Moram priznati da uživam u ovim novijim epizodama Dylana koje objavljuje Veseli Četvrtak. Taj neki novi period. Ima, naravno, promašaja, no barem nije više dosadni status quo pa tu i tamo uskoči poneki biser. Posebno su me se dojmili Mjesečari, Golgota, Nikad više inspektore Blok, Suze iz kamena ( i neki novi Blok, jako prijatna epizoda ), Na dnu zla i Ljudska mašina. Na dnu zla ima zanimljiv crtež i postavku tabli. Baš čekam i te epizode sa Cavenagovim naslovnicama da ih izbliza i što se kaže, u rukama, promotrim.
Ne znam zasto, ali imam utisak da od broja 400 RR krece sa revidiranim pricama od prvog broja. U jednoj tabli smo videli identicni kadar kuce Sibil Brauning kao u jedinici, a na ovoj Marijevoj table ja vidim Dzeka Trboseka u slicnom kadru kao iz drugog broja. :histerijaunajavi: :)
Ne znam zasto, ali imam utisak da od broja 400 RR krece sa revidiranim pricama od prvog broja. U jednoj tabli smo videli identicni kadar kuce Sibil Brauning kao u jedinici, a na ovoj Marijevoj table ja vidim Dzeka Trboseka u slicnom kadru kao iz drugog broja. :histerijaunajavi: :)
Originally posted by Deers
Ista stvar mi pošla kroz glavu.
+1
Baš sam ovo krenuo jučer pisati u topic i kak je nedavno bila postavljena Roijeva tabla s zombijima kao iz prvog broja, no išao sam potražiti tekst kojeg je Recchioni postavio ispod jučerašnje slike s Jackom i na kraju zalutao u bespućima interneta.
Poprilično kasnim sa čitanjem Dilana, odlažući ovaj Rekijonijev "preporod". I dok sam u globalu bio zadovoljan i srećan što konačno dolazi do neke promene, a Duboki svemir me je uverio da to može biti veoma interesantno i fino odrađeno, očekivanja su mi porasla. I onda sam uzeo ovu epizodu u ruke, misleći da će Blok biti dolično ispraćen u penziju, i šokirao sam se kad sam video kako je u suštini ovo loše odrađeno. Počelo je interesantno, dve nepovezane priče koje sam očekivao da će se u jednom trenutku preseći i poentirati odličnim završetkom fokusiranim na Bloka, ali sam se grdno prevario - i to mi je bilo jasno već oko 50-te strane. Tada je strip postao već naporan za čitanje, a poslednjih 20tak stranica su umesto da pojačaju utisak i makar donekle izvuku stvar, zapravo bile naporne do bola i ubile ga još više. Barbatova je ovu priču razvodnila koliko god je mogla, te pokušala da nam nešto saopšti - ali ni sama ne zna šta je htela da kaže i na šta da se fokusira, te je finalni produkt veoma slab. Svaka misterija se postepeno gubi, svi momenti koji treba da budu emotivni to nisu, a na kraju jedino što dobijamo je kvaziintelektualno proseravanje Barbatove. Jer ovo je pre svega tema koja je mogla biti sjajno obrađena, fokusom na Bloka i taj neki "životni horor" ako tako mogu da ga nazovem, egzistencijalnu krizu (ili horor), i zato mi je žao što je ova epizoda zapravo veliki promašaj, makar u mojim očima. Brindizi jeste sjajan, ali u ovakvoj epizodi fokus mora biti (i jeste) na scenariju, koji je ovde previše tanak i loš.