| Author |
 Topic  |
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
 Posted - 14/04/2022 : 15:52:51
|
Evo i jednog mog topica. Naime, osim što volim pročitati dobar strip (logično pošto sam pripadnik ovog foruma) volim uzeti u ruke i dobar roman. Nekako u ovih par godina što sam ovdje sam skužio da volim pisati osvrte, neke uspješne, neke malo manje. Pošto uredno vodim i Goodreads account, broj pročitanih naslova je već pozamašan pa sam pomislio da ne bi bilo loše da se malo naglas izrazim o pročitanome. Otvorio sam ovaj topic kao prostor gdje bih ubacio objedinjeno svoje osvrte na književna djela.
Bit će tu osvrta na knjige koje trenutno čitam, ali bit će i pokoji throwback u smislu prisjećanja na neke drage (ili manje drage) knjige.
Nema kod mene nekog striktnog pridržavanja žanrova niti serijala. Ima nekih dražih pisaca kojima pridajem veću pozornost, ali svakakvi žanrovi i periodi će se naći u ovom topicu. Primjerice bit će puno Stephena Kinga, fantasyja, klasika iz 20.stoljeća te SF-a, ali i realistične fikcije današnjice.
Unaprijed hvala svima koji će pročitati ponešto od mojih baljezgarija, ali isto tako su dobrodošli svi da ovdje iznesu i svoja mišljenja o spomenutim naslovima ili neslaganja s mojim. Bez diskusije ne bi bilo foruma, na kraju krajeva.
|
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 14/04/2022 : 16:20:02
|
| Šta više ovakvih tema (bilo di po forumu), to bolje. Samo naprid, čitat će se! |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues
And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
 |
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 14/04/2022 : 16:28:06
|
quote:
Originally posted by Paka01
Šta više ovakvih tema (bilo di po forumu), to bolje. Samo naprid, čitat će se!
Hvala na podršci!
Sutra prva recenzija ide, u pitanju je nastavak jednog klasika iz 1960-ih |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
Hercule Poirot
stripovi.com suradnik
.jpg)
13988 Posts
Member since 28/11/2017 |
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11867 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 15/04/2022 : 11:37:18
|
I vrijeme je za prvi osvrt!
Frank Herbert: Dune Messiah / Mesija dine
U jesen prošle godine, povodom izlaska Villeneuveovog filma, sam konačno uzeo u ruke Dune. Ne treba biti pretjerano upućen u SF da bi se znalo kako je Herbertov roman neporecivi i neizbježni klasik, ne samo žanra već i tadašnje književnosti. Njegov worldbuilding, smisao za likove, pletenje sukoba i intriga te promišljanje o ekologiji i budućnosti su i danas značajni i neobično revolucionarni i moderni. Premda može stajati kao zaseban roman, sami kraj Dine je otvorio mjesto za nastavke i potencijalno dulji serijal, što je Herbert i napravio. Čitajući osvrte po internetu dosta ljudi je izrazilo nezadovoljstvo nastavcima. Logično da je prvi dio postavio izrazito visoko letvicu, ali nije mi ni cilj nastavke uspoređivati s tim kolosalnim klasikom. Ipak sam odlučio prionuti na ostatak Herbertovog serijala s optimizmom, a ono što je poslije njegov sin nastavio sumnjam da ću čitati.
Mesija se odvija 12 godina nakon završetka prvog dijela i u njemu nalazimo dosta poznatih i novih likova. Okolnosti su ipak vidno drukčije. Paul je poveo narod u sveopći rat (famozni jihad) koji je imao mnoge žrtve, ali je učvrstio Paulovo mjesto na tronu i nadogradilo njegov gotovo pa božanski status Muad'Diba. Samim time Paul nosi veliku metu na svojim leđima i povest će se zavjera kojoj je za cilj oslabiti te izbrisati Paula s trona. U tim spletkama se pojavljuje i nova, zanimljiva i podosta okultna škola učenja, stvaraju se savezništva koja se nisu činila vjerojatna i opet je sve puno spicea na sve strane (Herbertu se očito sviđa taj spice).
Nastaviti Dinu je jedan od najnezahvalnijih poslova u književnosti, ali sam prilično zadovoljan pročitanim. Iako u ovoj priči nedostaje taj fenomenalni worldbuilding i nema onih detalja i činjenica kakve bi izvukle divljenje iz čitatelja, ipak na drukčije načine ovaj serijal osvaja. Ovdje je više fokusa na stvaranje zavjera, klanova i na emotivne odnose među likovima. Premda prethodnik nije bio cijepljen od emocija, ovdje vidimo više nesigurnosti, afekcije i tog nekog impulsa među likovima. Malo me čudi odabir da ova knjiga bude manje od upola kraća od Dine. Ipak se ovdje među redovima daju naznake što se dogodilo između dvije knjige te se prikažu poznati likovi oblikovani ratom i moći i nije to jednostavno za prikazati. Mislim da se s tog aspekta moglo malo dulje i šire pisati. Postupci likova i njihovi motivi su realni i solidno opisani, iako na momente bude konfuzno i neproduktivno (možda uslijed utjecaja spicea). Mesija je malo više praznog hoda i post-event reminiscencija te gradnje momentuma za sljedeći nastavak, ali ima i on par bitnih scena i krucijalnosti. Pogotovo zadnjih 30-ak stranica gdje se susrećemo s novim spoznajama, ponekim gubicima, ali i novim stvarima koje vesele. Kraj je dosta poetičan, mističan, baš onakav kakvoga ovaj serijal zaslužuje.
Na dosta drukčiji način ovaj roman pridobiva čitatelja i uz sav trud uspijeva dobiti prilično snažno odobrenje i stvoriti želju za nastavak serijala. Nije kolosalan kao Dina, ali poštuje to ozračje mističnog, surovog i religioznog zanosa Arrakisa. Događaji koji se pletu u prvoj polovici romana nekako padnu na neplodno tlo u drugoj polovici koja je više poetična i intimna te to govori u prilog neodlučnom disbalansu knjige. Odnosno, moglo je biti gusto, napeto i puno zaokreta, no umjesto toga postane osobno i podosta reminscentno. Nije to loše, ali nadam se da će 3.dio ipak biti koherentniji i još bolje realizirati svoje potencijale i kvalitete.
4/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 19/04/2022 : 23:20:15
|
Arthur Conan Doyle: Memoirs of Sherlock Holmes
Za ovakvih tmurnih i kišnih dana najbolje je pročitati jedan britanski klasik. Prije godinu dana sam počeo s povremenim čitanjem Doyleovih uradaka o svjetski poznatom detektivu iz viktorijanske Engleske. Njegov opus o Sherlocku se može podijeliti na romane i kratke priče. Prva dva romana (Study in Scarlet i Sign of Four) su mi bili sasvim dobri, ništa što mi je bilo spektakularno, ali garantiran užitak. Memoari su druga zbirka kratkih priča (prva su Avanture), a ima ih sveukupno pet.
U memoarima je skupljeno 12 priča koje, očekivano, dosta variraju u kvaliteti i zanimljivosti. Ono po čemu se ova zbirka izdvaja od prethodne je što zadire malo dublje u Sherlockovu osobnost i prošlost te na taj način daje malo začina ovim detektivskim zgodama. Ovdje upoznajemo Sherlockovog brata Mycrofta, putujemo u prošlost do prvog Sherlockovog slučaja te susrećemo legendarnog neprijatelja Moriartyja. Susret s potonjim je dosta razvikano najavljen, ali mi je bio dosta antiklimaktičan i relativno lako razrješen. U momentima kada priče postanu malo zamornije ili predivdljivije, dovoljan užitak pruža Doyleov stil i njegov čistokrvni, fini izražaj.
Problem kod ovakvih old school detektivskih priča je što se lajtmotivi i modus operandi relativno često ponavljaju. Iako zbog spomenutih specifičnosti ove zbirke je dojam da se radi o nešto zanimljivijem štivu od Avantura, ipak nema tolikih razlika u kvaliteti između dvije zbirke. Kao i Avanture i ovdje ima par priča koje se sadržajem, raspletom ili potezima glavnog lika izdvajaju. No, to su sve da tako kažem pendulumske oscilacije, jer ima i priča koje su monotone i nedovoljno sadržajne da bi opravdale standardnu duljinu priča.
Kao i svi dosadašnji uraci, i Memoarima nedostaje par posebnosti da bi bili uistinu izuzetni. No, oni su istinski produkt svog vremena i tadašnjih trendova te suvereno grade sliku sherlockovskog Londona prepunog ekscentričnih likova, ali i neotkrivenih zločina. Uistinu je užitak pratiti Sherlockove kretnje u rješavanju zločina te čitati bogato osmišljene misterije. Sherlock je štivo u kojem valja uživati povremeno, u naletima inspiracije jer ovdje točno znam po što dolazim, ali i znam da nešto izuzetnije od toga neću dobiti.
4/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 24/04/2022 : 11:39:47
|
Dennis Lehane: Shutter Island
Pisca ove knjige sam prvi put susreo prošle zime čitajući Mystic River, mnogima poznatiji po Eastwoodovoj filmskoj adaptaciji. Mystic River mi je bio fenomenalan roman, sjajno raščlanjena priča, jako dobro ocrtani likovi i dobro osmišljeni zaplet koji su savršeno kulminirali u završnici. Shutter Island je, podosta slično, isto poznata filmska adaptacija Martina Scorsesea. Ipak, dok je Rijeka roman o trojici bivših prijatelja u Bostonu koje je život odveo drukčijim i suprotstavljenim putevima, Shutter Island je skroz drugačiji stil.
Naime, riječ je o romanu koji se odvija na otoku nedaleko od Bostona na kojem je smještena ozloglašena psihijatrijska bolnica gdje federalni maršal Teddy Daniels s partnerom Chuckom dolazi istražiti slučaj odbjegle pacijentice. Kako se radnja odvija u 50-ima, poimanje psihijatrijske znanosti i njene metode su vidno drukčije i primitivnije negoli sada. Također, u atmosferi prevladava još uvijek post-WWII sentiment i posttraumatske posljedice. Lehane i ovdje pokazuje sjajni pripovjedački osjećaj i smisao za ritam radnje. Od samog početka priča i atmosfera uvuku čitatelja, tempo je na razini i nema dosadnih momenata.
Ipak, nakon polovice romana priča malo uspori pred (ne)očekivani rasplet i ne pruža više tu početnu dinamiku. Možda je to i u skladu s događanjima u knjizi i potragom koja se odvija. Neke pojedinosti u potrazi i okolnosti unutar bolničkog okruženja mi nisu bili uvjerljivi. Ipak, rasplet, bez obzira što bi se mnogima činio kliše, jako dobro razložen i opisan. Iako je ovo triler, ovdje veliku ulogu imaju emocije, sjećanja i moral. Sami elementi trilera i zagonetki su jako dobri, ali upravo razmišljanja glavnog lika i njegov kompleksni odnos s prošlosti te konačni twist daju ovom romanu novu dimenziju.
Iako nešto slabiji od Mystic Rivera, i ovaj Lehaneov roman je ispunio visoka očekivanja i pružio nekoliko dana pravog čitačkog gušta. Na podlozi jednog izoliranog okruženja stvara se triler, psihološka drama i seciranje duha prošlih vremena. Izrazito dobro i sadržajno, uz par finesa, ovo bi bilo i za maksimalnu ocjenu.
4.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 25/04/2022 : 00:00:31
|
Throwback #1
Stephen King: It/Ono
 
Za prvi povratak kroz vrijeme sam odlučio izabrati svoju vrlo vjerojatno najdražu knjigu.
Premda mi je danas Stephen King bez sumnje najdraži spisatelj, u vrijeme kad sam kupio ovo mega dvodijelno izdanje Algoritma, nisam još bio toliko zagrizao u opus kralja horora. No, čitajući sinopsis i vidjevši ove neobično jezive naslovnice, kupnja je bila neizbježna. Pet godina nakon (zasad prvog) čitanja knjige i dan danas je se rado prisjetim, a dvije filmske adaptacije iz prošlog desetljeća su sasvim solidno prisjetile na ovo djelo.
King je ovaj roman izbacio u vrhuncu kreativnog stvaralaštva, ali i blizu vrhunca svojih problema sa supstancama, te su te dvije stvari vrlo izražene u ovoj knjizi. Prva činjenica se ogleda u tome da je napisao oko 1100 sadržajnih stranica o borbi s kolosalnim čudovištem i zlom. Druga činjenica se vidi na mahove u manijakalno jezivim potjerama, ali i podosta ekscentričnom kraju.
Za one koji ne znaju, ukratko, Ono prati grupicu školske djece u Derryju (u Maineu, naravno) koji, svaki na svoj način, se susreću i bivaju proganjani od strane Pennywisea, klauna neobične pojave i nepresušne želje za zlim. Sami početak knjige je sad već kultan te bez puno zadrški i susprezanja ubacuje čitatelja u ovu jezivu, značajnu i naizgled nemoguću bitku između djetinjstva i zla. Upravo takve alegoričnosti krase velik dio Kingovog opusa i ono su što ga zapravo izdiže iz nekih žanrovskih podjela i okvira. Roman istovremeno koristi vremenske skokove između školskih dana i onoga što se događa 27 godina kasnije kada se ekipa ponovno okuplja na naznake ponovnih pojava Pennywisea. Svaki događaj i susret te povijesni kontekst ovog zlog klauna su gusto, ali nikada zamorno, ispripovjedani i imam osjećaj da su Kingove narativne sposobnosti ovdje bile najizbrušenije jer je proza jednostavno tekla, stvarala empatiju i jezu u isto vrijeme, ali i na gotovo kroničarski način opisivala događaje u malom i naizgled mirnom gradiću na istoku SAD-a. Tko god je čitao Kinga zna da je upravo setting u takvim gradićima i detaljni, osobni opis mještana njegova specijalnost.
Iako ova kasnija perspektiva i događanja u romanu su možda manje uzbudljivi negoli ono što se događalo u djetinjstvu, ipak zbog guste isprepletenosti i odnosa među likovima teško je to promatrati kao dvije zasebne cjeline. Neke stvari imaju smisla i za ponavljanje, a konfrontacije s Pennywiseom su u svakom vremenu strašne i grandiozne. Nekada u toj grandioznosti i metafizičkim opisima se King zaplete i preduboko uživi, ali ta frenetičnost i smisao za nadrealno su jedna od sastavnica ovog kultno dobrog romana. Sami završetak knjige je kaotičan. Iako se to u nekim slučajevima treba uzeti kao mana, ovdje je nastalo kao logičan slijed ove nesvakidašnje priče. Jedna scena ipak ostaje kontroverzna te bi možda bilo bolje da je izostavljena. No, poanta kraja je dosta znakovita i ima poetičnost koja rezonira i s najobičnijim životima.
Kvalitete ovog romana su brojne i većinom pobrojane. Zapravo, sve ono što volim kod Kinga ovdje dolazi na vrhunac (pripovjedanje, smisao za likove, jezive i nadrealne teme, iscrtavanje sredine kroz povijest, događaje i mentalitet) uz dodatak jedne dugotrajne epske borbe s uistinu gigantskim antagonistom. I ono realno i nerealno u ovoj knjizi je stopljeno u jednu nerazdvojnu cjelinu i stvara gotovo pa studiju o strahu, o pojedinostima koje ga čine kompleksnim, ali i jednostavnoj iracionalnosti koja ga krasi. Da me netko pita koju bi knjigu nosio na pusti otok, rekao bih ovu jer imam osjećaj da u ovoj knjizi ima "najviše romana" te u njoj ima sadržajne vrijednosti za barem 2-3 kvalitetna moderna horor romana. A to je tek jedna od desetaka knjiga ovog izrazito produktivnog pisca. King je iznad kategorizacije i gabarita, a ovo je jedan debeli spomenik tome jer je ovdje objedinio sve ono o čemu voli pisati i o čemu mi fanovi volimo čitati.
6/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
Edited by - don_draper on 25/04/2022 00:01:39 |
|
|
|
fandango
Senior Member
1612 Posts
Member since 10/06/2004 |
Posted - 29/04/2022 : 08:05:07
|
Pratim topik, pisi dalje, veselim se citati. Pratim i sto pises o filmovima i serijama, makar ne komentiram, i mislim da su ti recenzije sve bolje i bolje. Sto se filmova tice, ne dijelim uvijek tvoj ukus, al s knjigama za sada 4 od 4!
|
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 29/04/2022 : 16:59:50
|
quote:
Originally posted by fandango
Pratim topik, pisi dalje, veselim se citati. Pratim i sto pises o filmovima i serijama, makar ne komentiram, i mislim da su ti recenzije sve bolje i bolje. Sto se filmova tice, ne dijelim uvijek tvoj ukus, al s knjigama za sada 4 od 4!
Danas kad procitam neke svoje pocetne recenzije nisam skroz zadovoljan, ali tako je to na pocecima
Drago mi je da pratis, ici ce ovaj topic dalje, nadam se konzistentnim tempom |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 30/04/2022 : 19:06:47
|
Richard Osman: Thursday Murder Club / Klub istražitelja ubojstava četvrtkom
Nešto me u zadnje vrijeme lovi želja za kriminalističkim romanima pa bi ovaj travanj i svibanj mogli biti tematski obilježeni. Ovog tjedna sam u ruke uzeo malo lakšu literaturu, suvremeni, nekonvencionalni, feel good (ako je to moguće) krimić. Richard Osman, autor ovog romana, je navodno veliki celebrity u UK (premda nisam prije čuo za njega) te je njegov spisateljski debi bio vrlo iščekivan na Otoku i po izlasku prodavao vrlo visoke tiraže.
U romanu pratimo većinu vremena četvero umirovljenika, Joyce, Elisabeth, Rona i Ibrahima koji su korisnici Cooper's Chasea, naselja za umirovljenike u Engleskoj. Obzirom na likove i mjesto radnje roman ima taj laganiji, duhoviti i vrlo topli dojam. No, na početku, kroz prvih 100 stranica nisam bio pretjerano oduševljen. Puno je toga izvijeno do granice nevjerojatnog i da bi radnja funkcionirala puno toga silom mora sjesti na svoje mjesto. Također, puno je usputnih umetanja sveprisutne političke korektnosti i vidnog favoriziranja određenih likova i ideja. U to vrijeme sam bio i sklon odustajanju jer su stvari išle sporo, a opet isforsirano te s nemalim brojem jednostavnog i ne tako opipljivog humora.
Negdje oko sredine romana dogodio se zaokret u mom dojmu. Do polovice se i poslažu još neki dijelovi premise i događaju se još neki bitni zločini koji su na stolu da ih ova nesvakidašnja ekipa razotkrije. Nakon toga i sam autor kao da se opustio i shvatio koje kvalitete nudi roman u kojem su glavni likovi okruženi smrću među svojim sustanarima i idejom da im je život na zalasku, a istovremeno se bacaju u istrage ubojstava paralelno s lokalnom policijom. Emocije sve više dobivaju na težini, otkrivaju se neke zaboravljene i bitne priče iz prošlosti i shvati se na što su sve ljudi spremni zbog afekcija i simpatija prema drugima. Kod svih likova se razotkriju neke njihove slabosti, nesigurnosti i svi postanu "jednaki" u turbulentnim i (katkad) turobnim životnim vremenima. Sam centralni misterij je fragmentiran na više zbivanja i njegovo konačno rješenje je zadovoljavajuće. Do finiša roman je vrlo čitljiv, emotivno angažiran i zanimljiv čitatelju.
Dugo nisam doživio ovakav zaokret u dojmu i "iskupljenje". Od naoko dosadnog, isforsiranog novovalnog "krimića" do priče pune emotivnih obrata, tajni i determiniranih likova. Iako ne obiluje nekim nezaboravnim trenucima i visokom kvalitetom, ipak za jedno lakše čitanje sasvim solidan izbor. Neki od likova prirastu srca, u nekima se čovjek pronađe i drago mi je da postoje krimi romani koji imaju i taj jedan dodatni emotivno-afektivni aspekt. Radujem se čitanju nastavcima.
3.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 02/05/2022 : 13:31:16
|
Za početak tjedna i pošto sam u nekom modu kad čitam krimiće, evo jednog prisjećanja na kraljicu žanra.
Throwback #2
Agatha Christie: Murder on The Orient Express, Murder of Roger Ackroyd, Death on The Nile
  
2017. uoči izlaska nove adaptacije poznate priče, konačno sam se odlučio uzeti jednog Poirota u ruku i vidjeti što je privuklo milijune čitatelja. Orient Express je mnogima već poznata i (više puta) viđena priča tako da ne treba za nju neka posebna uveritra. Agatha osim što piše jako dobre zaplete i misterije te izvuče uvijek jako dobra, logična i neočekivana rješenja, jako dobro dočarava atmosferu i krajolik. Putovanje luksuznim vagonom kroz Europu je vrlo vjerno dočarano i osjeti se da je Christie za života puno svijeta proputovala zahvaljujući profesiji svog supruga. Pored ekscentrične postave likova, odnosno Poirotovih suputnika, stvara se zamršen, naoko jednostavan zločin koji otkriva neke tajen iz prošlosti i nudi prilično genijalno rješenje. No, osim dosta pamtljivog zločina, ova knjiga jako dobro karakterizira Poirota i stavlja ga pred vrlo delikatan test spremnosti na kompromise i osudu. Sve u svemu, tko nije do sada pročitao, ovo je možda najelementarniji Poirot i generalno jako dobar krimić.
Smatram da bi se Poirot serijal mogao podijeliti na romane koji se zbivaju na putovanjima i raznim prijevoznim sredstvima te na one koji se događaju u Velikoj Britaniji, najčešće u finim rezidencijama raznih dobrostojećih ljudi. Roger Ackroyd je jedan od potonjih i ovaj roman se i dan danas smatra među kritikom jedan od najboljih krimi romana ikad napisanim. Osobno ne mogu se ne složiti. Iako od Christie sam pročitao tek maleni dio njenog opusa, ipak ovaj roman, uz And Then There Were None (10 malih crnaca u prijevodu) je nekako najkompletniji i najusavršeniji u formi. Od samog početka imamo hladnokrvno ubojstvo, školski postavljeni set tragova, nekih lažnih i pravih, prijatne i neprijatne sustanare i mještane te odmetnutog sina na kojeg se lijepi sumnja. Sam roman je i zanimljiv zbog perspektive iz koje ju pratimo jer je pripovjedač jedan od članova kućanstva. Roman će ostati upamćen po svom tada šokantnom twistu, koji možda danas ne bi toliko začudio, ali svejedno predstavlja vrlo značajni uradak u žanru. Meni do sada najbolji Poirot roman, klasična detektivska priča, tipični britanski krajolik, Poirot rastrgan između velikog broja tragova i likova te dosta upečatljiv kraj. Ovaj roman ima sve što treba imati.
Smrt na Nilu sam pročitao isto tako uoči izlaska filmske adaptacije (koja nije oduševila baš). Ovaj roman se malo razlikuje po tome što je uvertira značajno sporija te se upoznajemo s likovima prije nego što ih sve spoji putovanje u Egiptu. Centralni zločin se odvija negdje oko sredine knjige te bi neke mogla obeshrabriti takva nekarakteristična "sporost" romana. No, to bi bilo pogrešno. Upravo zbog velike pažnje posvećene uvođenju likova i njihovih dosta specifičnih odnosa i interakcija, ovaj dinamičniji dio dobiva dosta na dubini i težini. Nakon što se dogodi ubojstvo, likovi su poljuljani, šokirani te se, naravno, počnu otkrivati stvari koje su prije bile sakrivene od nas čitatelja. Iako kreće uvjerljivo najsporije, do kraja romana ovdje ima podosta akcije i dinamike, čak pomalo nekarakteristično za Poirot roman. Upravo ta raznolikost i široka amplituda u dinamici radnje je veliki forte ovog romana koji obogaćuje dosta stroga žanrovska pravila i daje dušu serijalu, zbog čega taj serijal ima posebnu draž. Nitko to ne piše kao Agatha Christie.
Ova 3 romana sam pročitao i odabrao za ovu recenziju jer nekako smatram da su najpopularniji, ali i najznačajniji među brojnim romanima i pričama o Herculu Poirotu. Naravno, ima toga još i veselim se dati priliku nekim manje poznatima (već sam pročitao i prve 3 knjige objavljene u serijalu), ali i ostalim serijalima kraljice žanra. |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 04/05/2022 : 14:51:12
|
Raymond Chandler: The Big Sleep / Veliki san
Kad sam već u fazi čitanja krimića i misterija, onda bi bio red da uvrstim u red čitanja i klasike žanra. Listajući bilo koju listu top krimića otkrit će se među naslovima i ovaj popularni roman. Ovo je prvi roman u kojem se pojavljuje Philip Marlowe, Chandlerov poznati privatni detektiv koji istražuje i njuška svakojake tajne i zakulisne igre u Los Angelesu 30-ih i 40-ih.
Roman je napisan u 1939. te je vrlo vjeran produkt svojega doba. Pod time mislim da ima dosta zastarjelog žargona i fraza koje u originalu mi nisu bile toliko poznate. Usto, karakterizacija likova i odnosi u društvu su podosta konzervativni i zastarjeli tj. žene su ovdje najčešće tihe, povučene te koriste uglavnom svoj šarm kako bi postigle što žele. Tipično noirovski. Marlowe je vrlo blizak stereotip privatnog detektiva u bogataškom gradu. Vrlo pričljiv, dosjetljiv i ne pretjerano povučen, sklon uvući se u konflikte brzinom munje. Prevladava u njemu neki čudan, prikriven, ali vrlo old school smisao za pravdu. Čitajući roman iz njegove perspektive teško je bilo dobiti na objektivnosti, a zbog kratkoće romana, sporedni likovi i njihove smicalice se vrlo sporo i razlomljeno odmotavaju i otkrivaju. Premda roman ima oko 180 stranica i čini se kao neki easy read, zbog dosta otegotnog i zamršenog postavljanja misterija i njegovog rješavanja nije bilo baš najtečnije.
Premda ima jako dobrih interakcija među likovima i cijela ta starinska atmosfera zna biti zavodljiva, ipak ne mogu reći da sam se nešto pretjerano udubio i da me nešto pretjerano zaintrigrao ovaj roman. Zašto? Prije svega, i nakon pročitanog romana cijeli misterij i radnja te ono što se izdogađalo su dosta nejasni, magloviti i nepotrebno razvučeni. Od vrlo skromnog setupa do odlaska u dužinu i širinu, Marlowljev zadatak i njegovo otpetljavanje dosta zamršenih odnosa u L.A.-u nije ostavilo nekakav konkretan i koherentan dojam. Ni za što što se događalo ovdje me nije bilo pretjerano briga jer se ni ne stvara takva relacija prema čitatelju. Upravo zbog toga nekakva osrednja ocjena ovome. Možda bolje funkcionira u filmu ovo, morat ću pogledati. I dalje preporuka za neke kojima bolje sjeda noir i koji vole nepouzdane pripovjedače.
2.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 11/05/2022 : 23:43:14
|
Andrzej Sapkowski : The Last Wish / Posljednja želja
Znam da je original pisan na poljskome, ali vjerojatno je poznatija po svojem prevedenom naslovu.
Nisam nikada igrao videoigre na temu Witchera niti sam pogledao Netflixovu seriju. Ništa od toga zasad jer prednost sam dao čitanju knjige koja je to sve stvorila. Igrice imaju gotovo mitski status, serija je jedan od većih hitova Netflixa pa sam pretpostavio da ovo mora biti nešto uistinu dobro. Nisam se prevario.
Posljednja želja je prva knjiga objavljena o Witcheru, odnosno Geraltu od Rivije. No, mnoge ju liste navode kao nultu knjigu jer je ovo zapravo zbirka novela u kojem pratimo razne Geraltove avanture. No, nije ta knjiga zato ništa manje bitna. Iako priče nisu tijesno povezane, postoje neke labave poveznice među njima te ima bitnijih likova koji će se i poslije pojavljivati (vjerojatno). Svaka od ovih priča ima slični tijek. Negdje se počnu otkrivati mračne sile, Witcher je u blizini ili ga netko angažira i kreće sukobljavanje. No, ovo je samo moj banalni prikaz. Priče nisu ni izbliza tako jednostavne i dosadne, već su punokrvna avantura i interakcija među likovima.
Ono u čemu ova knjiga briljira su jedinstvena atmosfera, široki spektar raznih likova, ali i relevantnost i mudrost koju Sapkowski daje svojim pričama. Witcher je klasičan dark fantasy u kojem se susreću brojni poznati elementi iz tog žanra. Ono što me iznenadilo je da je Sapkowski bio inspiriran i nekim poznatim bajkama i pričama koje se naziru kroz radnje. Likovi, premda mnogi prolazni, dobro su ocrtani, imaju svoje isticljive osobine i pamtljiv karakter. Teme, motivacije i ambicije ljudi u ovom alternativnom svijetu su i danas primjenjive na naš svijet i svidjelo mi se to koliko sam mogao neke paralele vući. Sapkowski je pokazao i sjajnu dovitljivost, njegovi dijalozi nikad nisu dosadni te jako dobro barata i miješa prepričavanje, akciju i statične scene. So far so excellent.
No, ima jedna manja zamjerka zbog koje ne mogu baš dati najvišu ocjenu ovom stripu. Sapkowski premda bogato iscrtava svoj svijet, nije u punoj snazi ušao u worldbuilding. Ima tu svakojakih bića, lista bi bila povelika. Zanimljivo je i što je dosta imena tih bića hibrid poljskog jezika pa je i nama razumljivo. No, imam osjećaj da većinu romana nije uistinu "postavio pravila" u tom svijetu. Kao da ima par praznina u događajima i hijerarhiji tog imaginarnog svijeta. No, imam nadu da će ubuduće i to biti ispunjeno i da će ovo biti odličan serijal.
Svakome tko ovo nije čitao, a ljubitelj je malo mračnijeg fantasyja, definitivno preporuka za ovo. Ja nisam nešto pretjerano iskusan u ovom žanru, ali nije ni bitno jer kvaliteta ove knjige i njeno bogatstvo radnje i likova na relativno malo stranica je bilo vrlo ugodno iznenađenje. Definitivno očekujem da će uskoro na ovom topicu osvanuti recenzije i narednih knjiga.
4.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
bonjovi4ever
stripovi.com suradnik
Croatia
1325 Posts
Member since 09/10/2007 |
Posted - 12/05/2022 : 11:35:33
|
Meni je Posljednja želja bila vrlo dobra, nju bih još mogao preporučiti, ali ostatak ne.
Sapkowski ima dobre ideje i zanimljive likove, ali njegov stil pisanja (pripovijedanja) mi ispočetka nije baš odgovarao.
Nekako mi je preštur i katkad površan, osobito u opisima, i dok sam čitao drugu knjigu iz serijala, odnosno zbirku priča, počeo mi je opadati interes pa sam na kraju odustao.
Osobno mi sama kvaliteta pisanja (izražaja) nije na razini ideja, a i priče su počele djelovati na isti kalup.
Odgovarala mi je tematika i priče su svakako zanimljive, ali eto, ne smatram Sapkowskog pretjerano kvalitetnim piscem.
Iz neke osobne perspektive, King ga po tom pitanju poprilično nadmašuje.
|
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain |
Edited by - bonjovi4ever on 12/05/2022 11:37:09 |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 13/05/2022 : 10:13:25
|
Svakako da zasad ću pročitati nastavak Sword of Destiny. A sad, u kojem će smjeru se kretati kvaliteta serijala, ostaje za vidjeti.
King je King, od modernih pisaca (po mom sudu) malo njih se može mjeriti s njegovim smislom za pripovjedanje i kretanje među raznim žanrovima. |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 19/05/2022 : 10:06:16
|
Throwback #3
George R.R. Martin: Game of Thrones / Igra prijestolja
Ili Kako rastegnuti i odbijati završiti serijal
Nakon dugo vremena kad sam čitao izrazito rijetko, sjećam se da me prije 10-ak godina ulovila prava pomama za čitanjem i posjedovanjem knjiga. Ova knjiga je bila prva za koju sam svojevoljno dao novce, a da nije poklon za nekoga ili tako nešto. Još se sjećam te plave male debeljuce koja je mogla stati i u neki veći džep. Ako mi je It najdraža knjiga, ovo bi mogla biti prva pratilja. U to vrijeme je HBO-ova serija tek izbacila prvu sezonu i o njoj se pričalo tek kao o nečemu što ima potencijala.
Pošto vjerujem da je velika većina forumaša ovo ili pročitalo ili vidjelo u obliku adaptacije, sa sadržajem ne trebam zamarati. Na ovih cca 800 stranica putujemo na razna mjesta imaginarnog svijeta Sedam kraljevina, učimo da godišnja doba nisu onakva kakvima se čine i vjerno pratimo nekolicinu pripovjedača. Martinov worldbuilding je ovdje dobio izvrstan početak, takvo bogatstvo opisa, običaja, povijesti, a opet nikada prezamorno. Iako nisu svi likovi jednako zanimljivi, njihovi odnosi, značaj u priči i potezi, sve je to u ovoj prvoj knjizi bilo neopisivo interesantno. Nije nimalo lako postići da na tako velikom broju stranica konstantno čitatelj uživa, upija i želi još. I nema trenutaka kad bih rekao da je knjiga dosadna. Sve radnje su manje više napete, imaju fokusa i (barem tada) nisu stvarale potencijal za razvlačenje unedogled.
Svi se sjećamo kako završava ova knjiga te je to jedan od pamtljivijih twistova u tom žanru i nešto što će poslije definirati Martina i njegove odnose prema likovima. Epiteti poput toga da je on američki Tolkien ipak mi ne stoje jer, osim što se bave sličnim žanrom, ipak nemaju previše dodirnih crta. Svaki je kvaliteta na svoj način.
No, ono što baca sjenu na ovaj briljantni prvi dio (za koji bih rekao da može i biti standalone roman) su stvari koje su se poslije događale sa serijalom. I nemaju nužno ni veze s objavljenim romanima. Da se razumijemo, meni je svih 5 do sada objavljenih knjiga bilo u najmanju ruku vrlo dobro. 2.knjiga mi je bila malo razočaranje pri kraju. 3.knjiga se vraća na visoki nivo, ali svojom brutalnošću nekada pretjera, kao da se na silu želi svima svidjeti. 4.knjiga je žrtva neobičnog editinga te ispada suhoparnija i konfuznija od drugih sa svojim mnoštvom likova. 5.knjiga ide na široko i na dugo te joj je amplituda kvalitete previše kaotična i oscilatorna, ali sam guštao. I onda dođemo do današnjeg dana. HBO-ova serija je završila prije 3 godine i izmislila svoju, prilično traljavu, verziju obećanih nastavaka. Martin je datume za izlazak 6., navodno pretposljedne, knjige pomicao od 2015. pa sve do unedogled i ne čini se da će tako skoro izaći (ako i izađe). A navodno je tu još i 7. S pravom se svi pitamo i sumnjamo hoće li ovo završiti ikada. A ne može se reći da su ovih 5 knjiga kompletne jer kako je serijal odmicao Martin je proširivao svijet i radnju i naredne dvije knjige će imati ogroman posao raspetljati te čvorove i privesti to kraju.
Šteta, jer u cjelini je ovo izuzetno kvalitetan i zanimljiv, sadržajno bogat serijal. Ima tu fantasyja, ali nije uvijek tako očit i zna biti prikriven naizgled običnim svijetom lišenim magije. Puno je politike, folklora i povijesti, avanture i misaonih dijelova. Serijal je širokog raspona i ne bazira se samo na zmajevima, bitkama, intrigama, već ima ponešto za popuniti svačije ukuse. Baš zato mi je žao što je situacija s izdavanjem takva kakva je i što ovaj serijal ostaje nedovršen. Po mom mišljenju, svaki kvalitetni serijal podrazumijeva da ima nekakav završetak i zatvori cjelinu. Umjesto da se Martin bavi nekim sporednim novelama, možda bolje da završi ovo i spasi legacy. |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
naker
Advanced Member
4553 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 20/05/2022 : 15:28:10
|
Ne znam koliko je ovo istinito, ali navodno su Martin i King svojevremeno bili najbolji pajtaši, ali nakon one saobraćajke King je shvatio da može svakog trenutka umreti pa je nakon toga izbacio milion knjiga. Eh, da je situacija bila obrnuta 
Ali nedostaje mi ovaj serijal, priča oko Dorne mi je bila vrhunska u knjigama dok su ih u seriji sveli na praktički nebitne likove. Fali mi i onaj samoprozvani Targarjen što se na kraju pete knjige sa onom grupom najamnika iskrcava na Vesteros, tačno sam čekao momenat kada će da zagine 
Ovo je trebao da bude autorov magnum opus, ali očigledno da on ima neke druge prioritete i prestao sam da verujem da će ovo ikada biti završeno :( |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1691 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 20/05/2022 : 16:19:00
|
Saosećam sa Martinom na neki način, odnosno, razumem zašto je on izgubio volju da ovo završi - što znači da verovatno nikad i neće. Osim ako ga ljudi donekle ne zaborave.
Postavio je toliko velika očekivanja da više ne može da ih ispuni. Televizijska serija je sigurno ubacila neke nove delove, ali sam kraj se verovatno podudara sa Martinovom zamisli. (Sudeći po nekim izjavama, a i logičan je završetak početne ideje.) Dakle, on, na koga su ljudi navikli da ih iznenađuje na svakom koraku - a za to je više kriva publika nego on sam - dobili bi kraj koji svi očekuju. I to je zagonetka koju on ne ume da reši, a ne bi umeo ni iko drugi.
Ali onaj sveštenik Slanog boga mu nikako nije trebao... 
|
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 20/05/2022 : 16:54:29
|
| S obzirom na gorak okus koji je ostavio kraj hit serije, možda se tu Martinu otvorila prilika da ispravi par nepravdi. Ali u modernom fantasyju nije Martin jedini primjer pisca koji očara s prvih par knjiga i onda kad treba završiti uđe u spiralu odugovlačenja. Neki pisci jednostavno ne mogu pobjeći od sjene koju bacaju njihova monumentalna djela. |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 26/05/2022 : 15:16:38
|
Robert Galbraith: Lethal White
Robert Galbraith je inače pseudonim pod kojim svoje krimiće piše JK Rowling. Neko vrijeme na početku serijala je to bila tajna, koja je po namjernom razotkrivanju digla interes za ovim serijalom eksponencijalno. Ovo je četvrta u nizu knjiga o Cormoranu Strikeu, umirovljenom veteranu rata u Iraku s amputiranom nogom koji je sada privatni istražitelj.
Ima već dosta vremena otkako sam pročitao prve 3 knjige i ovaj serijal mi je drag. Volim krimiće smještene u Britaniji jer mi se sviđa ta malo tmurnija atmosfera, prizemljeniji likovi i dosta tog socijalnog aspekta kojeg manjka u američkim serijalima. Iz istih razloga sam uživao i u krimićima Jo Nesba i Stiega Larssona.
U ovom romanu počinjemo od naizgled bezazlene posjete potencijalne mušterije s jako kriptičnom porukom koja se na nemalom broju stranica rastegne u zavjeru koja seže do samih ministara UK-a. Iako u Westminster dolazimo vrlo brzo u romanu, dosta saznanja dolazi na kapaljku i roman od 750 stranica teško opravdava onda svoju duljinu. Ljubitelj sam dobre razrade, smislenih likova i njihovih postupaka, ali Rowling je ovdje definitivno promašila tempo. Dok nas polagano uljuljkava u istragu, negdje u zadnjih 50 stranice baci pred čitatelja otprilike 80% činjenica i dokaza iz centralnog zločina. Do tada tko dođe, možda i izgubi volju za čitanjem.
Nije riječ o lošem romanu. Dok sam tako sporo kaskao u radnji, ureže se u pamćenje ta posebna atmosfera, osjećaji glavnih likova i njihov privatni život. Iako je kao side plot ubačeno dosta nesretnih ljubava i zatomljenih osjećaja, rijetko kada se ovo čini kao romantična farsa ili kliše.
Premda sam glavni lik je prototip mnogih detektiva iz nekih ranijih američkih krimića, Strike je ipak puno drukčiji i ne naglašava toliko svoju komponentu prošlosti, već se više zaokupljamo njegovim razmišljanjima u sadašnjosti. Upravo kroz prizmu njega i njegove pomoćnice Robin većinu toga ovdje doživljavamo i dosta je lijepo to učinjeno.
U konačnici, jedan sasvim dobar krimi roman. Ljubiteljima dosadašnjih knjiga o Strikeu definitivna preporuka. Rowling već neko vrijeme dokazuje da zna pisati i za odrasle, ali ovdje je možda po prvi put precijenila svoje umijeće i inspiraciju te nepotrebno dugo i široko zabrazdila.
3.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
prop_ovednik
Senior Member
.jpg)
Croatia
1480 Posts
Member since 13/01/2008 |
Posted - 26/05/2022 : 15:43:45
|
| Peti je razdužila još više :) Malo se uhvatila odnosa među likovima, ali rekao bih da je nepotrebno toliko baš toga ubacila. Inače, baš sam jučer u knjižnici uzeo "Klub istražitelja ubojstava četvrtkom", zainteresirao me tvoj opis... |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 15/06/2022 : 10:23:16
|
Nakon male stanke, budi se topic uz prigodan naslov
James S.A. Corey: Leviathan Wakes / Buđenje Levijatana
Već dulje vremena po internetu slušam hvalospjeve na ovaj serijal i na Amazonovu seriju nastalu prema njemu (The Expanse). Iako sam deficitaran po pitanju iskustva u čitanju SF opera, odlučio sam se upustiti u taj podžanr s jednim modernijim djelom, a ne Arthurom C. Clarkeom i ekipom. Doći će i oni uskoro na red.
Inače ovu knjigu je napisao dvojac koji se skriva pod pseudonimom jedne osobe. Uvijek je fascinantno zapravo čuti da dvoje ljudi može sjesti za stol i napisati roman i da pritom taj roman valja. A ovdje nemam neki osjećaj da postoje kreativne razlike ili "dva drukčija glasa". Sve je jako konkretno i kohezivno, domišljato i uvjerljivo.
Kroz roman pratimo dvije perspektive, kapetana Holdena i detektiva Millera. Kroz knjigu pratimo njihova dva odvojena puta, ali polako ih počnu spajati zajednički ciljevi. Roman se zbiva (naravno) u budućem svijetu u kojem je čovječanstvo koloniziralo velik dio Sunčeva sustava gdje su nastale sad već poštene kolonije i civilizacije. Jedno od središnjih mjesta je i Belt, sačinjen od asteroida između Marsa i Jupitera. U ovom svijetu je putovanje svemirskim brodovima raznih veličina uobičajeno, a bacanje oružja za masovno uništenje gotovo pa uvriježena vojna taktika. U takvom svijetu naravno da ljudskost i socijalni život poprimaju drukčiju dimenziju te ima tu pomalo distopijsku notu masovnih okupljanja, rezigniranosti i mentaliteta krda. I u takvom sirovom okruženju likovi uspijevaju pronaći neku notu ljudskosti, emocija i sentimentalnosti te u trenucima najtežih odluka i dilema razmišljaju kao realna ljudska bića.
Nakon pročitanog cijelog romana, ne mogu reći da ima neki klasični tijek radnje uz sva pravila koja idu uz to. Postoji taj neki centralni zaplet i (donekle) rasplet, odnosno uvertira za nastavak. Ali imam osjećaj da su autori ovdje tek "pripremili stol" za ono što nas čeka u ostatku serijala i da je ovo bilo više upoznavanje s protagonistima i velikim problemom koji se stavlja pred čovječanstvo. Kad su takve velike teme u pitanju, često romani ne uspiju opravdati svu tu pompu iz radnje. Tako i ovdje sam odabir glavnog "negativca" i prijetnje za ljudski rod mi i nije bio baš najzanimljiviji i pomalo je ispao jeftin poligon za kakav-takav sukob. Autorski dvojac dosta težine u knjizi stavlja na zakone fizike u svemiru i gravitaciju. Nisam sklon fizici i ne mogu reći da baratam sjajno njome, ali po pročitanim dojmovima bilo je dosta znanstvenih nejasnoća u knjizi. Neću uzimati ovo drugo kao veliki minus, ali svakako ne ide u prilog knjizi.
Ima knjiga svojih impresivnih strana, prije svega to kako pisci ne prezaju pri postavljanju monumentalnih scena i dvoboja. Nema tu prevelikog eventa te nekada opisi i događanja, premda opisani dosta formalno, znaju izazvati onaj "wow" efekt. Izuzetno je dinamičan roman i s tim dvama perspektivama uz konstantni ritam izmjena dobiva se stalno na svježini i zanimljivosti pri čitanju.
Sve u svemu, roman je uspjeh. Lansirao je vrlo praćen i omiljen serijal među fanbaseom. Na sasvim uvjerljiv i blizak način je prikazao kako bi to izgledalo kada bismo se otisnuli u daljnje planete te sasvm dobro barata običajima i životom na drugim planetima. Vidljiva je inspiracija drugim velikim djelima žanra, ali i takvi trenuci izazovu zadovoljstvo. Zbog možda antiklimaktičnog zapleta i nedostatka neke veće konkluzije (silom prilika, tek je 1. od 9 romana) ovaj roman nažalost mora ostati "samo" na ocjeni vrlo dobar.
4/5
Dodatak: Butcher of Anderson Station
U ovom serijalu između romana su povremeno izlazile i kratke priče koje su kasnije okupljene u kolekciju Memory's Legion. Tako je i ova priča bila prva objavljena. Radnja se zbiva prije Leviathan Wakes i govori nam o Fredu, dosta bitnom sporednom liku iz knjige te priča njegovu priču o neslavnom događaju koji ga je u očima javnosti obilježio te pojašnjava zašto i kako je napravio zaokret u životu. Iz dvije različite perspektive i bez previše očite ekspozicije, dosta zanimljivo i dinamično. Ima tu podosta emocija i razmišljanja o svojim postupcima, dosta je intimno. No, nedostaje neki jači storytelling i možda pokoji detalj. Dosta dobra kratka priča, ali nije ju ni grijeh propustiti.
3.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
fandango
Senior Member
1612 Posts
Member since 10/06/2004 |
Posted - 16/06/2022 : 11:27:14
|
Taman zavrsavam Budjenje Levijatana, jos malo imam do kraja, i slazem se s vecinom napisanog. Decki dobro vode radnju, roman je uzbudljiv i napet, glavni likovi super, a i fizika mi je ok, i meni se roman svidja. Jos desetak poglavlja do kraja, onda cu citat nesto drugo, pa nastavljam s Prostranstvom.
|
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4352 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 10/07/2022 : 12:55:08
|
Donna Tartt : The Secret History / Tajna povijest
Nakon dosta tematskih čitanja trilera i SF-a, odlučio sam malo promijeniti ploču. Iako se ovaj roman deklarira kao psihološki triler, ne bih ga takvime okarakterizirao.
O spisateljici ne znam puno, osim da u 30 godina dugoj karijeri, ima objavljena tek 3 romana. To nije nužno loša stvar jer može se steći dojam da je fokus na svaki od njih bio velik i pedantan. Prema tematici i stilu, Tartt je očito veliki poklonik klasične filologije te antičke kulture. U romanu putujemo na hampdenski koledž, po svemu običan east coast koledž, osim po pitanju misteriozne katedre za grčki na kojoj je jedan profesor i njegova mala skupina "posebnih" učenika. Bez obzira na visoko potenciranu misterioznost koju Tartt, nekada i na silu, pokušava unijeti, pripovjedanje i okolnosti u romanu su jako svakodnevni i ne previše maštoviti.
Ono što mi je prvo upalo u oko je da radnja i likovi jako podsjećaju na Dead Poets Society film, ali i da ima tu još ponekih elemenata poznatijih djela. Originalnost definitivno nije forte ovog romana i s obzirom na solidnu duljinu, ne donosi bogato čitalačko iskustvo kakvo sam očekivao. Likovi su redom antipatični i nespojivi sa stvarnošću, izuzetno puni loših navika i toksičnih stavova prema životu i okolini. Sva ta njihova "posebnost" mi je vrlo brzo isparila i postala samo paravan za nekakvu lažnu i površnu osebujnost. Općenito sve radnje i zapleti (kojih doduše nema puno) su prikazani većima nego što ustvari jesu. Premda premisa nije tako loša i primorala me na daljnje čitanje, zaplet i glavni događaj nekako prazno i zbrzano dođu, usprkos tome što se neki opisi i stanja likova opisuju nadugo i naširoko.
Jako dobra strana knjige je sadržajan opis antike i njene kulture, osjeti se strast autorice prema toj tematici i dobro poznavanje građe. Iako roman nema klasičnu uvod-zaplet-vrhunac-rasplet strukturu, upravo zbog nepouzdanosti pripovjedača i njegovog katkad jako kratkog attention spana, roman dobiva neku notu privlačnog i psihološki dubljeg. Čak i kad se roman dotakne pravih emocija i uđe u neke dublje karakterizacije i smmisao, nažalost se prekratko na tome zadrži i to zna izazvati frustracije.
U suštini solidno čitanje, ali ništa više od toga. Pred kraj, Tartt uđe u jako dobar niz i sam kraj je smislen i dobro učinjen, ali to je premali uzorak da bi suštinski promijenio osrednji dojam knjige. Mogu reći da sam shvatio generalni smisao romana, ali očekivao sam više. Ne smeta me ni manjak neke napete radnje i misterije, no za ovako dugačak roman nedostajalo je podosta elemenata. A nije pomoglo ni to što su neki momenti i većina likova bili apsolutno frustrirajući. Šteta jer se vidi da Tartt zna pisati i ima jako dobar vokabular i smisao za opisati stvari i stanje uma, ali kao da je skrenula fokus na neke manje vrijedne stvari ovdje.
3/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
Topic |
|
|
|
draperovi dnevnici
