quote:

---

Originally posted by ReemCP


Koliko Dejna (Dana) diže kad nije u formi !?

---

quote:

---

Originally posted by DODSFERD

Velika pljačka


Dobar spoj avanture i humora, pogotovo drugi dio epizode.
Zanimljiv početak i način na koji je pilot stigao do brze zarade. Vjerujem da se ne bi toliko žurio završiti let da su u pitanju bile neke oku ugodnije klijentice.
Donatelli je još jednom dokazao da ima talenta za nacrtati ružnu ženu, koliko je samo puta to prakticirao na Zagoru.
A Mister No opet dokazuje kako ne može izdržati zov alkohola kada dođe do kakvih novaca.
Klijenti su ga opet preveslali što nije ništa novo, iako ovakav slučaj sa okladom ranije nije upotrijebljen. Vidio je i on sam da Tony i Dick imaju face kriminalaca, ali hajde ih odbij kada se nudi mogućnost dobre zarade sa malo truda.
Bilo bi idealnije da je onaj obijač sefova prikazan kao prijatelj ili raniji poznanik dvojice kriminalaca. Ovako mi ispada nerealno da samo tako prihvati posao koji mu ponude nepoznati ljudi, uvijek moraš računati s time da možeš dobiti metak nakon obavljenog posla.
Drugi dio priče postaje napetiji nakon što je do tada gotovo savršeni plan počeo pokazivati prve znakove umora. A bilo bi čudno da su pajperom uspjeli proći cijelu udaljenost do paragvajske granice, koliko god se ona vremena razlikovala od današnjih ipak je postojala nekakva radarska služba za takve slučajeve.
Sviđa mi se varka kojom se Mister No poslužio na pješčanom sprudu nakon što su mu probušili spremnik s gorivom na pajperu.
Ipak, njegov okršaj s banditima ima jednu nepotrebnu scenu kada se pravio mrtav a ovi naivno povjerovali.
Srećom pa ima i humora, smijao sam se kako su Tonyju letjeli zubi iz čeljusti nakon 2 onakva udarca.
Ostaje dojam kako je Mister No na kraju previše lako riješio nesporazum sa policijom, a bio je u dosta nepovoljnom položaju prije toga.
Mislim da nema gore nesreće za njega nego kada ne može ugasiti svoju žeđ alkoholom, nedavno je bio prisiljen piti sok a sada mu ponudili čaj.
Donatelli je nešto bolji nego na svoje prijašnje dvije priče, možda zbog toga što ovdje nema puno scena divljine gdje je on slabiji, a ni Mister No mu više ne izgleda toliko djetinjasto.
Svejedno mi je drago što je ovo njegova zadnja priča na serijalu, iako će kasnije doći jedan puno gori crtač pa ću možda žaliti za Donatellijem.

Kako se bakica naljutila, nije Mister No baš takav pohotnik.

---

quote:

---

Originally posted by ReemCP



Pročitao ovu priču prije 10-tak dana, pa sad koliko je ostalo u glavi. Ova priča nije uopće toliko loša, ali sami početak mi je dosta neuvjerljiv, da je Mister No bio tako naivan i upustio se u jednu okladu koja ga je mogla stajati života, jer očito su oni tipovi izgledali sumnjivo odmah na početku. Kriminalci su inače bili sjajno organizirani, mora se priznat. Ali nisu računali da će im se Mister No uplesti u njihove planove.

Pomalo mi žao onog lika koji je bio šef na nekoj vrsti splavi sa dizalicom, dao je svoj život kako bi upozorio Mister Noa da se tu nalaze zločinci. A i sam Mister No je bio u nimalo ugodnoj situaciji kad se morao sukobiti i sa policijom, jer bi na kraju on ispao kriv za sve. Dobra scena na kraju kad preda kriminalce policiji, ali i usput još ne otkriva svoje pravo ime.

Znam da se ponavljam, ali Donateli mi nikako ne paše na Mister Nou, nikako da se naviknem. Nadam se da nije radio puno epizoda.

---

quote:

---

Originally posted by DODSFERD

Ova mu je bila zadnja i nećeš ga više vidjeti u nastavku serijala.

---

quote:

---

Originally posted by DODSFERD

..iako će kasnije doći jedan puno gori crtač pa ću možda žaliti za Donatellijem.

---

quote:

---

Originally posted by DODSFERD

Otok magije


Ovo je prva priča u kojoj Nolitta ne potpisuje scenarij, to se nije primjetilo na izvedbi (osim možda na samom kraju) jer je Castelli napravio nekoliko neočekivanih poteza i time zadržao neizvjesnost.
Meni uopće nije nedostatak što nema zombija, puno bolje je pročitati nešto ovakvo sa političkom pozadinom nego pojavljivanje živih mrtvaca koji su ionako previše puta prožvakani kroz stripovsku povijest. Dobro, stoji da su 1976. u vezi toga stvari bile ponešto drugačije nego danas, ali opet...
Dogodila se nesvakidašnja situacija, klijent je konačno spreman platiti Mister Nou za usluge i to dvostruko od dogovorenog, ali igrom slučaja ovome zaplijene novac i opet ostane praznih džepova.
Ovdje se po prvi puta u serijalu spominje pravo pilotovo ime (bez prezimena), čudno da se to dogodilo u epizodi koju nije radio Nolitta, iako ne vjerujem da je Castelli dobio odriješene ruke po pitanju izbora imena.
Ako ćemo govoriti o nekakvom nedostatku onda bi se tu mogla svrstati činjenica da je ženska vođa gerilaca, i to još bijelkinja.
Nije objašnjeno na osnovi čega je ona stigla na tu poziciju niti koje prilike su je uopće dovele na Haiti. A Robbins je opet prekratko živio da bi ponudio odgovore na takva pitanja, što cijelu stvar obavija velom tajanstvenosti koja u ovom slučaju nije potrebna.
Ipak, sve ostalo je vrlo dobro odrađeno pa neću uzeti previše za zlo navedene propuste.
Ne da mi se tražiti eventualne greške na nekim drugim mjestima, pitanje je li stvarno moguće onako lako upasti u radio vezu između aviona i kontrolnog tornja pa napraviti onakvu pomutnju, to neka ostane na razmatranje stručnijim osobama.
Pukovnik Kovacs je najbolje okarakterizirani lik ovdje, a tek na kraju je izašlo na vidjelo što ga je cijelo vrijeme tjeralo da se koristi teškim metodama.
Scene vudu rituala su izvrsno napravljene, a ubojstvo vještice Mathilde je bilo potrebno kako bi se Mister No spasio.
Kraj jest malo zbrzan što inače nije bio slučaj u ranijim epizodama, ali je i ovako rečeno sve ono najbitnije.
Bignotti obavio vrlo dobar posao, a posebno mi se svidio prikaz demona iz halucinacija Mister Noa.

Pošteni prevarant ili prevarantski poštenjak, pitanje je sad.

---

quote:

---

Originally posted by velka031

Mogu je još 1000 puta pročitati.

---

quote:

---

Originally posted by DODSFERD

Atlantik!


Vrhunska priča kako god da okreneš, čak i kada zanemarim činjenicu da mi je u vrijeme Dnevnika bila među najdražima uz Osvetnika iz Bonampaka i Ljude jaguare.
Nolitta je savršeno uklopio svakodnevni život siromašnih brazilskih ribara u probleme sa velikom kompanijom koja ih želi uništiti.
U prvoj polovini ne događa se nikakva velika avantura kojom bi čitatelj ostao impresioniran, ali način pripovijedanja je podignut na takvu razinu da ona nije ni potrebna. Treba znati napisati nešto takvo a da se čitatelj ne osjeća zakinuto onim što mu je servirano.
Treba moći razumjeti i jangadeirose koji ustraju u svom načinu života i ne žele odstupiti od njega ni milimetra bez obzira na sve. To recimo nije mogao američki bogataš Murphy kojem je bilo čudno da netko odbija lakši način obavljanja svoga posla ili da nije naučio plivati unatoč opasnostima koje ga tu čekaju; "gomila ludih samoubojica otiskuje se nasred oceana na četiri trupca povezana komadom konopca a uopće ne znaju plivati, pa to je vrhunac ludosti".
A kada sam već kod Murphyja moram napomenuti da se pokazao većim pljašljivcem nego sam očekivao.
Najprije govori kako mu treba takva vrsta uzbuđenja koju mu mogu donijeti samo opasne situacije, a kada se nađe u takvoj onda udari po kukanju od straha za vlastiti život. A nakon toga se povukao iz priče da slučajno ne bi ušao u rizik sukoba sa pojedinim osobama.
Možda mu ne treba ni zamjeriti jer se čovjek ranije nije susretao sa takvom vrstom opasnosti i vjerojatno je na početku precijenio svoje mogućnosti.
Ipak, njegov lik je obogatio ovu priču, a scena kada se upleo u tučnjavu sa onim nasilnicima mi je ostala u jako ugodnom sjećanju iz starih vremena.
Nakon rastanka sa Murphyjem radnja dobiva novi zaokret jer se trebalo izboriti za prava ribara u borbi sa moćnom kompanijom kojoj se ni zakon ne može suprotstaviti.
To je jako pametno odrađeno sa nekoliko izvrsnih situacija i dobrom dozom samouvjerenosti i humora koje je pokazao Mister No.
Sitna zamjerka što u tome jangadeiros Stelio nije imao nikakvu ulogu, iako je razumljivo jer se opet potvrdila teza kako se ljudi ne petljaju puno u stvari u kojima nemaju iskustva.
Mister Nou su u njegovoj pripremi taktike za napad na moćni Atlantic pomogle informacije koje je dobio iz New Yorka.
Jedna od najjačih scena mi je ona kada je nakon paljenja broda došao do Columbusa tražiti vatre, i na odlasku mu kaže kako je zaboravio šibice na palubi broda koji je izgorio. Tko bi se samo toga sjetio osim ludog pilota.
Pa onda svo ono prcanje u mozak koje je imalo za cilj staviti Columbusu oružje u ruke nakon što mu živci skroz popuste.
Svaka od tih sabotaža se razlikuje jedna od druge i sve su odrađene onako kako treba, a posebnu težinu ima ona sa onesposobljenim avionom jer je tu Mister No došao na svoj teren djelovanja.
I završni obračun je na visini, nije se sve riješilo sa nekoliko metaka u onoj kolibi na plaži, već je to otišlo na malo više stranica kako i priliči ovakvom vrhunskom ostvarenju.
Na kraju opet malo humora sa ribarom koji najprije nahvali Mister Noa, da bi brzo promijenio pjesmu nakon što shvati da se njegova sestra nalazi u pajperu.
Diso je napravio jako dobar posao, možda to još nije na razini koju je imao u nekim kasnijim epizodama, ali njegov rad ovdje zbog svega što donosi ova priča zaslužuje maksimalnu ocjenu.
Naslovnice također za desetku, bez obzira što se situacija na prvoj dogodila malo kasnije, a Azijac sa treće ne izgleda identično onome iz samoga stripa.

Tko je vidio voditi na plažu babu od 100 kila.

---