Nisam ovdje mislio pričati o bendovima, albumima i slično, nego više o privlačnosti takve vrste glazbe i subkulture, koji je izvor. Ali meni je svejedno, neka ga prebace u glazbu (ako se topic može prebaciti?)
Ne treba prebaciti u glazbu, jer je prva namjera teme sagledavanje fenomena demonskog (pa i u glazbi), a ne nabrajanje bendova, stavljanje pjesama i slično. Mislim, može i tamo, ali zapravo je svejedno, jer se pokušava šire stanovište od usko glazbenog. Ne zanima se ovdje prvenstveno za glazbene recenzije itd.
Nisam se nikad palio na BM mitologiju i ikonografiju. Kad smo kod toga, nisam se nikad palio ni na mitologiju i ikonografiju "mainstream" heavy metala u kojima je također dosta flertovanja sa demonskim.
Na prvu, rekao bih da se to sve razvilo iz snažne tradicije mitova i legendi, te poganskih vjerovanja britanskog otočja (HM je izvorno britanski žanr) u kombinaciji sa naravno kršćanstvom. Britanski rokeri su oduvijek pjevali o vilama, patuljcima i Tolkienu, a Black Sabbath i Led Zeppelin su onda ubacili okultizam (Jimmy Page je između ostalog kupio kuću Aleistera Crowleyja i živio neko vrijeme u njoj).
Onda se to kasnije razvijalo ka naslovnicama sa crtić-čudovištima itd, počesto se pretvarajući u autoparodiju. U drugom topicu spomenuti Norvežani su najzloglasniji primjer onih koji su stvarno zabrijali na tamnu stranu.
Dakle mene osobno tom žanru (metalu općenito) može privući samo muzika, no treba reći da je to jedna od najdugovječnijih i najžilavijih glazbenih subkultura. Kod metalaca postoji osjećaj pripadnosti i tradicije. Nisu toliko opterećeni politikom i ideologijom kao npr. pankeri, koji kad ostare se razočaraju i u svoje ideale i u sebe kad neibježno pogaze te ideale zbog raznih kompromisa koje im život nametne. Tako da metalci ne "prerastu" svoju subkultulru kao pankeri.
Što se tiče toga što u startu nekoga može privući tom žanru (osim muzike), dosta tu ima sličnosti sa horor žanrom u literaturi ili filmu. (zasad toliko)
Za Heavy Metal je simptomaticno sto mu je sljedba neprikosnoveno odana. No i HM je otisao u previse pravaca. Ovaj koji se spominje u topicu niposto nije moj i ne vidim se u njemu, iako duboko smatram kako je Heavy, najbolja glazba ikad. No problem je u podzanrovima i raznim 'strujama'... Black Metal me nikako ne privlaci, ni glazbeno a pogotovo ne tekstualno. A pogotovo nacin 'pjevanja', kao da 'rigaju'. Ja sam ipak prvoborac NWOBHM, i takav cu napusti ovaj svijet. Perfektno zadovoljan sto sam bio, svjedocio i u punom smislu zivio Heavy Rock. Nazalost sad stopiran u svim aktivnostima u tom smijeru, usljed proklete Korone. Inace, davno je Biff Byford, (pjevac Saxon-a), predlozio da Heavy Metal postane priznata religija, sudski ovjerena i prakticirana u drustvu, zbog nevjerovatne odansti njegove sljedbe. Sto i jest neporeciva istina, jednom metalac, uvijek metalac.
Što se tiče glazbe, uvijek ću dati prednost metalu u odnosu na npr punk, koji se tu spominjao. Što se tiče konkrento BM-a, nije mi ta scena posve nepoznata, ima stvari koje mogu i poslušati...no slušanje BM-a ne čini nekoga sljedbenikom te subkulture, nego prihvaćanje nekih njihovih uvjerenja. Znači, jedno je slušati glazbu, drugo nalaziti se u nekoj subkulturi.
Samo muzika. Atmosferu ne osećam. Za bilo koju vrstu potkulture sam mator. Nekada, kada sam izlazio iz OŠ i bio u srednjoj, death metal potkultura mi je bila bitna, tj. bio sam deo iste. Tu muziku i dalje volim, da.
Originally posted by vukozec Tako da metalci ne "prerastu" svoju subkultulru
Ne znam baš. Vidi mene. Ne bi čovjek rekao da sam se nekada furao na metalce, tjerao mamu da mi šije na jaknu one prišivače itd.
Sad, jedino ako ti imaš neku definiciju esencijalnog metalca, pa da vidimo. Jesi ti taj - "metalac"?
Onda me kasnije, u fazi kad sam počeo neka prva razmišljanja, zaskočila ova aporija: kako pomiriti to da slušam The Number of the Beast sa evanđeoskim porukama. Naravno, na toj razini još nisam imao neke velike uvide ni u kršćanstvo ni u filozofiju. A ni u metal (u metal nemam ni danas, to mi je ostalo periferno).
Znači, ja nisam siguran da se može samo tako nonšalantno reći "okej mi je muzika, tekstovi i ambalaža je djetinjasta". Što ti misliš, zašto je dolazilo (ili dolazi) do povezivanja metala (i rocka) sa sotonizmom? Imaju li te osude neke razloge ili je to sve skroz bezveze?
Ja bih rekao da sad tu ima puno slojeva za pretresti. Ti si krenuo malo nonšalantno, ali okej za uvod. Ionako kažeš "zasad", pa da vidimo dalje.
Joj, nesvrstani. Gore si divljao s nekim fantazijama, sad bi pričao. Daj se sredi, čovječe splićo.
Ajde dobro. Idemo se fino porazgovarati. Što ti kažeš na to da u metalu ima puno koketiranja sa vragom, demonskim, veličanjem ratničkih vrijednosti itd.? Zašto, nemam pojma, Magazin ne pjeva Hail and Kill?
Rock i metal imaju vezu sa sotonizmom (izravnom ili neizravnom) po liniji naglašavanja hedonizma, individualizma, bunta i slično. Black Metal to samo naglašava do ekstrema.
Kad već spominješ Number of the Beast, stavljam jedan citat iz knjige Melankologija (jedine filozofske knjige o BM-u koju znam):
Sotonina je uloga, kako nam je prenesena iz romantizma, održati trag božanskog u vrijeme smrti Boga. Kao takav, Princ tame, u svojem razigranom plesu vječne pobune, je negativni potporanj modernog Projekta Prosvjetiteljstva, istovremeno kao njegova opovrgavajuća opskurantistička suprotnost, ali i kao sam njegov impuls - modus transgresivne negativnosti.
Sotona, kao neodrživa metafora za nespoznatljivo, počiva na granicama bića i ništavila, radosti i ponora, središta i margine, života i smrti, čovjeka i zvijeri; kao demonska figura paradoksa, mogućeg i nemogućeg, Sotona prijeti poništavanjem istih razlika, držeći ih na okupu i odvojeno...
Joj, nesvrstani. Gore si divljao s nekim fantazijama, sad bi pričao. Daj se sredi, čovječe splićo.
Ajde dobro. Idemo se fino porazgovarati. Što ti kažeš na to da u metalu ima puno koketiranja sa vragom, demonskim, veličanjem ratničkih vrijednosti itd.? Zašto, nemam pojma, Magazin ne pjeva Hail and Kill?
Da magacin...boga ti... Ni manje, ni vise nego u nekim drugim vidovima umjetnosti. Glazbi opcenito, od Bluesa sa delte Mississippya ili Boba Dylana. Preko filma, stripa, knjizevnosti. A kako se pocesto metal referira na knjizevna ili filmska ili stripovska djela zato i tako jest. Kad ne stvaraju svoje teme i price. Ali nije to samo to, to je dio sire price u kojoj se opisuju kako ubojstvo Kenedya tako i pandemije, koja je sad slucajno aktualna. Kao uostalom bilo koji kvalitetni rock izricaj. Zna se da oni ne pricaju o trivijalnostima. Da, magacin isusatiboga...
Originally posted by Zoroasterixx iz knjige Melankologija (jedine filozofske knjige o BM-u koju znam):
Sotonina je uloga, kako nam je prenesena iz romantizma, održati trag božanskog u vrijeme smrti Boga. Kao takav, Princ tame, u svojem razigranom plesu vječne pobune, je negativni potporanj modernog Projekta Prosvjetiteljstva, istovremeno kao njegova opovrgavajuća opskurantistička suprotnost, ali i kao sam njegov impuls - modus transgresivne negativnosti.
Sotona, kao neodrživa metafora za nespoznatljivo, počiva na granicama bića i ništavila, radosti i ponora, središta i margine, života i smrti, čovjeka i zvijeri; kao demonska figura paradoksa, mogućeg i nemogućeg, Sotona prijeti poništavanjem istih razlika, držeći ih na okupu i odvojeno...
Ovo se uklapa u opis demonologije kako je definirao Jaspers. Premda je prvi pasus malo konfuzan, to povezivanje s prosvjetiteljstvom mi je malo pokakano formulirano. Ali dobro, trebalo bi vidjeti sve, pa da se stavi presuda.
No, tu se sad već ide u neka određenja i to je već konkretnije (makar naoko izgleda paradoksalno jedan takav tekst nazvati konkretnijim od ovog ivanlovog):
Ni manje, ni vise nego u nekim drugim vidovima umjetnosti. Glazbi opcenito, od Bluesa sa delte Mississippya ili Boba Dylana. Preko filma, stripa, knjizevnosti. A kako se pocesto metal referira na knjizevna ili filmska ili stripovska djela zato i tako jest. Kad ne stvaraju svoje teme i price. Ali nije to samo to, to je dio sire price u kojoj se opisuju kako ubojstvo Kenedya tako i pandemije, koja je sad slucajno aktualna. Kao uostalom bilo koji kvalitetni rock izricaj. Zna se da oni ne pricaju o trivijalnostima.
Ivan, ti bi sve olako. Otpisao bi problem rocka i sotonizma s par sitnih racionalnih primjedbi. Ali ovaj gore koje je pisao knjigu o tome, on bolje kuži: on pokušava širi zahvat, opisati "metaforu za nespoznatljivo". E tu smo, ivo. To ti je nerv te stvari, a ne neke trivijalne pričice rockeri su genijalci koji progovaraju kako o ubojstvu Kennedyja tako o slomu burze.
Ma knjiga je cijela malo konfuzna, ali ima i nekih neloših uvida.
Što se tiče nespoznatljivog, fascinacija mračnim slikama (kao kod pisaca tipa Lovecraft, npr) je ustvari iskaz fascinacije nad nespoznatljivim, koji je istovremeno i zazor od istog. To je i u nekoj vezi sa cijelim modernim racionalizmom (koji je bezbožan). Black Metalac prihvaća taj bezbožni svijet (ili, kaže da prihvaća), ali uz dodatak demonskog i zlog.
"Ono što je neophodno primjetiti: košmarni, kvazi-teološki pakao koji opisuju tekstovi bezbroj Black Metal pjesama i svemir promatran kao 'hladna, mehanička, besmislena zamka ’su jedno te isto mjesto. Štoviše, prvo ne podrazumijeva poricanje znanosti, već naprotiv potpunu suglasnost s njom u drugim terminima. Svemir black metala je ateološki u smislu da je paradoksalan i bezbožan i zao, s naglaskom na potonjem. Za znanstveni materijalizam, međutim, svemir je samo bezbožan, premda složen i u konačnici sistematiziran."
Ma knjiga je cijela malo konfuzna, ali ima i nekih neloših uvida.
Što se tiče nespoznatljivog, fascinacija mračnim slikama (kao kod pisaca tipa Lovecraft, npr) je ustvari iskaz fascinacije nad nespoznatljivim, koji je istovremeno i zazor od istog. To je i u nekoj vezi sa cijelim modernim racionalizmom (koji je bezbožan). Black Metalac prihvaća taj bezbožni svijet (ili, kaže da prihvaća), ali uz dodatak demonskog i zlog.
To ti kažem. Jaspers je to izvrsno obuhvatio i ne neki Darko Glavan, nego Jaspers će prije biti od pomoći da se odgovori na pitanje kako si ti postavio.
Samo, radi se baš suprotno od toga što kažeš: metalac ne prihvaća taj racionalizirani svijet, nego traži supstitute za Tajnu (koju je odbacio na jednoj predrefleksivnoj razini jer se čisto 'prirodno' nalazi u sekulariziranom svijetu). To kaže i ovaj koji je pisao knjigu, vidi: "Sotonina je uloga, kako nam je prenesena iz romantizma, održati trag božanskog u vrijeme smrti Boga".
Da, ali u knjizi ustvari pokazuje da je taj racionalizirani svijet i demonski svijet ustvari isti svijet (vidi gornji citat). To je u vezi s onim Hamvasevim o izjednačenosti racionalnog i okultnog svjetonazora.
U tom smislu, može se reći da metalac osjeća nostalgiju za primordijalnim (predznanstvenim) svijetom, no kako nema vjere, ostaje na razini fascinacije mračnim.
Black Metal i estetika ružnog - privlačnost tame
Posted - 26/10/2020 : 12:53:00
.jpg)