Sam Pezzo pojavio se krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća i predstavlja jedinstven slučaj u svijetu stripa. Riječ je o narativnom eksperimentu u kojem se u formi kriminalističkog stripa pripovijeda uzburkana svakodnevica tog razdoblja. Nema sigurnosne udaljenosti između Giardinovih crteža i stvarne Bologne, u kojoj je radnja smještena. Na tragu krimića Loriana Macchiavellija, Giardino je oslikao tmuran i okrutan grad koji potresaju političke napetosti i ulično nasilje. Fibra prvi put u Hrvatskoj predstavlja integralno izdanje u kojem su sabrane sve dosad objavljenje priče detektiva Pezza, nudeći nam priliku izgubiti se u profinjenoj ravnoteži Giardinovog crno-bijelog svijeta.
Orka 43 • Sam Pezzo • 280 stranica • C/B + Kolor • 215 x 280 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Vittorio Giardino • Crtež Vittorio Giardino • Prijevod Ružica Babić • Lektura i redaktura Aleksandar Gucunski • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 17.9.2019. • Cijena 150 Kn
Ovo je pokusao objavljivati Ivo Milicevic u M-pressu, cini mi se...od tog vremena je vec poprilicno voda proteklo... Drago mi je sto ide ovaj integral.
Ovo je pokusao objavljivati Ivo Milicevic u M-pressu, cini mi se...od tog vremena je vec poprilicno voda proteklo...
Pokušavam nadoći, ni ja nemam pojma gdje je točno izlazio - znam samo da sam pročitao 2 (možda 3?) epizode i ostao mi je u sjećanju kao solidan strip, a nisam ga dosad imao prilike ponovo sresti.
Da iz devedeset cetvrte, tanki sc album. Jedan jedini kao I sve sto je Milicevic pokretao, ostalo bi na jedan do par primjeraka...Imam ga doma, cuvam ga. Nije mi uopce bila losa prica.
Još jedan Giardino i još jednom ista priča. Crtački je tu sve na mjestu, čak mi je Pezzo i bolje legao nego prethodna Fibrina izdanja (jbg, preferiram crno-bijelo), ali priče su još jednom "samo" dobre. Slična situacija kao s Tardijevim Nestorom Burmom. Doduše ja nisam baš od krimića i očito je potrebno nešto van standarda da bi mi se posebno svidjelo (Alack), tako da nisam neko mjerilo.
Još jedan Giardino i još jednom ista priča. Crtački je tu sve na mjestu, čak mi je Pezzo i bolje legao nego prethodna Fibrina izdanja (jbg, preferiram crno-bijelo), ali priče su još jednom "samo" dobre. Slična situacija kao s Tardijevim Nestorom Burmom. Doduše ja nisam baš od krimića i očito je potrebno nešto van standarda da bi mi se posebno svidjelo (Alack), tako da nisam neko mjerilo.
Težak za čitanje, na trenutke teško razumljivi dialozi. Mračni noir ugođaj, ali opet ne tako surov i depresivan kao u meni osobno boljem Alack Sinneru. Sve priče su tu negdje sa kvalitetom, nema neke koja posebno iskače. Samo izdanje za čistu 10 - sadži i dodatne materijale kojih nema u talijanskom originalu Sam Pezza.
Pa jesam. 100% noir krimić, ali nije tako dobar kao Alack Sinner. Dialozi su mi na momente nerazumljivi, teško se čita za razliku recimo od Jonas Finka istog autora.
Alack - pa meni je ok kad u čitanju stripa osjetim strah, hladnoću, smrad , jad i bijedu itd, a to je kod Alacka baš slučaj. Znači totalno pogođen ugođaj žanra. Jest da se kasnije malo ponavlja i razvodni, ali generalno je dobar noir strip. Nemogu reći da je remek djelo i da me oborio s nogu, ali je dobar.
Jonas Fink je skroz drukčiji strip, nema veze sa noir žanrom.
Pročitao Sam Pezza. Giardino mi je uvijek dobar, ali me nikad ne oduševi pa je tako bilo i ovaj put, ali interesantno je gledati njegov crtački i scenaristički razvoj. Prve priče su skoro amaterske, crtež je detaljan, sa snažnim kontrastima ali vrlo plošan i ponekad nezgrapan, skoro na granici karikaturalnosti. Do sredine knjige to pretvara u onaj poznati Giardinov tehnički savršen stil. Također, scenariji su na početku teži za pratiti, puno je imena pa treba biti koncentriran, zadnje priče su jasnije. Meni se strip svidio, ali me nije raspametio. Fora je ponekad čitati te krimi, noir priče. Ovdje mi je, kao i kod Nestora Burme najveća vrlina prikaz grada , atmosfere, noći.. to je lijepo odrađeno. Mana je što puno priča počinje slično (Sam Pezzo dobije posao i već na drugoj strani ga žele ubit i onda se ispetljava iz toga...) pa je bolje ne slistit ih sve odjednom nego razvuć čitanje na par dana. Preporuka ljubiteljima noira, stripa 80tih i odličnog crno bijelog crteža.
Zaboravio sam: najbolja priča mi je Posljednja plačka.
Bolje crtan nego pisan strip. Vrlo profinjena, čista, strukturirana linija i kompetentan crno bijeli kadar nižu zgusnute table prepune sadržaja. S vremenom priče postaju bolje iako se ne mogu otresti etikete ranih radova renomiranog Giardina. Međutim, u tome i jest šarm ovog djela. Nezaobilazno štivo za nostalgičare. Podsjeća malo na Tardia, Biukovića, pa posljedično i Sudžuku. No, ako ćemo biti objektivni, ne spada ni blizu u vrh žanra iako posjeduje sve potrebne atribute.
Kako svi vele, solidan strip sa zanimljivim ugođajem ali ništa spektakularno (što nisam ni očekivao, više sam ga kupio zbog žanra). Ne sviđa mi se što je Giardino prečesto koristio pripovjedački stil. Radnja u dosta epizoda klišejizirana; Sama ne angažiraju već ga nevolja pronađe pa popije puno batina ali se ovako ili onako uspije izvući. Crtež je generalno dobar, dosta detaljan, ali me zasmetalo što je izgled nekih kriminalaca (valjda namjerno) poluretardiran. Žene, pak, vrlo dobro nacrtane ali najbolji je taj ugođaj vremena, prikaz grada, barovi, Samova poznanstva, pijanstva itd. Iskreno, nemam dojam da su prve priče naivne, da su kvalitetom lošije, mene su zapravo smorile one zadnje s Kinezima. Nešto ne volim te dalekoistočnjake gdje god se pojave... Najbolja priča mi je "Merry Christmas", treba joj pažljivo pristupiti, puno likova u igri ali iz nje naučih i nešto novo, guglalo se naravno o Eritreji. Ovdje mi je moguće jedino antišino ocjenjivanje, njegovim rječnikom rečeno beton 3.5/5
FIBRA PREDSTAVLJA: ORKA 43 - Sam Pezzo
Posted - 17/09/2019 : 14:56:55
.jpg)
.GIF)
.jpg)