| Author |
 Topic  |
|
morski
Senior Member
2658 Posts
Member since 09/08/2014 |
 Posted - 01/01/2016 : 23:17:38
|
quote:
Originally posted by Giuda Ballerino
quote:
Originally posted by maddjuro
Ima li negdje na forumu potpuniji popis raznih grouchovih viceva? Trebaju mi za "reserach"
Imam slabost na ovaj Grouchov vic, toliko je debilan da se znam smijati i po par minuta bez obzira sto ga je kroz serijal ponovio 50-ak puta.
To je ovaj: "Qui c'e' qualcosa che non quadra" come disse il cerchio al triangolo 
sì, sì, è molto divertente, hahaha  |
Kompletni popis Bonelli stripova u Excelu |
 |
|
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
4066 Posts
Member since 26/04/2009 |
Posted - 04/01/2016 : 14:23:00
|
"Ja, čudovište", iako se radi o oproštajnom radu scenariste Rujua, nećemo iskoristiti kao polaznu tačku za sagledavanje njegovog cjelokupnog opusa (kao što su uradili u VČ uvodniku). Radi se o priči koja, iako ni u ludilu ne spada u same vrhove serijala, zaslužuje podrobniju analizu, pretežno zbog (nedovoljno iskorištenih!) intrigantnih tema i motiva.
Ruju ovdje ponavlja njegov skoro pa opsesivni motiv, zadnji put viđen u broju 15, "Na talasima sjećanja": prelijepa žena obdarena parapsihološkim moćima, koje su praćene krupnim deficitima (amnezija u "Talasima", ovdje bipolarni porećemećaj - mada ono što je prikazano više liči na klasičnu depresiju), ugrožena spoljašnjim silama patrijarhalnog društva, koje žele da je raskomadaju, unište, ovladaju sa njom kao objektom. Ranjiva, ugrožena, nemoćna, duboko autodestruktivna: žena kojoj treba ambivalentni spasilac, dovoljno snažan da podnese teret njene "posebnosti", prinese žrtvu zarad njenog spasenja. U toj dijadi dolazi do zadovoljenja dubokih, nesvjesnih potreba: kako muške želje za spasenjem žene, da se dominira nad i bude oslonac nesigurnoj, zavisnoj osobi, da se egzistencija objekta žudnje u potpunosti obrće oko njega, tako i ženske potrebe za zaštitničkom, roditeljskom figurom, koja odiše ljubavlju Oca-staratelja (mjesto ravnopravnijeg odnosa). Kada se ova dijada uspostavi između Dilana i epizodne junakinje, Ruju je presijeca, onemogućava njen dalji razvoj. Kako? Tako što (bukvalno ili metaforički) ubije stvarni objekat, stvarnu osobu, ženu, u tragičnom raspletu, dostojnom najgorih melodrama. Spoljašnje sile - bilo da je riječ o tajnim ubicama ili ludim psihijatrima (ha, ha!) - prekidaju romansu koja je toliko obećavala, a glavnom junaku ostaje jedna bolna katarza, kroz zadovoljenje njegovih ambivalentnih osjećaja i želja ka objektu. Jer, Dilan ne gubi ove žene kao sve ostale, u praznini između dvije epizode - ne, već ih tragično gubi u samoj priči, prije nego što sva disfunkcionalnost odnosa dođe na vidjelo, prije nego što se veza raspadne. Realni objekt, koji može razočarati, iznevjeriti, nestati - je mrtav - ali psihička predstava, reprezentacija, fantazam, savršene ljubavi i žene ostaje, sačuvana i bezbijedna. To ostaje ona ljubav koja nikada nije zaživjela, koja je presječena prije punog cvata: i koja stoga ostaje savršena, u fantaziji.
Na ove Rujuove svjesne ili nesvjesne fantazme nadovezuje se druga velika tema epizode: priroda same parapsihološke "moći" mlade Korali. Radi se o rušenju osnovne karakteristike nas kao svjesnih bića - naime, suštinske NEKOMUNIKATIVNOSTI svijesti. Dvije svijesti se ne mogu spojiti, direktno dodirnuti. Svako od nas je, u konačnici, zarobljenik sopstvene svijesti, sopstvenog bića: komunikacija koju mi vršimo je tek PODUDARANJE sadržaja dvije svijeti, iliti - ispravna predstava o svijesti drugog... koja je i dalje predstava naše svijesti. Direktnog dodira nema, niti je moguć. Korali i njena moć je suštinsko spajanje svijesti, nažalost ovdje iskorišćena tek u smislu prenošenja depresije. Što je validna poenta: ko nije bio u depresiji ne može je nikada sasvim razumjeti, a šta bi bilo kada bi a to saznanje udarilo kao lokomotiva, preplavilo moždano tkivo? Korali ima sve karakteristike depresivnih pacijenata, teške depresije: sniženo samopoštovanje, okrivljavanje, pesimizam, samopovrijeđivanje, duboko osjećanje tuge i beznadežnosti, zavisnost od drugih i patološka ubjeđenost i da će ljubav i sam objekt ljubavi biti izgubljeni. To je jednostavan, racionalan opis, koji nam nimalo ne približava srž depresije. Riječi treba samo da nas podstaknu na pokušaj razumijevanja, inače sve ostaje na pustom verbalizmu i jalovom razumu, racio. Zamislite da zaista znate kako je BITI shizofreničar, teški depresivac, paranoik, da na svojoj koži, u svom umu, osjetiti ove krajnje granice ljudske mentalne patnje i dezintegracije. Zamislite gubljenje Ego-granica, osjećaj da sam Ja Ti, a Ti Ja, i u beskraj... Ruju se ovom pesimizmu, suštinskoj ljudskoj ograničenosti, suprotstavlja zdravijim vidom spajanja. Ne kroz gubitak granica, ili kroz autističnu zatvorenost u ljušturu sopstvene svijesti: rješenje nas i drugih možemo potražiti tek u empatskom razumijevanu, te... ljubavi, na kraju krajeva, ma koliko otrcano zvučalo. Dilan, na kraju krajeva, zna kako je teško pobijediti lične demone, i koliko nam jedna riječ Značajnog Drugog nekada može pomoći u tome: ljubav nije parazitski odnos zavisnosti i zadovoljenja nesvjesnih, primitivnih seksualnih i agresivnih potreba, već ravnopravna dijada koja se zajedno razvija, koja i ovaj sirovi nagonski materijal prerađuje na daleko višem nivou razvoja.
Ali sada već naprosto učitavamo previše u jedno Rujuovo suštinski plitko dijelo. Za kraj treba spomenuti urnebesnu frojdovsku figuru zlog psihijatra, i jednu od najurnebesnijih replika svih vremena. "No na sreću, terapeut sam... i umijem da prepoznam patološki slučaj...", iz usta čovjeka koji je izvršio lobotomiju nad pacijentkinjom i planira da je koristi kao seksualnog roba ostatak života. :D
A svi mi nekad želimo da vidimo boju krvi. |
|
|
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
4066 Posts
Member since 26/04/2009 |
Posted - 04/01/2016 : 23:55:49
|
Boginja Majka, Vječno Žensko, Magna Mater... žena stvaratelj, donosilac novog života, i uništitelj, nosilac smrtnosti, propadanja, podložnosti prirodi i putenosti. Ova dvosmislenost ženskog u očima muškaraca, koja opstaje na duboko nesvjesnom, Jung bi rekao arhetipskom nivou, ispoljava se kroz čitavu epizodu "Boginja majka", kamen je temeljac njene estetike i vrste užasa koji pokušava dočarati. Simon de Bovoar je u svojom čuvenom dijelu "Drugi pol" zastupala tezu da je žena kroz čitavu poznatu istoriju uvijek bila definisana kao Drugi: njenu prirodu određivali su muškarci, a žene su je prihvatale, bez samo-konstituisanja i označavanja samih muškaraca kao, jelte, Druge. Stoga "vječita ženska priroda" svakog istorijskog razdoblja postaje tek odraz muške psihe i onoga što ona projektuje, odbija od sebe i prikazuje kao spoljašnji, mistični ženski princip: bilo da se radi o kultu Bogorodie koji ublažava surovost hrišćanske religije, ili Sotoni sa kojim žene tijesno sarađuju i vuku muškarce u propast rasplamsavajući njihove tjelesne želje. Žena uvijek ostaje definisana putem muškarca, spriječena da učestvuje u stvaranju ljudske civilizacije kao njen ravnopravni kreator: ona je uvijek naš odraz, kanal putem koga se usmjeravaju psihičke enerije, želje i principi. Ona je stub civilizacije, ali na pasivan način - za nju ne važi ona da egzistencija prethodi esenciji!
Da se razumijemo, "Boginja majka" funkcioniše kao duboki, crni muški košmar najgore vrste. To je košmar od vječito neshvatljive i neuhvatljive ženske prirode, njene neukroćenosti i nepodložnosti raciu, civilizaciji, pravilima i vladajućem poretku stvari. Jezgro otpora, crna ženska suština, uvijek ostaje neosvojivo, i stoga se sa ženom uvijek mora ratovati (Niče bi rekao da je to dobro), jer predavanja njoj ne može biti: kako se predati, ogoliti svoju suštinu, nečemu što ne shvatamo, što je tako iracionalno i ćudljivo? Ovakva perspektiva potiče iz stava koji u ženama vidi one strašne sile podsvjesnog, potisnutog, biološko-nagonskog, koje muškarci poriču, odsjecajući sebe od ove baze ličnosti, i pripisujući je drugima. Žena je tako simbol za ono nehsvatljivo u nama samima, neobrađeno - treba nam, bez nje nismo potpuni, ali ne možemo je nikada sasvim proniknuti, od nje uvijek prijeti opasnost, udar, hir sudbine. Žena je za nas poraz razuma, sila van naše snage, podsjetnik da je ono JA tek ostvrce u moru strujanja našeg bića. Sva košmarnost "Boginje majke" leži u zarobljenosti u mikrokosmosu apsolutnog ženskog principa, svijeta koji je okrenut na sopstvenu glavu - u kome žene ispoljavaju sva sotonska obilježja koja su im kroz istoriju pripisivana, te kroz mušku želju i samopredaju ponovo vaskrsavaju svijet ženskog principa, Magnae Mater. Strah izvire iz situacije intimnosti sa ženom - intimnosti koja je otkrivanje, i samim tim prilika za ranjavanje, za smrt. Zbog manje glave se gubi veća. :D Vaseljena ženskog principa nije matrijarhalni raj koji se opisuje na početku stripa - već njegova mračna parodija, krvoločna orgija najnižih nagona, posljedica i plod vjekovnog rata i ropstva polova. Žene, čak i kada sijeku glave muškarcima, suštinski PRIHVATAJU svoj status Drugog i određenosti preko muškog: one samo iživljavaju mračne muške nesvjesne strahove i fantazme, projektovana na i iživljene kroz njih.
Dilan se u ovoj epizodi, pomalo atipično, smuva sa jednom srednjovječnom ženom (što bi omladina rekla, milfarom). Za razliku od njegovog uobičajenog izbora mlađih, ranjivih, rastrojenih i nezrelih djevojaka, ovdje stupa u odnos sa nekim ko je, tja, u konačnici za njega majčinska figura. Uzevši u obzir nerazriješeni Edipov kompleks, ovakav izbor seksualnog objekta - koji tako podsjeća na "zabranjenu" majku - u njemu provocira skoro nepodnošljivu anksioznost. Lišen svog uobičajenog manevra premještanja seksualnog nagona na objekt koji ne liči na majku - nezrele djevojčurke - Dilan je na ivici sloma, i sve dublje tone u crno, primordijalno blato koledža Bretvik, utapa se u simboličkoj materici.
Ali istinski užas priče, koji ne može biti nadvladan ni simboličkim i bukvalnim rušenjem Magnae Mater, jeste neuspjeh istinske, nevine, čiste polne ljubavi između dva bića, muškog i ženskog. U ovaj intimni odnos, sudar dva bića u ljubavi i poštovanju, upliće se strašna težina milenijumskog rata između polova, društveni konstrukti Muškog i Ženskog, njihova suprotstavljenost i zavađenost. Odbacujući svoju individualnu ljubav, mlade djevojke Bretvika učestvuju u arhetipu negativne Majke, majke uništiteljske, koja proždire muškarce, uzima dati život, i tako postaju dio izvitoperene ženstvenosti koja je nastala u sijenci podređenog položaja žene. Muškarci i žene, prividno slobodni, su ukinute individue - podvrgnute dubokom djelovanju kulture, arhetipova, nesvjesnog i opšteg, koje ih prožima i oblikuje na neopisive načine. Oni koji ne pristaju na ovo učestvovanje u društvenom ritualu, koji iznova i iznova potvrđuje rascijep i rat polova, su odsječeni kao strano tkivo, uništeni, vječiti stranci, jalovi (kao dvije ubijene djevojke). Da, Dilan na kraju odnosi "pobjedu", kroz nasilje nad voljenom, sada otuđenom ženom, preobraženom (psihički) u monstruma, ukida žensku zamku "ljubavi", kojom uništavaju muškarce. Ali time ne postaje ništa srećniji: ključ žene mu izmiče, a on može samo da je drži u sumnjivoj pokornosti, izgrađenoj na sili, ogoljen i surov kao divljak. |
|
|
|
Space Marine
Senior Member
.jpg)
Croatia
1294 Posts
Member since 08/09/2013 |
Posted - 05/01/2016 : 00:27:18
|
Već par mjeseci ga nema, pa onda eksplozivni povratak  svaka čast, pogotovo na "analizi ženske prirode", bit je pogođena
I ne zaboravi poslat deeju kao recenzije, šteta što ima toliko nerecenziranih dylana  |
Sometimes good guys gotta do bad things to make the bad guys pay. |
|
|
|
Djuro
New Member
Serbia
273 Posts
Member since 29/03/2006 |
Posted - 05/01/2016 : 15:12:40
|
Odlicna analiza Boginje majke! Zna Mhejl da se raspline u ovim analizama i da pretjera sa ucitavanjima dodatnih sadrzaja (kao uostalom i u osvrtu na Ja, cudoviste), ali u ovom slucaju je pogodio u centar.
Inace, Boginja majke je mozda i ponajbolji De Nardov uradak, na granici politicke nekorektnosti, inspirisan Wicker Man-om, a opet dovoljno originalan. |
|
|
|
elva
Junior Member
391 Posts
Member since 22/01/2006 |
Posted - 06/01/2016 : 18:26:01
|
quote:
Originally posted by Poli
17.12.2015
Dylan Dog Planeta Mrtvih #1: Kuća sećanja
"Zahvaljujući spletu nesrećnih okolnosti, „Dilan Dog Planeta mrtvih” #1 danas nije na svim kioscima, ali nas više sile ubeđuju da će do vikenda biti. Nemamo izbora do da im verujemo. Prosto da se čovek zapita ne živimo li već svi na planeti iz naslova, okruženi nesposobnim zombijima, mrziteljima stripova i štetočinama generalno...
Scenario: Alessandro Bilotta
Crtež: Giampiero Casertano"
Šta je točno ovo, nisam pratio?
Dali je to neki zaseban serijal, dali je izvučeno iz nekih almanaha,specijala itd...dali će se duplirati možda u kakvim kolorcima, libellusa ili slično? |
Ja ili drugi,razlike su to posrijedi.
Pa ti kontaj sada,šta je sve to šta nas djeli. |
|
|
|
Giuda Ballerino
Senior Member
Japan
2632 Posts
Member since 02/03/2014 |
|
|
morski
Senior Member
2658 Posts
Member since 09/08/2014 |
|
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
4066 Posts
Member since 26/04/2009 |
Posted - 07/01/2016 : 20:22:23
|
quote:
Originally posted by Djuro
Odlicna analiza Boginje majke! Zna Mhejl da se raspline u ovim analizama i da pretjera sa ucitavanjima dodatnih sadrzaja (kao uostalom i u osvrtu na Ja, cudoviste), ali u ovom slucaju je pogodio u centar.
Iskreno, "Boginja majka" je inteligentna priča o kojoj se može govoriti na odgovarajućem nivou, a da to ne bude "učitavanje". Kod lošijih epizoda obično se predam asocijacijama koje izazivaju u meni, makar i bile opskurne i tek labavo povezane sa glavnim tkivom epizode. Ko može pisati sa entuzijazmom o ovim Rujuovim brljažama tipa "Ja, čudovište"? Možda jedino na nivou poneke dobro odrađene scene. Mada mislim da ovaj motiv "posebne žene koja umire" nije tek učitavanje, provlači se to kod Rujua ihaha. Nego...
"Maska demona" je, iznad svega, jedno prijatno iznenađenje. Stiče se utisak kao da se radi o nekoj "izgubljenoj" epizodi serijala - iz dana kada je istim dominirala tema apsurda egzistencije, demonstrirana izuzetno krvoločnim scenama ubistava i očajem svih upletenih likova, sveopštom atmosferom besmislenosti i cinizma. Ovaj utisak pojačava i neobični Penakiolijev crtež, minimalistički i gotovo grub, ali poprilično uspješan u prenošenju značenja scene i kreiranju odgovarajuće atmosfere.
Međutim, za razliku od mnogih slični epizoda gdje nam se ideja o besmislenosti života bezbroj puta izgovara, da ne kažem nabija na nos kroz monologe i dijaloge, radnja "Maske demona" govori sama za sebe - poruka nam je iznesena kroz dešavanje, ne razgovore. Sudržanost i nezainteresovanost za izlaganje bilo kakve dublje poente gotovo da postižu kontra-efekat, i čitalac je preplavljen mrakom, cinizmom i opštom atmosferom umora i patnje koju nose stranice ovoga stripa, natjeran da sam razmisli o nedostatku smisla zatvorenog kruga u kome su svi likovi stripa.
Možda je najveći užas saznanje da smo prazni, suštinski beznačajni, nepostojeći, grudva koja se topi pred ništavilom, kao u momentu kada maska "oduzme" lice prvom ubici. Maska je, i pored svog užasa koji izaziva, neka vrsta alternative strahu pred ništavilom: predavanje nagonu, opčinjavajućem sadizmu, šikljajućoj krvi, kao jednom načinu da se osjeti nešto malo uzbuđenja. U svijetu apsurda, nema nikakvog razloga za suzdržavanje od "moralno nedozvoljenih" činova. Međutim, ostaje činjenica da su i oni podjednako besmisleni - kao što ubica u jednom momentu i sam kaže, izazivajući svoju žrtvu da ga ubiju, ubije i tako oslobodi patnje. Sve je samo sloj - lica, identiteta, ljubavi i morala - a jezgra nema, mjesto srži je zjapeća praznina. Svejedno je ko ubija, a ko je ubijen, bol i krv i patnja, ljubav je tek prevara, a usamljenost neprobojna - sve je samo maska, a ispod maske nema ničega... (kao što Marčelo lijepo ističe u uvodniku)
No već rekoh da je ova patologija, nazovimo je "bolest praznine", duboko zahvatila sve likove, a ne samo sirotog ubicu. Dilanova klijentkinja, koja ga želi samo kao egzotični trofej? Kada je odbije, otrči u naručje švaleru i potpuno hladnokrvno mu kaže da je jedini čovjek koga je ikada voljela. Već spomenuti švaler naizmjenično raskida i miri sa ovom ženom kada joj prijeti kazna za ubistvo muža, odnosno kada je oslobođena svih optužbi i treba da primi nasledstvo. Zračak nade? Paralizovani histerik koji prohoda nakon 10 godina, u žaru borbe za sopstveni život, je ubijen svega nekoliko minuta kasnije, čak ni ne umrući na sopstvenim nogama. Žena koja uspije da pobjegne od manijaka ušeta pravo u autobus gdje je iskasapi čovjek zaposjednut maskom. Još jedna ubijena djevojka na samrti sanja da se našla u paklu - i taj pakao joj se čini kao bolje mjesto od onog koga upravo napušta! Crni humor i apsurd u nevjerovatnim količinama: čudovišna šala života, koji i u svojoj nasumičnosti ima smisla za ironiju.
U ovakvom ambijentu i sam Dilan teško da može funkcionisati u svojoj uobičajenoj ulozi heroja ili barem čovjeka koji pokušava da se drži svojih principa, i stoga je njegova uloga minimalizovana. Sasvim je pasivan sve do neuvjerljivog raspleta. Da ne govorimo o čuvenom preokretu na zadnjoj stranici stripa, ovdje potpuno suvišnom (kao i u većini slučajeva).
Stoga "Masku demona" prije svega treba posmatrati kao zanimljivu stilsku vježbu, crni humor par excellence. |
|
|
|
anto
Advanced Member
Serbia
21133 Posts
Member since 29/06/2008 |
Posted - 07/01/2016 : 23:14:44
|
Tito Faraci & Giovanni Freghieri:Pao je sa neba (Gigant broj 12,System comics)
Faraci mi je autor sa pitkim,jednostavnim scenarijima.Ništa posebno od njega ne očekujem,ali ni zapetljavanja sa pričom,kvazi glavolomke i tako dalje.To mi je jako bitno kod Dilana,jer u zadnje vreme (mada Dilana odavno retko čitam jer mi se smučila činjenica da na deset glupih epizoda dođe jedna pristojna) me poprilično smara konfuzan i nekonzistentan scenario.
Đovani Freigeri (ili kako se već čita) mi je jedan od najomiljenijih crtača, i skoro sve što je nacrtao mi se dopalo.
U pao je sa neba,Dilan nakon jedne ljubavne prepirke sa trenutnom devojkom,lepom doktorkom Karen (koja radi u nekoj selendri u okolini Londona) na povrtaku kući nailazi na vanzemaljca kojeg ubacuje u kola i vozi u svoj dom.Tamo ga zajedno sa Gručom pazi i uči,a mali glavati stvor se vrlo bruo pokazuje kao neverovatan učenik, sposoban za svakakve stvari (poput telekineze,...).Jedna od interesantnih stvari je njegova ljubav ka stripovima,i to prema superheroju Stilmenu.
Ričard,kako ga je nazvao Dilan,ispričaće i svoju neobičnu životnu priču u kojoj je on izbegao sa planete Avalor koja je uništena,a spasao ga je njegov otac,najveći naučnik na toj planeti koji je konstruisao specijalnu svemirsku kapsulu,sposobnu da se probije kroz kišu meteorita koja pada na Avalor.
U pozadini ove priče,pratimo kretanje nepoznatog serijskog ubice i njegove zločine.
Takođe,Dilan često sreće Karen i sve se čini da njihova romansa još nije gotova.
Ova tri događaja polako se slivaju u jedan,potpuno neočekivan.
Kao što rekoh, pitka priča,koja u početku malo i nervira svojom jednostavnošću,ali kasnije se popravlja i postaje sasvim korektna da bi se uživalo u njoj.
(najviše volim što nije jedna od onih u kojoj ne znam da li Dilan sanja ili ne i nešto u tom fazonu)
potanka 8/10 |
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)! |
Edited by - anto on 07/01/2016 23:15:03 |
|
|
|
cronos six
Advanced Member
.jpg)
Serbia
7916 Posts
Member since 09/09/2008 |
|
|
cronos six
Advanced Member
Serbia
7916 Posts
Member since 09/09/2008 |
|
|
Space Marine
Senior Member
Croatia
1294 Posts
Member since 08/09/2013 |
|
|
Beva
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
6040 Posts
Member since 04/06/2007 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38105 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 08/01/2016 : 10:44:10
|
DD LU 106 Fobija
Tek jucer procitao Barbatinu Fobiju. Kao uvijek, pa tako i ovaj put, Paola napisala toliko dugacak scenarij (dialoge) da bi mogao umjesto u jednu stati u 2-3 regularne epizode.
Scenarij mi se dopao, cak zabavan i dadne ti misliti, ali kad je tu uzasni Cossu  (mada ovdje cak nije toliko odbojan kao obicno) ... uzitak ipak nije dojajan.
Cudi me da jos nema recenzije
http://www.stripovi.com/enciklopedija/strip/dylan-dog-dd-lu-106-fobija/25353/0/
Ali Cossujeve face ... boze, ko da je jos u vrticu, kao da samo nabacu preveliku facu na glavu, a pri tome ga uopste nije briga kuda ona gleda. 
ili ova, ko da Dylan nosi masku ili mu lica mutira ... a takvih ima nas zlatni Cossu jos i previse  iznimno teska lektura ... za oci
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 08/01/2016 : 12:14:03
|
| Osim što ponekad pretjera sa frizurom Cossu nije toliko loš, vidio sam i puno gore od njega. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38105 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 08/01/2016 : 12:57:58
|
Hm, ajde zucni. Tko je gori od Cossuja? (pustimo Maraffu pri strani za trenutak, on je odlican trash ako hoce biti :DD)
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
Beva
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
6040 Posts
Member since 04/06/2007 |
Posted - 08/01/2016 : 13:20:15
|
Cossuov je problem što, kako izgleda, nema nimalo talenta i čisti je zanatlija. To bi čak bilo i OK, puno je takvih, da mu stil nije toliko odbojan. Uz već spomenuta lica, posebno me živcira način na koji crta potkoljenice, kao da mu likovi imaju elefantizam:
Prirodu crta kao slikari naivci:
Izgleda da njegovom crtežu leži boja, što je i logično jer nikad nije puno koristio sjene:
Iako, kad pogledam kako su obojani likovi i interijeri, ni boja tu ne izvlači stvar. Užasan kolor:
 |
Jubilarni Polo 10!http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=51213 |
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38105 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 08/01/2016 : 13:39:57
|
he he he, i na ovoj Bevinoj slici ... lice prema nama dok glava
mislim, mene stvarno oci bole kada vidim ovakve nakaze
na srecu nije se previse petljao na Texu, mada je i to bilo previse ... za ovo stoljece 
ok, i Civitelli zna crtati "one male tackice i drvece i trokute" ali kod njega to barem lici na nesto, pogotovo uz boju (mada je i Cossuja lakse progutati uz obilje boje )
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
Edited by - Poli on 08/01/2016 13:41:08 |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 08/01/2016 : 13:45:32
|
| Ipak mislim da nitko ne može nadmašiti Marraffu na onih nekoliko epizoda Mister Noa (eto, kad si me povukao za jezik). |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
(1).jpg)
Croatia
29619 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
swamp thing
Advanced Member
.jpg)
Bosnia and Herzegovina
4078 Posts
Member since 05/08/2009 |
Posted - 08/01/2016 : 17:48:55
|
| Kosu i M&G... užas. Dodao bih i Fregijerija, ali to je do mene, ne leži mi njegov crtež, i čak me nervira više od ovih navedenih. Ali kod njega se bar vidi da zna crtati. |
|
|
|
emirem
Advanced Member
10816 Posts
Member since 18/01/2010 |
Posted - 08/01/2016 : 17:52:21
|
Sad uspoređujemo fizionomiju i morfologiju lubanje strip-junaka i anti-junaka!😞
"Evolucija strip junaka kroz pero umjetnika" nova tema! 😆
Ali brijem da je Dylanova glava nakrivo zbog frizure, jer visokotlačni tuš to uzrokuje. Sjetite se Kramera. |
"Kompromisi u kolekcionarstvu su one stvari koje ce ti omoguciti da dozivis starost sa pozamasnom ustedjevinom!" |
|
|
|
morski
Senior Member
2658 Posts
Member since 09/08/2014 |
|
|
Topic |
|
|
|
Dylan Dog
