Vjerojatno se sprdaš, ali taj film ima apokaliptičnih elemenata. Rat sam po sebi je vrsta apokalipse, a i opći ugođaj tog filma je kraj jednog svijeta (države, ere).
Nedavno sam svoju konačno uvjerio da konačno pogleda Terminatora jedinicu i dvojku. Cijelo vrijeme mi je govorila da je to neki glupi film o robotima. Ja joj uporno govorio da su to jako pametna filma s jakim temama. I da, na kraju je priznala da je bila u krivu.
Uglavnom, meni su scene prikaza te uništene budućnosti iz T1 i T2 (pogotovo iz T1) još uvijek pojam apokaliptike. Nema boljih.
Nedavno sam pogledao Miracle mile. Jako atmosferičan doomsday filmić. Malo otrcan i s lošim efektima ali ima tu neku dobru "dolazi kraj svijeta" vibru.
Mad max 1. Puno mi je drazi od dvojke. Tamo mi je svaka recenica kultna, a svaki lik upecatljiv do bola. Bubba Zanetti je najveca faca koja se pojavila na filmskim ekranima. Uz planet tame jedini film koji sam gledao vise od 15 puta i nije mi dosta. :)
Od onih kojih se mogu sjetiti, a da su mi bili jako dobri mogu izdvojiti: Soylent green, 28 days later, Time machine, Omega man, Dredd ...pa sad sto spadalo ovdje, sto ne... :)
Escape from New York, 2019 After the fall of New York, Six-string samurai, A boy and his dog, Dead mans letters, Soylent Green, The last man on Earth i Omega Man. Kao bonus Violence Jack i Fist of the North Star.
Mad Max 2 je jako dobar primjer. Ono što je fora, ni dan danas nije izgubio ništa u tom vremenskom odmaku otkada je nastao. I dan danas djeluje dosta svježe i funkcionira savršeno, rado ga pogledam iako svaku scenu već odavno znam napamet.
Ne toliko davno, bila je emisija o filmovima Carpentera (mom omiljenom redatelju), o kojem su pričali da je upravo Carpenter svojevrsni filmski prorok apokalipse, jer je skoro u svim njegovim filmovima čovječanstvo suočeno sa nekom rubnom situacijom (Tamna zvijezda - njegov prvijenac, Napad na policijsku stanicu 13, Princ tame, U raljama ludila..). Ja bih izdvojio njegovog Stvora iz 1982. godine, nekako se može protumačiti da taj film predstavlja zapravo kraj čovječanstva. Jer upravo na tu malu zajednicu američkih znanstvenika, možemo promatrati kao na ljude koji predstavljaju cijelo čovječanstvo i atmosfera je takva da smo konstantno usredotočeni na njih i nadamo se da će nekako uspjeti preživjeti.
Scenarij iz Stvora je jedan od crnjih scenarija razvoja situacije nakon jedne epidemije/pandemije. Pravi neprijatelj je nevidljiv, no nastanjuje se u ljudima oko nas i nitko nikome više ne vjeruje. Na kraju ne znaš hoće li nas istrijebiti uljez ili ćemo se sami međusobno istrijebiti u pokušaju da izbacimo uljeza.
Mislim da apokaliptične filmove možemo podijeliti u dvije skupine: one koji apokalipsu najavljuju i one koji se bave društvom nakon apokalipse. Prevladavajući ton prvih je obično sjeta, a drugih očaj kroz koji se pokušava probiti tračak nade.
Evo jedan iz prve skupine, svojevrsni Terminator sa virusima: 12 majmuna. Taj mi je u top 10, vjerojatno top 5.
Neznam kako se zove film, a baš nedavno bio na tv. Glavni glumac Denzel Washington. Radnja-nosi knjigu postanka na drugi kraj svijeta,a sve nakon apokalipse. Fascinirala me jedna scena(a ima ih dosta u tom filmu)-kada je za jedan mali šampon dobio čuturicu vode...
Neznam kako se zove film, a baš nedavno bio na tv. Glavni glumac Denzel Washington. Radnja-nosi knjigu postanka na drugi kraj svijeta,a sve nakon apokalipse. Fascinirala me jedna scena(a ima ih dosta u tom filmu)-kada je za jedan mali šampon dobio čuturicu vode...
Inače, (post)apokaliptični filmovi su bili zadnji trzaj zlatnog doba talijanske žanrovske (aka eksploatacijske) kinematografije koje je trajalo od cca početka 60ih do kraja 80ih.
Talijani su u tom periodu izbacivali na stotine filmova koji su eksploatirali u tom trenutku popularni žanr, obično po modelu neke strane (holivudske) uspješnice.
Ovako je otprilike išla kronologija: - pemplum (tzv. žanr mačeva i sandala) filmovi po uzoru na antičke holivudske spektakle tipa Spartak i Ben Hur, - špageti vesterni (američki klasični vesterni + Kurosawini samuraji), - giallo (erotski trileri, glavni uzor Hitchcock), - poliziotteschi krimići (Prljavi Harry), - macaroni combat (ratni filmovi, glavni uzor 12 žigosanih) - zombie i kanibalski horori - postapokaliptični (Mad Max i Bijeg iz NY)
Onda je došlo video doba i od eksploatacijske kinematografije je ostala samo soft i hard erotika, a na kraju je i ove prve nestalo.
Nisam gledao nijedan od tih talijanskih postapokaliptičnih, to je već bio zalaz tog doba kinematografije i ti filmovi su bili slabiji, ali možda je sad pravi trenutak da probam koji :)
I prvi Mad Max je genijalan. Genijalno je i kako su oba genijalna na svoj način. A i ovaj zadnji je blizu.
28 dana kasnije uz Zoru živih mrtvaca najbolji film o zombikalipsi.
Cestu sam pročitao, to je za PA žanr, ono što je Odiseja u svemiru za SF. Gledao sam i film, skroz solidno preneseno, bio sam zadovoljan. Ali knjigu bi ipak preporučio kao ono pravo.
Children of Men, The Road i 12 Monkeys su mi najbolji od svih koje ste naveli, stvarno odlični filmovi, s tim da je još jednu stepenicu iznad njih film koji je Gilliamu poslužio kao predložak za Majmune, remek-djelo Chrisa Markera La jetée.
Spomenuo bih i jedan manje poznat film novijeg datuma, koji nije ni blizu navedenih, ali mi je bio zanimljiv - Bokeh.
Što se Ceste tiče, slažem se da je knjiga ono pravo, ali je isto tako u pitanju jedan od rijetkih slučajeva gdje adaptacija ne zaostaje puno za predloškom.
Apokaliptični i postapokaliptični filmovi
Posted - 13/03/2020 : 18:50:28
(1).jpg)
.jpg)
