Zanimljiv crtež, više liči na slikarsko djelo nego na strip, mnogo kadrova preko cijele stranice (ili čak preko dvije), nezamislivo za nekadašnji Boneli... Priča namjerno ostaje nedorečena.
Predivan strip koji je već objavio i naš D.J. na engleskom. Ali kupujem, naravno, i ovo izdanje. Valjda me neće nešto natjerati na usporedbu prijevoda Neće, jer ovdje se divimo crtežu.
Ne upuštajte se u raspravu s budalama, spustit ce vas na svoju razinu, a potom vas zatuci iskustvom.
Predivan strip koji je već objavio i naš D.J. na engleskom. Ali kupujem, naravno, i ovo izdanje. Valjda me neće nešto natjerati na usporedbu prijevoda Neće, jer ovdje se divimo crtežu.
Drago mi je da ti je drago Čitava je ta serija "Mater" unutar ove "predmeteorske" faze izvrsna, ako ništa bar crtežom. To su zapravo veličanstvene ilustracije, iako su "priče" pomalo čudne i transcedentne.
Ne upuštajte se u raspravu s budalama, spustit ce vas na svoju razinu, a potom vas zatuci iskustvom.
Drago mi je da ti je drago Čitava je ta serija "Mater" unutar ove "predmeteorske" faze izvrsna, ako ništa bar crtežom. To su zapravo veličanstvene ilustracije, iako su "priče" pomalo čudne i transcedentne.
Sad si me dobro podsjetio na "Mater Morbi", morao bih to opet pročitati da vidim kako će mi sada sjesti s obzirom na sadašnju svjetsku situaciju.
Zainteresirali ste me s komentarima, mogao bi ovo biti prvi Dylan kojeg ću kupiti nakon sigurno 10ak godina. Je li ova priča ikako povezana s Mater Morbi?
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
Okej, bacit ću oko i na #100, Mater Morbi sam čitao u VČ izdanju prije nekoliko godina i bio mi je skroz okej strip.
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
Inače, za razliku od gore postavljene naslovnice, kiosk izdanje ovog broja također ima (tadašnji) slavljenički logo s Dylanovim likom vidljiv na najavi idućeg broja koju je postavio Space Marine.
Za one manje upućene, ovo je slavljenički broj povodom 30 godina izlaženja Dylana Doga (u Italiji), te je, baš kao i slavljenički brojevi za 10 (#121) i 20 godina (#241/242), originalno išao u boji.
A kad sam već tu... da revidiram svoj stariji osvrt. Dojam nakon ponovnog čitanja je sličan, jedino su mi sada uočljiviji neke jako dobre ideje i metafore kojih se Recchioni dotakao u samo nekoliko kadrova i vrlo su brzo zaboravljene. Mislim da bi bili upečatljivije i pamtljivije da su proširene na nekoliko stranica. Ali jbg, Recchioni je trebao više prostora za "akcijske djelove". -.-
Nemojte quotati ovaj post zbog (ne)vidljivosti spoilera!
----
Čim je Veseli četvrtak strpao ovu priču u slavljeničko izdanje pod nazivom "Majke i očevi", bilo me strah da Recchioni u "Mater Dolorosa" nije išao istom rutom kao i Sclavi u broju 100 (razdvajanje originalnog Dylanovog oca na njegovu dobru i lošu polovicu). To jest, bilo me strah da Recchioni isto to nije napravio i sa Morganom i Mater morbi na način da Mater Morbi predstavi kao negativnu, a Morganu iz #25 i #100 kao pozitivnu stranu "prave" Dylanove majke čime bi lik Mater Morbi također preobrazio u jednu od Dylanovih majki. Srećom, Recchioni je dovoljno pametan da ne radi takve gluposti, mada je na neki način to i učinio, ali na potpuno metaforičkoj razini. To jest, prikazao je lik Mater Morbi kao Dylanovu drugu "majku", ali i drugu "majku" čitavog čovječanstva.
Gledano na taj način, ima smisla što je Recchioni lik Mater morbi ugradio u flashback broja 100 upravo zbog naglaska na ono što njen lik predstavlja u ovom broju: i bol, ali i majčinstvo iz perspektive odgoja i očvršćavanja pomoću boli kao pripremu za sve životne probleme i nevolje. Iz tog razloga, priča je krajnje linearna i jednostavna, a njene metafore su krajnje očigledne jer su njihova značenja doslovno nacrtana u vidu likova i pojmova koje Recchioni stavlja u sukob. To je osobito vidljivo u drugoj polovici priče gdje se ta dva pojma doslovno sukobljavaju. To jest, Morgana protiv Mater Morbi, Majka nježnosti protiv majke boli, prava majka protiv figurativne majke, majka bogorodica/pojedinca protiv majke čovječanstva.
Sveukupno, ova je priča više nadogradnja kontinuiteta iz prvih 100 brojeva na način da proširuje određene događaje iz broja 100 (na skroz bezbolan način bez da mijenja original), ali također i dodatno objašnjava neke druge detalje iz ostalih brojeva. Ta objašnjenja možda čak i nisu bila toliko potrebna, ali su zahvaljujući njima ti detalji postali puno značajniji i povezaniji sa pričama iz glavne kvadralogije (osobito mi se sviđa objašnjenje za potopljenu galiju u Moonlightu).Ako bih tražio kakve zamjerke, onda je to da je mali Dylan previše zreo i filozofski nastrojen za svoje godine, a i sam sukob Morgane i Mater Morbi, iako impresivno prikazan, pokušava biti previše epski i kul nego što bi trebao biti i time skreće pozornost sa poante koju bi taj sukob trebao predstavljati. Mada, u globalu je ovo skoro pa odlična i scenaristički dobro vođena priča, ali i jubilarac koji s punim poštovanjem proširuje kontinuitet bez da previše mijenja originalnu postavku.
Ako ništa drugo, ovo je bez ikakve konkurencije najbolje naslikani Dylan Dog (titulu najbolje nacrtanog i dalje drži Carnevale sa Mater Morbi). Nema smisla trošiti riječi na Cavenaga, njegove kadrove jednostavno treba osobno vidjeti i doživjeti.
9/10
P.S. Ironično, ovaj broj je u Hrvatskoj izašao prije "prvog nastavka", Mater Morbi (koji bi trebao u izaći u extra seriji za nekoliko godina), a u samom stripu nigdje ne postoje reference na taj broj. Baš me zanima kakav će dojam ostaviti lik Mater Morbi na čitatelje koji ju u ovoj priči po prvi put susreću, ali i da li će pohvatati tko je ona.
Mater Dolorosa je i na tko zna koje čitanje i dalje predivna. Čak mi se dojam oko priče sve više popravlja. Sukob Majke i Sina, biblijski, praiskonski; djetinjstva i odrastanja nikad nije bio jedan na jedan. Naravno, neće Majka na Sina. Rrobe nam tu prikazuje tko bi mogla biti ta druga figura. Također, kao što je Sarghan spomenuo, Autor nam prikazuje kako gotovo svršeno nadograditi mitologiju (ne samo kozmetički) a da se suštinski ne promjeni priča. Naravno, ima i moderne epike, pogotovo u sukobu Majki i nekakvog uzvišenog kazališnog monologa u riječima Djeteta (možda previše). I dalje nisam siguran da li je Rrobe odvojio majku/majku i majku/ljubavnicu. Da li ju je nagovijestio ili pripitomio? Dio vezan za Ghosta zvuči puno bolje kad znaš kamo će se razviti priča. Zlobnici bi rekli da je dovoljno ubaciti Dylana umjesto Moonlighta u Ghostov tekst na stranici 37 . Ne znam, Cavenago je mlad i bila bi šteta da je ovo vrhunac njegovog stvaralaštva ali svakako si je prokleto visoko postavio ljestvicu!
Dylan Dog 188 - Mater Dolorosa
Posted - 01/12/2021 : 16:31:41
.jpg)
