quote:

---

Originally posted by ridiculus

quote:

---

Originally posted by Shuckey

Prvo razočaranje je kad sam dobio paket, zamijetio sam veličinu dok ga još nisam ni raspakirao. Vrlo jeftino, ali doista premalo za novinski strip. Na slici je usporedba sa Kolorkom.

---

Kolorka je 215x280mm, jel' tako? Da, ovo je zaista sitno, ali... (Poslovično "ali"!)

... skoro svaki format u praksi je neodgovarajući. Pričam o kaiševima, ne o nedeljnim tablama. Glavna stvar je - a otklonimo ovde celokupnu tradiciju, i sve ono što primamo zdravo za gotovo samo zato što se iste radnje ponavljuju godinama i postaju maltene jedino što prihvatamo, i tamnica misli - što je jedini svrsishodni format za dnevne kaiševe onaj po kome su pravljeni, a to bi bilo: jedan kaiš po stranici. Ne leva i desna stranica, već samo jedna. Jer nasumični zbir kaiševa nema kompoziciju table stripa, nije pravljen za to, i oku deluje upravo tako - nasumično. Uvek će patiti u poređenju sa tablama strip-sveščica, grafičkih romana, albuma, čega god. Poslednji kadar je često cliffhanger, održava interesovanje, napetost ili šok, sprema nas za iznenađenje, i ono što sledi bi trebalo da bude skriveno od neposrednog pogleda.

---

quote:

---

Originally posted by izivko

Micky Maltese – Eine Mäuseballade (Egmont 2019, 176 str./ Topo Maltese: una ballata del topo salato 2017)

U podnaslovu Mišja balada.

---

quote:

---

Originally posted by pcoro

Ma meni taj Mickey Maltese izgleda sumnjivo. Čini se kao isti ali u Miki Maus fazonu. Čemu to ako je strip isti? A i ne volim Miki Mausa, uvijek mi se činio kao neki štreber koji sve radi kako treba..

---

quote:

---

Originally posted by pcoro
A i ne volim Miki Mausa, uvijek mi se činio kao neki štreber koji sve radi kako treba..

---

quote:

---

Originally posted by Shuckey

Fantagraphicsov Cannon je nekakav položeni A4 format sa dvije pasice po stranici, meni to radi posao i mislim (drek znam) da ne diže cijenu tiska zbog drukčijeg uveza, iako svakako diže zbog više stranica.

---

quote:

---

Probat ću čitati Ripa Kirbyja pasicu po pasicu, poslužit ću se bijelim listovima papira i najvjerojatnije odustati nakon pet stranica.

---

quote:

---

Originally posted by Mhejl



Spectre je biće toliko moćno da ga mnogi smatraju jednim od aspekata Gospoda samog, oličenjem Njegove volje koje djela na zemlji, među smrtnicima. Ali kog aspekta? Ljubavi? Stvaralaštva? Ne baš. Spektar je oličenje Božijeg bijesa, podstaknutog bijesom i bolom nepravedno ubijenih i nevinih, sila toliko snažna da su sama Nebesa donijela ukaz prema kome ne smije hoditi svijetom ukoliko nije vezana za dušu nekog smrtnika, koji će je kanalisati i humanizovati, dati pravdi i neophodnu dozu milosti kako ne bi izgubila svoju dobrotu... ali koliko ijedna ljudska duša može da utiče na biće koje je ubilo sve prvorođene sinove Egipta? Koje je spalilo Sodomu i Gomoru? Koja je nakon Hristovog raspeća - u užasnom danu Božjeg bijesa, Dies Irae - želila da spali čitav Jerusalim i zemlju Izrailja?

Spectre je serijal od nekih 60ak brojeva, napisanih od strane Ostrandera, koji na vrlo pitak, iako na momente nepodnošljivo mračan način, preispituje osnove moralnosti, odnosa pravde, milosti i kazne, te ljudske nade u svijetu koji se iz dana u dan čini sve korumpiranijim i van domašaja spasenja. Snažne religiozne teme prožimaju strip od zadnje do poslednje stranice i predstavljaju osnovnu narativnu nit koji spaja vrlo zanimljiva razmatranja različitih socijalnih pitanja - genocida i ratova, mentalnih bolesti, odgovornosti i iskupljenja, suicida i homoseksualizma - uporedo sa ličnom dramom Džima Korigana, čikaškog policajca koga je 30tih godina zacementirala i smaknula gradska mafija, a koji je sada na dvosmislenom putu spasenja ili propasti sopstvene duše. Korigan je vezan za suštinski neljudsku silu Spektra - i na njemu je da je učini humanijom, usmjeri u smjeru kažnjavanja samo onih koji to zaista zaslužuju.

Ostrander je u suštini uspio da izađe na kraj sa problemom pisanja avantura previše moćnog lika, time što fokus dešavanja nije premjestio na spoljašnji, fizički sukob moći, već na unutrašnje bojno polje duše i pitanja pravde i morala. A koliko je Spektar moćan? U jednom momentu, kada se nađe u fikcionalnoj zemlji Vlatavi, obuhvaćenoj krvavim građanskim ratom u kome su obje strane počinile užasne zločine i ubijaju se već vjekovima, nakon što podigne sjeni mrtvih koje su i dalje toliko zatrovane mržnjom da nastave da se ubijaju i nakon smrti!, naš anti-heroj odluči da je kazna - smrt, potpuno spaljenje zemlje do zadnje travke i zadnjeg živog bića. "sve je bilo previše sivo... krv je bila na rukama svih!", govori Spectre, ostavljajući u životu samo vođe zaraćenih strana, koji sada imaju zemlju za koju su se borili, iako spaljenu i mrtvu. (Paralele sa dešavanjima na našim prostorima su više nego jasne i očito smo bili inspiracija autorima). Međutim, kada Spektar odluči da je čitava Zemlja, sa njenom krvavom istorijom pod ljudskim rodom, više nego ukaljana i siva bezbrojnom krvlju nevinih koji zatim i sami postaju krvnici, odlučuje da je došlo vrijeme za Kraj, Apokalipsu, Strašni sud - i možda ni sama Nebesa ne mogu da ga spriječe...



Ono što bih istakao jeste da serijal održava konstantan nivo kvaliteta, sa izuzetkom jednog story arca od 7-8 epizoda o "nacionalnom oličenju Amerike", koji je, uprkos zanimljivim momentima, najbolje zaboraviti, jer prelazi u puku demagogiju, nabrajanje političkih stavova autora i propovijedanje. Međutim, većina priča je više nego interesantna, uz odlično portretisan lik Spektra kao bića koje se konstantno klati između uloga Božjeg osvetnika i potpunog ludaka, sa ljudskom dušom Džima Korigana koja je uhvaćena u sopstvenoj mreži sumnji i trauma, u mržnji prema zlu i figuri oca propovjednika i zlostavljača. Da, ovo je više nego dobar strip - koji na sjajan način preispituje neka teološka pitanja, i odlično prenosi osjećaj užasnog pravedničkog gnijeva i želje za kažnjavanjem i pročišćenjem - koji prijeti da preraste u običnu krvožednost i sveopšte uništenje "korumpiranog" svijeta i ljudi. Malo koji strip na tako vispren način spaja emocije i filozofske dileme, i pored pretjerane melodramatičnosti - naročito bih istakao scene u paklu u zadnjem story arcu, sa anđelima Dumom i Remijelom, našim poznanicima iz Sendmena, koji iznose svoje viđenje pakla i odgovornosti u njemu. Vizuelni prikazi borbi demona, pakla, kapija Raja i arhanđela Mihajla su odlični,  a epizode se brzo čitaju, sudeći po činjenici da sam pročitao svih 60ak brojeva za svega 10ak dana.

Vrlo topla preporuka za Spectre.

---