Putovanje u Italiju mi je jedna od najdražih Kolorki, a Cosey jedan od najdražih francuskih autora i užasno mi je žao što ne prolazi bolje, jer, mislim da su njegovi stripovi krasni. Stvar senzibiliteta, očito. Nema veze, ja ću ga gurati jer je meni bitan.
Samo ga ti guraj. Nije mi žao što sam pročitao Putovanje i Petra Pana i pročitati ću i Jonathana, kao i svakog drugog Coseya kojeg budeš izbacio. U ovima do sada je nešto nedostajalo da bi me baš osvojili, ali ne bih se čudio da mi neki drugi njegov strip sjedne kako treba.
Meni su i Putovanje u Italiju i U potrazi za Petrom Panom jako dobri i dragi, a napokon treba znati guštati i u "banalnostima", što god tko pod njima smatrao.
Da se razumijemo ja obozavam Coseya, on mi je jedan od najdrazih autora uopce. Otud i zelja za malo jacom pricom. Za sada mi je Jonathan najdrazi...
Putovanje u Italiju mi je jedna od najdražih Kolorki, a Cosey jedan od najdražih francuskih autora i užasno mi je žao što ne prolazi bolje, jer, mislim da su njegovi stripovi krasni. Stvar senzibiliteta, očito. Nema veze, ja ću ga gurati jer je meni bitan.
+1 za Putovanje u Italiju.
Što se tiče Coseya, ti ga guraj dalje, a ja ću ga kupovati .
Hoće li biti što od Monsieur Jeana ili da ga kupim od Drawn and Quarterly?
Ovaj Fibrin integral sastoji se od prva dva stripa o Paulu, svojevrsnom autorovom alter-egu: Paul na selu i Paulov ljetni posao. Iako strukturalno različiti (prvi je kratak niz crtica iz, naizmjence, Paulovog djetinjstva i odrasle dobi, dok je drugi duža cjelovita priča o ljetu koje je bilo svojevrsna prekretnica u njegovom životu), oba su izrazito emotivni i životni (i tek donekle sjetni) te bude i naše vlastite uspomene na mladost i događaje koji su nas oblikovali. No Rabagliati ovdje ne govori samo o mladosti, štoviše, najupečatljivije scene vezane su za odraslog Paula i njegovu kćerkicu, a zadnja od njih (ujedno i zadnja scena u stripu) mi je dovela suze na oči. Jednostavan karikaturalni crtež u potpunosti odgovara ovoj, ipak pretežno humorističnoj priči i efektno dočarava likove i njihove karaktere. Usprkos povremenim općim trenutcima prisutnima u svakoj priči o odrastanju, ovaj integral ima dovoljno posebnosti i šarma da mu se poželimo opet vratiti, ali i pratiti Paula u novim pustolovinama.
Nakon odličnih Izlaznih rana još jedan strip izraelke Rutu Modan. Pratimo baku koja u pratnji unuke dolazi u Poljsku kako bi povratila svoju imovinu izgubljenu u Drugom svjetskom ratu. Zanimljiva priča sa odličnim dijalozima i likovima. Zabavan humor, stvarno opuštajući strip! Svakako ću mu se vratiti za koju godinu!
Mladić Amadeo svaki dan jednom starom slijepcu čita horoskop i ne znajući tko je nekada bio taj čovjek i što traži u tom horoskopu. Jednoga dana stari Don Palermo priča svoju priču...
Fenomenalan strip! Negdje u rangu sa njegovom Lydie ili mrvicu bolji, a ispred Lijepog putovanja i meni najslabijeg Kabaret Folies Bergere. Kakvih sve šokantnih scena i obrata ima, izvrstan scenarijo! Odlična ljubavna priča... Stvarno ugodno potrošenih sat vremena.
Ova dirljiva priča Emmanuela Lepagea govori o (ne)mogućnosti promjene na društvenoj, a još i više osobnoj razini. Autor boja strip više tugom i tragedijom nego srećom i zadovoljstvom, no radi to neodoljivo dobro. Usprkos mnogim klišejima (ipak je to dobro poznata priča o revoluciji, hrabroj mladosti i naivnim idealima) Lepage stvara priču koja nas s lakoćom dotiče i likove nad čijom sudbinom strepimo. Ipak, pitanje je u kojoj mjeri bi mu to pošlo za rukom da nema njegovog očaravajućeg crteža. Ti gotovo magični akvareli pozivaju nas da se izgubimo u njima i, barem na trenutak, (opet) povjerujemo da je bolji svijet stvarno moguć.
Originally posted by Mord Da se razumijemo ja obozavam Coseya, on mi je jedan od najdrazih autora uopce. Otud i zelja za malo jacom pricom. Za sada mi je Jonathan najdrazi...
Ja sam pročitao onu jednu epizodu Džonatana objavljenu u broju 757 Stripoteke i bila mi je baš jaka priča (u pitanju je sedma originalna epizoda). Kada sam svojevremeno nabavio tu Stripoteku, mislio sam po naslovnoj strani da je unutra Džonatan Kartland, kad ono - iznenađenje! Ali, nakon što sam pročitao strip, mogu da kažem da je bilo vrlo ugodno iznenađenje! Tako da Fibrinog Džonatana svakako planiram da uzmem, kada budem pri novcu, naravno...
prošle godine sam na slijepo uzeo prva dva. praktički me oborio s nogu svojom originalnošću, suptilnim edukacijskim aspektom i odličnim crtežom s prekrasnim bojama. Iskrene preporuke svima koji vole stripove tipa corto maltese, ali i ostalima
Coseyevi stripovi su mi uvijek jako dobri, ali nikad odlični. Volim ih čitati, ali poslije čitanja nema onog "wow koja stripčina" osjećaja.
Potpisujem. Ali iako nema tog"wow" momenta, ja se nakon Coseya osjećan dobro i smireno. Zato ga volin.
A ja se baš ne slažem. Dobro, za Johnatana mogu razumijeti, ali onaj preokret i kompletni zadnji dio Putovanja u Italiju praktički ostavlja bez daha. Ako to nije wow-moment onda stvarno me znam
Negdje sam pročitao da će i Fibra vjerojatno izdati "Locke & Key" od Kinga juniora? Zna li se kad će to (otprilike) biti i u kakvom izdanju (hoće li kojim slučajem biti "slipcase ili 6 x HC ili...)? Najradije bih pričekao Fibru i ne uzimao američko slipcase izdanje (ili eventualno Darkwoodovo), pa tek da znam na čemu sam.
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain