Naslovnica za 421 (što je ujedno i 35 godišnjica serijala), no ovo mi nekako ne liči na Cavenaga (osim ako nije promijenio stil). Prije bih rekao da su ovo braća Cestaro... Jel netko drugi zna/prepoznaje o kome je riječ?
Originally posted by Deers
Pratite li Bruna Brindisija na facebooku? Već neko vrijeme pod hashtagom #jemarricord objavljuje kratke memoare vezano za epizode Dylana koje je on crtao. Ima zanimljivih insajderskih informacija o scenarijima, cenzuriranim vinjetama, easter eggovima itd. Trenutno je na broju 121 gdje možemo, među ostalom, saznati da je radni naziv epizode bio Priča o jednoj noći (pretpostavljam kao pandan broju 43 i 100)
Pratim ja, i već neko vrijeme želim to prenijeti na forum, ali uvijek zaboravim do njegove iduće objave i tako u krug.
Gdje ste bili prije 30 godina? Naravno, oni koji su tada bili rođeni. Kakav sam bio tada, kakav sam zamišljao da ću biti? A vi? Ne želim zvučati nostalgično ili da slavim sam sebe, no 30 godina je mnogo godina koje su, nažalost, proletjele kao i za mnoge ljude. Stoga, samo ću, iz sjećanja, ispričati nekoliko priča. Ovo je moj debi na Dylanu Dogu i za Bonelli, tamo negdje oko 26.11.1990, a ne 1991. kao što piše na Wikipediji niti 14/12/1990 kao što stoji na službenom SBE siteu. Dobro se tog sjećam jer je to bila velika prekretnica u mom životu!
Imao sam 25 godina kad sam u prvih nekoliko dana te godine zaprimio scenarij, mislim da je bilo oko 20 stranica jer je Sclavi u to doba u isto vrijeme pisao [scenarije] za deset ili više crtača. Trebalo mi je 9 mjeseci da ga završim, što je za mene bilo kao atipični period trudnoće, no osim očitog truda kojeg sam uložio u svoj rad iz straha da neću biti dovoljno dobar (tad sam tek započinjao i nisam bio siguran hoću li imati budućnost u Bonelliju), tada sam još radio za ACME, najvjerojatnije na ′′ The Lady of Alexandria ′′ sa Ferrandinom.
Priča započinje sa filmom "The Hidden", izravno citiranog na stranici 43. Virus, koji je imao čast da mu na naslovnici dodaju ticala, je preuzet iz ilustranice od Karel Thole koju mi je Tic fotokopirao, zajedno sa još jednom (uvijek od Thole) sa ženom čiji muž joj je iskopao oko i pojeo ga na stranici 77. Protagonist priče je očito inspiriran Stalloneovim likom Cobra, ali sa laserskim pištoljem u stilu Terminatora. Sclavi je želio da bude "zaogrnut" [u ogrtaču?], tipični čovjek iz Teksasa, sa ray-ban naočalama i jaknom na resice!
Na 32 stranici se nalazi jedan od onih skoro-pa-nemogućih zathjeva za crno-bijeli crtež: predzadnji kadar: cijev pištolja iz kojeg izlazi dim u prvom planu sa zamućenom pozadinom; zadnji kadar: čišći "zadimljeni" kadar, zamućen pištolj u prvom planu. Kao i u "Die Hard" sceni, filmu koji je nedugo zatim citiran u scenama pada na stranicama 35-38.
Imao sam jako malo dokumentacije ( koju nije bilo lako pronaći), pištolj je bio neuobičajeno star Army Webley, a ostatak policajaca nije bio naoružan... poetika dozvola. Isto kao i vrata koja se otvaraju prema van/hodniku na stranici 42 samo kako bi pokrivala Kyleov pogled.
Sjećam se da sam na 45. stranici nacrtao Dylana u crnim boksericama sa bijelim zvijezdama, što je uredništvo promptno i sasvim opravdano korektiralo. Na 47 stranici sam nacrtao kriminalca u stilu naivnog metalca, ali sa kontradiktornim bedžom...Zašto? Ne znam. I onda na 55. stranici počinje sekvenca za koju je Decio Canzio rekao "Ah, ne, ovo je previše/pretjerano!", tjerajući razljućenog Sclavija da me nazove s molbom da ublažim tu scenu. Tu scenu sa ženom presjećenu na pola duž cijele visine (koju možete pronaći na stranicama Dylan Dog Dnevnika) morao sam skroz isponova nacrtati, kao i izmisliti kompletno novu mašineriju u klaonici/mesnici.
Pred kraj 67. stranice ubod je bio u grlo, a crtež ruke je prepravio Michele Pepe. Zašto? Ne znam. Na 75. stranici potpaljujem cigaretu Luigiju Siniscalchiju, koji u to doba još uvijek nije pušio. Na 94. stranici sam odlučio napraviti prepravku u odnosu na scenarij, ali ne prije nego što sam dobio Sclavijev blagoslov putem telefona: u prvoj pasici morao se vidjeti nož kako se približava Dylanu (stoji na istom mjestu). Ipak, pitao sam Sclavija mogu li napraviti obratno, da se Dylan (iz perspektive čitatelja) približava nožu (koji stoji uvijek na istom mjestu). Sclavi je odobrio promjenu i rekao da je sada puno bolje. Takve sitnice su me radovale, a to će se nastaviti i u narednim godinama jer će se pokazati kako je to bio tek početak izvanredne suradnje pune zadovoljstva, ali i zato jer Sclavi nikada nije propuštao priliku da me nazove i čestita mi na radu, što se s ostalim scenaristima nije događalo previše često.
Mala trivia: na broju 51, ZLO (jesam li to već spomenuo) blizanci Cestaro su također debitirali... pogledajte crtež na 4. stranici originalnog/prvog izdanja (op.prev. stranica gdje je u talijanskim izdanjima bila rubrika s poštom, "Horror Post").
Ipak Cestarovi! Kako je ovo ujedno i broj koji se poklapa s 35 godina izlaženja, talijani uz ovaj broj dobivaju i prvi broj (Zora živih mrtvaca) u boji!
Koliko je trajao Gigi , 3 godine? Volim Cestarove od onog sto sam video od njih u Dilanu, videcemo za nadlovnice, ova mi je tako-tako, ne bas zanimljiva. I jos vise lici na crtez/poster negoli na naslovnicu zbog koje bi kupio strip. Celoni unutra stvarno skroz neprepoznatljiv.
Sto zamenise Gigija?? Kukao sam sto su zamenili Stana, ali mi se Gigi bas svidja pa rekoh u redu. A sad i njega promenise, ne razumem zasto. Braca Cestaro su mi bolji (odnosno vrhunski) za unutar korica nego za naslovnu stranu.
Sto zamenise Gigija?? Kukao sam sto su zamenili Stana, ali mi se Gigi bas svidja pa rekoh u redu. A sad i njega promenise, ne razumem zasto. Braca Cestaro su mi bolji (odnosno vrhunski) za unutar korica nego za naslovnu stranu.
Koliko sam shvatio, nakon što se Gigi full time posvetio najavljenom projektu s Markom Millarom, više nema vremena za redovne DD naslovnice. Odnosno, kako je to Rekioni sročio 'ima druge prioritete'.
Malo sam prošvrljao kroz wikipediu, izgleda da je Millarworld pod Netflixom od 2017. godine. Image Comics je jedan od izdavača, a Netflix pravi filmove i serije po tim stripovima.
Malo sam prošvrljao kroz wikipediu, izgleda da je Millarworld pod Netflixom od 2017. godine. Image Comics je jedan od izdavača, a Netflix pravi filmove i serije po tim stripovima.
A jeste, citao sam o tome negde ovde na forumu. To je i strip Jupiterovo nasledje sto je nedavno objavila Carobna knjiga, a isto sad skoro je izasla i serija u Netfliksovoj produkciji.