quote:

---

Originally posted by Nula

E, da,

Peticija da se Rekioni ukloni sa mesta urednika i time spase Dilan Dog: https://www.change.org/p/lettori-salviamo-dylan-dog-da-roberto-recchioni

Čak je i sam Rekioni potpisao!

---

quote:

---

...kako bih prihvatio ono što sam do tog trenutka svesno odbijao: činjenicu da je Dilan Dog veći i važniji od mene. Dilan dog je veći i važniji od svih onih koji su ga pisali i crtali pre mene. Dilan dog je veći i važniji čak i od Ticijana Sklavija, koji ga je stvorio i koji je sam po sebi veličanstvena figura. A kada pred sobom imaš nešto što te prevazilazi na tako očigledan način, jedino što možeš jeste da obuzdaš svoj ego i staviš se u njegovu službu.

---

quote:

---

Originally posted by Sarghan

@Nula

Terminološki gledano, kako Recchioni najavljuje ove 400+ brojeve? Mislim, jel to neka 3.0 faza serijala ili kako ih talijani "kategoriziraju"? Ima li neki (polu)službeni naziv (ne mislim na ime ciklusa)?

---

quote:

---

Originally posted by solar

Pa ovaj i izgleda kao Marcheselli!

---

quote:

---

Originally posted by Nula

quote:

---

Originally posted by solar

Pa ovaj i izgleda kao Marcheselli!

---

Da!

---

quote:

---

Originally posted by Sarghan

DD VEC 153 Posle duge tišine





Donekle sličan "osjećaj" imao sam i nakon čitanja ove Dylanove priče. Da sam nekim slučajem zadnjih desetak godina bio izoliran od bilo kakvih stripovskih vijesti i da mi je netko dao ovu priču bez naznačenog imena autora koji ju je napisao, istog bih trena po stilu pisanja i scenariju prepoznao da je ovo dobri, stari Sclavi. Nakon dugo vremena, ponovno sam imao osjećaj da čitam Dylana Doga. Onog "pravog" Dylana Doga.

Kao što je vice napisao u svom komentaru, strip se čita kao poezija, u prepoznatljivom Sclavijevom rukopisu. Iako nije na razini iz najboljih dana i sama priča nije ništa veličanstveno, i dalje u sebi sadrži prepoznatljivu Sclavijevu notu, dubinu, pa čak i sadržaj. I doista, priča se bavi temama i likovima kojih se već doticao u serijalu, no nikada na ovoliko "kontrastan" način. I kao što su i mnogi prije mene rekli o ovoj priči, Sclavi nam ovdje ne kaže ništa novog iz perspektive stvarnosti, ne izmišlja toplu vodu već, baš suprotno, iznosi jedno dobro poznato i očigledno viđenje. Takoreći, surovu stvarnost te situacije. Ipak, to viđenje nikad nismo vidjeli ovoliko detaljno iz Dylanove perspektive jer je ono, ironično, toliko kontrastno onome kakvim ga je Sclavi u svim svojim prethodnim pričama predočavao. A najbolje od svega, time je Dylana kao lika učinio manje "nerealnim", manje stripovskim, manje fiktivnim. To jest, time ga je učinio toliko surovo "stvarnim", kao što to nikada do sada nije napravio. Dylan nikada ranije u njegovim pričama nije bio savršen, no ovdje ga je uspio prikazati u još realističnijem svijetlu, blisku stvarnim osobama iz stvarnog svijeta. Ponavljam, ništa novo što nismo znali od prije, ali je ipak novo iz perspektive Dylanovog lika. Tkoreći, stavio ga je u situaciju u kojoj bi netko s njegovom prošlošću u stvarnom svijetu vrlo lako mogao završiti.

Pričom doslovno odiše taj Sclavijev stil koji je još jedna potvrda one izlizane tvrdnje kako je jedini pravi Dylan onaj Sclavijev Dylan. To me potaklo na razmišljanje o tome da li su čitatelji i fanovi u prvih sto brojeva zavoljeli Dylana kao lika zbog njegovih karakternih crta i svih mana ili možda "Sclavijevog" Dylana. To jest, samog Sclavija, njegova razmišljanja i njegov stil pisanja. I da li su iz istih razloga nastavili pratiti serijal, kako bi i dalje "ostali u kontaktu" s tim viđenja?

Osobno, drago mi je nakon toliko dugo vremena ponovno pročitati jednu Sclavijevu noviju priču. Ne toliko zbog same kvalitete priče ili njegovogo prepoznatljivog rukopisa koliko zbog činjenice što iz nje vidim da se Sclavi i dalje drži, da je dobro i da još uvijek ima volje pisati, i to jednako dobro. To jest, da se i dalje bavi onime što ga zanima.

8/10

---