forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Film & TV
 Danas na TV-u
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 99

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 06/02/2014 : 23:50:12  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Dolph Lundgren se pokaže izdajnikom koji čak i pogine, da bi se na kraju pojavio živ i u sasvim prijateljskim odnosima s ostalima, kao da ničeg nije bilo.
Ne znam da li je bolji komentar ovo ili ovo !


Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

lwood
Advanced Member



Colombia
47137 Posts

Member since 09/12/2005

Posted - 07/02/2014 : 00:21:36  Show Profile Show Extended Profile  Send lwood a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by sretan

Die 3 Groschen-Oper

Ovo nemojte propustiti ako Vam je do dobre i simpatične zabave. Pabst ima stvarno dobrih naslova!



pogledah,ništa posebno

depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 07/02/2014 : 20:11:21  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Večeras u 23:34 na HTV 1 Tajna Nikole Tesle, r. Krsto Papić, Hrvatska / Jugoslavija, 1980.


Daroviti mladi izumitelj Nikola Tesla (Petar Božović) 1894. godine stiže u Ameriku, gdje najprije dobije angažman u tvrtki glasovitog Thomasa Alve Edisona (Dennis Patrick), a kasnije pod mentorstvom financijaša Georgea Westinghousea (Strother Martin) počinje razvijati vlastite projekte. Kad zanimanje za Teslin rad ubrzo pokaže bogataš J.P. Morgan (Orson Welles), osebujni znanstvenik bit ćeuvučen u sukob njega i Edisona.

Godine 1980. ovjenčana Velikom srebrnom arenom te nagrađena na festivalima u Vrnjačkoj Banji i Nišu, a godinu kasnije i na festivalu u Madridu, biografska drama Krste Papića izuzetno intrigantnu osobnost velikog Nikole Tesle predstavlja na prilično površan i konvencionalan način, te on u solidnoj interpretaciji Petra Božovića čitavo vrijeme ostaje u sjeni autoritarnog Orsona Wellesa koji tumači J.P. Morgana. Štoviše, Welles svojim nastupom s lakoćom "jede" sve filmske likove, što je i najveća zamjerka ovom za onodobne jugoslavenske prilike dosta raskošno produciranog filma.


Na YouTubeu je čitav film:


Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 07/02/2014 : 20:23:47  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Večeras u 21:11 na HTV 1 Ta divna splitska noć, r. Arsen Anton Osotjić, Hrvatska, 2004.


«Ta divna splitska noć, u luci male barke...», stihovi su znanog evergreena dalmatinske šlageristike čijim je naslovom svoj dugometražni prvijenac ironično krstio Arsen Anton Ostojić (Ničiji sin, Halimin put), splitsko-zagrebački filmaš koji je diplomu zagrebačke ADU nadopunio magisterijem na njujorškom sveučilištu. Taj se trud i te kako isplatio, jer valja odmah reći da je njegov omnibus sastavljen od tri međusobno povezane priče, zacijelo jedan od najdojmljivijih debitantskih uradaka nekog domaćeg redatelja, djelo koje, unatoč razmjerno površnoj i stereotipima opterećenoj obradi odabrane teme, imponira stilskom dosljednošću, vješto izvedenom kompleksnom dramaturškom i narativnom konstrukcijom, te uvjerljivošću i životnošću netipičnima za hrvatski film.

«...ti sjeti se mene i naše ljubavi žarke...», riječi su kojima završavaju u uvodu navedeni stihovi, a čija nam neka značenja, kroz tragične sudbine protagonista smještenih na pozornici omeđenoj prepoznatljivim splitskim toponimima, Ostojić pokušava približiti. U središtu njegove pozornosti nekoliko je splićanki i splićana (i jedan Amerikanac) različitih generacija koje, unatoč nejednakom socijalnom zaleđu, neraskidivo povezuje i sudbinski određuje pripadnost narkomanskom miljeu i nemogućnost ostvarenja koliko-toliko skladnih ljubavnih veza. Niko je veteran Domovinskog rata, sitni diler koji život u špelunki i neobvezan brzi seks s Marijom, suprugom poginulog ratnog druga i samohranom majkom senzibilnog dječaka, namjerava zamijeniti sretnijom budućnošću u Njemačkoj. Maja je 19-godišnja ovisnica, djevojka iz ugledne obitelji koju je diler prevario i koja posljednje sate Silvestrova provodi bauljajući uličicama splitskog Geta u potrazi za spasonosnim šutom, a kojoj olakšanje neće donijeti ni poznanstvo s Frankyjem, tamnoputim američkim mornarom slomljena srca.



Tu je i bivši narkoman Luka, impotentni mladić čija romantična djevojka Anđela upravo u novogodišnjoj noći želi izgubiti nevinost, i koji će, želeći joj udovoljiti, ponovo probati trip. Konačno, tu su i diler Crni i njegov šef Pjevač, popularni glazbenik, ovisnik i diler koji mlade okupljene na Peristilu zabavlja u novogodišnjoj noći, simbolički ih tako uvodeći u još turobniju budućnost. Oni su jedini likovi koji se pojavljuju u svim pričama omnibusa, slikoviti tipovi koji presudno utječu na nesretne sudbine protagonista. A upravo je predvidljivost tragičnih (ne uvijek i dostatno motiviranih) raspleta svih triju priča jedna od ključnih zamjerki koje se filmu mogu uputiti. Nakon što gledatelj već u prvoj priči nepogrešivo nasluti Nikovu nesretnu smrt od pištolja viđenog «u prvom činu», tjeskobna storija o ovisnici Maji (inače najbolja priča omnibusa) neizbježno donekle gubi na intrigantnosti (s prilično nemotiviranim Frankyjevim samoubojstvom), da bi u posljednjem dijelu, pomalo i zbog ležernije teme i neobveznijeg pristupa, tenzija gotovo potpuno nestala.

Pažljivijeg gledatelja može zasmetati i pretjerano inzistiranje na trivijalnoj simbolici i motivu anđela koji, valjda, vendersovski bdiju nad nevoljnim stanovnicima Geta. No, unatoč svim prigovorima, «Ta divna splitska noć» Arsena Antona Ostojića je predstavila kao vrlo darovitog i angažiranog autora koji ima što reći i zna kako to učiniti, ali i kao redatelja spretnog u radu s glumcima. Od redom vrlo solidnih glumačkih ostvarenja, uz mladu Mariju Škaričić, na 10. sarajevskom filmskom festivalu zasluženo nagrađenu za najbolju glumicu, vrijedi izdvojiti Marinka Prgu («Svjedoci», «Sigurna kuća»), i Nives Ivanković kojoj je ovo zasigurno filmska uloga karijere, ali i upečatljiv nastup pokojnog Dina Dvornika u poluautobiografskoj ulozi ciničnog narkomana i dilera. Najviše pohvala, međutim, nedvojbeno ide na račun snimatelja Mirka Pivčevića, sina legendarnog Andrije Pivčevića, splitskog meštra amaterskog filma. Njegov izvanserijski talent za stvaranje sugestivne ugođajnosti bilo je lako uočiti već u Nolinoj art drami «Sami», a ovdje, efektnom uporabom crno-bijele fotografije i zavodljivim igrama svjetla i sjene, osobito dolazi do izražaja.

ako je na pulskom festivalu 2004. godine osvojila tek Zlatne arene za najbolju kameru i montažu (potpuno nezasluženo ostavši u sjeni Vrdoljakova megalomanskog pamfleta «Duga mračna noć»), Ostojićeva je životna, uznemirujuća i stilski dotjerana drama u vrijeme nastanka bila bjelodan dokaz vitalnosti i potentnosti hrvatskog filma, djelo nakon gledanja kojeg možemo samo zadovoljno zaključiti: Ništa kontra Splita!


I ovaj je film na YouTubeu, ali u dijelovima. Tu su prva dva:






Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 07/02/2014 : 20:34:05  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Večeras u 22:39 na HTV 3 Ptice (The Birds), r. Alfred Hitchcock, SAD, 1963.


Dijelom temeljena na istoimenoj kratkoj priči Daphne Du Maurier koju je scenaristički obradio Evan Hunter, fantastična horor drama «Ptice» nudi varijaciju nekih motiva iz «Psycha», s kojim dijeli i Hitchcockovo približavanje idealu čistog filma. Imponira vještina kojom maestro iracionalan motiv napada ptica na Bodega Bay (prema Robinu Woodu simbol neočekivanog i nepredvidljivog koje živote ranjivih ljudi ponekad pretvara u kaos) križa s intrigantnom obiteljskom dramom obilježenom naglašenim Edipovim kompleksom (odnos pasivnog Mitcha Brennera s posesivnom majkom) i s njim povezanim naznakama osjećaja krivnje protagonista, te ciničnom slikom malograđanskog američkog društva i klasne stratifikacije.

Otvoreni završetak filma, osim što ostavlja neriješenim intrigantan obiteljsko – ljubavni trokut Melanie Daniels – Mitch Brenner – njegova majka, odnosno ostavlja nedefiniranom moguću vezu Melanie i Mitcha, jasno sugerira i da nema kraja životnim «užasima», te da je naša «normalna» svakidašnjica neprestano izložena iracionalnim ugrozama, ironično oličenima u, prema Hitchcockovim riječima, običnim svakodnevnim pticama.


Trailer s Hitchem kao domaćinom:


Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 08/02/2014 : 09:32:58  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Maloprije završilo na HTV 1, ali se reprizira noćas u 01:22 Sin bljedolikog (Son of Paleface), r. Frank Tashlin, SAD, 1952.


Nakon što poslije punih 14 godina studiranja uspije diplomirati na Harvardu, nespretni i ne osobito bistri Peter „Junior“ Potter (Bob Hope) krene u gradić Sawbuck Pass u Californiji. Riječ je o tipičnoj sredini na Divljem zapadu, mjestu u kojem je Juniorov otac, buntovnik i borac za prava Indijanaca zvan Bljedoliki, navodno za sina pohranio veliko bogatstvo u zlatu. No u gradu i okolici djeluje skupina opasnih razbojnika koji pod vodstvom zagonetnog Baklje pljačkaju poštanske kočije, a u lov na koje je guverner odlučio poslati svoje najbolje agente Roya Bartona (Roy Rogers) i Doca Lovejoya (Lloyd Corrigan). Čini se, međutim, da je Bljedoliki mještanima ostao dužan dosta novca koji oni sad potražuju od njegovog sina. Izgleda da je Juniorov otac prevario i Indijance poglavice Žutog Oblaka, koji se zbog toga želi domoći Juniorova skalpa. Nevoljama tu nije kraj, jer će se Junior uz pomoć očeva starog partnera Ebenezera Hawkinsa (Paul E. Burns) i odanog konja Triggera morati suprotstaviti Baklji i njegovim ljudima. A u gradu je i privlačna Mike Delroy (Jane Russell), odlučna djevojka koja krije mnoge tajne.

Godine 1953. nominirana za Oscara u kategoriji najbolje izvorne pjesme, dinamična i izuzetno zabavna vestern-komedija suscenarista i redatelja Franka Tashlina („Artisti i modeli“, „Hollywood ili propast“), legendarnog majstora animirane i igranofilmske burleske, uspio je nastavak vestern hit-komedije „Bljedoliki“ Normana Z. McLeoda iz 1948. godine. Riječ je o još jednom komercijalno vrlo uspješnom projektu glasovitog filmskog i televizijskog komičara Boba Hopea („Neki to vole vruće“, „Moja najdraža plavuša“), koji je s podjednakim uspjehom nastupao u vodviljima, na radiju, filmu i televiziji, kao i na brodvejskim pozornicama, te koji je tijekom jedne od najdužih karijera u povijesti američke zabavne industrije ovjenčan s četiri počasne Akademijine nagrade i nizom nagrada za humanitarni rad. Film „Sin Bljedolikog“ je i prepoznatljivo djelo kultnog redatelja Franka Tashlina, uz Gregoryja La Cavu jedinog filmaša iz ere klasičnog Hollywooda koji se iz animiranog vješto prebacio u igrani film. I u ovom ostvarenju Tashlin iznimno spretno komediju situacije i karaktera križa s urnebesno duhovitim apsurdom i burleskom, intenzivno posežući za poetikom i gegovima animiranog filma, baš kao i za slapstickom i scenama potjere, te kreirajući naglašeno pomaknutu cjelinu koja osvaja ležernošću i šarmom. Pored slavne Jane Russell („Calamity Jane“, „Muškarci više vole plavuše“), onodobne seks-ikone, partner Boba Hopea je popularni junak vesterna Roy Rogers sa svojim čestim filmskim pratiocem, izuzetno inteligentnim konjem Triggerom koji pred kamerom izvodi ponekad uistinu nevjerojatne stvari.





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 08/02/2014 : 09:43:22  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Večeras u 23:52 na HTV 1 Odjel straha (The Ward), r. John Carpenter, SAD, 2010.


Od 1974. kada je snimio kultni parodijski SF „Tamna zvijezda“, do remek-djela „Stvor“ realiziranog 1982. godine, John Carpenter je uz Waltera Hilla bio jedna od perjanica „novog Hollywooda“. U njegovom su se redateljskom portfelju nalazila redom sjajna ostvarenja, od antologijskog horora „Noć vještica“ preko fascinantnog akcijskog trilera „Napad na policijsku postaju br. 13“, triler-drame „Netko me promatra“, biografske drame „Elvis“ i za nijansu manje uspjelog fantastičnog horora „Magla“ do futurističkog akcića „Bijeg iz New Yorka“. Carpenter je tada bio podjednako štovan od tvrdokornih žanrovaca kao i od zagovornika autorskog filma, a o njemu je koju riječ želio prozboriti svaki imalo ambiciozniji filmofil i ljepoduh koji je držao do sebe. Uistinu, Carpenter je jedan od ključnih holivudskih filmaša iz 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća, redatelj čija su niskobudžetna, žanrovski strogo definirana i nerijetko prijelomna ostvarenja značajno oblikovala svjetonazor, ukus i estetiku filmofila stasalih tijekom tih desetljeća.

Sredinom 80-ih slijedio je redateljev kreativni pad i nizanje dobro režiranih, sasvim korektnih i prilično zabavnih djela „Christina: auto ubojica“, „Čovjek sa zvijezda“, „Velika gužva u Kineskoj četvrti“ i „Knez tame“, da bi u svom zaključnom filmu iz 80-ih, odličnom i u priličnoj mjeri subverzivnom i protukapitalistički usmjerenom akcijskom SF-u „Oni žive“, Carpenter štovatelje podsjetio na svoje najbolje dane. I u fantastičnom hororu „U raljama ludila“ iz 1995. činilo se da je Carpenter onaj stari, to se donekle moglo reći i za „Vampire“ snimljene tri godine kasnije, nakon kojih su uslijedila ozbiljna kreativna posrnuća u filmovima „Selo prokletih“, „Bijeg iz L.A.-a“ i „Duhovi Marsa“. Iako je u njima prividno sve bilo na broju, postajalo je jasno da je Carpenter umoran, da se posve okrenuo derivativnosti i autoreferencijalnosti te da njegova titula „kralja horora“ sve više blijedi.



Razvidno je to i iz njegovog zasad posljednjeg ostvarenja, psihološke horor-drame „Odjel straha“ realizirane punih 9 godina nakon eksploatacijskih „Duhova Marsa“. I na temelju ovog naslova čini se da danas 66-godišnji Carpenter više nema što novo za reći, da živi od nostalgije i stare slave te da nema novih ideja i svježih priča. Film izvornog naslova „John Carpenter´s The Ward“ nudi staromodnu priču smještenu u kontekst ponižavanja i institucionalnog zlostavljanja žena u Americi 60-ih godina prošlog stoljeća, čime se na znatno superiorniji način pozabavio Clint Eastwood u „Zamjeni“, kao i Zack Snyder u nedavnoj fantastičnoj akcijskoj eskapadi „Sucker Punch: Baby Doll uzvraća udarac“. U središtu zbivanja je mlada Kristen (Amber Heard), bistra i energična djevojka koja, nakon što je iz nepoznatih razloga spalila jednu kuću, dospije u psihijatrijsku bolnicu u Oregonu. Isprva se čini da je Kristen sasvim zdrava i prisebna cura koja brižnom psihijatru Stringeru (Jared Harris), gruboj sestri Lundt (Susanna Burney), medicinskom bratu Royu (D.R. Anderson) i drugima prkosi isključivo zbog buntovnog duha i revolta zbog smještaja u bolnicu. No kada ubrzo počne doživljavati zastrašujuće vizije u kojima ju progoni mumificirani leš neke žene, te kad zaključi da je smještena u ćeliji iz koje je prethodna pacijentica okrutno ubijena, Kristen će shvatiti da nešto nije u redu. A da sve bude gore, izgleda da slične vizije imaju i druge pacijentice, Emily (Mamie Gummer), Sarah (Danielle Panabaker), Zoey (Laura-Leigh) i Iris (Lyndsy Fonseca), redom djevojke njezine dobi koje se međusobno izrazito karakterno razlikuju. Kada duh mumificirane žene uskoro počne ubijati djevojke, Kirsten će otkriti da je riječ o Alice, curi koju su druge pacijentice okrutno ubile i koja je čini se krenula u osvetnički pohod. No sve možda i nije onakvo kakvim se čini.

Filmu „Odjel straha“ može se uistinu štošta prigovoriti. Od naglašene staromodnosti, podjednako u smislu konvencionalne režije, stila, jednostavnog zapleta i oskudnih specijalnih efekata, preko upadljivo skromne, da ne kažem jeftine produkcije kakvu je Carpenter u danima najveće slave s lakoćom uspijevao pretvoriti u kreativnu prednost, do završnog obrata koji imalo iskusniji filmofil lako može naslutiti već negdje oko sredine filma. Sve je tu već viđeno i pretrpano klišejima, redatelj učestalo poseže i za najotrcanijim horor-štosovima s prijetećim siluetama i rukama u drugom planu, a isprva intrigantno naznačen dramski okvir koji upućuje na bavljenje opresijom nad ženama u Americi 60-ih naposljetku biva iznevjeren. Ipak, ovaj Carpenterov žal za davnim 80-ima njegovim bi se okorjelim fanovima, u koje se ubraja i nižepotpisani kritičar, mogao i svidjeti. Ponajviše zbog dosta efektnog i sugestivnog tjeskobnog i paranoidnog ozračja, potom zbog obrata u završnici zahvaljujući kojem, premda je očekivan, dosta trenutaka koji se dotad čine nelogičnima i ishitrenima ipak dobiva racionalno objašnjenje, te zbog nekoliko uistinu učinkovitih horor-scena koje gledatelja dovode na rub sjedala. I kad pati od nedostatka nadahnuća i energije, i kad se gubi u autoreferencijalnosti i derivativnosti, i kad se doima potrošeno i umorno, John Carpenter ipak još uvijek uspijeva snimiti dovoljno zanimljiv film. A možda je ipak stvar u nostalgiji i kreditu koji sam spreman dati svom (nekad) omiljenom redatelju.





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

lwood
Advanced Member



Colombia
47137 Posts

Member since 09/12/2005

Posted - 11/02/2014 : 01:10:40  Show Profile Show Extended Profile  Send lwood a Private Message  Reply with Quote
pogledah ove Krvopijce maloprije. može proč ka neka polukomedija za ubit vrime

depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 15/02/2014 : 12:32:01  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Išlo jutros, ali reprizira se noćas u 01:00 na HTV 1 Bandido!, r. Richard Fleischer, SAD / Meksiko, 1956.


Tijekom meksičke revolucije 1916. godine, američki trgovac oružjem Kennedy (Zachary Scott) u pratnji atraktivne supruge Lise (Ursula Thiess) stiže u Meksiko, gdje vladinim postrojbama namjerava prodati veliku pošiljku oružja. Istodobno, tim se područjem mota i Kennedyjev sunarodnjak Wilson (Robert Mitchum), pustolov i plaćenik koji svoje usluge ponudi revolucionarima predvođenima odlučnim pukovnikom Joséom Escobarom (Gilbert Roland). Želeći da Escobarovi ljudi Kennedyju otmu oružje, Wilson im dojavi kojim će vlakom i kada putovati on i Lisa, zahvaljujući čemu revolucionari zaustave vlak i zatoče Kennedyja i Lisu. Dok Lisa njega i skupinu revolucionara vodi do mjesta gdje se nalazi oružje, Wilson počne kovati planove kako da se domogne i oružja i privlačne Kennedyjeve supruge. A sve će se dodatno zakomplicirati kad se ubrzo nađe stiješnjen između vladinih snaga i Escobarovih ljudi, te između Lise i njenog opasnog supruga.

Dinamičan, atraktivan i zabavan vestern s legendarnim Robertom Mitchumom („Iz prošlosti“, „Noć lovca“, „El Dorado“) u glavnoj ulozi te sa zanimljivim kontekstom meksičke revolucije u pozadini, u vrijeme premijere prošao je razmjerno nezamijećeno te je smatran jednim od manje ambicioznih ostvarenja oskarovca Richarda Fleischera („Fantastično putovanje“, „Bostonski davitelj“, „Conan razarač“). Kako je Fleischer kasnije opisao u svojoj biografiji, „Bandido“ je isprva bio znatno drugačije i ambicioznije zamišljen projekt s Panchom Villom kao važnim likom, u kojem je najjače autorsko ime bilo ono uglednog scenarista Earla Fentona („Priča iz Las Vegasa“, „Uski prolaz“, „Dvadeset tisuća milja pod morem“). Međutim, nakon Fleischerova angažiranja sve je skrenulo u vode pomalo eksploatacijskog i primarno zabavnog vesterna s velikom glumačkom zvijezdom u glavnoj roli, čime je redatelj bio prilično razočaran. Ipak, njegova redateljska sigurnost i umijeće i u ovom filmu itekako dolaze do izražaja, a posrijedi je dojmljivom fotografijom oskarovca Ernesta Laszla („Stalag 17“, „Loganov bijeg“) snimljeno, izvrsnom glazbom trostrukog oskarovca Maxa Steinera („Zameo ih vjetar“, „Casablanca“) impregnirano djelo donekle epskog zamaha, koje nose raspoložene glumačke interpretacije. Pored atraktivne Ursule Thiess („The Americano“, serija „Detektivi“), partneri Roberta Mitchuma su markantni Gilbert Roland („Zaljev groma“) i cijenjeni Zachary Scott („Mildred Pierce“, „Južnjak“ Jeana Renoira).





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...

Edited by - Johnny Difool on 15/02/2014 12:32:44
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 15/02/2014 : 12:39:22  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Večeras u 23:30 na HTV 1 Rambo 4 (John Rambo), r. Sylvester Stallone, SAD / Njemačka, 2008.


Dva desetljeća nakon promašenog "Ramba 3" stigao je četvrti, nadajmo se i posljednji nastavak tijekom 1980-ih iznimno popularnog serijala o šutljivom i ratobornom vijetnamskom veteranu mučenom PTSP-om. Uz režiju filma i dakako tumačenje naslovne uloge, Sylvester Stallone supotpisuje i scenarij priče o skupini humanitaraca koji se, želeći dostaviti pomoć ugroženom narodu Karen na tajlandsko-burmanskoj granici, za pomoć obrate sredovječnom lovcu na zmije Johnu Rambu. Premda zna da ga opet očekuje mnoštvo nevolja i stavljanja života na kocku, Rambo im nerado pristane pomoći.

Dok pozornost publike privlače dostatno uzbudljive i pregledno režirane akcijske scene i ratne sekvence te vizualno atraktivni prizori azijskih džungli i divljine, što cjelini daje određeni šarm, nedostaci četvrte Rambove pustolovine leže u izrazito trivijalnom i detaljima siromašnom zapletu, nesuvislim i nepotrebnim pokušajima "psihologiziranja" teškog junakova karaktera, mnoštvu nelogičnosti i pretjerivanja, kao i u podbuhloj i dobrano grotesknoj Stalloneovoj pojavi. Sve to filmu donekle daje prizvuk trasha kojem osobito ne uspijeva pomoći ni gledateljska nostalgija.


Na YouTubeu je čitav film:




Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 15/02/2014 : 12:54:24  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Noćas u 00:10 na Novoj Tv Istjerivač pravde (The Enforcer), r. James Fargo, SAD, 1976.


Dok šutljivi i odlučni inspektor Harry Callahan (Clint Eastwood), zbog svojih metoda rada koje nerijetko graniče s bezakonjem stekavši nadimak "Prljavi", na uobičajeno grub način i uz negodovanje nadređenih provodi pravdu i San Francisco čisti od kriminalaca, na gradskoj periferiji teroristička organizacija Narodna revolucionarna vojska kreće u akciju. Predvođena psihotičnim i okrutnim vijetnamskim veteranom Bobbyjem Maxwellom (DeVeen Bookwalter), skupina nemilosrdnih mladića i djevojaka otme kamionet gradske plinare, pritom hladnokrvno ubivši njegova vozača i suvozača. Kad Maxwell sa svojim ljudima, među kojima su i neobuzdane djevojke Wanda (Samantha Doane) i Miki (Jocelyn Jones), uskoro krene u krađu raketnog bacača iz jednog vojnog postrojenja, u akciji njihova zaustavljanja biva smrtno ranjen Harryjev partner i prijatelj Frank DiGiorgio (John Mitchum). U međuvremenu, želeći povećati zastupljenost žena u redovima policije, Harryjevi šefovi kapetan McKay (Bradford Dillman) i poručnik Al Bressler (Harry Guardino) čin inspektorice dodijele mladoj, bistroj i energičnoj djevojci Kate Moore (Tyne Daly). Isprva nezadovoljan što mu je nova partnerica žena, Harry se postupno počne zbližavati s hrabrom Kate, te s vremenom zaključi da se u nju može sasvim pouzdati. A kad dobiju zadatak istražiti djelovanje Narodne revolucionarne vojske, Harry i Kate zaključe da je riječ o teroristima koji se skrivaju iza lažnih revolucionarnih parola, i koji zasigurno pripremaju nešto veliko.

Dinamičan i uzbudljiv akcijski triler Istjerivač pravde redatelja Jamesa Fargoa (Čovjek iz San Fernanda), filmaša koji je iskustvo među ostalim stjecao i kao pomoćnik redatelja na hitovima Dvoboj i Teksas Express Stevena Spielberga, treći je nastavak i danas kultnog serijala o inspektoru "Prljavom" Harryju, započetog 1971. godine remek-djelom Dona Siegela. Uz ulogu Bezimenog u kultnoj "dolarskoj" špageti-vestern trilogiji Sergia Leonea, lik šutljivog, odlučnog i nemilosrdnog Prljavog Harryja, zbog kojeg je glasovita kritičarka Pauline Kael glumca svojedobno proglasila fašistom, zasigurno je najvažnija rola u glumačkoj karijeri markantnog i karizmatičnog Clinta Eastwooda, danas jednog od najznačajnijih američkih redatelja, za remek-djela Djevojka od milijun dolara i Nepomirljivi nagrađenog Oscarima za režiju i najbolji film. I današnji naslov, za koji scenarij supotpisuju oskarovac Stirling Silliphant (Selo prokletih, U vrelini noći, Posljednja Posejdonova avantura) i Dean Riesner (Cooganov bijeg, Sredite Charlieja Warricka), spretno varira dobitnu formulu koju je prvim filmom o "Prljavom" Harryju postavio Don Siegel, te uz preglednu režiju i efektnu glazbu tri puta za Oscara nominiranog Jerryja Fieldinga (Divlja horda, Psi od slame, Odmetnik Josey Wales) nudi obilje akcije i uzbuđenja, intrigantan spoj grubog mačoa Haarryja i žene kao drugog dijela svojevrsnog "buddy-buddy" para te raspoložene glumačke nastupe. Uz Clinta Eastwooda u sporednim rolama nastupaju znana Tyne Daly (Telefon, serija Cagney i Lacey), za ulogu u hit-seriji Sutkinja Amy ovjenčana prestižnom nagradom Emmy, cijenjeni Harry Guardino (Capone, Rollercoaster, Goldengirl, serije Šerif u New Yorku, Ulice San Francisca) i iskusni Bradford Dillman (Bijeg s planeta majmuna, Pirana, Iznenadni sudar).





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 15/02/2014 : 13:09:58  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Večeras u 20:05 na RTL-u A-Tim (The A-Team), r. Joe Carnahan, SAD, 2010.


U jednoj sekvenci pustolovne akcijske komedije "A-Tim", adaptacije na matičnom američkom tlu prilično popularne televizijske serije iz 1980-ih, tenk američke vojske leti zrakom nošen trima velikim balonima, u tenku su četvorica ludo hrabrih vojničina bez straha i mane, oklopno vozilo raketnim projektilima napadaju borbeni vojni zrakoplovi koji buše i oštećuju balone, a naši junaci, neprekidno se međusobno zadirkujući i sipajući cinične fore, na napade odgovaraju tenkovskom paljbom, i pritom uspijevaju oboriti jedan zrakoplov. U drugoj sekvenci, pak, jedan od junaka, poručnik "Faca" Peck kojeg tumači Bradley Cooper, protivnike koji se u teretnoj brodskoj luci Los Angelesa žele dočepati kovčega sa skupocjenim klišejima za tiskanje novca, pokušava nadmudriti na način da se s golemim transportnim kontejnerima uz pomoć dizalica poigrava kao da je posrijedi šibicarska igra u kojoj se na mjestu kuglice nalazi kovčeg s klišejima. Očekivano, obje ukratko opisane neuvjerljive i apsurdne situacije nakrcane su pirotehnikom i specijalnim efektima, tu sve pršti od spektakularnih eksplozija, buke i macho-humora, a premda je dobrim dijelom riječ o polutotalima i totalima, redatelj ni takve panoramske scene ne uspijeva baš suvislo ni pregledno režirati. Uostalom, tako je koncipiran i čitav film realiziran u suprodukciji slavne braće Ridleya i Tonyja Scotta, u kojem se prizemnim verbalnim dosjetkama, frenetičnim kompjuterski generiranim akcijskim atrakcijama, infantilnim fizičkim gegovima i mačističkim prepucavanjima u svakom trenutku daje prednost pred takvim tričarijama kao što su dramaturška kompaktnost, suvisla naracija, smislena režija i kakvo-takvo karakterno profiliranje protagonista.

A oni su četvorica vojnika iz iračkog rata (u I kod nas početkom 90-ih prikazivanoj seriji riječ je bila o vijetnamskim veteranima predvođenima Georgeom Peppardom), koji pristanu obaviti tajnu vojnu operaciju krađe klišeja za krivotvorenje novca, ni ne sluteći da će biti iskorišteni i grubo nasamareni. Momke predvodi odlučni pukovnik Hannibal Smith (uvijek pouzdani Liam Neeson), a pored šarmantnog zavodnika "Face" Pecka tu su vrsni mehaničar i šutljivi grubijan B. A. Baracus (Quinton "Rampage" Jackson), te sjajni i uvijek na samoubilačke akcije spreman pilot H. M. Murdock (Sharlto Copley iz "Distrikta 9"). A kad budu uhićeni i shvate da su prevareni, dečki će se moći osloniti samo na pomoć "Facine" bivše djevojke, privlačne satnice Charisse Sosa (Jessica Biel). No kako je ovo film čija su ciljana publika ponajprije hormonima pogonjeni adolescenti i svi koji se takvima osjećaju, atraktivnoj i u osnovi suvišnoj Jessici Biel dana je prekratka minutaža da bi sa svojim likom bilo što uspjela napraviti.



Kada se 2002. godine u kinima pojavila gruba, opora, naglašeno tjeskobna i vrlo uspjela egzistencijalistička kriminalistička drama "Narc", ekranizacija romana Marca Bowdena i drugi redateljski projekt Joea Carnahana, činilo se da je pred mladim i dotad anonimnim filmašem (njegov hvaljeni prvijenac "Krv, želudac, meci i oktanske pare" kod nas nikad nije distribuiran) prilično svijetla budućnost. Naime, djelo koje je podjednako dobro funkcioniralo i kao slojevita karakterna studija protagonista izgubljenih u limbu paklenog polusvijeta Detroita, i kao odlična posveta mračnim krimićima iz 70-ih godina poput Lumetova "Serpica" ili Friedkinovog "Cruisinga", privuklo je pozornost suproducenta filma Toma Cruisea, koji je Carnahana smjesta odlučio angažirati kao redatelja trećeg nastavka "Nemoguće misije". No do njihove suradnje naposljetku ipak nije došlo, a redatelj se izgubio u nemuštim pokušajima epigonstva tarantinovsko-ritchiejevske poetike, što je ponudio u slabašnom krimiću "Asovi iz rukava" iz 2006.

Nesuvisla i nelogičnostima prekrcana priča, papirnati protagonisti, zbrkana režija i ultrakratki bombastični akcijski kadrovi koji često traju tek pola sekunde i u kojima ne uspijevate ni razabrati što se zbiva, rezultiraju gledateljskom glavoboljom i željom da ova djetinjasta budalaština što prije završi. Ukratko, "A-Tim" je manjim dijelom šarmantan i zabavan, a puno većim isprazan i zamoran B-film poslije kojeg je Joe Carnahan režirao sasvim solidnu pustolovnu akcijsku dramu "Opstanak" ("The Grey").





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 15/02/2014 : 20:18:36  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Večeras u 20:05 na Novoj Tv Međunarodna prevara (The International), r. Tom Tykwer, SAD / Njemačka / Velika Britanija, 2009.


Naglašenim političkim konotacijama prožet akcijski triler "International" Toma Tykwera djelo je intrigantne i iznenađujuće aktualne teme, ali nažalost i dosad najslabiji autorov film. Tijekom posljednjih šest godina nezajažljivi su bankari prokazani kao dežurni krivci svjetske gospodarske krize nesagledivih posljedica, a ta činjenica Tykwerov film čini neosporno atraktivnim i zanimljivim. No to je i najjači adut svakako vješto i nerijetko sugestivno režiranog djela, čiji se nedostaci u konačnici uravnotežuju s vrlinama. Jer, u realizaciji svog proračunom najskupljeg filma, koncipiranog po uzoru na angažirane pesimističke političke trilere kakve su 70-ih godina radili Alan J. Pakula i Sydney Pollack, Tykwer se potpuno povinovao zahtjevima producenata, a završna je verzija definirana tek nakon prvih test-projekcija.

Temeljen na istinitim događajima s kraja 80-ih i početka 90-ih godina, "International" je priča o odlučnom Interpolovu agentu Louisu Salingeru (Clive Owen), koji u Berlinu uđe u trag malverzacijama, trgovini oružjem i pranju novca jedne od najvećih svjetskih banaka. Banka IBBC posluje s talijanskom mafijom i financira revolucije u zemljama Trećeg svijeta, a dok oko njega padaju glave, Salinger će snage udružiti s energičnom Eleanor Whitman (Naomi Watts), okružnom tužiteljicom s Manhattana. Slučajne partnere suočene i s ugrozom vlastitih života istraga vodi diljem svijeta, od Berlina i Milana preko New Yorka i Londona do Istanbula, a nenametljivo stiliziranu režiju te efektno i gdjekad dojmljivo tjeskobno i paranoidno ozračje Tykwer u suradnji sa scenarističkim debitantom Ericom Warrenom Singerom ("Američki varalice") obogaćuje jasnim asocijacijama na serijale o Jamesu Bondu i zagonetnom tajnom agentu Jasonu Bourneu.



To je dijelom i razumljivo, jer u glavnoj roli tipičnog holivudskog "sam protiv svih" junaka gledamo markantnog Clivea Owena, nesuđenog tumača uloge agenta 007, koji u ovom filmu dobrano varira svoj nastup u izvrsnom apokaliptičnom fantastičnom trileru "Djeca čovječanstva" Alfonsa Cuaróna. Spomenuti redateljski stil, učinkovito korištenje zadanih urbanih lokacija kojima dominiraju staklo i beton, političke konotacije s detaljima o pohlepnim bankarima, mogućim stvarnim vladarima svijeta koji u stjecanju profita ne prežu ni od atentata na premijere i izazivanja revolucija, kao i uzbudljiva sekvenca vatrenog obračuna u njujorškom muzeju Guggenheim, ipak ne uspijevaju prikriti mane Tykwerova filma. Jer, u konačnici je riječ o zanatski sasvim pristojnom no razmjerno trivijalnom i površnom ostvarenju u kojem su stil, intrigantan zaplet, vrlo solidan narativni ritam i vizualne atrakcije pojele protagoniste i njihove tek površno predočene osobnosti i odnose.

Za nevolju, Tykwer i scenarist Eric Singer nemaju hrabrosti ići do kraja, ni u političkim implikacijama ni u dominantnom pesimizmu, već film u ishitrenoj i neelaboriranoj završnici zaključuju svojevrsnim polovičnim happyendom u kojem junaku glava ostaje na ramenima, a negativci barem dijelom bivaju kažnjeni. Točnije, kazna sustiže neposredne naručitelje i izvršitelje zločina, dok u epilogu doznajemo da uhodani mehanizmi bankarske moći i visokih zarada stečenih na induciranoj ljudskoj nesreći nesmetano funkcioniraju i dalje. "Razlika između istine i fikcije je u tome što fikcija mora biti realistična", kaže protagonistu u jednom trenutku stari bankarski savjetnik, kojeg uobičajenom autoritativnom mirnoćom interpretira Armin Mueller-Stahl. U tom smislu Tykwerova celuloidna fikcija jest dostatno realistična, premda je "International" njegov dosad svakako najslabiji i najmanje autorski projekt.





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

lwood
Advanced Member



Colombia
47137 Posts

Member since 09/12/2005

Posted - 15/02/2014 : 21:14:55  Show Profile Show Extended Profile  Send lwood a Private Message  Reply with Quote
ova međunarodna prevara je odličan film. ko zna jel ga risar gleda.

depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu

Edited by - lwood on 15/02/2014 21:15:16
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 15/02/2014 : 21:27:31  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Meni je zanimljiv i temom intrigantan, svakako, ali u najboljem slučaju mediokritetski. Jasno ti je što autori žele, ali sve je to mehanički, doslovno i nekako neuvjerljivo, lažno.


Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

lwood
Advanced Member



Colombia
47137 Posts

Member since 09/12/2005

Posted - 16/02/2014 : 09:23:20  Show Profile Show Extended Profile  Send lwood a Private Message  Reply with Quote
ovog Ramba 4 jučer prvi put pogledah. još je i najbolji od ova 4 šta su snimili

depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 16/02/2014 : 11:34:51  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Poslije prvog je i meni najbolji, ali opet ne i dobar.
Ali i to je nešto.


Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 16/02/2014 : 11:52:24  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Išlo jutros, ali reprizira se noćas u 00:07 na HTV 1 Borimo se na moru (In Which We Serve), r. Noel Coward i David Lean, Velika Britanija, 1942.


Nakon što u bitci kod Krete 1941. godine uništi njemački transportni brod, nedavno porinuti britanski razarač Torrino postane meta njemačkih zrakoplova. Dok brod pogođen tone, trojica preživjelih članova posade spas čekaju plutajući pored broda, istodobno podnoseći mitraljiranje njemačkih zrakoplova. Pored mornara Shortyja Blakea (John Mills), koji se prisjeća svog udvaranja privlačnoj Fredi Lewis (Kay Walsh), tu je glavni brodski dočasnik Walter Hardy (Bernard Miles), koji se sjeća kako se njegova supruga Katherine (Joyce Carey) hrabro držala tijekom nacističkog bombardiranja Londona. A tu je i satnik Edward Kinross (Noel Coward), emotivan čovjek koji je mislima uz svoju prekrasnu suprugu Alix (Celia Johnson) koja skrbi o njihovoj djeci, sinu Bobbyju (Daniel Massey) i kćeri Laviniji (Ann Stephens). I Shorty je baš kao i Walter i Edward bio izuzetno privržen razaraču Torrino, i ponosan što ploveći na njemu služi svojoj domovini.

Godine 1944. nominirana za Oscara u kategorijama najboljeg filma i najboljeg izvornog scenarija, pri čemu je suscenarist Noel Coward („Kavalkada“, „Kratak susret“, „Prljave male tajne“) ovjenčan posebnom Akademijinom nagradom za osobita produkcijska dostignuća, izvrsna ratna drama koju je uz Cowarda režirao veliki David Lean („Doktor Živago“, „Most na rijeci Kwai“, „Put u Indiju“) drži se jednim od najuspjelijih promidžbenih ratnih filmova uopće. Posrijedi je iznimno efektno, dojmljivo realistično, sjajno režirano i impresivnim pseudodokumentarističkim prosedeom realizirano ostvarenje koje je razumljivo naglašeno moralistički intonirano, no koje ni u jednom trenutku ne zapada u patetiku i trivijalnost. Riječ je o djelu koje izrazito nadvisuje svoju promidžbenu namjenu, koje Britance prikazuje kao ponosne stoike spremne i na podnošenje najvećih žrtava za domovinu, te koje učinkovito zagovara tezu da je za ostvarenje konačne ratne pobjede presudno važna suradnja svih klasa i njihovo zajedničko djelovanje u postizanju cilja. Izvorna priča producenta, glumca, scenarista, skladatelja i redatelja Noela Cowarda temeljena je na ratnom iskustvu njegova prijatelja lorda Mountbattena, koji je služio na razaraču Kelly i čiji šešir Coward nosi u filmu. Davidu Leanu ovo je bio prvi službeni (su)redateljski projekt, a svoju prvu ulogu na filmu je ostvario i redatelj i glumac Richard Attenborough („Veliki bijeg“, „Jurski park“).


Film je na YouTubeu:


Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 17/02/2014 : 19:31:25  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Večeras u 23:26 na HTV 1 Vrijeme ratnika, r. Dejan Šorak, Hrvatska, 1991.


Godine 1991. prijatelji Fabijan (Josip Genda) i Dakar (Kruno Šarić), ljudi srednjih godina i različitih biografija i socijalnih zaleđa, odlaze u ribolov na rijeku nedaleko od Zagreba. Očekujući miran vikend na slabo naseljenom području na rijeci okruženoj vrbicima i pustopoljinama, Fabijan i Dakar će neočekivano postati mete nepoznatih napadača ubilačkih namjera. U borbi protiv njih obojici će od najveće koristi biti iskustva stečena u prošlosti, jer je Fabijan u mladosti bio partizan a Dakar pripadnik Legije stranaca. Dok se pitaju progone li ih napadači zbog neraščišćenih računa iz prošlosti, u borbi za živote obojica će se od lovina postupno prometnuti u lovce.

Peti dugometražni kino-film Dejana Šorka (Mala pljačka vlaka, Oficir s ružom), godine 1992. nagrađen Zlatnim arenama za najbolju glazbu i ton, na dosta efektan ali povremeno i klišeiziran način barata žanrovskim konvencijama holivudskog pustolovnog filma i akcijskog "buddy-buddy" trilera 80-ih, konkretno remek-djela "Oslobađanje" Johna Boormana i "Južnjačka utjeha" Waltera Hilla, dok sam redatelj tvrdi da mu je uzor bio i kultni "Napad na policijsku stanicu br. 13" Johna Carpentera. Dijalozi su mjestimice opterećeni macho-konvencijama, većina situacija je pretjerano stereotipno riješeno, a autor povremeno odveć doslovno eksploatira opreku između domovinske i režimske Hrvatske s jedne, odnosno emigrantske i antirežimske s druge strane, naglašavajući da je opstanak domovine pred nadirućom formalno nedefiniranom opasnošću jedino u zajedničkom djelovanju obiju struja. Ako smanjite očekivanja, rijedak naglašeno žanrovski primjerak domaćeg filma može vam pružiti solidnu zabavu.


Na YouTubeu je snimak čitavog filma s HTV-a u dijelovima, a tu su prva dva dijela:






Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 17/02/2014 : 19:47:01  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Večeras u 19:59 na HTV 3 Nadnica za strah (Le salaire de la peur), r. Henri-Georges Clouzet, Francuska / Italija, 1953.


Negdje u Srednjoj Americi tijekom prve polovine 50-ih godina prošlog stoljeća, četvorica siromašnih europskih pustolova odluče prihvatiti vrlo zahtjevnu i neugodnu poslovnu ponudu. Žele li se domoći nadnice od dvije tisuće dolara, Korzikanac Mario (Yves Montand), Parižanin Jo (Charles Vanel), Nijemac Bimbo (Peter van Eyck) i Talijan Luigi (Folco Lulli) moraju do nekoliko stotina kilometara udaljenih izvora nafte za naftnu tvrtku Southern Oil Company kojom upravlja Bill O´Brien (William Tubbs) prevesti dva kamiona s nitroglicerinom. Dok ih put vodi vrlo nekvalitetnim cestama i teško pristupačnim terenom, grubi momci shvaćaju da su se prihvatili možda i neizvedivog zadatka transporta smrtonosnog tereta. Istodobno, svi oni imaju različite planove koje žele ostvariti teško zarađenim novcem, a Mariju je najviše na pameti njegova ljubavnica Linda (Véra Clouzot). No sa svakim novim prijeđenim kilometrom sve više shvaćaju da možda nikad neće stići na cilj.

Godine 1953. na festivalu u Cannesu ovjenčana Grand Prixom, pretečom dvije godine kasnije uvedene Zlatne palme, i Posebnim priznanjem za glumački nastup Charlesa Vanela, te nagrađena berlinskim Zlatnim medvjedom i nominirana za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma, sjajna psihološka triler-drama glasovitog Henrija-Georgesa Clouzota („Gavran“, „Demoni“) impresivna je adaptacija istoimenog romana francuskog književnika Georgesa Arnauda. Riječ je o jednom od najboljih filmova svih vremena, koji podjednako imponira dramaturškom kompaktnošću i savršenim ritmom naracije koji otkucava poput paklene naprave, kao i suptilnim psihološkim profiliranjem protagonista obilježenih intrigantnim i tjeskobnim egzistencijalnim motivima i socijalnim kontekstom. Djelo čvrste narativne strukture koje funkcionira i kao dojmljiva karakterna studija odlikuju i iznimno efektno gradiranje suspensa, što gledateljeve živce dovodi do ruba pucanja, izuzetno sugestivna režija koja nevjerojatno spretno koristi skučeni prostor kabine kamiona, ekspandirajuće ozračje pesimizma i fatalizma, izvrsna glazba hvaljenog Georgesa Aurica („Praznik u Rimu“) i podjednako uspjela fotografija Clouzotova stalnog suradnika Armanda Thirarda („I Bog stvori ženu“) te impresivne glumačke interpretacije. Ravnopravni partneri slavnog Yvesa Montanda („Z“, „Izbor oružja“) su pouzdani Charles Vanel („Drž´te lopova“), pouzdani Peter van Eyck („1000 očiju doktora Mabusea“, „Špijun koji se sklonio u zavjetrinu“) i znani Folco Lulli („Estera i kralj“).





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 18/02/2014 : 20:28:14  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Noćas u 00:02 na HTV 3 Bilo jednom u Kini (Wong fei hung), r. Hark Tsui, Hong Kong, 1991.


Kineski grad Canton u drugoj polovini 19. stoljeća, u jednom od najtežih razdoblja kineske povijesti. Doživjevši poraz u opijumskom ratu zemlja je samo formalno zadržala suverenost, dok njom stvarno vladaju utjecajne inozemne tvrtke i njihovi domaći predstavnici. Kinezi se nemilosrdno eksploatiraju i osiromašuju, a stranci u zemlju uvode struju, telegraf i nove ideje koje su često u suprotnosti s kineskom tradicijom. U vrijeme ekspanzije vatrenog oružja i tradicionalne borilačke vještine ostaju po strani, a jedan od rijetkih koji se njima ustrajno bavi je mudri Wong Fei-Hung (Jet Li), filozof, liječnik i majstor borilačkih vještina. Sa svojim učenicima on je formirao i mjesnu zaštitarsku službu koja održava red u gradu, a ta služba predstavlja sve veću smetnju i gangsterima i stranim trgovcima kakav je prijetvorni i pohlepni trgovac robljem Jackson (Jonathan Isgar).

Rođen 1950. godine u Vijetnamu, kineski redatelj Hark Tsui već tri desetljeća uživa ugled jednog od najkreativnijih i najzanimljivijih filmaša, autora često na istinitim događajima i ljudskim sudbinama temeljenih djela epskog zamaha s likovima većima od života, koji naglasak stavlja na raskošno koreografirane akcijske scene i prizore borbi. Takva je i povijesna akcijska pustolovna drama „Bilo jednom u Kini“, jedno od Harkovih najcjenjenijih ostvarenja 1992. godine ovjenčano s četiri Hongkonške filmske nagrade. Posrijedi je izuzetno zanimljiv i atraktivan predstavnik podžanra „martial arts“ odnosno kung fu filmova, podžanra koji je vrhunac popularnosti doživio tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća, kada je stekao i pomalo ironičan nadimak „eastern“. Priče „easterna“ u pravilu su smještene u određeno povijesno razdoblje te kroz akcijom garnirane nepretenciozne zaplete o sukobu dobra i zla zagovaraju određene vrijednosti i način života. Takav je slučaj i s ovim filmom u kojem je okretni Jet Li („Romeo mora umrijeti“, „Smrtonosno oružje 4“) ostvario svoju probojnu ulogu i koji je u vrijeme premijere doživio toliku popularnost da je kasnije snimljeno još pet nastavaka.


Film je i na YouTubeu:




Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 19/02/2014 : 20:34:28  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Večeras u 23:40 na HTV 1 Lornina šutnja (La silence de Lorna), r. Jean-Pierre i Luc Dardenne, Belgija / Francuska / Italija / Njemačka, 2008.


Dramom "Lornina šutnja", 2008. godine u Cannesu nagrađenom za najbolji scenarij, braća Jean-Pierre i Luc Dardenne ("Dječak na biciklu") se stilski i tematski nastavljaju na svog superiornijeg tri godine starijeg kanskog pobjednika "Dijete". Slično spomenutom filmu, iznimno slojevitoj moralci i karakternoj studiji u čijem su se središtu nalazili nezreli i neodgovorni no karakterno kompleksni društveni marginalci, i "Lornina šutnja" je gruba, neposredna i nerijetko dokumentaristički vjerodostojna priča o nesigurnoj djevojci iz naslova (Arta Dobroshi), ilegalnoj albanskoj imigrantici u Belgiji koja kratkotrajnim formalnim brakom s narkomanskim ovisnikom i sličnom budućom vezom s ruskim poslovnim čovjekom želi steći potrebne dokumente i osigurati si kakvu-takvu egzistenciju.

Međutim, ono čime je "Dijete" imponiralo ovdje se doima svojevrsnim manirizmom i ponavljanjem "dobitne" formule. Točnije, "Lornina šutnja" izgleda poput naslova u kojem je tek skriven pravi film, onaj koji bi znatno detaljnije razradio složenu djevojčinu osobnost i njezine intrigantne odnose s dečkom Sokolom (Alban Ukaj), nejasnim mladićem koji ju unatoč snažnih izljeva ljubavi pri kraju hladno prepušta ubojici, i prisilnim suprugom Claudyjem (Jérémie Renier), autodestruktivnim momkom prema kojem Lorna uz prijezir i sažaljenje u jednom trenutku osjeti i naklonost, pa možda i ljubav. Makar, dakle, u cijelosti ne ispunjava očekivanja, "Lornina šutnja" je svakako potvrda trajne opčinjenosti braće Dardenne neorealizmom, a izvrsna Arta Dobroshi dojmljivo interpretira egzistencijalnu tjeskobu naslovnog lika, Lorninu prvotnu racionalnost i odlučnost postupno nadograđujući elementima iracionalnog koji će ju prema završnici odvesti u psihičku nestabilnost i uz borbu za goli život izmišljenom trudnoćom potencirano ludilo.





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 19/02/2014 : 21:18:45  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Večeras u 23:30 na Novoj Tv Mistična rijeka (Mystic River), r. Clint Eastwood, SAD / Australija, 2003.


Nakon podcijenjenog trilera "Krvna slika" iz 2002. godine, sasvim solidnog žanrovskog uratka koji je zahvaljujući Eastwoodovoj izvedbi i iza i ispred kamere barem za klasu uspjeliji od holivudskog prosjeka, godinu kasnije realizirana psihološka krimi-drma "Mistična rijeka" predstavljala je Clintov povratak u punu redateljsku formu, za što je i nagrađen Oscarima za najbolju glavnu (Sean Penn) i sporednu mušku ulogu (Tim Robbins). Adaptacija istoimenog romana cijenjenog američkog književnika Dennisa Lehanea ("Nestala bez traga", "Otok Shutter") kojeg je za veliki ekran prilagodio Brian Helgeland ("Vraćanje duga"), iznimno je slojevita storija o zločinu i kazni koji će nekadašnje prijatelje, na kojima je trauma iz djetinjstva ostavila neizbrisiv trag, konačno suprotstaviti na dvjema stranama zakona i morala.

Prije 25 godina dječak Dave Boyle nepromišljeno je ušao u crni automobil i nestao na četiri dana, a kad se napokon vratio bio je toliko drugačiji do te mjere da je ubrzo sasvim uništeno njegovo prijateljstvo s vršnjacima Seanom Devineom i Jimmyjem Marcusom. Sean je danas policajac, a Jimmy vlasnik trgovine iza kojeg su zatvorski staž i veze s mafijom. Dok Dave već četvrt stoljeća potiskuje osobne demone i pokušava makar stvoriti privid normalnog života, Jimmy je obiteljski čovjek i otac 19-godišnje djevojke Katie. No kad Katie uskoro bude pronađena okrutno umorena, trojica muškaraca i osobe iz njihovih okruženja bit će prisiljeni suočiti se s prošlošću i jedni s drugima.



Maestralno profilirajući likove s izuzetnim osjećajem za suptilne karakterne nijanse i mijene te ljudske slabosti i vrline, Lehane je napisao roman koji osim u smislu trilera izvrsno funkcionira i kao antropološka studija. Dok se u pozadini otkrivaju uznemirujući detalji o davnom seksualnom zlostavljanju nesretnog i doživotno traumatiziranog Davea, aktualni zločin trojicu nekadašnjih prijatelja postupno postavlja na međusobno suprotstavljene vrhove svojevrsnog dramskog trokuta. Poslije prvotnog perioda intenzivnog žaljenja, očajni Jimmy prepušta se neobuzdanom porivu za osvetom, a njegov prvoosumnjičeni je povučeni i asocijalni Danny. Sean je pak detektiv odjela za umorstva, koji uz istragu Kateina ubojstva pokušava spasiti vlastiti brak. Kad Jimmy napokon brzopleto odluči uzeti pravdu u svoje ruke, pogrešno osumnjičeni Danny opet će postati žrtvom, a razočaranom će Seanu preostati tek da simbolički stavi točku na koloplet životnog gubitništva, osamljenosti, nesreće i bezrazložnog nasilja.

Fascinira način na koji Eastwood od samog početka gradi vrlo sugestivno, turobno ozračje opipljive tragike koje gledatelja vezuje uz stvarne likove bogate intime za čije postupke u svakom trenutku ima razumijevanja, makar se radilo i o ubojstvu. Brojni krupni planovi i totali u prvoj trećini filma uvjerljivo dočaravaju emotivne mijene protagonista Jimmyja (Sean Penn) i očaj zbog gubitka voljene kćeri, a atmosferu beznađa dodatno podcrtavaju mračni, prljavi interijeri.





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 20/02/2014 : 10:33:28  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Danas u 15:58 na HTV 3 repriza od jučer Ponedjeljak ili utorak, r. Vatroslav Mimica, Jugoslavija, 1966.


Jednog običnog radnog dana, recimo da je ponedjeljak ili utorak, razvedeni novinar Marko Požgaj (Slobodan Dimitrijević), koji kao samohrani otac skrbi o sinčiću (Srđan Sergio Mimica), dječaka odvodi u školu. Pred njim je još jedan dan koji se ni po čemu ne bi trebao razlikovati od svih ostalih, a tijekom kojeg će Marko intenzivno razmišljati o bivšoj supruzi, sadašnjoj djevojci (Jagoda Kaloper), u ratu stradalom ocu (Pavle Vuisić) te o vlastitom djetinjstvu.

U Puli 1966. ovjenčana Velikom Zlatnom arenom za najbolji film i Zlatnom arenom za režiju, izvrsna naglašeno modernistička egzistencijalna drama najznačajnijeg modernista hrvatskog filma Vatroslava Mimice ("U oluji", "Prometej s otoka Viševice", "Seljačka buna") na intrigantan način elaborira jednu rečenicu iz glasovitoig eseja "Modern Fiction" Virginije Woolf, onu koja kaže da i prije pola stoljeća baš kao i danas umjetnost može efektno oslikati svakodnevicu "običnog" čovjeka. Mimičin film svojevrsni je celuloidni tok svijesti u kojem se sadašnjost isprepleće s prošlošću i fantazijama, koji je kolažno strukturiran i kojeg odlikuje impresivna vizualnost / likovnost. Pored spomenutog "Prometeja s otoka Viševice", autorova prethodnog filma, ovdje su zamjetni utjecaji i njegovog rada na animiranim filmovima, kao i naslova "Inspektor se vratio kući" iz 1959. Otuđenje i dehumanizacija te težnja za samoostvarenjem motivi su kojima se Mimica dominantno bavi, a tu je i trauma izazvana ratnim iskustvom kao standardna Mimičina tema.


Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 21/02/2014 : 21:09:47  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Večeras u 23:19 na HTV 1 Drvo života (The Tree of Life), r. Terrence Malick, SAD, 2011.


Tijekom druge polovine 70-ih godina Terrence Malick je na temelju sjajnih filmova Pustara i Božanstveni dani uživao ugled jednog od najdarovitijih i najvažnijih svjetskih filmaša, osebujnog pjesnika i filozofa filma naglašeno sklonog meditativnosti i metafizičnosti, koji je ujedno i beskompromisan te nevjerojatno pedantan umjetnik za ostvarenje svojih autorskih vizija i htijenja spreman i na najradikalnije korake. Dok je njegov za 350 tisuća dolara realiziran dugometražni redateljski prvijenac Pustara iz 1973. godine, provokativna i dijelom na istinitim događajima temeljena priča o mladom paru koji u bijegu od policije počini niz ubojstava, dočekan hvalospjevima i proglašavan najuspjelijim debijem još od znamenitog Wellesova Građanina Kanea, Božanstveni dani ponudili su impresivnu pastoralnu priču o ljubavnom trokutu i zločinu u kojoj se na maestralan način isprepleću moralistička pitanja, socijalni motivi i emocionalni naboj usporediv s onim u grčkoj tragediji. I već kada se činilo da Malicku, slavljenom od kritike ali ne baš prihvaćenom od publike koja i nije hrlila na njegove filmove, pripada mjesto u Panteonu sedme umjetnosti ravnopravno onima Orsona Wellesa i Stanleya Kubricka, također osebujnih i pojednostavnjeno rečeno ekscentričnih filmaša, ovaj je umjetnik 1978. napravio nešto posve neočekivano te se u potpunosti povukao iz svijeta filma. Doslovce nestao, jer punu 21 godinu od Malicka nije bilo ni traga ni glasa, zbog čega ga se ponekad uspoređivalo i s kultnim književnikom J. D. Salingerom koji već desetljećima živi skriven od javnosti.

A onda se 1998. godine Malick vratio u velikom stilu adaptacijom romana Tanka crvena linija Jamesa Jonesa, neopisivo sugestivnom te ugođajem i vizualno fascinantnom, ali i donekle pretencioznom poemom o ratu i ljudskosti koja od 7 nominacija za Oscara nije potvrdila niti jednu, te se zadovoljila berlinskim Zlatnim medvjedom i nizom drugih manje zvučnih nagrada. Kao redatelj koji snima malo ali polako i temeljito, slično spomenutom Stanleyu Kubricku, Malick je 2005. realizirao povijesnu dramu Novi svijet, znanu obradu priče o kapetanu Smithu i Indijanki Pocahontas predočenu iz iskošenog Malickova motrišta. Premda se u cjelini radilo o očekivano emotivnom, poetičnom i vizualno briljantnom ostvarenju, u dobroj su mjeri do izražaja došle i Malickova grandomanija, pompoznost i preuzetnost, zbog čega se film povremeno ozbiljno poigravao strpljenjem gledatelja. Takve osobine obilježavaju i egzistencijalnu dramu Drvo života, za tri Oscara nominirani peti od zasad šest dugometražnih filmaova u 45-godišnjoj Malickovoj redateljskoj karijeri. Smještena u Waco u Teksasu tijekom 1950-ih godina, u grad u kojem je Malick odrastao zbog čega dio kritike u filmu detektira i autobiografske detalje, priča prati članove obitelji O´Brian koji bivaju traumatizirani tragičnom smrću jednog od trojice sinova. Preostalu dvojicu odgajaju krhka, eterična i submisivna majka (fantastična Jessica Chastain) i strogi i nasilnim ispadima sklon otac (izvrsni Brad Pitt), a stariji sin Jack (Sean Penn) kao odrasla, prošlošću progonjena i moguće dijelom disfunkcionalna osoba prisjeća se djetinjstva te kreće u duhovnu odiseju na kraju koje će u nekovrsnom zagrobnom svijetu susresti svoje nnajmilije, ali i samoga sebe.



Nemali broj filmofila i kritičara Terrencea Malicka smatra najvećim živućim američkim redateljem, umjetnikom čiji su filmovi zapravo celuloidni mitovi koncipirani kao varijacije biblijskih motiva o rajskom vrtu, iskonskom grijehu i izgonu iz raja. Malick malo pozornosti poklanja dramaturgiji i naraciji u klasičnom smislu, a mnogo više montaži dugih meditativnih sekvenci s ljudima koji lutaju napuklim svijetom kojeg presudno definiraju opreke okrutnosti i ljepote, ljubavi i mržnje, života i smrti. Protagonisti Malickovih filmova inicijalno su nevini, usporedivi s Adamom i Evom u raju, no njihovu nevinost i rajsko okruženje uništavaju odbjegle ubojice u Pustari, ratna zvjerstva u Tankoj crvenoj liniji, došljaci i konkvistadori u Novom svijetu ili pak tragična pogibija jednog od braće (ne doznajemo kojeg) i suočavanje s tamnim naličjem i psihopatologijom agresivnog oca tijekom djetinjstva u Drvu života. Tu je zametak iskonskog grijeha koji rezultira gubitkom nevinosti i ubrzanim raspadom svijeta i njegove idile, pri čemu je otac kao simbol agresivnog i opresivnog životnog načela u sukobu s majkom koja simbolizira milost i dobrotu.

U takvom se kontekstu Zlatnom palmom ovjenčano Drvo života može smatrati Malickovom Odisejom u svemiru 2001. godine, s tom razlikom što film ipak ne posjeduje metafizičku dubinu, fascinantnu sugestivnost i vizionarski zamah Kubrickova remek-djela. Svakako, Malick je i ovdje pjesnik koji gledatelje hipnotizira erupcijom konkretnih i apstraktnih slika, začudnih subjektivnih kadrova, zvukova, melodija i osjećaja (intimnih retrospekcija i gotovo fizički opipljive tjeskobe), koji transcendira stvarnost i u pokušaju lovljenja neuhvatljivog te celuloidnog dočaravanja intime i duše uspijeva prijeći granice filma kao medija. U određenoj mjeri Drvo života, uz koje Malick prilaže i posebne upute za prikazivanje, usporedivo je i s Fontanom života Darrena Aronofskyja, naglašeno pretencioznim djelom s kojim dijeli težnju za stvaranjem sveobuhvatne slike bivstvovanja, beskrajni vremenski raspon prikazanih zbivanja te mitologizaciju prirode i ljudske egzistencije. Spomenuta pretencioznost koja povremeno otklizava u banalnost ponajviše se očituje u 20-ak minuta dugoj sekvenci nastanka univerzuma – od velikog praska preko dinosaura do Jackova (čovjekova) rođenja – zbog čega i Drvo života gledateljsko strpljenje dijelom stavlja na kušnju, pa je primjerice tijekom projekcije kojoj je nazočio potpisani kritičar mlađa publika mahom izlazila iz dvorane. Ipak, posrijedi je maestralno režirano, iznimno sugestivno, emotivno, poetično i atmosferično, opčinjavajućom fotografijom Emanuela Lubetzkyja (I tvoju mamu također, Djeca čovječanstva) snimljeno djelo čije su ravnopravno gradivno tkivo prepoznatljivi klasični akordi Bacha, Mahlera itd. kao i dojmljiva glazba Alexandrea Desplata (Kraljica, Kraljev govor). Zbog svega navedenog kao i činjenice da djetinjstvo na filmu nikad nije izgledalo ljepše, Drvo života je film koji manama unatoč ambiciozniji filmofili ne smiju propustiti.





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...

Edited by - Johnny Difool on 21/02/2014 21:12:08
Go to Top of Page
Page: of 99 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.43 seconds. Snitz Forums 2000