meni je Island dobar do zadnje epizode, a onda počinju bozelijeve sapunice sa izgubljenim ocem, puno novih likova, Atlantidsko sklonište..., nekako se razvodnjava napetost. Jukatan mi je cijeli dobar.
Patak mislim da je razlog tako jadno izvedene u principu dobre ideje Bosellijeva zaposlenost. On se isto previše forsira i praktički jedini vodi 2 serijala (Texa i Dampyra il kako već) i onda je onako na brzinu svratio. Bure je baš tada bio u najžešćem žrvnju hiperprodukcije pa ni on nije imao ništa kvalitetno za dati, pa je rezultat zapravo očekivan. Valjda najgora zagorova odiseja (južnoameričku čekam da je u kompletu probavim).
meni je Island dobar do zadnje epizode, a onda počinju bozelijeve sapunice sa izgubljenim ocem, puno novih likova, Atlantidsko sklonište..., nekako se razvodnjava napetost.
Meni je cijela ta priča od prve do zadnje sveske velika sapunica i razvodnjavanje. Ne znaš što je gore; početna hrpa dosadnih dijaloga, odnos Borka i Felixa, pojavljivanje izgubljenog oca ili onaj top na kraju.
Početak s Dexterom Greenom u onome londonskom klubu (dašak romantizma 19. stoljeća), nevjerojatno, filmski napeto spuštanje u Maelstrom (velika zasluga i Della Monice) i vrlo simpatični trenutci u kojima se Guthrum susreće s islandskim rođacima.
Sve ostalo u "Posljednjoj Thuli" nije loše, nego je katastrofa, bar po sudu mojega prvog čitanja.
Ali, baš nas briga, Boselli se iskupio "Žezlom Tin-Hinan", i ne samo iskupio, nego i dao puno, puno više od toga.
Upravo sam pročitao "Bubnjeve u noći", Rauchovu kratku priču između "Očajničke trke" i šestotog jubilarca. Ništa spektakularno, ali uopšte nije loše. Biće da sam predviđao nešto traljavo, pa sam stoga ostao ugodno iznenađen. Ima jedan interesantan dijalog koji vam moram preneti:
Zagor: Mislite li da će kožarska kompanija ponovo sagraditi Fort Adam? Duke: Ne!... Neko vreme se nećemo usuditi ni da spomenemo prelazak preko Black Rivera! Zagor: I bolje!...To znači da će i Kaske moći da žive u miru! Pukovnik: Vama kao da je drago zbog tih divljaka! Zagor: I jeste mi drago, pukovniče!...Ne zaboravite da smo mi ti koji su zauzeli njihove teritorije. Pukovnik: Prilično je začuđujuća takva priča o tim divljacima, još iz vaših usta...budući da ste se upravo borili protiv njih do poslednje kapi krvi! Zagor: Borio sam se protiv njih, istina, ali ih poštujem...a pre svega, ne krivim ih! Pukovnik: Biće da je tako!...Ali napretku nema kraja, Zagor!...I osvanuće dan kada ćemo ponovo preći tu reku da bi zauzeli one šume i očitati onim divljacima lekciju kako su i zaslužili! Zagor: U tom slučaju...kada do tog dana bude došlo, ne znam da li ćete me naći na svojoj strani!
Kod mene suprotno. Boselli je stvarno razvalio u atlantidskoj sagi, ali Skiptar Tin Hinan je ipak razocaranje. Nije katastrofa, ali nije ni jako dobro.
Dajte nam Banija Libre;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
meni je Island dobar do zadnje epizode, a onda počinju bozelijeve sapunice sa izgubljenim ocem, puno novih likova, Atlantidsko sklonište..., nekako se razvodnjava napetost.
Meni je cijela ta priča od prve do zadnje sveske velika sapunica i razvodnjavanje. Ne znaš što je gore; početna hrpa dosadnih dijaloga, odnos Borka i Felixa, pojavljivanje izgubljenog oca ili onaj top na kraju.
Definitivno top. Graditi kroz 4 nastavka priču (i to loše ju graditi) da bi cijela fama oko turbomega tajne baze Atlantide spala na omanju pećinu te se rasplela kroz par stranica je teški diletantizam. Al Boselli nije diletant već je očito neozbiljno pristupio svemu. E pa nije dosta samo da na početku piše scenarij: Mauro Boselli!
Kod mene suprotno. Boselli je stvarno razvalio u atlantidskoj sagi, ali Skiptar Tin Hinan je ipak razocaranje. Nije katastrofa, ali nije ni jako dobro.
Ponavljaš se sinko. Evo ovako pošto još nisam pročitao strip reci mi što te razočaralo samo da obratim pozornost pa da mogu komentirati
Sigurno bi ocjena isla u sami vrh da je ovo skratito na tri sveske ali i ovaka meni je ovo odlicna pustolovina. Puna akcije, napetosti, preokreta i zanimljivih karaktera, sto je vec standardno ocekivati od Bosellija. Sta vise, prica je prepuna malih detalja, i u dialozima a i u crtezu, koji doprinose ugodaju i puno govore o karakterima na subtilan nacin.
Boselli je prelijepo i romanticno docarao Darkwood i Zagorovu ulogu u svom kutku Amerike. Isto tako je Boseli fantasticno predstavio samog karaktera Zagora u onom dvoboju sa Dawigahom i atmosfericnim scenama koje vode do njega. Taj dio price je definicija mita o Duhu sa sjekirom. Ko je on u ocima onih koje ganja a i kako on samog sebe vidi i predstavlja, pogotovo indijancima. Zastrasujuci osvetnik koji napada iz sjena, poklik koji ledi krv u zilama onih koje je moralni kompas odveo na opasne staze, ali i plemenit ratnik koji zahtjeva respekt od drugih ali ga i pruza cak i svojim neprijateljima. I onda neki kazu da Boselli izostavlja Zagora u svojim pricama.
Sto ce tice crteza Piccinelli ovdje radi odlican poso. Ali moguce da je ponekad malo previse detaljan sto donekle spusta dinamiku crteza. Previse detalja zna zagusiti kadrove i moze biti naporno za citanje, pogotovo kod ovako duge price sa dosta masnih dialoga. Jos jedna kritika je da mu Zagorovo lice ne sjeda bas uvijek i ponekad se malo previse razliciti od kadra do kadra. Ali to su opet male primjedbe jer cjelina mu je za velike pohvale a ima ovdje par kadrova koji idu u apsolutni vrhunac u serijalu.
Nazalost ocjenu najvise spustaju Ferrijeve naslovnice. Mississippi je dobra, mozda cak i odlicna, ali ostale su ispod prosjeka. Ona za Dolaze Mohave mozda cak i spada medu maestrovim najgorim radovima. Steta. Ova prica zasluzuje bolje.
Kako tuđe ocjene mogu zavarati; prije čitanja specijala Na putu ubojica letimično sam preletio ocjenama a kako se tu našlo dosta visokih i vrlo visokih očekivao sam nešto dobro. Na kraju je to ispala pušiona, dosadna priča usporenog tempa, iako sam je čitao po prvi puta imao sam osjećaj da su mi mnoge stvari poznate od ranije. Sve bi bilo još i gore da se na kraju ispostavilo da je ubojica dječakov ujak, ovako se barem malo popravio dojam ali nedovoljno da priča ostane u dužem sjećanju. Nemam sreće sa Torricellijem jer sve što sam od njega čitao zadnjih mjeseci je bilo slabo i vrlo slabo; Na putu ubojica, Princ vilenjaka, Tajanstveno selo, Obojeni čovjek..., šteta je što svoj talent troši na takve stvari.
Kako tuđe ocjene mogu zavarati; prije čitanja specijala Na putu ubojica letimično sam preletio ocjenama a kako se tu našlo dosta visokih i vrlo visokih očekivao sam nešto dobro. Na kraju je to ispala pušiona, dosadna priča usporenog tempa, iako sam je čitao po prvi puta imao sam osjećaj da su mi mnoge stvari poznate od ranije. Sve bi bilo još i gore da se na kraju ispostavilo da je ubojica dječakov ujak, ovako se barem malo popravio dojam ali nedovoljno da priča ostane u dužem sjećanju. Nemam sreće sa Torricellijem jer sve što sam od njega čitao zadnjih mjeseci je bilo slabo i vrlo slabo; Na putu ubojica, Princ vilenjaka, Tajanstveno selo, Obojeni čovjek..., šteta je što svoj talent troši na takve stvari.
Ne razumem kako moze Torricellijev crtez u Princu Vilenjaka da vam se ne svidja Meni je to odlican njegov stil.
Sama priča Princ vilenjaka mi je katastrofa a ni Torricelli se nije iskazao jer je sve zagušio crtežom koji je na većini mjesta predetaljan. Ostale priče je puno bolje odradio ali što to vrijedi kada su scenaristički slabe, jedino je Vještica iz Sierre dobra ali najviše zbog onakvog raspleta.
Ti Huroni na prvu nikoga nisu izuli iz cipela, ali baš imaju ono nešto. Lijepo je Hamzik primjetio... priča je puna tih malh i odličnih detalja... darkvudsko okruženje, pukovnik Perry, tučnjava u saloonu, meni najdraži: Zagorovo čašćenje Čika putovanjem u "prvom razredu", okršaj u šumi sa Dawigahom, Pleasant Point trgovište, Tonka, Mnogooki...
Sama priča Princ vilenjaka mi je katastrofa a ni Torricelli se nije iskazao jer je sve zagušio crtežom koji je na većini mjesta predetaljan. Ostale priče je puno bolje odradio ali što to vrijedi kada su scenaristički slabe, jedino je Vještica iz Sierre dobra ali najviše zbog onakvog raspleta.
+1 Priča bolidna, i onda daju Toričeliju da to crta. Ali zato su Kazarovi perjanice ctačkog stafa. Neko tamo u Zagorovom odseku zaista treba na pregled glave.
Kao i sve njegove priče postafričkog razdoblja ( znači do južnoameričke sage) Huroni su površno sklepani. Nikako mi se ne sviđa ta priča, razumijem ja da je Boselli išao raditi posvetu klasičnoj Darkwoodskoj pustolovini, al koja amaterska izvedba! Imam dojam da je priču brzinski sklepao u pauzi dok je radio na scenariju za Texa.