| Author |
 Topic  |
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1775 Posts
Member since 18/03/2005 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
 Posted - 20/08/2020 : 20:33:46
|
Treća priča, Chapungo.
Na prvu sam mislio dati 6/10, a opet, kako promišljam, to mi raste. Možda i 7/10.
Realno je i to još jedna besmislena priča, a opet može se učitati neka šira perspektiva. Sad, ja o Toppiju ne znam ama baš ništa; a po ovoj priči bih mogao zaključiti da se tu radi o još jednom simpaziteru revolucionarnog oslobađanja trećeg svijeta.
Jer, vidite, ovaj naoko mahniti sanjar Chapungo, koji ganja svoj san po svaku cijenu, zapravo eliminira "reakcionare": vlastite nazadne tradicije odnosno vrača, zatim predstavnika eksploatatorske klase bijelca inženjera i na kraju - vlastitog brata koji se ne može uključiti u novu dinamiku te koči i djeluje defetistički.
Jasno, taj marksistički narativ je meni enormna glupost, no ova je Toppijeva izvedba podosta vrckava.
S druge strane, Chapungo je pobio sve koji mu proturječe (haha); nitko ne smije proturječiti Chapungu u njegovim fiks idejama - podsjeća me to na stinkyja;)
S treće strane, ovo se može gledati i kao apsurdnost pozicije Indijanaca, slično kao Caponeov Dan nezavisnosti. S time što je tamo Caponeu stalo, srce mu je uz Indijance; a ovdje se Toppiju fućka, njemu je samo do zajebancije. Ovo je apsurd: stariji brat, koji non-stop opominje, poučava i propovijeda, ustvari ne čini ništa; njegovo kvocanje je slično moralizatorskim pozicijama kojima nas zasipaju razni odbori za ljudska prava i slično. On je deklarativno voditelj, a u suštini je zbog svoje pasivnosti podređen mlađem bratu koji vodi sve korake. Chapungo sve određuje. No i Chapungova aktivnost je mahnita aktivnost koje ne ide nikud i ne radi ništa. On je našao svoj avion i - što sad? Balzamirati se u nepristupačnim planinama, daleko od svega, sam, i zamrznuti tu sliku za vječnost: balzamirani Chapungo gleda svoj avion. |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/08/2020 : 11:12:24
|
Macon, film za tebe je Wolfen, 1981.
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=51505#2349136
Ali možda je dobro da prvo pročitaš ovaj moj mali komentar, da nanišaniš što i kako to treba gledati. U neku ruku, slična je to stvar s Werckmeisterovim harmonijama, samo što je urađeno konvencionalnije, više fabularno i žanrovski. Koliko sam ja vidio, ti imaš veliku manu što nisi u stanju promišljati o koruzi, o pravim pop-stvarima; nego tražiš samo neke kerefeke, od čega je većina obično prenemaganje i ništ koristi. Wolfen je nešto na granici, pa bi otuda ti eventualno mogao krenuti u nove pobjede, u iskorak iz te šablone u koju si upao (vjerojatno kao tinejdžer). |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/08/2020 : 13:34:33
|
Mister No 100 protiv Mister Noa 200, Sclavi protiv Nolitte na 100 str.
Teško je reći tko je pobjednik u ovom specifičnom slučaju (sveukupno Nolitta razbija Sclavija kao beba zvečku).
Možda za mrvicu Nolitta i ovdje, kroz iglene uši.
DŽUNGLA je skroz šašava epizoda, sklavijevski besmislena, ali baš zato ima neke prednosti koje SEDMORICA SA "SANTA CRUZA" sa svojim nolitijanskim zaokruženim završetkom promašuju. MNo i Kruger u džungli, tu je Patricia, tu su Indiosi, poglavica-šaman koji ljubomorno pazi letećeg boga, ovi nešto popravljaju avion bez alata bez dijelova bez mehaničara i bez kablova. Red akcije, red duhovitosti, sve izvrnuto, Sclavijevo poigravanje i - leteći bog je poletio.
Naprotiv, Noliita i iz ničega podiže putovanje u džunglu da ponovo i ponovo, nakon što smo to od njega već vidjeli, bude superzanimljivo. I magla i boje i rijeka i posada stvaraju duhovni pejzaž, a moćna slika jaguara, La Onca, između šarenih ara i leptira, ponovo igra. I mi ustreptimo.
Nolitta je spremno prihvatio izazov na stranom terenu; Sclavi se izoštrio u pričama na 96 str., dok se vidi da Nolitti fali još 100 ili možda 200, pa bismo imalo novo remek-djelo. Pa ipak je uspio dati suvislu priču; no, po meni, promašio je što je išao sve konce povezati i zaokružiti poantu. Možda je, s jedne strane, čak i ugodno i hrabro danas čitati te nesebične naivnosti, tu neugasivu Nolittinu energiju za plemenitošću. S druge strane, da je ostavio ovo putovanje u srce tame nezaključenim, imali bismo hit i na tih stotinjak stranica.
Lijepo je gorjeti za pravednim i plemenitim gestama i vojnika i humanitarca ostaviti nadu da svijet ide na bolje, da će sve raspukline zacijeliti i sve se poravnati; no, po mojemu, osjeti se pad upravo tu, na tih zadnjih par stranica. Točnije, na str. 200 maxi izdanja u boji. Vojnik-poštenjak koji će svjedočiti u korist MNoa i Indiosa, tek to je zbrzani, usiljeni finiš. Nipošto nema pada u tipičnom liku zlog zapovjednika koji iskorištava Indijance. Ma kakvi; taj lik je standard, ali vrhunski se uklapa u čitavo duhovno okružje srca tame daleko u pripizdini. Tip koji vara svjetsku organizaciju "Prijatelji čovječanstva", drži Indiose u pokornosti i stavlja pare sebi u džep ---> nemojte me zahebavati, ljudi!!! To je dragulj, to je enormna slika, to nas oduševljava! Tip ima prostačke slike u kancelariji, otima novac i priča o svjetlijoj budućnosti svoje djece u La Pazu = naklonite se: to može samo Nolitta!
A vrhunac, koji je njemu ovoga puta izbjegao, bio bi da je uradio sve kako je uradio, samo bez tih par zadnjih plemenitih stranica. Da je pustio čitatelju bubu u uho o smislu/besmislu svjetskih humanitarnih organizacija, koje svojim petljanjem u stvari koje su oporije i oštrije no što njihovi racionalni planovi uzimaju u obzir, upravo dovode do suprotnog učinka od onoga što su htjeli postići. Kao što su ovdje zapravo donijeli nesreću Indiosima, a i vlastitim entuzijastičkim članovima.
Kasnije je Nolitta i otišao u tom pravcu; Mau-Mau je na tom tragu, a u legendarnom oproštaju od serijala je sasvim precizno označio kojekakve revolucionare trećeg svijeta konfuznim demonskim svijestima. |
|
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7368 Posts
Member since 17/07/2003 |
Posted - 21/08/2020 : 13:43:51
|
ja na DŽUNGLU gledam kao na lijepu posvetu osebujnom prijateljstvu između mister noa i krugera.
Bez obzira na naoko suprotive im karaktere, na dva ekstrema i suprotiva pola/uvjerenja, obadvojica su esencija pravog prijateljstva... prijateljstva koje podrazumijeva povjerenje, odanost, ali time i određene ustupke, te nadasve spremnost na određenu žrtvu, sve kao garanciju zajedničke pobjedu, te izlazka i spasa i iz naoko nemogućih i po život opasnih situacija... kao što i je ova u kojoj su se našli naši junaci.
više-manje citirao vlastiti komentar na recenziju. |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2408 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 21/08/2020 : 13:57:43
|
Ja na Džunglu gledam kao na posvetu duhu Mister No serijala i avanture. Mislim da je bezvremenski klasik.
Broja 200 i 300 se ne sjećam, zapamtio sam ih kao jalove jubilarce s kojima se nije znalo što ni kako. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/08/2020 : 14:09:18
|
Moje ocjene za 100 i 200 su 6,4 i 6,5. Znači, teško da je riječ o bezvremenskim klasicima; ali jesu solidne priče na granici da uđu u elitni rang.
Džungla je previše šašava, previše poigravanja da bi tu bilo nečeg esencijalnog o prijateljstvu, pa ni kao pustolovina i posvećenje pustolovini i serijalu nije to uspjelo. To je jedna zajebancija sa civilizacijom, Indijancima, šamanom i avionom, samo ne na razini Tuđinca. Ima određenog šarma, pa i moćne slike Dakote u džungli koju zajedničkim snagama popravljaju prijatelji i Indiosi. Ali dalje od toga se ne ide, nema aktivne autosinteze; samo dopadljivi nizovi disparatnih elemenata: Indiosi- avion - šaman cinik - Patricia i sise - odnos Kruger-Mister No - džungla - hidroavion... |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2408 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 21/08/2020 : 14:46:08
|
Mene oduševljava baš to što je šašavo, a opet nije zajebancija, ili je bar ja ne doživljavam tako. Osnovni motivi serijal su tu - pijanstvo, avantura, nepoznato, misterij, džungla, Indiosi i pajper, Patrizia i Kruger, sve strpano u 96 stranica. Ima taj slavljenički karakter, ali opet nije sprdnja - likovi se ponašaju kako treba, indiosi su opasni i nepovjerljivi, a opet dječački zadivljeni tehnologijom, džungla je mistična, ima i par poetskih prizora. I šašavost.. kad je fešta (100 broj!) pa se malo popije  .
Ali dobro, ovaj broj i nije na nekoj cijeni, valjda publika očekuje veću oz iljnost u takvim prigodama. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/08/2020 : 16:23:59
|
Ma to se mi sve slažemo, samo je u pitanju završni štih: kako se odrediti prema svim tim elementima koji su tu?
Ti to vidiš kao pravu posvetu, ja ti kažem da Sclavi NE MOŽE davati istinske posvete, jer nije true believer. To ti je slično kao na Zagoru: ima svih elemenata, sve je tu, pa čak i htjenje da se posveti duh junaka; a onda se ne smogne snage, ne izdržava vjernost i stari skeptik izranja; poigravanje, sprdačina, cinizam, vjerolomstvo. Tako su i ovdje Indiosi sprdačina, pustolovina je sprdačina, Patricia je sprdačina, Patricia ima sise ali ne onu senzualnost iz neponovljivog Ria Negra je također sprdačina, Kruger bulji u njezine cikice je sprdačina, poglavica je sprdačina, avion u džungli je sprdačina, leteći bog je sprdačina...
Ima šarma, ali kažem, ne može to biti bezvremenski klasik.
Nije stvar u prigodi, možda je baš PRIGODNO da bude ovakva šašava slavljenička stvar... ali klasici su ustanovljeni i provedeni uzorno, to ćeš se složiti da Atlantik, Riječni pirati, Rio Negro itd. itd. daju više i punije od ove simpatične igrarije. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/08/2020 : 19:30:39
|
300 je Mignacco posvetio samome sebi. Imaš i tu osnovne motive serijala, samo što je to mehanički nanizano i hopla: evo nove pustolovine POD ZNAKOM PUSTOLOVINE.
Može se pročitati i to je sve. Mignacco nema smisla za poetiku Mister Noa; on ga uzima kao akcić u egzotičnom krajoliku kako je postavio Nolitta. I svi sastojci su tu: i prekaljeni tipovi i romantičari misionari i naivni Indiosi i viteška borba Mister Noa i Krugera da spase djevu. Sve je tu, a fali onaj X; čarobni Nolittin X koji sve ove elemente oživljuje i mi zaista jesmo pod znakom pustolovine. Mignaccov Cigan i stari revolveraš i ghost town su gotovi, instant sastojci koji ipak ne čine čaroliju. Kad pogledaš, banda zanimljivih desperadosa u džungli koja želi pare, nema tu greške, pa ipak... Sve se odvija redovno, sterilno: preokret, sukob, pobjeda, djeva spašena.
Naravno da je, na kraju balade, Nolitta morao uskočiti i privesti kraju ono što su Mignacco & co razvodnili do kolotečine. Dajem -5/10. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/08/2020 : 20:05:08
|
Evo napokon pravih Indijanaca iz Sjeverne Amerike. Prošao sam 3 indijanske priče, odnosne 2 čiste indijanske i jednu prevestern, eastern vestern. Ta je i najbolja, možda dosad najbolja (ili je to ipak San Isidro). Zato su indijanske razočaravajuće. DOK SI ŽIV je pričica kojoj spičiš 4/10, a čovjek se tako potrudio crtati. Tako se trudio, da bi pobrao četvorku kao neki tamo Ugolino Cossu.
LITTLE BIG HORN, 1875. je variranje teme koja se pojavljuje u prvoj priči kojom se otvara ovaj album; a ni tada nije bilo ništa posebno. 5/10
NAUGATUCK, 1757. je zanimljiva u svojim moćnim slikama, a posebno se ističe dvoboj gajdi protiv bubnjeva. Da je Toppi imao snage učiniti taj motiv centralnom gravitacijskom točkom o koju se razbijaju sve druge, pogotovo kilavi završetak, bila bi to vrhunska minijatura. Posebno fali na strani bubnjeva - šume. Iako je krenuo upravo sa šumom, mračnom, prijetećom, misterioznom, demonskom šumom, nije uradio moćnu sintezu dalekih bubnjeva sa snagom šume i podigao temu gajdi protiv bubnjeva u silan prvi plan koji bi otpuhao čitatelja.
Šteta što on nije šumu i bubnjeve tako doživio, što mu je to ostalo skriveno; to je vidljivo iz početne kompozicije. Otvorite str. 80-81 i pogledajte kako moćnu šumu narušava sličica Škota. Ako kod Toppija nema snage u dinamici radnje, ako to potpuno izostaje i ako se on sav daje u simbole, onda nemam pojma kako je mogao tako pogriješiti i staviti ove Škote pored "zidine od stabala", pored moćne šume. Po meni, tu je trebala apsolutno dominirati šuma iznad profila kojega je dobro napravio, lice se ističe, a stražnji i gornji dio glave čista bjelina, obrisi koji nestaju u moći šume. 7 ili 7,5/10. |
Edited by - stinky on 21/08/2020 20:07:18 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 22/08/2020 : 09:44:41
|
| Slijede dvije kratke priče sa Granice. Razina pada, priče tek tako da se javiš da postojiš. UMIROVLJENI ADMIRAL je skroz bezveze, 3,5/10. POSJET ZA JOHNA COLTERA je isto glupost, ali ajde, volim vestern pa bodujem ovo sjećanje na trading postove sa 5/10. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 22/08/2020 : 10:41:02
|
Nastavljam. Problem. Postaje dosadno. Pričice su ušle u kolotečinu. Ha, izdržat ću do kraja kad sam već uzeo. Vidim da su zadnje tri priče na oko 50 stranica, pa to malo povećava nadu.
Toppi ima neodoljivu želju za kratkom mudrosnom književnošću. Neki mu to cijene. Meni postaje naporan.
Pogotovo kada ovako nanižem 4 gnome o prokletstvu zlata.
KATANA -5/10
ODGOVORITE MI NA PITANJE +5/10
SAMO JEDANPUT U ŽIVOTU +5/10
STRAST ZA ŽIVOTOM 5/10
Ocjena 5 od 10 je mediokritetska ocjena. Ti stripovi imaju neku minimalnu razinu, no takvih ima bezbroj. Rastvaraju se u toj masi prosječnosti. Beznačajni. |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2408 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 22/08/2020 : 11:31:52
|
quote:
Originally posted by stinky
Ma to se mi sve slažemo, samo je u pitanju završni štih: kako se odrediti prema svim tim elementima koji su tu?
Ti to vidiš kao pravu posvetu, ja ti kažem da Sclavi NE MOŽE davati istinske posvete, jer nije true believer. To ti je slično kao na Zagoru: ima svih elemenata, sve je tu, pa čak i htjenje da se posveti duh junaka; a onda se ne smogne snage, ne izdržava vjernost i stari skeptik izranja; poigravanje, sprdačina, cinizam, vjerolomstvo. Tako su i ovdje Indiosi sprdačina, pustolovina je sprdačina, Patricia je sprdačina, Patricia ima sise ali ne onu senzualnost iz neponovljivog Ria Negra je također sprdačina, Kruger bulji u njezine cikice je sprdačina, poglavica je sprdačina, avion u džungli je sprdačina, leteći bog je sprdačina...
Ima šarma, ali kažem, ne može to biti bezvremenski klasik.
Nije stvar u prigodi, možda je baš PRIGODNO da bude ovakva šašava slavljenička stvar... ali klasici su ustanovljeni i provedeni uzorno, to ćeš se složiti da Atlantik, Riječni pirati, Rio Negro itd. itd. daju više i punije od ove simpatične igrarije.
Da, Džungla je stepenicu ispod ovih najjačih epizoda. Premda ni ja nisam true belier i držim Sclavija na istoj razini kao i Nolittu, možda čak i više, ovi klasici mi se ipak drže neobjašnjivo visoko.
Što se Colt frontiera tiče, dojmovi su potpuno različiti: početne pricr su mi meh, a od prve priče s indijancima nadalje sve su mi bile dobre, možda i najbolje od Toppija. Sad ih se ne mogu jasno prisjetiti što znači da sadržaj i nije nešto epohalno, ali nači na koji je u njima nacrtan divlji zapad mi je budio maštu. Pogotovo ona s potjerom.. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 22/08/2020 : 18:51:43
|
Ti si se odlučio za Samo jedanput u životu, priču koju ja vrednujem nekakvim prosjekom (dao +5).
Što se tiče Toppijevih vizija "Divljeg zapada", ti ih izgleda precjenjuješ, ali imaš jednu olakotnu okolnost. Nijedna od ovih priča nije klasični vestern; sve su ili s indijanske strane ili robinsonske (samoća-djevičanski neistraženi teritorij-preživljavanje...). Prema najrigoroznijoj kritici vesterna (francuska škola pedesetih) to uopće niti nisu vesterni (prema ovoj rigidnoj teoriji ni standardni 'kaubojci' s Indijancima ne mogu biti vestern, jer se etički moment - osnovni strukturni moment vesterna - ne može dobro provesti na primjeru Indijanaca).
Ja pak tražim jedan široki, možda najširi pristup i za mene JESU vesterni.
Eh sad, moje proučavanje traje već 3 godine i pogledao sam u te tri godine 980 vesterna raznih profila (od prevesterna preko standardnih do neovesterna), ne uključivši u to podžanr koji je Toppi ovdje koristio (a markos sabrao u Colt Frontier, za što ja nisam siguran da čak i to može u vestern); govorim o konkvistadorskim filmovima, kojih doduše nema baš puno, ali ima ponešto (zanimljivo mi je to, i pogledao sam praktički sve do čega se može - uključujem tu i filmove o Indiosima koji ne moraju biti iz kolumbovskog vremena).
Znači, ja sam vidio sve moguće vizije "Divljeg zapada", tako da mogu govoriti s obuhvatnije pozicije: Toppi tu nema što tražiti - sve je to već viđeno i rečeno u filmu.
Štoviše, standardni vestern, koji je on ispustio (barem u ovom izboru koji paradoksalno nosi naslov Colt Frontier) je superioran ostalim podvrstama i zbog predominatne pozicije i zbog uzorite provedbe. Jasno, zbog takve apsolutne dominacije koja ima za posljedicu da imaš bezbroj šablonskih filmova, pa dolazi do repetitivnosti i zamora, alternativne vizije već na prvu nude jednu zanimljivost. Ova okolnost čak ne pogađa toliko znalce vesterna (recimo, sebe mogu smatrati znalcem), nego prije povremene fanove, recimo takve kao ti. Tebi je na prvu ovakav robinsonski vestern jako zanimljiv, a možda ni nisi vidio na filmu prije (eventualno Jeremiah Johnson, The Revenant ili Man in the Wilderness). No, već ova tri filma su daleko iznad Toppija. To su te neke relacije, u kojima ja promatram ovaj Toppijev rad.
Za sada, samo one dvije priče su iskočile:
SAN ISIDRO MAXTLACINGO, 1850.
NAUGATUCK, 1757.
Njih vrijedi oteti zaboravu; ostalo je prosječno, ne ističe se ni na razini repetitivnog vesterna, pa makar ima prednost 'egzotike'. |
Edited by - stinky on 22/08/2020 18:54:44 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 22/08/2020 : 19:32:12
|
Dakle, sada je sve jasno: tri posljednje, duže priče će ili spasiti ovaj album ili ga možemo arhivirati kao bespotrebnog. Ovako na neviđeno, intimno polažem nade u Blago Cibole.
ALGARVE, 1460. i HIPOTEZA, 1492. završavaju ovu zbirku kratkih priča. To su dvije, nazovimo, kolumbovske priče. Hipoteza je Toppijev standard, a meni je već pun kufer njegovih hipoteza = +5/10. Algarve, 1460. je sabrana u ovu zbirku, iako je valjda jedina priča koja ne može u "Divlji zapad" ni po najširoj mogućoj viziji. Ali zauzvrat se radi o jednoj istaknutijoj, rekao bih trećoj po kvaliteti. Napokon je Toppi opet dohvatio magiju i ovo su moćne slike. Sama priča ne može savladati, ukrotiti te moćne slike, pa je ocjena 6,5 ili možda -7/10. |
Edited by - stinky on 22/08/2020 19:33:07 |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2408 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 23/08/2020 : 07:08:48
|
E, Samo jednom u životu! Ta mi se izdvojila i onda iza nje Strast za životom! To su po meni vrhunske priče. Ne toliko fabulom koliko prikazom zapada kao divljine. U većini western stripova priroda i divljina su samo scenografija, a u ovim pričama imaju skoro glavnu ulogu. Šume, brda, divljina, osamljene kućice trapera, ofucani podrani likovi, vatra u logoru, te stvari su došle u prvi plan i to po meni vrijedi. U Teksu, Zagoru (vestern koji najviše konzumiram) divljina skoro i ne postoji osim kao klanac u kojem može biti zasjeda ili šuma u kojoj se krije čudovište ili lijepa pozadina. Ovdje je divljina, na način koji je prikazuje Toppi, glavni lik i način na koji je prikazana može potaknuti čovjeka da uzme ruksak i ode hodati i prespavati u planini.
Od ova 3 slična filma gledao sam samo Revenant koji me ostavio ravnodušnim. Previše se fokusira na preživljavanje i osvetu, a premalo na divljinu. |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2408 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 23/08/2020 : 07:16:32
|
| Znači, ove dvije price su mi najbolje, ali i ostale su mi dobre, svugdje je prisutna ta magija neistraženog i divljine. Macon veliča Solitudinus morbi, ali ja tamo nisam zaamtio ni jednu priču, Colt frontier mi je ostavio puno jači dojam. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 23/08/2020 : 10:53:51
|
quote:
Originally posted by pcoro
Šume, brda, divljina, osamljene kućice trapera, ofucani podrani likovi, vatra u logoru, te stvari su došle u prvi plan i to po meni vrijedi. U Teksu, Zagoru (vestern koji najviše konzumiram) divljina skoro i ne postoji osim kao klanac u kojem može biti zasjeda ili šuma u kojoj se krije čudovište ili lijepa pozadina. Ovdje je divljina, na način koji je prikazuje Toppi, glavni lik i način na koji je prikazana može potaknuti čovjeka da uzme ruksak i ode hodati i prespavati u planini.
Ne bih se tu složio s tobom; jer, što misliš, otkuda Zagorove odiseje? Nolitta je davno uveo prostor u priče, samo što to treba iskušavati i doživljavati. Ne čita se prvi Kandrax samo kao maštovit sukob s nekim tamo čarobnjakom, pustolovina na Haitiju samo kao sukob sa zombijima. Kulturno-duhovni pejzaž u koji su smještene priče o Mister Nou daje sliku Brazila u koju si uvučen na način koji je obvezatniji od samih pričica; to je ono što se čudiš sam sebi kako ti važe te klasične MNo epizode, a da ni sam nisi prepoznao u čemu je stvar. Ali ne bih sada širio temu.
------------------
MOMOTARO je blagi užas. Meni najgora priča, +2/10. Ne znam ni zašto je sabrana u ovu zbirku, nije čak ni samurajski vestern.
Koliko je Momotaro smeće, toliko je LEGENDA O POTOSIJU opravdala očekivanja. To je već vrijedno pažnje, mislim da dajem izvrsnih 8/10.
U Potosiju se može iskušavati to što ti pričaš, pcoro: bajne daljine i svjetovi. Napokon je Toppi sastavio obvezatniju priču u koju je položen njegov osnovni motiv, takorekuć životna preokupacija. Vraćam se na Macona i njegovu riječ o temi Boga; toga uopće nema u Toppija, nego je njegova preokupacija - dati smisao osobnoj egzistenciji. Ali ne kroz temu Boga, nego inzistiranjem na neugasivoj, ali istovremeno tamnoj, iz nepojmljivih dubina želji; ova je želja zapravo srčika života, pojedinačne egzistencije i toga se utemeljujućeg izvora pojedinac mora držati ma što bilo. Toppi taj izvor života smješta u poznati motiv sudbine; ovu "sudbinu" njegovi junaci slijede neminovno, pa makar propao čitav svijet i oni sami.
Time je Toppi iznad plitkih racionalizacija i priglupih ideologizirajućih frontovskih angažmana, a ono njegovo najjače se kreće u tragičkom osjećaju života. Pa i te divljine i samoće koje su impresionirale pcoru, jesu ovaj tragički osjećaj.
Ipak Toppi ostaje jednostran, baš zato što nije uspio uraditi sintezu sudbine i ljubavi, tragike i Boga. Shvaćanje Boga fali, Macone.
I neću sada dalje, samo pripomenuti: tko želi promišljati može tražiti ovaj Toppijev osnovni (pokretački) motiv o kojemu sam pričao utkan u kratke priče ove zbirke: Tzoacotlan, San Isidro, Cahapunog, Naugatuck, Little Big Horn... sve bi to ostalo nezaokruženo, da nije sintetičnije, cjelovitije priče LEGENDA O POTOSIJU. Jedna ovakva viša sinteza iskupljuje sve ono prijašnje nedorečeno, mediokritetsko. Tek se iz Potosija zapravo opravdava Toppi, radi redefinicija.
Ako Blago Cibole ne iznevjeri, ili nadraste Potosija, čitav album Colt Frontier bi mogao i zasjati. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 23/08/2020 : 12:11:17
|
BLAGO CIBOLE nije iznevjerilo, a nije ni raspametilo. 7,5/10.
Izgleda da je Potosi bio taj vrhunac koji sam tražio. Cibola je najviše bonelijevski magični dodir, no ne može se značajno istaknuti, jer Bonelli ima ovakvih priča bezbroj, a onih bolji također tonu.
Također se pokazuje ono što sam načeo u prethodnom postu: Toppijevo najjače je želja pojedinca, ali u sprezi sa nejasnim, iracionalnim izvorima. U Ciboli imamo ovaj prvi sastojak, a fali ona nepojmljiva sudbina koja svjetluca iz tame. Da, oni fanatično tragaju za blagom, želja je tu, no: razlika je što oni smišljeno, proračunato tragaju za blagom. Imaju kartu, imaju plan. Iako je osnovna tragika prisutna, svi završavaju tragično, osjeti se da fali one prave oporosti, kakva ima Potosi gdje pojedinac ni ne zna što traži - samo zna da mora tražiti! Dašak misterioznih dubina imamo u magičnom napitku Indijanaca i brisanju Cuchillovog pamćenja, odnosno prebrisavanju njega kao racionalnog, proračunatog. On ostaje samo kao tamna želja, kao san dat mu od Bogova, odnosno TEK TU ulazimo u Toppijevu srčiku. Toppi je ovdje napravio završetak, a trebao je, slijedeći samoga sebe u svome najjačem, praktički TEK TU početi: Cuchillo slijedi san, za koji ne zna otkuda mu i ne zna ni što znači, ali ga goni naprijed i on traga, traga...
-----------------------
Sada, na kraju COLTA FRONTIERA, kad podvučemo crtu nad ovim albumom, rekli bismo ovako.
SAN ISIDRO MAXTLACINGO, 1850.
NAUGATUCK, 1757.
ALGARVE, 1460.
BLAGO CIBOLE
i iznad svih
LEGENDA O POTOSIJU
Većina priča proteže oko neke prosječne solidnosti, a samo jedna je smeće (zanimljivo da taj Momotaro nije ni trebao ući u ovu zbirku). Ove pak istaknutije, a pogotovo Potosi, podižu i one standardne, pa one nisu uteg nego imaju prolaz ko kuća.
Time je presuda za cijeli album u sasvim dobroj ocjeni 6,75/10. |
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1775 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 23/08/2020 : 12:41:46
|
quote:
Originally posted by stinky
quote:
Originally posted by pcoro
Šume, brda, divljina, osamljene kućice trapera, ofucani podrani likovi, vatra u logoru, te stvari su došle u prvi plan i to po meni vrijedi. U Teksu, Zagoru (vestern koji najviše konzumiram) divljina skoro i ne postoji osim kao klanac u kojem može biti zasjeda ili šuma u kojoj se krije čudovište ili lijepa pozadina. Ovdje je divljina, na način koji je prikazuje Toppi, glavni lik i način na koji je prikazana može potaknuti čovjeka da uzme ruksak i ode hodati i prespavati u planini.
Ne bih se tu složio s tobom; jer, što misliš, otkuda Zagorove odiseje? Nolitta je davno uveo prostor u priče, samo što to treba iskušavati i doživljavati. Ne čita se prvi Kandrax samo kao maštovit sukob s nekim tamo čarobnjakom, pustolovina na Haitiju samo kao sukob sa zombijima. Kulturno-duhovni pejzaž u koji su smještene priče o Mister Nou daje sliku Brazila u koju si uvučen na način koji je obvezatniji od samih pričica; to je ono što se čudiš sam sebi kako ti važe te klasične MNo epizode, a da ni sam nisi prepoznao u čemu je stvar. Ali ne bih sada širio temu.
------------------
MOMOTARO je blagi užas. Meni najgora priča, +2/10. Ne znam ni zašto je sabrana u ovu zbirku, nije čak ni samurajski vestern.
Koliko je Momotaro smeće, toliko je LEGENDA O POTOSIJU opravdala očekivanja. To je već vrijedno pažnje, mislim da dajem izvrsnih 8/10.
U Potosiju se može iskušavati to što ti pričaš, pcoro: bajne daljine i svjetovi. Napokon je Toppi sastavio obvezatniju priču u koju je položen njegov osnovni motiv, takorekuć životna preokupacija. Vraćam se na Macona i njegovu riječ o temi Boga; toga uopće nema u Toppija, nego je njegova preokupacija - dati smisao osobnoj egzistenciji. Ali ne kroz temu Boga, nego inzistiranjem na neugasivoj, ali istovremeno tamnoj, iz nepojmljivih dubina želji; ova je želja zapravo srčika života, pojedinačne egzistencije i toga se utemeljujućeg izvora pojedinac mora držati ma što bilo. Toppi taj izvor života smješta u poznati motiv sudbine; ovu "sudbinu" njegovi junaci slijede neminovno, pa makar propao čitav svijet i oni sami.
Time je Toppi iznad plitkih racionalizacija i priglupih ideologizirajućih frontovskih angažmana, a ono njegovo najjače se kreće u tragičkom osjećaju života. Pa i te divljine i samoće koje su impresionirale pcoru, jesu ovaj tragički osjećaj.
Ipak Toppi ostaje jednostran, baš zato što nije uspio uraditi sintezu sudbine i ljubavi, tragike i Boga. Shvaćanje Boga fali, Macone.
I neću sada dalje, samo pripomenuti: tko želi promišljati može tražiti ovaj Toppijev osnovni (pokretački) motiv o kojemu sam pričao utkan u kratke priče ove zbirke: Tzoacotlan, San Isidro, Cahapunog, Naugatuck, Little Big Horn... sve bi to ostalo nezaokruženo, da nije sintetičnije, cjelovitije priče LEGENDA O POTOSIJU. Jedna ovakva viša sinteza iskupljuje sve ono prijašnje nedorečeno, mediokritetsko. Tek se iz Potosija zapravo opravdava Toppi, radi redefinicija.
Ako Blago Cibole ne iznevjeri, ili nadraste Potosija, čitav album Colt Frontier bi mogao i zasjati.
Momotaro je sasvim zgodna linearna karikirana priča sa potenciranjem o duhovima, verovatno tradicionalna japanska. Pored toga je nepretenciozna. Ništa joj ne fali, u stvari je baš ova žanrska u maniri koju ti hvališ. Samo, da je to strani, nama ne sasvim poznati žanr. I ovde se oseća čudno, pretnju iz sjene, sveobuhvatno, prirodno ogrožavajuće kao svugdje kot Toppija.
I ovdje je iracionalna želja, potraga za blagom i ispunjenjem. Šta je veče blago nego da božica siđe sa oblaka i kaže ti kako si super? |
www.maconcomics.com |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 23/08/2020 : 13:07:09
|
Ne znam, ja ne doživljavam ni čudno ni prijetnju iz sjene u Momotaru. Naravno da je to tamo, ali čisto stavljeno; to je tamo - i gotovo. Demoni, prinčevi, životinje, basna. Meni to nije uspjela kompozicija. A i japanska kultura me ne zanima pretjerano, općenito me ti azijati ne dotiču.
Sasvim druga stvar su Inke, Azteci, Indijanci, Amazonija, američka pustinja... |
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1775 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 23/08/2020 : 13:27:21
|
| Kod Toppija sve je čudno a prvo likovnost jer takvog crteža nema u stripu. Nama koji smo fanovi likovne umjetnosti verovatno manje, na prvi pogled sam prepoznao secesijski utjecaj u teksturama (Klimt). |
www.maconcomics.com |
Edited by - Macon on 23/08/2020 13:28:09 |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2408 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 23/08/2020 : 14:19:02
|
quote:
Originally posted by stinky
Ne bih se tu složio s tobom; jer, što misliš, otkuda Zagorove odiseje? Nolitta je davno uveo prostor u priče, samo što to treba iskušavati i doživljavati. Ne čita se prvi Kandrax samo kao maštovit sukob s nekim tamo čarobnjakom, pustolovina na Haitiju samo kao sukob sa zombijima. Kulturno-duhovni pejzaž u koji su smještene priče o Mister Nou daje sliku Brazila u koju si uvučen na način koji je obvezatniji od samih pričica; to je ono što se čudiš sam sebi kako ti važe te klasične MNo epizode, a da ni sam nisi prepoznao u čemu je stvar.
U Mister Nou, pogotovo kad ga piše Nolitta nije zanemaren prostor i atmosfera (meni jedna od najdražih takvih scena je disnje oceana u Atlantiku), ali u Zagoru najčešće je - s tim da je prvi Kandraks jaka iznimka, Haiti možda malo manje. Općenito Nolitta pazi da strip ne bude samo akcija nego da odvede na neko drugo "mjesto".
Ali to je više u službi pričanja price, dok je kod Toppija samo sebi svrha - priča moze biti doskočica ili pouka, a Toppi se služi njome da dozove mistiku granice, pustinje ili konkvistadora i po meni uspijeva: njegovi stripovi ovdje većinom nadrastaju fabulu, bude maštu i potiču na sanjarenje na drugačiji način.
..ako su u pitanju granica i konkvistadori. Japanske priče i ona neka s džunglom su me se manje dojmile.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 23/08/2020 : 19:37:19
|
ne uspijeva, pogotovo ne u tim pričama koje si ti označio; Samo jedanput u životu ima par naznaka moćnih slika (jer kod Toppija su ove moćne slike maltene sve, uvijek se radi o tome, tako da nema priče koja "to" nema), ali za mene su uspjele sam one koje sam izdvojio. u tim pričama je šuma koja je više od šume, ocean koji je velik i silan, a barka sićušna, planina i stijene enormne, a čovjek luta i traži kao neka mrvica, smet.
kada sam pisao komentar o filmu Wolfen, dotakao sam se stvari o kojoj ti pričaš: to ti je esteticizam demonologije i ako se uspiješ unijeti u ovih par misli koje su tek skica, razumjet ćeš da se "dozivanje mistike granice" kreće u tim okvirima:
Šlag na tortu je uvođenje Indijanaca u ovu živčanu sliku. Naša civilizacija uvijek traži potopljene Atlantide u egzotičnim drugim kulturama, onome što smo nekada možda imali a sada nemamo nego imaju ti drugi, tuđinci u pravom smislu. Indijanci na visokom mostu, iznad svjetala velegrada, vrte vitlo i stvaraju izluđujući, omamljujući zvuk duhovne misteriozne potrebe, koji se ne da definirati, a ne da ni jasno izraziti. Jaspers to naziva - demonsko. Estetski tu postoji opasnost od potonuća, jer čovjek koji nema jasnu svijest o budnosti i vjernosti, rastvara se u ovu cjelinu koja omamljujuće djeluje zajedničkim uzdizanjem u gledanju mračnih dubina iz kojih sjaji Tajna. Iako se polazi od nastojanja da se racionalno shvati što se zapravo dogodilo (detektiv istražuje slučaj), sve skupa je toliko zgusnuto i teško da nema nikakva prohodna puta u osjetilnu i racionalnu shvatljivu zbiljnost. Ostaje samo "izraz za nešto neshvatljivo, za nešto što je na granici događanja kao mojega htijenja i bića, premda se ono upravo ne zamjećuje, ali se ipak predočuje kao nešto što djeluje." |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
