Sinoc sam odgledao film Jonathan iz 2018. i odmah se setio ovog stripa. Jako slicna prica ali strip ostavlja mnogo jaci utisak. Nije los film, nista posebno ali vredi pogledati.
Oh Bože, čitam komentare i ne mogu vjerovati. Ovaj strip vas tjera da se zamislite, ovaj strip? A nekima nije jasan kraj, pa sve vam je objasnio onaj crnokosi psihijatar. Riječ je o najobičnijem lakom štivu za zabavu, čak poprilično razvučen i dosadan između početka i kraja.
Nemoj tako, to što je nešto jednostavno ne znači da ne može natjerati čovjeka da se zamisli. Ovaj strip je kao najbolja Mišina pjesma koja pogodi čovjeka točno u dušu i natjera ga da razbija čaše. Da je kompliciranije, ne bi valjalo.
Ma gle, nisam ja rekao da mi se strip ne sviđa, pročitao sam ga grickajući štapiće i držim da je to ugodno potrošeno vrijeme. Pogađanja u dušu tj. snažnih emotivnih trenutaka nema mnogo i uglavnom su na samom početku i kraju stripa (izdvojio bih puštanje suze dok je protagonist prikovan za bolnički krevet i posljednji susret s Tamarom). Emotivni trenutci su razvodnjeni zbog razvučenosti radnje i iritantnih sporednih likova poput onog notornog prijatelja štreberka.
Razlog više zašto je ovo problematično leži upravo u činjenici da je odnos emocija i postojanja bit ovog stripa, odnosno da, uslovno rečeno, i imaginarno biće može postojati ukoliko je sposobno osjetiti ljubav, privrženost, bol itd. Osjećam dakle postojim.
Ma gle, nisam ja rekao da mi se strip ne sviđa, pročitao sam ga grickajući štapiće i držim da je to ugodno potrošeno vrijeme. Pogađanja u dušu tj. snažnih emotivnih trenutaka nema mnogo i uglavnom su na samom početku i kraju stripa (izdvojio bih puštanje suze dok je protagonist prikovan za bolnički krevet i posljednji susret s Tamarom). Emotivni trenutci su razvodnjeni zbog razvučenosti radnje i iritantnih sporednih likova poput onog notornog prijatelja štreberka.
Razlog više zašto je ovo problematično leži upravo u činjenici da je odnos emocija i postojanja bit ovog stripa, odnosno da, uslovno rečeno, i imaginarno biće može postojati ukoliko je sposobno osjetiti ljubav, privrženost, bol itd. Osjećam dakle postojim.
Gdje si ti zašao? U mogućnost beskonačnog raspredanja o temi.
Ja strip nisam uopće doživio tako nego doslovno. Po meni, doslovno čitanje ovdje najbolje funkcionira, zato mislim da je strip kao dobra kafanska balada - godine idu i on zaigranog mladaca postaješ dosadan čovjek, a ono zaigrano ja tek ponekad dođe na površinu, kako godine prolaze sve manje i manje. Na kraju ne ostanu samo uspomene i sjeta. Na stare ljubavi, prijatelJE stare, starog sebe :'-(
@Peyo nema beskonačnog raspredanja, to ti je to, the end. Pa valjda govorimo o dubljem promišljanju, a ne o prostim zaključcima poput mojeg. Ako gladan čovjek zaključi da treba jesti, nećeš reći da ga je glad natjerala da se zamisli xD
@pcoro kako misliš doslovno? Doslovno je da (spoilers) mladac predstavlja obrambeni mehanizam zbog traume koju je "onaj drugi" doživio s 4 godine. Čovjek je odrastao, uravnotežio se, krenuo na terapiju i psihopatološki "mladac" krenuo nestajati.
Ali to je zapravo nebitno, razlog zašto postoje dvije ličnosti. I nisu te dvije ličnosti uravnoteženi čovjek i psihopatološki "mladac" nego mladac, kreaticac, koji ima prijatelje, curu, koji radi nešto kreativno i onaj drugi, ajmo reć uredan čovjek koji živi dosadan građanski život.
I doslovno gledajuć, mladac kreativac se ugasi i postaje dosadni čovjek koji rijetko viđa stare prijatelje, rijetko se zabavlja i sve mu je to tlaka jer ima važnijih stvari kojima se treba posvetiti i to nije krivo. Ali svejedno je malo tužno što mladost prođe.
Kao u pjesmi Dražena Zečića: ..probudih se, oca nema, ja već čovjek, 100 problema
dražen zečić, kafana, hmmm, ne znam, glazba nije moje područje. Dobro, tebe je onda strip natjerao da se zamisliš u tom pravcu. Ti si, pcoro, umjetnička duša . Ja ipak ostajem s crnokosim psihijatrom koji pomalo podsjeća na Ksabarasa.
edit: još samo da Combatrock objasni gdje je uočio sotonizam u ovoj priči i onda, tellerovim riječnikom, možemo sklopiti okice zauvijek.
Prekopirah sa drugog foruma, moje nekadašnje, reklo bi se umereno viđenje stripa.
Tehnikalije standardne za kolorku, na visokom nivou. Na 192 strane ispričana jedna lepo obojena, pitka, tečna priča, koja drži pažnju sve vreme čitanja i razgledanja. Sama ideja nije originalna, u prvi plan je postavljen lik sa višestrukim ličnostima u sebi. Ako bih ga uporedio sa stripom Grad od stakla, gde je glavni junak 99% stripa i gde je prikazano to neko unutrašnje preplitanje racionalnog i iracionalnog, toliko zakukuljeno da vam postaje jasno kako je biti u njegovoj glavi, ovde je toliko uprošćena i racionalizovana priča u vezi same bolesti, a akcenat stavljen na emocionalne odnose okoline prema bolesnom. Zanimljiv za pročitati. Jedanput.
Jučer čitao Najkulin "Slika i prilika", pa mi se zbog sličnosti tematike javila potreba da po treći put, tri godine nakon drugog čitanja, pročitam i "Dane". Sada je to svršenstvo! Valjda što sam kao čitatelj stariji, to je strip bolji.
Krađa ili gubitak identiteta, dvostruki život, motivi nisu novi i često su viđeni u literaturi, na filmu, općenito u umjetnosti. Dr,Jekyll i Mr. Hyde i Body Snatchers sa Sutherlandom padaju mi na pamet ovako na prvu. Čitatelji vole ovakve teme jer zamišljaju sebe u sličnoj ulozi. Odraz stanja društva u kojemu živimo, nemali broj nas i vodi dvostruki život makar s maskom na licu.
Moguće da je autor jedno vrijeme prolazio tešku životnu krizu pa je dao svoje viđenje prava na život. Po meni previše ekstremno, usiljeno i neuvjerljivo.
Ni crtež mi se nije svidio, previše je čist i tukne na mange.
Ako se nađete u sličnoj situaciji, evo ima tutorial.
Volim stripove o kojima nakon čitanja razmišljam i po više dana. Ostave trag u vidu pitanja i misli koja mi se vrzmaju po glavi, a u ovom slučaju pitanja su bila brojna, jer situacija sa kojim se susreće glavni junak, iako na prvi pogled deluje jednostavno, prilično je kompleksna.
Problem glavnog junaka je što odjednom neko drugi počinje da koristi njegovo telo svakog drugog dana, dok on ima utisak da je te dane prespavao.
Od početne zbunjenosti, kroz privikavanje, prihvatanje i zatim dalji razvoj njegovog odnosa prema novonastaloj situaciji, čitalac se suočava sa brojnim pitanjima koje ovaj problem pokreće.
(Da ne bude zabune, nikakva eksplicitna pitanja ovde nisu postavljena. Svaka situacija koja u čitaocu budi radoznalost i želju da sazna 'šta je bilo dalje' implicitno je pitanje autora na koje on sam kasnije daje odgovor. Međutim, svako čitaočevo 'šta će biti dalje' ostaje u njemu (čitaocu) kao (ne uvek verbalno definisano) pitanje, hteo on to ili ne. Na svesnom ili nesvesnom planu, čitalac može tražiti neke druge odgovore na zadatu situaciju ukoliko ona čitaoca na neki način intrigira.)
Osnovni je problem, iako banalan, koliko je kontinuitet bitan za egzistenciju. Ukoliko nismo svakodnevno "prisutni", određene relacije sa nekim osobama i institucijama počinju da se dovode u pitanje. Naravno, odnosi zasnovani na iskrenošću i razumevanju preživljavaju, ali savremeni svet ima neke prohteve koji zahtevaju svakodnevnu "prisutnost", tako da su žrtve neminovne.
Samo prisustvo nove ličnosti zahteva uspostavljanje jednog novog odnosa, ali kakav može biti odnos prema nekome sa kojim počinjemo da delimo telo? Pri čemu nije u pitanju samo telo. Odjednom se i vreme koje nam ostaje da živimo, tj. da se osećamo "prisutnim" u svetu, drastično smanjuje.
Iznenadna situacija deljenja tela (zapravo, bilo kakvog životno bitnog resursa) sa nekim drugim, zahteva neki pristup. Od načina posmatranja (tj. karaktera ličnosti) zavisi da li je situacija prihvatljiva ili je treba posmatrati kao problem. Ako se to posmatra kao problem, rešenje nije lako i verovatno dovodi do konflikta, odnosno potiskivanja onog drugog.
Odmah od starta čitaocu je stavljeno do znanja da je glavni lik naklonjen umetnosti, da ne mari za urednost svoje sobe i da nema neku značajnu poslovnu karijeru. Onaj drugi je pragmatičan i uglavnom suprotnih osobina. Naravno, glavni lik se miri sa situacijom i ne vidi opasnost koja se približava, niti, pak, sa osobinama koje poseduje može da je predvidi. Iako ima početnu 'prednost' u resursima (prijatelji, partner, porodica, ...) njemu ne pada na pamet da onaj drugi može krenuti u borbu za najbitniji resurs, tj. vreme.
Iako autor eksplicitno servira priču iz domena fantastike o podeljenoj ličnosti, kada je u pitanju podela na racionalno i iracionalno, tj. pragmatično i sentimentalno, vredi baciti pogled i na trenutno stanje čovečanstva. Problem u ovom stripu predstavljen kao ličan, jeste primenljiv i na globalnom nivou. Pragmatičnost koja se od 'čoveka' (svih nas mislećih bića) u savremenom svetu traži da bi bio uspešan, sve više potiskuje one druge, 'umetničke' i 'romantične' osobine koje su u svima nama, manje ili više izražene.
No, 'čovek' je pakovanje racionalnih i iracionalnih težnji, te svako prenaglašavanje jednog na uštrb drugog neminovno dovodi do disbalansa i nezadovoljstva. Na nama je da budemo nezadovoljni i u borbi sa samim sobom.
Podsjeca na Taniguchijev strip Sjajna nebesa i nije tako dobar kao od japanskog velemajstora, ali sasvim je ok i pravom dobija pohvale.
Radnja vuče da čitaš u dahu, posebno druga polovica stripa jako brzo ide (mozda zato što se Lubin sve rijeđe pojavljuje), sam kraj isto ok. Zanimljivo je autor prilagodio vremenska razdoblja i razvoj tehnologije. Lijepo vidjeti kako su Lubina sve te godine (strpljivo) čekali Tamara, sestra i majka, prijatelji. Crtež teška katastrofa.
Strip koji zaslužuje ponovno čitanje ali kao što rekoh na početku komentara, Taniguchi je to bolje odradio.
Cistim sa spiska starije Fibre koje sam odabrao po nekom algoritmu i dosao je red na Dani što nestaju.
Strip ima elemente ciste desetke i to su ujedno argumenti za ocenu vise: • Cita se kao triler (pogotovu prva polovina), u jednoj sesiji, u jednom dahu • Iako je ideja stara scenario je odlican i moderan • Preokret u stripu, iako donekle ocekivan, je dobro uradjen (otkrice da je alter ego zapravo originalni ego)
Mane stripa, argumenti koji smanjuju ocenu su: • Neadekvatan crtez, narocito zadnja cetvrtina stripa koja se desava u buducnosti. Nisam mogao nikako da se naviknem na njega • Druga polovina stripa je malo popustila po suspenziji u odnosu na prvu. Vidim da se mnogima druga polovina vise svidela tako da je to nesto kod mog ukusa • Zbrzan i konfuzan a svakako nezadovoljavajuci (i mnogo puta u SF-u vidjen) Dikovski kraj • Asolutno bespotrebno guranje alt likova jer radnja to uopste ne zahteva (za razliku od stripova gde je to bitno za radnju) tako da pretpostavljam da je u pitanju bilo checkiranje nekog checkboxa pri izdavanju
Strip je na prvu loptu solidna osmica ali kako ima jedan negativan element vise, moja konacna ocena je 7/10.
FIBRA PREDSTAVLJA: KOLORKA 127 - Dani što nestaju
.jpg)
Posted - 28/01/2021 : 08:48:17
. Ja ipak ostajem s crnokosim psihijatrom koji pomalo podsjeća na Ksabarasa.
.jpg)
.GIF)
