• 55 god.Alan Forda u HR • Od 1970.-2017.izdana su 1063 broja (ukljucujuci Klasik, Super KL, Zlatni KL) • • Od 2022.Alan Ford u originalnim tablama formata 17x24 cm u novom kolekcionarskom TOP izdanju •
Bezimeni Barbato/Alessandrini Dilan Dog Superbuk #51 (odnosno Gigant original #13)
Nesto mi nije sveukupno preterano dobro legao ovaj Paolin gigant. Na momente strasno dosadan i sa previse dijaloga, tu prevashodno mislim na pricu iz pozorista Gran Ginjol i to spominjanje Bri i Lili mi uopste nije leglo, dok mi je prica o bioskopu bila skroz pogodjena sa jako dobrim emotivnim krajem, kao sto je i poslednja prica Dilan Taxi driver jako dobra, krojacnica onako, zanimljiv koncept ali nista vise od toga kao i ona prica sa psom, a biblioteka potpuno nepotrebna. Gruco mi je u potpunosti neprepoznatljiv u ovoj epizodi i kao sto je imao cudne opaske u Carobnom frulasu ovde je tek otisao u krajnost i uopste se ne prikazuje kao Dilanov prijatelj, kako ga je Sclavi prikazivao i kako ga je Barbatova lepo predstavila u #200. Trenutak kad Dilan shvati da ne moze da pobegne od sebe i od onoga sto on jeste, da je uzas deo njega mi je lep i istinit, medjutim nedovoljno iskren i pomalo patetican, i da li je stvarno bilo potrebno da prodjemo 240 strana da bismo dosli do tog zakljucka. Izmorila nas je previse Barbatova dok smo dosli dotle, ocigledno Dilanu ne lezi dugometrazna forma (iznad 130, maksimalno 160 strana za van redovne serije) a i sama Barbatova ne pripoveda ovu pricu s lakocom i svojom dozom poetike koju inace ima. Naravno da ona nije novi Sclavi, niti bi trebalo da bude, ali ima mnogo bolje izvedenih scenarija od ovog. A i kraj sa pojavljivanjem Ksabarasa je vec postao klise. Posle odlicne upotrebe na kraju #200 i simpaticnog cameo pojavljivanja u Carobnom frulasu, mislim da nije bilo potrebe za njim i ovde. Da li nam je tim cameo pojavljivanjima Barbatova sve vreme nagovestavala i pripremala nas za dvodelnu pricu Ksabaras/U ime oca?
Interesantno je videti kako se Alessandrini jako dobro snasao na DD,ali toliko sam se navikao da ga vidim na stranicama MM da sam svaki put ocekivao da ce da iskoci Java ili da ce se Dilan preobraziti u Martija. U odnosu na MM, ovde Alessandrini dodaje mnogo crne, vrhunsko sencenje i scene u zamisljenom svetu kad Dilan prodje izmedju monolita su odlicno nacrtane.
Naslovne strane i Stanova i Villina korektne, mada mi je bolja Stanova.
Ponukan gornjom diskusijom, ponovio sam 3x0 i Netko nas zove odozgo i podsjetio se da su to ipak dvije super epizode. Vec sam zaboravio kako Sclavi zna napisati humoristične epizode i da Brindisiju odlicno leže gegovi. Čini mi se da ovakvih stvari u serijalu nije bilo vec 1000 godina.. uz iz iznimku ovih novih epizoda sa Norom koje mi ipak nisu ovolilo svježe i originalne.
Po meni je humor glavna stvar zbog koje serijal više nije dobar kao prije. Lakoću (ili je barem dojam da je lako) kojom je Sclavi pisao humoristične scene nijedan scenarist kasnije nije ni blizu dosegao. I nije u pitanju samo Groucho, i Sclavijev Bloch je bio zabavan sa svojim jadikovkama, sam Dylan je bio manje ozbiljan.
Manjak humora i racionalizacija horora ubile su serijal, skupa s nemaštovitim glavnim scenaristima poput Rujua kojem Dylan nimalo ne leži. Medda je uspio donekle pogoditi melankoliju, ali ni on nije briljirao u humoru. Ne čudi me što se Antu ne sviđa serijal u zadnjih deset, petnaest godina, često ni sam ne znam zašto ga i dalje pratim.
Ne sviđa se ni meni. Zadnjeg DD san kupija prije punih 8 godina. (LUD DD 125 ,original 207) Nove epizode pročitan jedino zato šta ih brat kupuje. Meni je DD solidan negdi do originala 144. Od Paklenog pasa ide srozavanje.(iako se da posli toga nać nešto ok epizoda)
You stared at the abyss, you'll never rest in peace
Svu neizvjesnost na početku, koja bi možda i postojala tokom priče o čudnim zvucima iz šume, pojedenim lisicama i psu, ubija naslovnica i predgovor u VČ izdanju. Odmah je jasno da su "misteriozni ubice" zečevi. Ne kapiram poentu naslovnica, koje su same po sebi spojler. Koja je svrha toga?
Srednji dio epizode je i najbolji i mislio sam da će se do kraja održati taj nivo, ali ipak nije. Ni blizu.
Idu spojleri...
Priča se na kraju svede na ovo: zec bježi iz laboratorije u selu, nađu ga glavni protagonisti stotinama kilometara daleko u gradu i usvoje ga kao ljubimca. Onda se oni u nekom trenutku odluče da pobjegnu od gradske vreve i presele na selo i potpuno slučajno kupe imanje u istom selu odakle je zec pobjegao 15 godina ranije. Dolazak tog zeca u selo, koji je, ispostavi se, bio vođa ostalim zečevima iz laboratorije, djeluje kao nekakav katalizator i ove diže iz mrtvih radi osvete ljudima koji su vršili eksperimente nad njima. Zaista?
Poenta stripa je do kraja potpuno banalizovana glupim raspletom.
Nedovoljan 1,5/5
Moja domovina je mene dala ovu koru bijelog hleba, sretne ljude, srecnu mladost, velik komad vedrog neba...
Medda je meni odlican na Dilanu. Breg zeceva nisam citao. Ali jesam Mudrost mrtvih, nepozeljnog gosta, predodredjene zrtve sve odlicne epizode. Litica duhova koju je radio sa svojom bandom sa Sardinije je takodje odlican strip sa sjajnim Ambrosinijevim crtezom. Vrlo dobar je i u Trecoj strani medalje.
Treba jos da procitam njegovu dvodelnu epizodu Zakon dzungle i specijal Reality show. Nadam se da ce se vratiti na redovnu seriju, nema ga vec duze vreme. A odlican je scenarista i cini mi se da razume poetiku Dilana kao lika i kao serijal. Takodje se nadam povratku Di Gregorija.
Gore sam naveo dobre Meddine price. Nisu ti dobri stripovi Mudrost mrtvih, predodredjene zrtve, litica duhova?
A Di Gregorio je napisao par vrlo solidnih radova Progonitelj (DD VC #74), Prinudni rad (DD VC #79), Poslednji besmrtnici (DD VC #85), Begunica (DD VC #111) , ... i budi lep les (DD VC #120)
A posebno bih izdvojio Smrt nije dovoljna(DD VC #122) , Pakleni posao (DD VC #125) i Zapisi u pijesku (Ludens specijal #28).
Tu je i diskutabilni ,,nastavak" Dugackog pozdrava - Pozdrav iz Munlajta.
Di Gregorio igra na preopste teme i totalno je predvidljiv (Begunice i Progonitelja se ni ne secam, Zapise u pesku nisam citao) Sve gore navedeno od Mede mi je takodje lose (posebno Mudrost mrtvih, seti se samo Reke zaborava, pa zeceva iznad, Predodredjene zrtve i Treca strana medalje su mi krimici koje me uopste ne zanimaju...)
Ma ok, nije da ne volim neke njegove price, ali vidljivo je da su one ostale u manjini: ona Petar Panovsska, ona sa Bukowskim i Zakon dzungle (ako je to njegovo).
Meni se još nijedna od njegovih naslovnica nije svidela. Iskreno, ne znam šta treba da predstavljaju. Ako treba da oslikavaju zbunjozu u kojoj je serijal, onda su vrlo uspešne. Kao tizeri su očajne. Veću navlakušu je radio Stano. Često su me njegove naslovnice vukle da pročitam strip. Nešto poput Ferija na naslovnim Zagora.