Negdje sam pročitao da će i Fibra vjerojatno izdati "Locke & Key" od Kinga juniora? Zna li se kad će to (otprilike) biti i u kakvom izdanju (hoće li kojim slučajem biti "slipcase ili 6 x HC ili...)? Najradije bih pričekao Fibru i ne uzimao američko slipcase izdanje (ili eventualno Darkwoodovo), pa tek da znam na čemu sam.
Vidim da postoji i omnibus 3u1.
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
Negdje sam pročitao da će i Fibra vjerojatno izdati "Locke & Key" od Kinga juniora? Zna li se kad će to (otprilike) biti i u kakvom izdanju (hoće li kojim slučajem biti "slipcase ili 6 x HC ili...)? Najradije bih pričekao Fibru i ne uzimao američko slipcase izdanje (ili eventualno Darkwoodovo), pa tek da znam na čemu sam.
U naredne dvije godine, ne. Nakon toga, vidjet ćemo.
Kao što se može i očekivati od stripa o pripovjedačima, ovdje ima puno priča. Uz priče bagdadskih pripovjedača i one koje saznaju putem, tu je i ona o njima, koju također priča netko od njih, no ovaj je strip i priča o tome kako priče pričati pa i kako ih čitati. Vehlmann nas tjera da razmišljamo o onome što čitamo i da ne vjerujemo svemu napisanom. Pokazuje nam da uvijek postoji ono neizrečeno, slučajno preskočeno, namjerno izostavljeno. Otkriva nam načine na koje se priča slaže i upozorava nas da nema svaka poantu. No iznad svega ukazuje nam na to da su priče svuda oko nas, ne samo u tekstu i slikama već u svemu što nas okružuje, i da svatko od nas ima svoju, samo ju treba znati ispričati.
Djevojka Nao pati od opsesivno kompulzivnog poremećaja u vrlo neugodnom obliku. Ima nasilne i ubojite misli, može biti prijetnja svakome živom biću i toga je svjesna i vodi svoje bitke. Pitanje je i može li jednog dana biti majka. Zanimljivo su prikazane te njene svakodnevne borbe kako ostati normalnom i neobična i njoj potrebna veza sa Gregoryjem. Vrlo šokantan i zanimljiv završetak i usprkos dosadnijim dijelovima ovo je izdanje koje svakako vrijedi pročitati!
Lulu je četrdesetogodišnja žena koja napušta (barem privremeno) muža i troje djece da bi pronašla sebe. To zvuči vrlo poetski i filozofski no ona je zapravo vrlo obična osoba koja u svojem lutanju francuskom obalom ne dolazi do nikakvih velikih spoznaja. Lulu ne otkriva skrivenu tajnu života niti doživljava prosvjetljenje, no ipak se nešto mijenja. Ona se smije i osjeća zadovoljstvo, a kako doznajemo od njenih prijatelja, to nije čest slučaj.
Ne mogu a ne zapitati se je li Lulu morala napustiti obitelj na nekoliko tjedana da bi to doživjela, da bi stekla nekakvo samopouzdanje? Da, muž se loše odnosio prema njoj, djeca mogu biti veliko opterećenje, svi su ju uzimali zdravo za gotovo i potpuno je razumljivo da joj je bio potreban odmor od svega toga, svojevrsno "resetiranje" i vrednovanje van zadanih žena-majka-domaćica okvira. Ali kroz priču doznajemo da Lulu ima krug bliskih dugogodišnjih prijatelja i za pretpostaviti je da ju oni promatraju van spomenutih okvira, što bi joj trebalo osvjestiti njene vrijednosti. I zar se nije mogla obratiti nekome od njih i uz njihovu pomoć proći kroz nužnu preobrazbu?
Iako mi je motivacija jasna, ostaje mi dakle neuvjerljiv sam način na koji se Lulu "oslobodila", a isto vrijedi za njene dogodovštine tijekom tog kratkog lutanja. Čitajući ovaj strip, u svakom trenutku se osjeti scenarij, smišljeno nizanje događaja i detalja koji imaju određenu svrhu u cjelokupnom djelu, iako se Davodeau trudi prikazati sve stvarnim i običnim, čemu ako ništa ide u prilog crtež: zagasitih boja, realističan, s tek natruhom karikaturalnosti u licima i bez puno dinamike.
Lulu, oslobođena je na kraju ispao skoro pa pamflet koji nepravedno pojednostavljuje vrlo složene ozbiljne životne teme, a istovremeno gotovo idealizira moralno upitne odluke. Davodeau se uhvatio teme o kojoj itekako treba pričati, samo nisam siguran da je to učinio na pravi način.
Nisam Lulu uopće doživio kao pamflet. Moralna upitnost njenih odluka mi niti jednom nije bila važna za priču (uostalom "što je to moral" reče Karamarko nedavno :)). Lulu je za mene izvrsno nacrtana i napisana priča, tečna i bez praznog hoda. Pravi slice of life koji ne pretendira biti ništa drugo... ima nas svakakvih, a lulu je jedna od nas i ovo je njena priča. Nisam je imao potrebu osuđivati kao što nisam imao potrebu je podržavati. Bio sam samo nijemi promatrač i neopisivo mi je drago zbog toga. Kod mene je to sigurno nekih 8.5/10.
Moram priznati da mi nije baš jasno ovo dupliranje istog posta u dvije različite teme :/
Pa jedan post ide u odgovarajuci topik za to izdanje, a ovaj topik je da sve mini recenzije Fibrinih stripova budu na jednom mestu. Meni je to skroz dobra ideja.
Moram priznati da mi nije baš jasno ovo dupliranje istog posta u dvije različite teme :/
Pa jedan post ide u odgovarajuci topik za to izdanje, a ovaj topik je da sve mini recenzije Fibrinih stripova budu na jednom mestu. Meni je to skroz dobra ideja.
Slažem se, ja recimo više čitam ovaj topic pa imam presjek svega od Fibre, dok je i logično da topic od zasebne knjige "dobije" isti taj sadržaj.
Lulu sam čitao prije nekog vremena i nije me se posebno dojmila ali imam potrebu reagirati na neke stavove u tvom osvrtu.
Ali kroz priču doznajemo da Lulu ima krug bliskih dugogodišnjih prijatelja i za pretpostaviti je da ju oni promatraju van spomenutih okvira, što bi joj trebalo osvjestiti njene vrijednosti.
Dakle ti pretpostavljaš u kakvim se odnosima nalaze neki ljudi, a onda na osnovu toga znaš do čega bi njihov odnos trebao dovesti. Zanimljivo.
I zar se nije mogla obratiti nekome od njih i uz njihovu pomoć proći kroz nužnu preobrazbu?
Očito ne.
Lulu, oslobođena je na kraju ispao skoro pa pamflet koji nepravedno pojednostavljuje vrlo složene ozbiljne životne teme,
Ali ih ne banalizira na način na koji si ti to napravio u gore spomenutim pasusima. S druge strane, “vrlo složene ozbiljne životne teme” i jesu jednostavne. Cijela “složenost” je samo u tome što ljudi dvoje oko suočavanja s posljedicama koje dolaze nakon što provedu odluku. U tome je moralnost Lulu, ona je odluku provela i potpuno je otvorena na sve posljedice koje će to donijeti. Ona se ne opravdava i ne skriva iza floskule “pravo na izbor”. Napravila je što je napravila i ako će zbog toga biti slavljena ili razapeta od strane zajednice, njoj je svejedno i ostavlja to zajednici da odluči.
a istovremeno gotovo idealizira moralno upitne odluke.
Žena se “oslobodila”, a ti bi je odmah “spašavao”. Kako velikodušno (da ne kažem krščanski ) od tebe. Po čemu je izlazak iz okvira i odustajanje od socijalno očekivane odgovornosti moralno upitna odluka? Koliko se sjećam, Lulu je racionalno procijenila da njenom odlukom nitko nije zaista ugrožen.
shaneru, da li bi ta dva tvoja posta mogao da sabijes na pola?
Ne kužim? Ako misliš na razmake među redovima u postu prije tvog, činilo mi se da će tako biti preglednije. U svakom slučaju se ispričavam što sam zauzeo previše prostora.
shaneru, da li bi ta dva tvoja posta mogao da sabijes na pola?
Ne kužim? Ako misliš na razmake među redovima u postu prije tvog, činilo mi se da će tako biti preglednije. U svakom slučaju se ispričavam što sam zauzeo previše prostora.
ma jok, ovo moze je vise kao fora post, jer sta god da napises to je 1 post, nemoguce je napisati pola a sto se tice samog tvog pisanije, pisi koliko mozes
Lulu sam čitao prije nekog vremena i nije me se posebno dojmila ali imam potrebu reagirati na neke stavove u tvom osvrtu.
Valjda mi tako i treba kad se žalim da nitko ne reagira.
Ali kroz priču doznajemo da Lulu ima krug bliskih dugogodišnjih prijatelja i za pretpostaviti je da ju oni promatraju van spomenutih okvira, što bi joj trebalo osvjestiti njene vrijednosti.
Dakle ti pretpostavljaš u kakvim se odnosima nalaze neki ljudi, a onda na osnovu toga znaš do čega bi njihov odnos trebao dovesti. Zanimljivo.
Ma ne znam ja ništa, ali mislim da je za očekivati. To da su dobri prijatelji je navedeno u stripu, kao i da su bili njeni prijatelji prije nego što je upoznala sadašnjeg muža. To ukazuje da ju promatraju van okvira žena-majka-domaćica, što opet ukazuje da ona može biti svjesna i svojih drugih lica/strana/kvaliteta kroz odnos s njima.
I zar se nije mogla obratiti nekome od njih i uz njihovu pomoć proći kroz nužnu preobrazbu?
Očito ne.
Očito je Davodeau tako zamislio priču, ali meni to nema nekog smisla.
Lulu, oslobođena je na kraju ispao skoro pa pamflet koji nepravedno pojednostavljuje vrlo složene ozbiljne životne teme,
Ali ih ne banalizira na način na koji si ti to napravio u gore spomenutim pasusima. S druge strane, “vrlo složene ozbiljne životne teme” i jesu jednostavne. Cijela “složenost” je samo u tome što ljudi dvoje oko suočavanja s posljedicama koje dolaze nakon što provedu odluku. U tome je moralnost Lulu, ona je odluku provela i potpuno je otvorena na sve posljedice koje će to donijeti. Ona se ne opravdava i ne skriva iza floskule “pravo na izbor”. Napravila je što je napravila i ako će zbog toga biti slavljena ili razapeta od strane zajednice, njoj je svejedno i ostavlja to zajednici da odluči.
Ne kužim što sam ja to banalizirao, pa ako ti se da možeš to malo pojasniti. Ako ne, nema veze, nije toliko važno.
Više-manje se slažem s ovim što si napisao, ali vidim problem u slijedećem: "ona je odluku provela i potpuno je otvorena na sve posljedice koje će to donijeti". Moj dojam je bio da ona zapravo nije uopće razmišljala o posljedicama niti donijela promišljenu odluku. Jedno je ako razmisliš, odvažeš za i protiv, procijeniš moguće posljedice i nakon svega toga se odlučiš napraviti nešto, a drugo ako samo napraviš nešto. Ovo drugo je pomalo nesmotreno i u ovom slučaju meni se čini pogrešnim.
a istovremeno gotovo idealizira moralno upitne odluke.
Žena se “oslobodila”, a ti bi je odmah “spašavao”. Kako velikodušno (da ne kažem krščanski ) od tebe. Po čemu je izlazak iz okvira i odustajanje od socijalno očekivane odgovornosti moralno upitna odluka? Koliko se sjećam, Lulu je racionalno procijenila da njenom odlukom nitko nije zaista ugrožen.
Ne znam kako si došao do toga da bih ju ja "spašavao", niti što bi to točno značilo (a još manje kakve veze sve skupa ima s kršćanstvom), pa ako ti se da možeš i to malo objasniti.
Pa mislim da je odluka moralno upitna (ne pogrešna, već upitna) upravo zato jer se kosi s opće prihvaćenim (bar u "zapadnom" društvu) normama. Ako ne, možemo li onda išta nazvati moralno upitnim?
Lulu u nekom trenutku kaže za muža i djecu "ma bit će oni u redu" ili tako nešto, što ne znači nužno da je donijela racionalnu procjenu. Ok, možemo pretpostaviti da će preživjeti i bez nje, no ona zapravo ne zna koliko će izbivati i kakve sve posljedice to može ostaviti na djecu, bar onu mlađu.
shaneru, da li bi ta dva tvoja posta mogao da sabijes na pola?
Ne kužim? Ako misliš na razmake među redovima u postu prije tvog, činilo mi se da će tako biti preglednije. U svakom slučaju se ispričavam što sam zauzeo previše prostora.
ma jok, ovo moze je vise kao fora post, jer sta god da napises to je 1 post, nemoguce je napisati pola a sto se tice samog tvog pisanije, pisi koliko mozes
Originally posted by Shaner Ma ne znam ja ništa, ali mislim da je za očekivati. To da su dobri prijatelji je navedeno u stripu, kao i da su bili njeni prijatelji prije nego što je upoznala sadašnjeg muža. To ukazuje da ju promatraju van okvira žena-majka-domaćica, što opet ukazuje da ona može biti svjesna i svojih drugih lica/strana/kvaliteta kroz odnos s njima.
Ne kužim što sam ja to banalizirao, pa ako ti se da možeš to malo pojasniti. Ako ne, nema veze, nije toliko važno.
Više-manje se slažem s ovim što si napisao, ali vidim problem u slijedećem: "ona je odluku provela i potpuno je otvorena na sve posljedice koje će to donijeti". Moj dojam je bio da ona zapravo nije uopće razmišljala o posljedicama niti donijela promišljenu odluku. Jedno je ako razmisliš, odvažeš za i protiv, procijeniš moguće posljedice i nakon svega toga se odlučiš napraviti nešto, a drugo ako samo napraviš nešto. Ovo drugo je pomalo nesmotreno i u ovom slučaju meni se čini pogrešnim.
Postoje ljudi koji većinu odluka u životu rade po inerciji u okviru društveno prihvaćenih normi. Tako bi trebalo, ovo je u redu, to radim jer su mi rekli da sam dobar/dobra u tome itd... Uglavnom, ma koliko obrazovani ili intelignenti bili, uopće nisu svjesni sebe, a okolina ih još i manje zaista poznaje. Obično ih se percipira kao dobre ljude, a ispravnije bi bilo reći narodski “nit smrdi, nit miriše”. Dio njih zauvijek ostane takav, a neki puknu ili bolje reći, probude se. Lom se obično dogodi između 35 i 45. Okolina u pravilu ne kuži što se dogodilo ili glumi da im ništa nije jasno iz straha da dotični za sobom ne povuče još kojeg spavača/spavačicu. U svojoj bližoj i daljoj okolini svjedočio sam nemalom broju takvih slučajeva. Vjerujem da ni tebi nisu strani.
Ne znam kako si došao do toga da bih ju ja "spašavao", niti što bi to točno značilo (a još manje kakve veze sve skupa ima s kršćanstvom), pa ako ti se da možeš i to malo objasniti.
Iz tvojih forumskih postova mi je jasno kako sebe doživljavaš moralnom osobom. Samim tim netko tko “idealizira moralno upitne odluke” sigurno ti nije baš pozitivan lik. Ti bi vjerojatno drugačije slagao scenario “Lulu oslobođene”, a to bi moglo ići samo u još dva smjera. Prvi, adekvatna kazna za moralno upitne odluke. I drugi, uvid u moralnu neispravnost odluke (preko ili pomoću nekoga) i pokajanje. Kako se smatraš moralnom osobom, ne bi odabrao prvu verziju i ostavio Lulu da se valja u blatu već bi vjerojatno odabrao drugu soluciju, a to je upravo ekvivalent spašavanju. Izjavu s kršćanstvom zaboravi. Prvo mi je došlo da napišem “Kako kršćanski od tebe.” Tako se svojevremeno govorilo u mom društvu. Valjda je netko to pokupio iz nekog filma ili serije. Ostavio sam iz fore. Zato ima smajlić.
Pa mislim da je odluka moralno upitna (ne pogrešna, već upitna) upravo zato jer se kosi s opće prihvaćenim (bar u "zapadnom" društvu) normama. Ako ne, možemo li onda išta nazvati moralno upitnim?
OK. Ako pod pojmom moral podrazumijevaš opće prihvaćene norme, onda odluka Lulu nije moralno upitna već nemoralna. Ja imam nešto drugačiju definiciju morala ali nema potrebe ulaziti u to. Stvar definicije.
Lulu u nekom trenutku kaže za muža i djecu "ma bit će oni u redu" ili tako nešto, što ne znači nužno da je donijela racionalnu procjenu. Ok, možemo pretpostaviti da će preživjeti i bez nje, no ona zapravo ne zna koliko će izbivati i kakve sve posljedice to može ostaviti na djecu, bar onu mlađu.
Tako je, nezna. Ali zna da će posljedice biti velike ako u takvom nezadovoljnom stanju ostane u obiteljskoj kući i dalje. Neznam da li si i sam roditelj. Ovakve stvari drugačije izgledaju iz perspektive roditelja i neroditelja. Čovjek treba imati povjerenja u svoju djecu.
Hoćeš reći da bi tebi i tvojoj djeci bilo sasvim normalno, da im njihova mama, tj. tvoja supruga, nestane onako na desetak dana bez nekog smislenog pojašnjenja?
Meni to ne bi bilo svejedno. A tek djeci.
Da nema djece, bolila bi me karina, što je otišla.
Hoćeš reći da bi tebi i tvojoj djeci bilo sasvim normalno, da im njihova mama, tj. tvoja supruga, nestane onako na desetak dana bez nekog smislenog pojašnjenja?
Meni to ne bi bilo svejedno. A tek djeci.
Da nema djece, bolila bi me karina, što je otišla.
Super. Pitanja izvađena iz konteksta. Kao da ja pitam: Je li normalno da ljudi lete? Ako se odgovori ne, onda je zaključak da je sugovornik protiv leta avionom. A ako se odgovori da, onda je sljedeće pitanje: pa zašto onda nemaju krila?
Što bi bilo normalno ili ne ovisi o tome koja situacija vlada u kući i koje je zdravstveno stanje svih aktera. Nije Lulu otišla tek tako. Kuhalo je to neko vrijeme. Takve stvari samo idioti ne primjete. Je li joj muž možda idiot? Ponaša li se on normalno? Nigdje nije rečeno da Lulu nema tumor na mozgu i eto zbog njega se žena ne ponaša uobičajno.
Nego, vratimo se na nas. Tebe bi odmah bolila karina za nju kad bi otišla u slučaju da nemate djece. Hej, žena je možda bolesna, a tebe boli karina. Ko je j.be kad je otišla. Što uopće mijenja ako ima djece ili ne? U slučaju da ima djece tebi ne bi bilo svejedno zato što ne bi znao kako djeci objasniti da te u stvari boli karina za njihovu mamu jer je otišla ili imaš neki drugi razlog zašto bi te onda bilo više briga? Na kraju krajeva, ako je već vagala da li da ode ili ne, debelo bi ti to osjetio. Pretpostavljam da bi te onda, čak i u slučaju da ostane, bolila karina za nju jer isto kao da je i otišla, zar ne? Kako bi ti onda objasnio djeci da je eto majka tu ali tebe u stvari boli karina za nju? Misliš da to djeca ne bi osjetila?