Toliko ste me napalili na ovaj strip da ako ne bude valjao svi idete zauvijek na ignore.
Ma odličan je ovo strip, budi bez brige.... crtež je možda lošiji dio, ali priča je stvarno upečatljiva. Meni osobno jei kraj malo zbrzan( ili ga ja nisam najbolje shvatio,što je sasvim realna opcija 😂😂😂😂), ali vidim da je ostalima sve super.
Upravo završio. Puno toga se krije u stripu. Svaka cast autoru za pricu. Jedino, nije mi izazvao nikakve emocije, ali to pre svega pripisujem trenutnom raspolozenju. Ocjenu ne dajem, vise vrijedi to, da je procitan u dahu.
Vrlo dobar strip, zanimljiva tema, a najjača točka je neizvjesnost koju sadrži od samog početka. Druga polovica stripa teče dosta brzo (no možda nije toliko nerazumljivo s obzirom da se ovaj "budi" svako nekoliko godina), a kako sumohrvat reče nisam siguran da sam razumio kraj. Meni se čini da su Lubina koji gubi dane modernim tehnologijama prevarili na kraju i da se uopće nije vidio s Tamarom. Jedino što mi se ne sviđa su koketiranja s pederlukom i npr. bradata sluškinja na kraju. Iako smo vjerojatno svi "za" Lubina od 1. stranice vrlo mi se dopalo objašnjenje onog psihologa, da je "naš" Lubin uljez. Nije mi ni crtež loš, jednostavan, važno je da nije grozan pa da odvraća od čitanja. Vjerojatno bi lošije izgledao bez boje. Uglavnom, strip koji sam odlučio kupiti nakon par stranica previewa i kojem ću se jednom i vratiti.
vrlo dobar strip kome si dao devetku za priču i osmicu za scenario (uf,nikad mi neće biti jasan taj bezvezni bonelijevski način ocenjivanja;priča,scenario,ctež&naslovna umesto priča&crtež ili najefektnija metoda jedna jedina ocena))?
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
vrlo dobar strip kome si dao devetku za priču i osmicu za scenario (uf,nikad mi neće biti jasan taj bezvezni bonelijevski način ocenjivanja;priča,scenario,ctež&naslovna umesto priča&crtež ili najefektnija metoda jedna jedina ocena))?
Nekad i ja dvojim što bi trebala biti razlika između jednog i drugog ali ju uglavnom nalazim ili sam uvjeren da je nalazim, kako ti draže. Ovdje konkretno: Što biste napravili kada biste odjednom shvatili da živite tek svaki drugi dan? Upravo to se događa Lubinu Maréchalu, mladiću od dvadesetak godina koji se svakoga jutra budi bez ikakva sjećanja na čitav prethodni dan koji je netom protekao. To mi je priča, tema stripa, skroz moćna, jasna kao dan, nisam dalje trebao čitati da imam 70% uvjerenja da kupujem, tek zaviriti u preview radi crteža. Međutim, kako je to razrađeno je druga stvar. Rekao sam koketiranje s čime mi se ne sviđa, da mislim da drugi dio teče dosta brzo, i onda mi se tu nekako kvari dojam u odnosu na otprilike 2/3 stripa. I eto, scenariju ocjena manje.
Dobro je Markos tamo posložio, naslovna nema toliku ulogu a o crtežu zavisi dojam, kako kod koga, ali na bonellijani posebno, što si dobro primijetio. Može netko otvoriti temu pa da o tom razglabamo ali ja ovdje osjetim.
Ako ti je pak žarište "vrlo dobar strip" uzmi da sam napisao "vrlo, vrlo dobar strip", "skoro pa odličan"... Rijetko je u mene 10, 10, 10, 10 iliti 10/10, a u nekih, ono, prosječna ocjena 95%. A opet možda nam se isto dopada, ovisi koliko si lak na obaraču.
Evo jučer sam ga i ja pročitao u šutu i moram priznat da mi se baš svidio, jako je napet pa nema puštanja dok se ne dođe do kraja, a meni se iskreno crtež sviđa, jednostavan je ala US i fino šaren. Sve u svemu jako dobar strip! :)
-Hi Honey, did you miss me? -With every bullet so far...
Već dugo vremena mi se nije dogodilo da me tekst na zadnjoj korici stripa toliko zavede da strip moram pročitati odmah, što pre, kao da se u njemu nalaze odgovori koji mi sada trebaju i da će sutra biti kasno. A sudeći po priči koju crta i pravi Timote Le Buše, to možda i nije isključeno. Dani što nestaju jesu upravo priča o nestajanju, kako nas kao individua tako i drugih ljudi sa kojima živimo naše male, ali nama najbitnije živote; i sutra – bukvalno sutra – možda već bude kasno za nešto. Ovaj strip pleni sa pregršt metafora, i pitanje je da li se u stripu zaista događa nešto neverovatno, ili je pak sve to posve uobičajeno, samo nam je teško kada uobičajeno sagledamo iz datog ugla. Da li vam se nekad dogodilo da nešto uradite kao da to niste vi? Ipak ste to bili vi, zar ne? Le Buše se tako spretno igra sa svim našim emocijama, i za neke koji su već odrasli i koji mogu da sagledaju metamorfoze kroz koje su prošli – će biti neprijatno da prepoznaju da su nekoć bili neko drugi, neko koga su možda i sami više voleli. Što se tiče crteža, autor ima jednostavan i jasan crtež, pomalo na tragu mangi, sa odličnim osećajem za boju. Za svaku preporuku.
FIBRA PREDSTAVLJA: KOLORKA 127 - Dani što nestaju
Posted - 30/03/2019 : 09:21:57
.jpg){kind=avatar}
.