionicu i stadion. A onda me je VC 2008. vratio ovoj narkomaniji. :D |
Snake Plissken wasn't born. He escaped from the womb. |
 |
|
Imrahil
Advanced Member
    
Serbia
13516 Posts
Member since 21/08/2005 |
|
Snake Plissken
Average Member
  

Serbia
707 Posts
Member since 05/07/2011 |
Posted - 21/11/2011 : 09:02:12
|
Dinama iz Panceva i drugih nizeligasa gde je Dinamo gostovao, naravno. :)
I Pionir ponekad, ali posto su mi ortaci mahom navijaci Zvezde, slabo sam imao s kim da idem na Partizan. |
Snake Plissken wasn't born. He escaped from the womb. |
 |
|
Imrahil
Advanced Member
    
Serbia
13516 Posts
Member since 21/08/2005 |
|
red cloud
Advanced Member
    

Serbia
3928 Posts
Member since 29/06/2009 |
Posted - 21/11/2011 : 10:23:46
|
quote: Originally posted by Imrahil
dakle, Dinamo i Partizan, dobar odgovor  
 Snake Plissken, bio bi red da se pojavis i na grobarskom topicu... |
Nasilje u Darkvudu |
 |
|
Snake Plissken
Average Member
  

Serbia
707 Posts
Member since 05/07/2011 |
Posted - 21/11/2011 : 10:26:56
|
Ne mogu brate, mnogo se bre lozite tamo. :D Ne volim te navijacke teme, prelistam ponekad, ali ne mogu da se upustam u diskusije. |
Snake Plissken wasn't born. He escaped from the womb. |
 |
|
Topic  |
|
|
|