quote:

---

Originally posted by Pavel

quote:

---

Originally posted by kasper

nije kralj nego car orlova

---

Re je kralj. Car bi bio imperatore.

---

quote:

---

Originally posted by Tonka24

Da li stavljas i komentare na recenzije, kada procitas strip?

---

quote:

---

Originally posted by kasper

quote:

---

Originally posted by Pavel

quote:

---

Originally posted by kasper

nije kralj nego car orlova

---

Re je kralj. Car bi bio imperatore.

---

car orlova sam taj strip zvao ceo zivot, tako ce biti dalje (zna se zasto).

---

quote:

---

Originally posted by Pavel

Možeš ga ti zvati kako god želiš, ali valjda ćeš se složiti da je besmisleno ispravljati čovjeka zato što je napisao ispravan naslov, a ti iz djetinjstva pamtiš netočan Dnevnikov prijevod.

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak
a kasperovu "ispravku" nisam uopste doziveo kao takvu...Covek je nostalgicar i potpuno razumem njegovu patnju kada vidi neke moderne naslove Tu cesto patim i ja, a nisam nostalgicar.

---

quote:

---

Originally posted by kasper

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak
a kasperovu "ispravku" nisam uopste doziveo kao takvu...Covek je nostalgicar i potpuno razumem njegovu patnju kada vidi neke moderne naslove Tu cesto patim i ja, a nisam nostalgicar.

---

smrc

nego ovaj Krilati osvetnik je jedan od najvecih promasaja, koliko sam ocekivao od tog stripa, tuga.

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Glavu gore...ugledaj se na mene...Ja pijem da zaboravim

---

quote:

---

Originally posted by mladjo

quote:

---

Originally posted by Tonka24

Da li stavljas i komentare na recenzije, kada procitas strip?

---

Pokušavam što više
Uglavnom, ostavim dva ista komentara (tu napišem pa copy/pasteam tamo) jer ovdje možemo malo i popričati o tom stripu

---

quote:

---

Originally posted by nagor

Moj prvi susret sa Ben Stevensom, tj. Kraljem Orlova, je bio u Sjenama nad Darkwoodom i kako god okrenemo, ta priča ga je digla u rang najjačih Zagorovih neprijatelja. U »Sjenama« je bio čisto zlo i užasno močan budući da mu je Hellingen svojom znanošću omogućio stvaranja opakih bića, tj. kentaura i letećih indijanaca. Ljudi se smiju kentaurima, a ne kuže da je to logičan nastavak Ben Stevensove priče i njegove opsesije stvaranja hibrida čovjek-životinja. Mislim da bi starija garda lakša progutala kentaure da su ranije čitali »Krilatog osvetnika«, priče, koja je dodatno razvila tu Stevensovu opsesiju, ali budući ta priča nije uopće bila objavljena u zlatnoj seriji dobivamo omaložavanje Stevensovih pokušaja. Nije on razbojnik, koji se voli prerušavat u kokoške… sam Nollita, a ne Boselli, ga je razvio u luđaka, koji se pali na kentaure. U »Sjenama« kentauri nemaju veze s Hellingenom - to je bio sve Stevens i nastavak »Krilatog osvetnika«.

U biti, kao lik, Stevens bi morao biti zahvalan Boselliju što ga je uopće stavio u svoje remek djelo i najboljeg Hellingena do sada... u biti, dao mu je i velik dio priče.

Prvo pojavljivanje mi je bolje od drugog, tj. Krilatog osvetnika. Prvo pojavljivanje ima raspoloženog Ferrija i laganu nepretencioznu pričicu u kojoj sve sjeda na svoje mjesto. Drugo pojavljivanje je slabije jer je nastalo u vrijeme kad je Nolliti počelo nedostajati inspiracije i ima u toj priči dosta toga što je moglo bit i bolje.

Dakle, meni najbolje pojavljivanje Stevensa je u »Sjenama« i tom čašću što ga je Boselli stavio u najboljeg »Hellingena« si je Stevens zacementirao besmrtnost. Zbog toga je meni prva asocijacija na njega onaj njegov opak laboratorij u ugašenom vulkanu, a ne ptičja glava na ramenima.

---

quote:

---

Originally posted by going going

@ Pijani Patak

Svaka ti cast!!! Sa uzivanjem sam procitao ovo sto si napisao i svaka rec ti je na mestu! I o Nolliti i o slicnoj Zagorovoj i Stevensovoj sudbini!
Ti si ko stvoren da budes Zagorov urednik ili scenarista. Da napises neku knjigu o Zagoru sa tvojim utiscima o epizodama, ja bih je odmah kupio!

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Što se tiče samog Kralja Orlova (kasper, I love u anyway) smatram da je to lik čija je čarolija uspela samo u prvoj pojavi. Nolitta je bio odličan besednik. Njegove priče nisu bile priče koje vodi autorovo pero, već njegove priče pričaju uglavnom sami likovi. Šta hoću da kažem? U "Kralju Orlova" čitaocu nije direktno predstavljena prva pojava tog slikovitog lika u indijanskom selu, niti smo lično svedočili masakru tragača za zlatom, već smo ustvari slušali druge likove kako nam pričaju o tome-poglavica o prvoj pojavi Kralja Orlova, Ben Stevens o samom masakru koji je proživeo. Danas, tok naracije bi išao previše obično. Ništa ne bi bilo sećanje nego jednostavan razvoj događaja. Ovako, Zagorova avantura je krojena pričama likova, one čine bitne elemente celokupnog čitalačkog doživljaja zato što ne dozvoljavaju toliko čitaocu da donese sopstveni sud o izloženom, nego sve sluša iz druge perspektive. Pojava Kralja Orlova u selu indijanaca ne bi mu dala toliko sočan pečat da je mi nismo čuli od praznovernog indijanca kojem ne treba mnogo da svemu da božansku notu. Masakr tragača za zlatom ne bi imao toliko tragičan ton da nam ga nije prepričao jedini koji tu grozotu skoro platio svojom kožom.
To sve daje autentični Nolittin pečat na serijal. Tajanstvenost, uzvišenost, apstrakcija konkretnog, emocija. Ben Stevens Bosellijevog pera je čisto zlo, podstaknuto osvetom, dok je Nolitta ipak sagradio jednog lika u čiju kožu možemo da se uvučemo. Iako je negativac, razlozi njegovog gneva imaju debelo opravdanje, onog tipa da se čovek zapita kako bi se on ponašao da se našao u sličnoj situaciji. Takav je i dr. Stubb iz prethodne teme, i mnoštvo drugih likova.

evo npr. njegovih reči:
"Ja, Ben Stevens, jedini sam preživeo tu strašnu noć...Još uvek na licu nosim njene grozne tragove (pokazuje lice). Napred, plemeniti branioci tih prljavih ubica...i ti, indijanski šmrkavče, pogledaj dobro moje lice...Pogledajte kako su sekire i noževi Munsea kopali po mom mesu, nakon što su otrgli od života sve moje prijatelje! Šta je...Sada ste nemi, ha? U šatoru kog plemenitog indijanskog ratnika visi skalp koji mi je skinut u neizrecivim mukama?"

I tu se postavlja suprotnost sa samim Zagorom, isticanje njegove jedinstvenosti i veličine. Opet Nolittin prikriveni način stvaranja naše simpatije prema tom liku.

"Već sam dobio sva objašnjenja o tom strašnom događaju, Stevens... Onaj koji ga je bio izazvao sada je već mrtav, a pleme Munsee sada žive u miru, ako to već nisi do sada znao."

"Da...ali ja više ne živim u miru! Slike iz tog masakra proživljavam u svojim košmarima skoro svako veče a sami pogled na moje lice je dovoljan da stalno povećavam svoju želju za osvetom"

Deo "Slike iz tog masakra proživljavam u svojim košmarima skoro svako veče" ima pravo da kaže i sami Zagor, obojica su produkt košmara svoje prošlosti. Samo što je mladi Wilding posle čina osvete došao do čina pokajanja i iskupljenja, dok je Ben Stevens izjeden svojim gnevom. I obojica su se nakon gorkog ukusa ljudskog čina mržnje nekako sjedinili sa prirodom, koja u serijalu predstavlja beg od izopačenog ljudskog društva (Darkwoodska šuma/Orlovi).Ali mala razlika u uticaju svirepe smrti voljenih na njihovu psihu ih je postavila jednog nasuprot drugom, u samoubilačkoj borbi koja je morala da završi nečijom smrću. Naravno, kako to obično u fikciji biva, prosvećenje pobeđuje ogorčenost. Ali Nolitta ne dopušta da prva Stevensova smrt prođe tek tako: nakon što je suočen sa čistim primerom ljudskog morala i nepobitnošću trijunfa istoga nad njegovim delima on se uzda da će ga priroda opet prigrliti i spasiti totalnog ludila njegovog unutrašnjeg konflikta. No sjedinjenje je ovaj put na sebičnoj, slepoj bazi, traži onoliko koliko priroda ne može da ponudi isto kao što nikakvo sažaljenje nije bilo u stanju da ogorčenom čoveku ponudi pomilovanje od strane morala i pravde. Mislim, naravno, na pokušaj da pređe liticu (par metara dužine unutrašnjeg ponora) i dosegne spasenje. Veličanstvena priroda tu pada pod težinom ljudskog nesavršenstva.

Nastavak je bio pokušaj kompletnijeg sjedinjenja čoveka sa prirodom, u mnogo izopačenijem smislu, ali i konkretnijem, vidljivijem. Stoga nije bio na visini prvog.

A u "Senkama nad Darkwoodom" Ben Stevens je samo prazna školjka samoga sebe. Nema ličnosti, nema traga tragedije, niti šmeka "antičkog" duha u priči koje su prethodne imale. Džaba i kentauri i leteći indijaci. Čak mislim da je Boselli u trećem nastavku više ciljao na to da od Zagorovih prijatelja napravi monstruozne kreature, da bi prikazao Darkwood kao podijum pakla kakvim je postao zbog njegovom odsustva. Zagoru je od doma napravio tuđinu. Zbog kentaura izbor je pao na Stevensa, a i zbog evokacije starih slikovitih neprijatelja i uopšte neprirodnim oživljavanjem istih. Dobra akcija, dobra priča, loš Stevens.

---

quote:

---

Originally posted by going going

@ Pijani Patak

Svaka ti cast!!! Sa uzivanjem sam procitao ovo sto si napisao i svaka rec ti je na mestu! I o Nolliti i o slicnoj Zagorovoj i Stevensovoj sudbini!
Ti si ko stvoren da budes Zagorov urednik ili scenarista. Da napises neku knjigu o Zagoru sa tvojim utiscima o epizodama, ja bih je odmah kupio!

---

quote:

---

Ovo naše naklapanje je samo potvrda činjenice da se Zagorova popularnost nikako ne sme uzeti zdravo za gotovo, već kao logičan proizvod Nolitinog dara i rada.

---