Dilanovo nenormalno udvaranje je, koliko se sjećam, bila gluma. Bio je na zadatku pa se malo Sklavi tu sprdao na Dilanov račun, kao velikog zavodnika. Tako sam ja to shvatio.
A epizoda je makar zabavna ako ne što drugo.
dobro si ti to shvatio. dylan je bio na zadatku, kako se kasnije ispostavi u cijeloj priči. ali se, naravno, u međuvremenu i zaljubio preko ušiju. na barem mjesec dana.
morao sam da pročitam HIJENU zbog ovih vaših komentara i rekao bih da se radi o sasvim dobrom balansu akcije, krimića, giallo horrora, trilera i humora. sklavi će se mnogima ovdje učiniti netipičan, ali me se po scenariju i dijalozima dojmio kao jako raspoložen dok je ovo pisao. i to je dobro. zašto ne? i to je sklavi. ni prvi ni zadnji put da tako opušteno piše dylana.
brutalno, nemilosrdno, hladnokrvno, žestoko djelce... likovi su tipizirani ali efektni i "živi". svaki zlikovac likom i djelom nalikuje nekoj odvratnoj životinji koja će ga na kraju doslovce koštati glave.
još mi je više pasala ova priča pošto sam u zadnje vrijeme najviše u tom nekom nik rajder / mister no fazonu.
zapravo, sad kad razmišljam, i sklavi se čini u nekom nabrijanom, divljem fazonu kad je pisao HIJENU. i HIJENA je zapravo onaj tipičan aspekt njegove ličnosti, njegova načina razmišljanja i uopćene ideologije serijala, a uobličene u posvemašnjoj brutalnosti i hladnokrvnosti priče i utjelovljenja čistog ljudskog zla u liku glavnog negativca Grina Hijene.
Da se nadovežem na ono iznad, usudio bih se reći da je zlatni DD period bio u potpunosti gotov pojavom Manfredija na serijalu, Chiavi je meni uvijek bio zabavan, ali Manfredijeve epizode pate od kronične monotonije, sudeći po njegovim kasnijim uspjesima, čovjek se nije usudio napisati išta što bi odskakalo od Dylanovih klasičnih scenarija. Valjda jedini zastupljeniji Dylanov scenarist koji nije napisao niti jednu jedinu imalo pamtljivu epizodu pa niti čak imao neki svoj prepoznatljivi stil. A što se tiče goreg od Cossua i Copolle, Tacconi je nacrtao nekoliko zbilja odbojnih epizoda, ali titulu najgoreg crtača ne samo na Dylanu već i u cijelom Bonelli staffu definitivno zaslužuje onaj Micheluzzi koji je radio na odličnom Sclavijem specijalu "Strava iz nekog drugog kad...". Šteta scenarija potrošenog na takav crtež
When I die, I want to die like my grandfather who died peacefully in his sleep. Not screaming like all the passengers in his car.
A što se tiče goreg od Cossua i Copolle, Tacconi je nacrtao nekoliko zbilja odbojnih epizoda, ali titulu najgoreg crtača ne samo na Dylanu već i u cijelom Bonelli staffu definitivno zaslužuje onaj Micheluzzi koji je radio na odličnom Sclavijem specijalu "Strava iz nekog drugog kad...". Šteta scenarija potrošenog na takav crtež
A meni je npr tu Micheluzzi razbio, jako mi se dopao crtež u toj epizodi. I kad pomislim da je strip generalno medju boljim Dylanima (po meni) to nije sve zbog Sclavijevog scenarija, već je i Micheluzzijev crtež odlično seo tom scenariju.
A što se tiče goreg od Cossua i Copolle, Tacconi je nacrtao nekoliko zbilja odbojnih epizoda, ali titulu najgoreg crtača ne samo na Dylanu već i u cijelom Bonelli staffu definitivno zaslužuje onaj Micheluzzi koji je radio na odličnom Sclavijem specijalu "Strava iz nekog drugog kad...". Šteta scenarija potrošenog na takav crtež
A meni je npr tu Micheluzzi razbio, jako mi se dopao crtež u toj epizodi. I kad pomislim da je strip generalno medju boljim Dylanima (po meni) to nije sve zbog Sclavijevog scenarija, već je i Micheluzzijev crtež odlično seo tom scenariju.
Strava iz nekog drugog kad je jedan od najbolje nacrtanih dylana.
Da se nadovežem na ono iznad, usudio bih se reći da je zlatni DD period bio u potpunosti gotov pojavom Manfredija na serijalu, Chiavi je meni uvijek bio zabavan, ali Manfredijeve epizode pate od kronične monotonije, sudeći po njegovim kasnijim uspjesima, čovjek se nije usudio napisati išta što bi odskakalo od Dylanovih klasičnih scenarija. Valjda jedini zastupljeniji Dylanov scenarist koji nije napisao niti jednu jedinu imalo pamtljivu epizodu pa niti čak imao neki svoj prepoznatljivi stil. A što se tiče goreg od Cossua i Copolle, Tacconi je nacrtao nekoliko zbilja odbojnih epizoda, ali titulu najgoreg crtača ne samo na Dylanu već i u cijelom Bonelli staffu definitivno zaslužuje onaj Micheluzzi koji je radio na odličnom Sclavijem specijalu "Strava iz nekog drugog kad...". Šteta scenarija potrošenog na takav crtež
Meni crtez uopste nije problematican u Uzasu iz nekog drugog kad, naprotiv potpuno mi odgovara epizodi. I to stvarno jeste jedna od najboljih prica na serijalu. Maestralni Sclavi. I genijalan mi je nas prevod Uzas iz nekog drugog kad, a i Dnevnikov iako netacan je bio jako dobar i sugestivan ,,Kraj?". Kao sto su i za Crni uzas smislili daleko bolji i poeticniji naziv Smrt, ljubav, smrt.
Sto se tice Manfredija, u potpunosti se slazem da mu Dilan ni malo ne lezi i da su mu scenariji vecinski jako losi, dosadni, nepamtljivi i ostavljaju citaoca ravnodusnim ili smorenim. Moram da se ogradim da nisam procitao sve njegove epizode za Dilana. Jedna mi se izdvaja samo kao jako korektna i dobro odradjena a to je Zlocini u ritmu plesnih koraka koju je crtao Fregijeri a objavljena je u Superbuku #5, ne znam u kojoj je originalno ediciji izasla ta epizoda. Ali tu je Manfredi sasvim dobar i korektan, cak i zabavan.
Slažem se da je "Zločin plesnog koraka" njegova najbolja priča no ne bih rekao da se puno uzdiže iznad osrednjeg uratka. Nije loše ali nije ni puno više od toga. Izvorno Gigant 4. Za Micheluzzija se pak nikako ne mogu složiti, crtačke sposobnosti na razini osnovnoškolca, Bloch mu izgleda kao mošnja...
When I die, I want to die like my grandfather who died peacefully in his sleep. Not screaming like all the passengers in his car.
Car je gol! Ja sam uvijek za to da, bez obzira ne ime, loš crtež bude prokazan kao takav. Micheluzzijev to nije. Da, likovi su mu često groteksno ružni ali baš odgovaraju aspurdnom tonu samog stripa.
Da se nadovežem na ono iznad, usudio bih se reći da je zlatni DD period bio u potpunosti gotov pojavom Manfredija na serijalu, Chiavi je meni uvijek bio zabavan, ali Manfredijeve epizode pate od kronične monotonije, sudeći po njegovim kasnijim uspjesima, čovjek se nije usudio napisati išta što bi odskakalo od Dylanovih klasičnih scenarija. Valjda jedini zastupljeniji Dylanov scenarist koji nije napisao niti jednu jedinu imalo pamtljivu epizodu pa niti čak imao neki svoj prepoznatljivi stil.
Za tajming Manfredijevog ulaska u serijal u odnosu na kraj zlatne ere se u potpunosti slažem, on je uleteo taman negde oko stotke. E sad, da nije napisao baš nijednu pamtljivu epizodu, ne bih rekao.
Što se mene tiče, Dani More su jedna od intrigantnijih epizoda iz tog perioda. Sumanuta, ali originalna i beskrajno zabavna premisa sa dezintegracijom materijalne realnosti iz individualne perspektive posredstvom nekakvog praha iz moždanog tkiva surog orla (ili nečeg sličnog) je dosetka kakvu zaista nigde još nisam video. Vizuelno zahvalan, totalno filmski zahvat koji se savršeno uklapa u DD univerzum, a pleni svojom unikatnošću. Zanimljivo da Manfredi nije uspeo da ponovi ništa ni približno slično.
Svejedno, još bih i epizodu Crvena Smrt izdvojio kao prilično dobru, sa relativno unikatnom premisom za horor, iako bi možda više odgovarala Martiju Misteriji.
Crvena smrt mi je dobra jer je atmosferična. najzaslužnije za to je Roijev crtež i puno nijemih kadrova. Dane more iz nekog razloga također pamtim bolje nego što stvarno jesu.
Stvarno mi je nejasno ovakvo uzivanje u Crvenoj smrti i Danima more 🤔😁 Ali, svakom svoje, zato i serijal tera i dalje 😉
Daleko od toga da tvrdim da su te epizode savršene, ali zaista je teško ne primetiti i izdvojiti originalnost premise u Danima More, naročito u horor-kontekstu. Upravo takvi unikatni, barokni dramaturški zahvati danas nedostaju u Dilanu, koji se guši u generičkim proceduralima i mediokritetskim, već obilato korišćenim, podgrejanim idejama. Uvek ću se radije opredeliti za ambicioznu, a nesavršeno izvedenu premisu, nego za korektno prežvakavanje uveliko bajatog materijala.
Dani more imaju odličnu naslovnicu i rekao bih da je to to, ideja jest ambiciozna ali je loše izvedena, negativac je iskližeiziran do bola i priča prati dvije nepovezane radnje od kojih nijedna nije bog zna što, jedino je onaj završni razgovor sa doktorom interesantan. Crvenu smrt sam osim uvodne scene skroz zaboravio, ali i ja se sjećam odličnog Roija. Sada kada malo razmislim niti jedna od njegovih epizoda mi nije ostala u pamćenju, a u tome i jest njegov najveći problem. Znači epizode mu nisu loše u pravom smislu te riječi, već su jednostavno nezanimljive, apsolutno ništa na njima ne odskače od svega što smo vidjeli do tada. "Stravična invazija" mi je fora jer je čisti trash, poput horror filma iz 80ih, loš scenarij, loš crtež, radnja samo služi da popuni prostor između krvavih scena i to je to. Ali pročitaš taj strip za razbibrigu i ako te uspio zabaviti smatram da je ispunio svrhu, najgore mi je kad kupim strip koji pročitam za 20-30 minuta i još me uspije zamoriti već viđenim i neuspjelo ambicioznom idejama.
When I die, I want to die like my grandfather who died peacefully in his sleep. Not screaming like all the passengers in his car.
Dani more imaju odličnu naslovnicu i rekao bih da je to to, ideja jest ambiciozna ali je loše izvedena, negativac je iskližeiziran do bola i priča prati dvije nepovezane radnje od kojih nijedna nije bog zna što, jedino je onaj završni razgovor sa doktorom interesantan. Crvenu smrt sam osim uvodne scene skroz zaboravio, ali i ja se sjećam odličnog Roija. Sada kada malo razmislim niti jedna od njegovih epizoda mi nije ostala u pamćenju, a u tome i jest njegov najveći problem. Znači epizode mu nisu loše u pravom smislu te riječi, već su jednostavno nezanimljive, apsolutno ništa na njima ne odskače od svega što smo vidjeli do tada. "Stravična invazija" mi je fora jer je čisti trash, poput horror filma iz 80ih, loš scenarij, loš crtež, radnja samo služi da popuni prostor između krvavih scena i to je to. Ali pročitaš taj strip za razbibrigu i ako te uspio zabaviti smatram da je ispunio svrhu, najgore mi je kad kupim strip koji pročitam za 20-30 minuta i još me uspije zamoriti već viđenim i neuspjelo ambicioznom idejama.
Sad ću da ispadnem Manfredijev advokat, što mi uopšte nije bila namera (u DD serijalu cenim samo ove dve njegove epizode, zaboga), ali smatram da je premisa u Danima More zaista fascinantna na više nivoa i apsolutno samodovoljna da te sprovede kroz priču i učini epizodu pamtljivom, što ona svakako jeste.
Negativac na koga misliš, guru one sekte jeste bezvezan i klišetiziran, ali on sam po sebi uopšte nije glavni antagonista ove priče, nego tek "mekgafin" iliti "crvena haringa" koja je tu da odvlači pažnju sa PRAVOG glavnog negativca, a to je doktor koga si spomenuo kao "jedinu interesantnu stvar" ovde. To odvlačenje pažnje je očigledno dobro izvedeno, jer obrt sa doktorom na kraju dolazi kao prilično iznenađenje, moraš priznati.
S druge strane, pravi glavni negativac u, recimo, visoko cenjenoj Sklavijevoj epizodi S one strane smrti je daleko klišetiziraniji i nebitniji Džoni Dark, nekakav generički slešer koji kao da je ispao iz Alana Forda, a sa kojim se Dilan besmisleno šeketa po nekim industrijskim halama u fazonu Terminatora 2, pa to opet nikom nije smetalo. U poređenju sa ovom Sklavijevom brljotinom, Dani More su i na formalnom, tehničkom nivou puno brižljivije realizovana epizoda. Kredit tamo gde kredit sleduje, što bi rekli anglosaksonci.
On the other hand, Stravična invazija je totalno zaboravljiv treš za koji sam zaboravio da uopšte postoji i da ga je Manfredi pisao. Zato, između takve epizode i Dana more, koju pamtim otkad sam je pročitao, zaista treba napraviti ozbiljnu razliku.
Crvene smrti se odlično sjećam koliko mi je bila naporna i bezvezna za čitanje. Dani more su mi malo bolji, mada djelomice iz sasvim subjektivnog razloga. Bilježnicu s naslovnicom iz te epizode sam koristio u srednjoj školi. Na vjeronauku.
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain
Dani more imaju odličnu naslovnicu i rekao bih da je to to, ideja jest ambiciozna ali je loše izvedena, negativac je iskližeiziran do bola i priča prati dvije nepovezane radnje od kojih nijedna nije bog zna što, jedino je onaj završni razgovor sa doktorom interesantan. Crvenu smrt sam osim uvodne scene skroz zaboravio, ali i ja se sjećam odličnog Roija. Sada kada malo razmislim niti jedna od njegovih epizoda mi nije ostala u pamćenju, a u tome i jest njegov najveći problem. Znači epizode mu nisu loše u pravom smislu te riječi, već su jednostavno nezanimljive, apsolutno ništa na njima ne odskače od svega što smo vidjeli do tada. "Stravična invazija" mi je fora jer je čisti trash, poput horror filma iz 80ih, loš scenarij, loš crtež, radnja samo služi da popuni prostor između krvavih scena i to je to. Ali pročitaš taj strip za razbibrigu i ako te uspio zabaviti smatram da je ispunio svrhu, najgore mi je kad kupim strip koji pročitam za 20-30 minuta i još me uspije zamoriti već viđenim i neuspjelo ambicioznom idejama.
Sad ću da ispadnem Manfredijev advokat, što mi uopšte nije bila namera (u DD serijalu cenim samo ove dve njegove epizode, zaboga), ali smatram da je premisa u Danima More zaista fascinantna na više nivoa i apsolutno samodovoljna da te sprovede kroz priču i učini epizodu pamtljivom, što ona svakako jeste.
Negativac na koga misliš, guru one sekte jeste bezvezan i klišetiziran, ali on sam po sebi uopšte nije glavni antagonista ove priče, nego tek "mekgafin" iliti "crvena haringa" koja je tu da odvlači pažnju sa PRAVOG glavnog negativca, a to je doktor koga si spomenuo kao "jedinu interesantnu stvar" ovde. To odvlačenje pažnje je očigledno dobro izvedeno, jer obrt sa doktorom na kraju dolazi kao prilično iznenađenje, moraš priznati.
S druge strane, pravi glavni negativac u, recimo, visoko cenjenoj Sklavijevoj epizodi S one strane smrti je daleko klišetiziraniji i nebitniji Džoni Dark, nekakav generički slešer koji kao da je ispao iz Alana Forda, a sa kojim se Dilan besmisleno šeketa po nekim industrijskim halama u fazonu Terminatora 2, pa to opet nikom nije smetalo. U poređenju sa ovom Sklavijevom brljotinom, Dani More su i na formalnom, tehničkom nivou puno brižljivije realizovana epizoda. Kredit tamo gde kredit sleduje, što bi rekli anglosaksonci.
On the other hand, Stravična invazija je totalno zaboravljiv treš za koji sam zaboravio da uopšte postoji i da ga je Manfredi pisao. Zato, između takve epizode i Dana more, koju pamtim otkad sam je pročitao, zaista treba napraviti ozbiljnu razliku.
Razumijem što želiš reći, ali na kraju dana jedino je bitan taj osobni dojam, Manfredi očito tebi paše više nego meni isto kao i "Dani more", ali definitivno daj šansu ovom Gigantu "Zločin plesnog koraka...
Za Johnny Darka si u pravu, ali epizodu "Iznad smrti" pamtim po jako puno drugih stvari, Smrt, Bree, odnos između Dylana i Blocha, život za život, Blochov susret sa smrću, Dylanov izbor koga će ubiti, Tabitha Madame... Dani more se teško mogu uspoređivati i na koji način sa time, osim možda te usporedbe negativaca, ali kao što rekoh to je sve stvar osobnog dojma...
When I die, I want to die like my grandfather who died peacefully in his sleep. Not screaming like all the passengers in his car.
Razumijem što želiš reći, ali na kraju dana jedino je bitan taj osobni dojam, Manfredi očito tebi paše više nego meni isto kao i "Dani more", ali definitivno daj šansu ovom Gigantu "Zločin plesnog koraka...
Za Johnny Darka si u pravu, ali epizodu "Iznad smrti" pamtim po jako puno drugih stvari, Smrt, Bree, odnos između Dylana i Blocha, život za život, Blochov susret sa smrću, Dylanov izbor koga će ubiti, Tabitha Madame... Dani more se teško mogu uspoređivati i na koji način sa time, osim možda te usporedbe negativaca, ali kao što rekoh to je sve stvar osobnog dojma... [/quote] Naravno, sve je uvek stvar ličnog dojma. Ali ne radi se o tome da meni Manfredi preterano paše, ne paše mi, već samo tvrdim da je premisa Dana More izuzetna i da bi bila u stanju da iznese i slabije priče od ove.
Čitao sam Zločin plesnih koraka, ali mi je slabo ostao u sećanju, osim nekog demona koji izgleda kao Edi, Iron Maiden maskota, samo sa cilindrom na glavi. Čini mi se da je kod Manfredija glavni problem što je sklon da natrpa priču gomilom nepotrebnih elemenata, stalno pokušavajući da nabije "tri kile govana u kesu od kilo", slično Bozeliju na Zagoru. To se obično završava tako što se na kraju ni oni vredni elementi ne istaknu dovoljno jer su zatrpani hrpom narativnog spam-a. Sve to izaziva dodatni napor pri čitanju, tako da mislim da bi se autor bolje uklopio u tim Martija Misterije, gde je takva vrsta pripovedačke "gustine" poželjnija.
Dylan Dog
Posted - 10/06/2020 : 10:28:09
.jpg)
.jpg)
(6).jpg)
