Meni ovo nije leglo, sto je jelte, ocekivano.. :) Crtez je odlican, izdanje kao i uvek savrseno. Najvise sam se divio papiru koji Markos koristi za strip :) Premalo je koncentracije za citanje ovog. Mislim da je to uzrok.
Prvo da se izvinim na podugačkom postu, imam malo inspiracije za kucanje. Nakon raznih odlaganja usled obaveza koje su samo uletale jedna za drugom, čitanje mi se neočekivano produžilo na skoro pa nedelju dana - i žao mi je što je tako, jer je svaki put kad sednem išlo jako glatko, i svaki put taman kad me uvuče i zainteresuje, nešto me prekine. I tako nekoliko puta. Sve pa sam čitao po dva poglavlja dnevno, što je sasvim korektno, ali sam imao neverovatnu želju da nastavim dalje - toliko je pitko napisano i toliko Brubakerova naracija iz trećeg lica lepo vodi čitaoca preko stranica, da retko ko to ume.
Odakle početi? Hajde od besprekorne atmosfere, osećaja kao da smo se preselili u pedesete godine prošlog veka, sa sve muzikom iz klasičnih filmova koja mi se samo javljala u glavi dok čitam pojedine stranice stripa, kao i onog poznatog "lošeg ozvučenja" koje je bilo dominantno u crno belim filmovima. Holivud je predstavljen fenomenalno, jedna prelepa odvratnost upakovana sa sve mašnicom, namirisana i stavljena na prag čitaoca. Način na koji Brubaker prelazi preko likova, delimično nam otkrivajući njihove sudbine, a istovremeno čuvajući nešto i ne eksplicirajući čitaocu - to je za svaku pohvalu. I onda uzimanje tih likova i pletenje jedne jednostavne (a opet višeslojne) priče preko različitih likova, i iz razlčitih perspektiva pokazujući događaje, ali tako da nikad ne deluje van fokusa i kao da se radnja gubi. Za tako nešto stvarno treba biti majstor.
Likovi su svi višeslojni, pa čak i kada ulaze u kalup nekih klišea, opet Brubaker pronađe nešto po čemu će se oni izdvojiti i ostati u pamćenju čitaoca. Što više čitamo stripove, sve teže možemo da se saživimo sa likovima, pre svega jer smo videli štošta i prosto se navikli na neke kalupe, te nam sve deluje kao već viđeno. Ovde jako brzo uspevamo da se uživimo i vežemo za razne likove, poput Čarlija, Gila i Maje, a istovremeno da zamrzimo određene likove i siknemo na sam pomen njihovog imena (kao što su npr. Brodski i posebno Kamp). I svi aspekti noara su tu - od (neiskusnog) detektiva koji puši kao Turčin i pije kao smuk, preko fatalne devojke koja zavodi glavnog lika, odvratnih negativaca i zataškavanja raznih zločina - sve je tu, uz dodatak još par elemenata.
Po meni ovo predstavlja jedno ljubavno pismo noaru ali i Holivudu, ljubavno pismo jednoj eri koja je samo na prvi pogled bila lepa, jer sve što se krije ispod te lepote ogoljava čoveka do svojih najodvratnijih i najgadnijih impulsa, koji se pojavljuju baš zato što je ljudima na položaju tad bilo apsolutno sve dozvoljeno. Tako da da, jedno ljubavno pismo ali i oštra kritika, jedan veoma ličan rad Brubakera (kao što vidimo iz uvoda), ali istovremeno veoma prijemčljiv svima, pisan za široku publiku. Ako bih morao neku manu da izvučem to je činjenica da strip nema uspona i padova - obično se autori potrude da počnu polako, podignu tenziju pa malo spuste i tako do kraja kada sve dođe do usijanja. Ovde Brubaker prilično "jednolično" vodi priču, bez nekih uspona sve do kraja kada podiže sve na jedan visok nivo i maestralno završava sve. Mogu razumeti zašto je nekom to dosadno, ili generično - meni je pak prijalo zbog konstantnog osvrta na astmosferu Holivuda i jako zanimljive likove.
A završnica? Pa fenomenalno, poslednje celo poglavlje je odlično: taman kad mislimo da nećemo saznati šta se desilo sa Val, dobijamo jednu "verziju" događaja, jedno veliko možda, ali kakvo možda! Sa tako velikim emotivnim nabojem, završetak propisno u skladu sa žanrom, koji me malo podseća na kultni Chinatown - ne zbog tematike ili krajnje scene, već zbog suštine koja se sastoji u tome da naš lik napušta priču sa tako velikim teretom na plećima, nečim što nikad neće moći da skine sa sebe. I taj krajnji nemi vrisak .
Ne bih više trošio reči, crtež je predivan i ovo je pravi format za ovakve stripove, bez ikakvog umanjivanja i slično - o tome je već bilo reče pa se neću ni tu zadržavati. Od mene velika preporuka svima, Zatamnjenje je strip koji ću sasvim sigurno pročitati bar još jednom, za godinu-dve, kad se zaželim dobre detektivske priče i malo Holivudskog šmeka. Još jednom se izvinjavam na podugačkom postu.
Nisam ni sumnjao da će ti se svidjeti. Razmišljao sam ja napisati recenziju, ali drago mi je da ćeš to ti učiniti, znam koliko voliš ovaj žanr. Veselim se čitanju!
Brubaker i Phillips su opet to majstorski odradili. Velika većina, ako ne i svi, koji se odluče za čitanje ovog su upoznati i s Kriminalom pa ne treba puno trošiti riječi na opisivanje ovog stripa. Sličan je to način pripovijedanja, tematika premda je Hollywood nakon 2.svjetskog rata, ipak ima taj neki zamršeni i magloviti, vrlo osobni pristup glavnom događaju. Pošto sam s guštom ovog proljeća pročitao svih 7 nastavaka Kriminala, nije bilo previše iznenađujuće da je i ovo bila čista uživancija. Atmosfera je pogođena, likovi su šaroliki i toliko pod utjecajem svojeg zanimanja i mjesta gdje se nalaze, baš pogođena paleta za napraviti ovakav triler. Zaplet i samo razrješenje možda i nisu glavni forte ovog stripa. Rekao bih ovdje da nije bitna destinacija, već je bitan put. Bitno je ono što likovi proživljavaju, kakvi su sve ovdje karakteri, psihološko stanje, nostalgičan pristup davnom Hollywoodu, taj glamur, ti filmovi, razna okruženja u kojima se sve odvija. U svemu se tu uživalo. Ovo je zapravo širok rang žanrova, ovo je istovremeno i tvrdo kuhano štivo, detektivski krimić, ima i malo melodrame, romantike, politike, povijesti, stvarno svega, a Brubaker to spaja tako vješto i sa zavidnom lakoćom. Phillipsov crtež je opet pogođen i prigodan. Pohvale idu i koloristici Breitweiser koja je jako dobro odabrala boje, stvorila se neka autentična atmosfera i to je podiglo dojam još i više. Što se tiče izdanja i tu pohvale ne staju, odličan format, odličan papir, sve mi je to još dodatno oplemenilo dojam čitanja. Kad se podvuče sve, ne mogu se oteti dojmu da je ovo bio pravi užitak čitanja, priča koja lagano vozi, ne otkriva svoje karte odmah nego to čini polako, a pritom nas vodi po Hollywoodu sa svih njegovih strana. Jednom rječju, fenomenalno. 5/5
Brubaker i Phillips su opet to majstorski odradili. Velika većina, ako ne i svi, koji se odluče za čitanje ovog su upoznati i s Kriminalom pa ne treba puno trošiti riječi na opisivanje ovog stripa. Sličan je to način pripovijedanja, tematika premda je Hollywood nakon 2.svjetskog rata, ipak ima taj neki zamršeni i magloviti, vrlo osobni pristup glavnom događaju. Pošto sam s guštom ovog proljeća pročitao svih 7 nastavaka Kriminala, nije bilo previše iznenađujuće da je i ovo bila čista uživancija. Atmosfera je pogođena, likovi su šaroliki i toliko pod utjecajem svojeg zanimanja i mjesta gdje se nalaze, baš pogođena paleta za napraviti ovakav triler. Zaplet i samo razrješenje možda i nisu glavni forte ovog stripa. Rekao bih ovdje da nije bitna destinacija, već je bitan put. Bitno je ono što likovi proživljavaju, kakvi su sve ovdje karakteri, psihološko stanje, nostalgičan pristup davnom Hollywoodu, taj glamur, ti filmovi, razna okruženja u kojima se sve odvija. U svemu se tu uživalo. Ovo je zapravo širok rang žanrova, ovo je istovremeno i tvrdo kuhano štivo, detektivski krimić, ima i malo melodrame, romantike, politike, povijesti, stvarno svega, a Brubaker to spaja tako vješto i sa zavidnom lakoćom. Phillipsov crtež je opet pogođen i prigodan. Pohvale idu i koloristici Breitweiser koja je jako dobro odabrala boje, stvorila se neka autentična atmosfera i to je podiglo dojam još i više. Što se tiče izdanja i tu pohvale ne staju, odličan format, odličan papir, sve mi je to još dodatno oplemenilo dojam čitanja. Kad se podvuče sve, ne mogu se oteti dojmu da je ovo bio pravi užitak čitanja, priča koja lagano vozi, ne otkriva svoje karte odmah nego to čini polako, a pritom nas vodi po Hollywoodu sa svih njegovih strana. Jednom rječju, fenomenalno. 5/5
Evo pročitao ponovo Zatamnjenje i dojmovi su manje-više kao i nakon prvog čitanja. Neke stvari su mi se svidjele više, neke manje, ali sveukupno ovo je dosta dobar strip. Ono što mu je po meni najveći minus (a većini vjerojatno veliki plus) je klasična priča i pripovijedanje, ali to je sad do osobnih preferenci. Izdanje za prste polizat! Posebno mi se sviđaju dodatci, kojih u zadnje vrijeme nema baš puno u Fibrinim izdanjima (ili mi se bar tako čini). U svakom slučaju, preporuka za Zatamnjenje. Sigurno neće svih oduševiti, ali uvjeren sam da je malo onih kojima se neće svidjeti.
Inače,ima greškica na stranici 112 gdje ime restorana prikazano na slici nije isto imenu restorana izgovorenom u tekstu. Doduše,to može biti pogreška onog ko izgovara tekst u stripu a ne prevoditeljeva ili čak scenaristička
Pročitao prvih par stranica. Obečavajuće. Ostavljam gušt za sutra. Slobodan dan. Papir se prosto topi pod prstima. Opip i njuh daju ovom izdanju čistu 10ku. Opuštanja mišića, pravilno disanje i spreman sam za fejdiranje. Kad navalim na knjigu sutra neću stati prije zadnje korice.
Odličan strip. Vrhunska Brubakerova naracija koja vodi čitatelja kroz cijeli strip. S napetostima na kraju svakog sveska i nestrpljenjem kako će se rasplesti. Dosta likova, svaki sa svojom pričom i odličnom karakterizacijom koji se izvrsno uklapaju u jedinstvenu priču. A što reći za Fibrino izdanje. Besprijekorno je. Respect. Ovaj američki deluxe format izvrstan je. U stvari svi ovi formati od malih Fibrinih Amerikanaca 24x16, 26x17 kakve je Darkwood radio ili ovaj novi 28,5x19 su mi odlični i puno bolji od absolute verzija.
Edited by - petarStripovi10 on 21/11/2020 07:21:44