S time da mi je zadnjih deset minuta podiglo film za jos jednu ocjenu.
Spoileri! Ona montaža koja pokazuje njihov zamišljen zajednički život je skroz fora, ali zapravo je kraj (meni bio) izuzetno predvidljiv i kao i mnoge druge stvari u filmu kopija je Les parapluies de Cherbourg.
Pogledao Moonlight. Dobar film s glumackim ostvarenjima vrijednim spomena, ali nikako i iznimno ostvarenje kakvim ga kriticari prikazuju. Lijepo je snimljen, ima neku toplinu i uspio me je vezati za likove, ali nista vise od prosjecne solidne drame.
Pogledao i Manchester by the Sea i slozio bih se s koleginicom Mrkvom. U pitanju je dobar film s nekoliko jakih emotivnih trenutaka, ali nema magije.
Pogledao i Manchester by the Sea i slozio bih se s koleginicom Mrkvom. U pitanju je dobar film s nekoliko jakih emotivnih trenutaka, ali nema magije.
Mislim da je Michelle Williams stvarno izvukla iz sebe maksimum, nepravedno sam je zapostavila u prvom komentaru :)
E sad, Nocturnal animals. Ne kanim paziti na spojlere, bit će ih premnogo, nemojte čitati ako ćete pogledati film, a ja ću biti toliko kurtoazna da ostatak teksta označim bojom pa da ga bude teze čitati :)
Here goes.
Nocturnal animals je film o vlasnici galerije koja prolazi kroz krizu; preispituje svoj rad, umjetnost joj više ništa ne znači, a brak sa suprugom ne ispunjava ju. U takvu situaciju ulijeće njen bivši suprug (iz vremena kad je još stasavala) koji joj šalje svoj roman, Nocturnal animals (posvećen njoj). Kroz roman koji čita u kasnim noćnim satima (jer pati od nesanice), junakinja se prisjeća onoga što je nekoć bila i otkriva stare/nove osjećaje prema bivšem suprugu. Roman koji čita priča o obitelji koja u kasnim noćnim satima, tijekom duge voznje, nailazi na bandu koja ih na mučan način zaustavlja i monstruozno se prema njima odnosi. To sam sad morala ispričati jer sam opsjednuta strukturom teksta i bilo mi je ruzno samo nabaciti komentar: očito je da vi sve to već znate :) Naglasak u Nocturnal animals je na uzročnoj-posljedičnoj prirodi postojanja: osim što glavni junak romana Nocturnal animals ima monolog u kojem se pita Što je mogao učiniti (da mu obitelj ne nastrada), Amy Adams na koncu uviđa da je sve izgubljeno jer je i njena veza sa suprugom obiljezena uzrocima i posljedicama: ona ga nije mogla voljeti jer nije bio dobar pisac, a on ne bi postao dobrim piscem da ga je ona čitavo vrijeme voljela. U konačnici je taj roman, premda odličan, samo njegov obračun s njom i zato je ironično kad mu ona na kauču, dok su još u braku, kaze „Pokušaj pisati o nečem drugom, a ne samo o sebi“: jer Nocturnal animals upravo jest priča o njemu, o nekom zlu koje je ubilo njegovu zenu i dijete (u stvarnom zivotu riječ je o pobačaju i zivotnim okolnostima), a njega uništilo. Moguće je spekulirati o razlozima njegova nedolaska na večeru: je li sada, kad je njegov posao završen (ona se vratila iz povampirene gadure u onu djevojku koju je volio), i on spreman umrijeti (kao u romanu)? Ili joj je samo nabio rogove eto tako? Još je jedna stvar čista ironija. Na početku filma Amy Adams razgovara s gej muzem svoje frendice na nekoj večeri i iskazuje svoju rezigniranost zivotom, a on joj odgovara: „Vjeruj mi, stvarni je zivot još puno gori od našeg“, htijući reći da postoje ti neki plebejci koji pate puno više: ljudi koji imaju zubobolje, koji moraju sami mijenjati pelene svojoj djeci, ljudi koji pokušavaju skucati novac za polovni auto. I onda kao prst u oko, njen bivši muz napiše roman o stvarnom zivotu: i roman bude stvarniji od njenog zivota. Kakav pogodak! Pogodak jer daje odličan šlagvort, ali i pogodak jer govori o transformativnoj prirodi umjetnosti. Nije li ju roman transformirao, podsjetio na ono što je bila, a nikada to ne bi mogla da je ostala u mjehuriću svog vrlo skučenog, zatucanog zivota? I onda još krajnja točka koju bih prokomentirala: onaj početak gdje ona ima otvaranje izlozbe i mi gledamo tu njenu „umjetnost“ - ta zena koja vitla svojim sisama je u potpunom nesrazmjeru s ljudima koji su došli na izlozbu, ljudima koji su svi utegnuti, našminkani, vječno mladi i lijepi. To nam ukazuje na junakinjino traganje za „stvarnim“, no njeno izlaganje groteske ostaje nestvarno - ona ostaje nezadovoljna, sve joj to zvuči kao falš ton. Ta opreka između „dobre“ i „loše“ umjetnosti počiva na autentičnosti jedne i neautentičnosti druge. Mislim, sad bi se o tome dalo raspravljati naširoko, ali stekla sam dojam da film progurava tu ideju. U svakom slučaju, odličan film.
Mislim da je poanta kraja lijepo ispisana velikim crnim slovima na zidu u jednoj sceni pri kraju filma Mislim da nema većeg cilja, da je knjiga pisana ne zbog nje nego samo za nju. Neke zamjerke oko ritma priče knjige (napetost sa početka se kasnije dosta razvodni,...) zapravo su nebitne, jer je knjiga pisana samo s jednom namjerom. Možda griješim.
Vau. Sad tek vidim. Svaka cast, Deers. Ali steta, zar ne mislis? Ako mogu birati između jednostavnosti i usložnjavanja, uvijek biram usložnjavanje :)
Uostalom, jedno je nasa namjera, a drugo je niz posljedica koje iz nje proizlaze (nadam se).
EDIT: Usput, Laura Linney kao mama Amy Adams jedna je od najapsurdnijih stvari koje sam ikada vidjela. Jedino bi apsurdnije bilo da Amy Adams glumi mamu Lauri Linney. Ali ne mnogo apsurdnije.
Sinoc odgledao Hell or High Water. Ok gluma i nekoliko zabavnih scena s Jeffom Bridgesom, ali sveukupno gledano meni je film bio dosadan. Time sam i zavrsio s Oscarima za ovu godinu (osim animiranih filmova). Slaba berba.
Za La La Land jednu lijepu osmicu, a ovi ostali između pet i sedam. Mozda mi je Arrival od svih drugih najzanimljiviji zbog lingvistike, to mi se jako svidjelo. Ne mogu ni ja reći da je ova godina baš neka debela krava u svijetu filma :)
Osnovna tema je sta je sve covek spreman da uradi za svoju porodicu (za decu, za brata). Tu je jos i lep prikaz Amerike danas sa socioloskog, kulturnog i ekonomskog aspekta. Kako ljudi zive danas i koji su problemi i dan danas prisutni u Americi isto kao i pre 150 godina u vreme westerna. Vrlo je lepo i zanimljivo to prikazano. dodatni + su realne pucnjave i neusiljena i spontana duhovitost likova. A i ubacili su pesmu mog omiljenog outlaw country pevaca Waylona Jenningsa
Ovakve filmove volim i bas mi je legao! Podsetio me pomalo na Cold in July ne po radnji nego po atmosferi. Je l zna jos neko ovakvih neo westerna?
Ajde dajte prognoze, sta mislite ko ce sta da osvoji? Pa da vidimo koliko smo pogodili ukus Akademije. Secam se da je prethodnih godina na ovoj temi acestroke skoro uvek pogadjao.
Ajde dajte prognoze, sta mislite ko ce sta da osvoji? Pa da vidimo koliko smo pogodili ukus Akademije. Secam se da je prethodnih godina na ovoj temi acestroke skoro uvek pogadjao.
Kladionice to, više-manje, uvijek pogađaju.
Favoriti bi trebali biti: La la land, Chazelle, Affleck, Stone, Ali, Davis.
Dajte nam Banija Libre;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Kao sto napisah u drugom topiku, veceras na FESTu gledao Manchester by the sea. Izuzetno tezak film, iako ima nekih scena gde prosto covek ne moze a da se ne suzdrzi i ne nasmeje, bas crni humor. Svideo mi se film, Affleckov lik pogotovo i razvoj odnosa izmedju njega i bratanca kroz proslost i u sadasnjosti kako se menja. Ali nije film koji bih u skorije vreme opet gledao. Jako dobar film ali nije me raspametio da bih rekao au kakva filmcina, ali neosporno je da je film kvalitetan i dobar. Ali me nije odusevio kao La La Land i nije mi toliko dobar i zabavan kao Hell or high water.
Inace Hell or high water mi se bas ne uklapa kao film koji bi bio nominovan za Oskare. Film je bas onako sirov i independent, bas onakav kakve ja volim, sa zajebanim kul likovima, kul dijalozima, kul scenama. Bas neakademski film.
La la land će dobiti, samo da bi se za par godina našao na listi filmova koji nisu zaslužili Oscara.
Kad imas Sve predsjednikove ljude i Taxi drivera, pa pobjedi Rocky, to se moze ocijeniti kao nezasluzeno (iako je i Rocky super film), ali ove godine nema nijedan film koji kvalitativno rastura La La Land na svim poljima da bi se poslije moglo reci da je nezasluzeno.
Dokle god postoje Put oko svijeta u 80 dana, Out of Africa, Shakesepare in Love i Crash, mislim da je La La Land siguran da nece biti na toj listi
Secam se da je prethodnih godina na ovoj temi acestroke skoro uvek pogadjao.
Evo što kaže ace za večeras:
Best Picture: LaLa Land Director: Damien Chazelle Actor: Denzel Washington (very close over Casey Affleck) Actress: Emma Stone Sup. Actor: Mahershala Ali Sup. Actress: Viola Davis Original Screenplay: K. Lonergan, Manchester by the Sea Adapted Screenplay: B. Jenkins, Moonlight