Nisam vidio da se spominje ovaj kičasti talijanski podžanr pa pomislih, zašto ne otvoriti temu i reći par riječi. Možda nisu svi čuli za sam naziv sword & sandal, ali vjerujem da ste bar vi stariji svi pogledali Jazona i Argonaute (a nešto mlađi Conana, no nisam siguran koliko bi to spadalo u "peplum"). Kao što je špageti vestern talijanska verzija američkog vesterna, tako je i peplum talijanska verzija onih starih holivudskih povijesnih epova, u kojima su Charlton Heston ili Kirk Douglas jurili kolima, vodili pobune robova ili ljubakali sa Kleopatrom.
Kako već Talijani, kao kraljevi campa, rade, uzeli su formu žanra (svijet antike, junaci i ljepotice), no kako nisu mogli konkurirati Hollywoodu po budžetu, iskoristili su činjenicu da u Italiji na svakom koraku možeš naletjeti na neki rimski kamen, što znači da nije bilo tako teško pronaći prikladne lokacije (pa kad već nisu mogli napraviti holivudski spektakl, mogli su makar ostaviti dojam spektakla).
Čini se da je prvi film koji je popularizirao "Peplum" bio Hercules Stevea Reevesa, 1958
(inače, Reeves, i ne samo on nego velik broj "zvijezda" peplum filmova nisu bili profesionalni glumci, nego bilderi). Žanr je bio na vrhuncu negdje do sredine šezdesetih, i imao je kratak "revival" u osamdesetima (vjerojatno zbog popularnosti Conana).
Sad kad smo službeno opisali žanr, zaći ćemo malo dublje pa da vidimo što to "peplum" (inače, to znači "tunika") čini "peplumom".
Da bih to učinio, poslužit ću se knjigom eseja o peplumima (da, i to postoji haha) koja se zove Of muscles and men (O mišićima i muškarcima). Dakle, autor nam na početku kaže da se filmski žanr obično prepoznaje po tonu ili atmosferi koju želi postići. Recimo, horor želi postići stravu, romantični film želi prikazati ljubavni odnos, komedija nasmijati itd.
E sad, dvije iznimke po tom pitanju su vesterni (gdje i samo ime kaže da je ovdje ključan setting; čak i ako mjesto radnje nije jugozapad SAD-a, opet bi moralo imati tu atmosferu "granice civilizacije") i gore spomenuti peplumi ili "filmovi mača i sandale". Autor kaže, to je jedini žanr koji je nazvan po predmetima. Sandale uspostavljaju "setting" (antičko doba), a mač je junakov alat kojim uspostavlja pravdu (i služi kao simbol muškosti, jelte).
"Ostali materijalni aspekti koji se spominju u nazivu žanra - mač, sandala, peplum ili tunika - sve je u funkciji isticanja mišićavosti centralnog lika kao snažnog heroja. Mač ističe biceps i triceps, snagu ruku; sandale i peplum ističu mišićavost bedara, listova i nogu.
Nedostatak košulje - uobičajen za žanr - ističe torzo u svoj svojoj muževnoj slavi. Deborah E. McDowell tvrdi da „ peplum - kako film tako i tunika - koristi bijelo [muško] tijelo kao spektakl“. To je tako, ali gledatelj sa strahopoštovanjem gleda ovu formu ne zbog onoga što predstavlja, već zbog snage koju je sposobna postići."
Nisam ništa od toga gledao (samo američke spektakle kojima su bili inspirirani). Znam samo da je Leone snimio svoj prvi film u tom žanru prije nego je prešao na vesterne.
Nisam ništa od toga gledao (samo američke spektakle kojima su bili inspirirani). Znam samo da je Leone snimio svoj prvi film u tom žanru prije nego je prešao na vesterne.
Vi ste me to podsjetili s tim pričanjem o špagetijima i giallu. Mislim da je Leone radio neki Kolos s Rodosa.
Originally posted by Zoroasterixx onih starih holivudskih povijesnih epova, u kojima su Charlton Heston ili Kirk Douglas jurili kolima, vodili pobune robova ili ljubakali sa Kleopatrom.
Ti si ovo napisao kao da se radi o minornim filmovima, dok je istina da su ti filmovi gdje "Charlotn Heston juri kola, a Kirk Douglas vodi pobunu robova" jedni od najvećih filmova i dan danas. Tako da ti je to malo pogrešno formulirano, iako si htio ukazati kako su ovi talijanski eksploatacijski još jedan njihov smijehotresni pop. Inače, nisam gledao te filmove, samo Odiseja, ne znam d ali još nešto. A i nemam više volju za time, jer to su u pravom smislu filmovi za dječake i da mi je to bilo nekada, gutao bih.
A i čisto sumnjam da taj podžanr može u rang sa špagetijima i giallom, ili policijskim talijanskim filmovima; ovi imaju fanove i publiku i ovdje, a ne znam otkuda si izvukao te svoje sandale; teško da ima fanova ovdje;)
Originally posted by Zoroasterixx Vi ste me to podsjetili s tim pričanjem o špagetijima i giallu. Mislim da je Leone radio neki Kolos s Rodosa.
I ne samo to ;)
Leone je započeo karijeru na mač i sandale spektaklima. Prvo kao asistetnt na filmovima "Ben Hur" i "Quo Vadis", a zatim kao režiser "Posljednji dani Pompeja" (gdje je zamjenio bolesnog Maria Bonnarda). Prvi cjeloviti samostalni film bio mu je, već spomenuti, "Kolos s Rodosa". Zanimljiva je priča sa snimanja filma "Sodoma i Gomora" u američko-francusko-talijanskoj koprodukcije kada je Aldrich (redatelj) potjerao Leonea (tada pomečnik redatelja) zbog lijenosti.
Meni osobno leže takvi filmovi i pogledao sam sve spomenute naslove, a i neke koje još nismo spomenuli na ovoj temi.
Kažite mi, jeste li se umorili Jesu li vas prevarili Je l'nas vrijeme pregazilo
To je neka kronologija talijanske kinematografije, peplum je bio prvi masovno popularni eksploatacijski žanr, a onda se fokus u pravilnim razmacima migrirao na druge žanrove: špageti vestern, giallo/horor, poliziotteschi, macaroni combat (ratni), seks komedije, postapokaliptični i na kraju 90ih su još snimali softcore erotske sa ili bez triler elemenata, a onda se talijanska žanrovsko-eksploatacijska kinematografija manje-više ugasila.
Može se vrlo lako uprijeti prstom koji globalni filmski hitovi su inspirirali eksploataciju kojeg žanra: - peplum = Spartak, Ben Hur, Cleopatra - špageti = američki vestern + Kurosawa - giallo = Hitchcock - poliziotteschi = Prljavi Harry - macaroni combat = 12 žigosanih - PA = Mad Max (u to doba 80ih bilo je i nekih SF pokušaja inspiriranih Star Warsom, kao i Rambo klonova) - erotski trileri 90ih = Sirove strasti (koje su opet bile inspirirane originalnim giallom)
Često je ista ekipa, isti, redatelji, glumci, scenaristi, skladatelji i producenti prelazila sa jednog žanra na drugi.
Najoriginalnije stvari, a i tehnički najvještije, su napravili u špageti vesternima i giallu, nema sumnje, i tu se onda pojavilo nekoliko imena koja su postala sinonimi za te žanrove.
dobro si ovo apsolvirao, samo što bih rekao da i u žanru policijskog/krimi filma ima super stvari; recimo, mafijaški filmovi Damiana Damianija. KAO SOVA DANJU je meni osobno vrhunski uradak, ako ne i zanimljivije od Kuma.
Citat: "On the outskirts of Poliziotteschi, leaning away from action and more towards the political, was Elio Petri’s sizzling and stylish satirical-thriller Investigation of a Citizen Above Suspicion (1970). The film, which showed last week as part of the BFI’s States of Danger and Deceit, strikes out at Italy’s corrupt police force and ridicules the absence of justice for the ordinary citizen."
Ili ne razumijem engleski
Kažite mi, jeste li se umorili Jesu li vas prevarili Je l'nas vrijeme pregazilo
Građanin spada u one stvari gdje Talijani već odlepršaju u više sfere, i nikako ne spada u kontekst u kojemu smo mi pričali. može se proširivati, pa onda hvatati granice, ali poanta je da smo ovdje pričali baš o eksploatacijama i da bea gea nema pojma o nijansama (i realno: ni o čemu) i da se prikrpao, meni osobno, nepozvan (jer mi je na šit listi čim sam vidio prvi post tog tipa o koroni i slične njegove mudrolije)
Ne želim ulaziti u detalje (jer granice između žanrova su maglovite) spada više u ovaj ili onaj žanr. Uglavnom "Istraga nad besprijekornim građaninom" je policijska priča i spada u poliziotteschi filmove.
Kažite mi, jeste li se umorili Jesu li vas prevarili Je l'nas vrijeme pregazilo
Promijenio sam naslov, jer ste temu proširili na talijansku eksploataciju generalno, pa ćemo poslije vidjeti, hoće li biti još riječi o peplumu, ili neće.
Originally posted by Zoroasterixx onih starih holivudskih povijesnih epova, u kojima su Charlton Heston ili Kirk Douglas jurili kolima, vodili pobune robova ili ljubakali sa Kleopatrom.
Ti si ovo napisao kao da se radi o minornim filmovima, dok je istina da su ti filmovi gdje "Charlotn Heston juri kola, a Kirk Douglas vodi pobunu robova" jedni od najvećih filmova i dan danas. Tako da ti je to malo pogrešno formulirano, iako si htio ukazati kako su ovi talijanski eksploatacijski još jedan njihov smijehotresni pop. Inače, nisam gledao te filmove, samo Odiseja, ne znam d ali još nešto. A i nemam više volju za time, jer to su u pravom smislu filmovi za dječake i da mi je to bilo nekada, gutao bih.
To sam se malo zezao, uostalom, to su dobri filmovi (Ben Hur i Spartak), sad bi mi vjerojatno bili još i dosta bolji nego prije. Ipak, u tom zezanju sam htio ukazati što je inspiriralo ove Talijane (pop moment, spektakl).
Mislim da sam gledao jednoga ili dva, možda baš tog Kolosa, ili nekog Herculesa, sve je to slično koliko znam. A temu sam baš otvorio da vidim jel ima ovdje fanova "pepluma" ili nema (čini se, Beagea spada u takve). A fanovi najbolje znaju ima li tu nečega što vrijedi ili baš i ne.
vukozec je jako dobro dao jedan blic presjek talijanske eksploatacije. on je izdvojio špageti i giallo, no kažem, i krimi ulazi u trojstvo. ostali žanrovi su ostali baš nisko i nisu dali nešto istaknuto, ja ne znam ni te njihove varijacije žigosanih ni one bronx ratnike da nešto vrijede. nisam to ni gledao, osim možda slučajno, kao onaj nastavak Bijega iz New Yorka, jednom u kinu.
Citat: "On the outskirts of Poliziotteschi, leaning away from action and more towards the political, was Elio Petri’s sizzling and stylish satirical-thriller Investigation of a Citizen Above Suspicion (1970). The film, which showed last week as part of the BFI’s States of Danger and Deceit, strikes out at Italy’s corrupt police force and ridicules the absence of justice for the ordinary citizen."
Ili ne razumijem engleski
Kaže ti da je film tek rubno "Poliziotteschi", i da ne naginje toliko akciji koliko političkom.
Talijanski eksploatacijski podžanrovi
Posted - 06/11/2020 : 13:05:41
