| Author |
 Topic  |
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
 Posted - 21/08/2022 : 10:37:49
|
pcoro i slajer, što biste vi čitali?
stavio sam neke prijedloge, kiky se slaže, poncho također izgleda. što vi kažete?
ljudi, kako vam se čini Dok vas smrt ne rastavi ili Netko nas zove odozgo od DD?
ovu mno revoluciju koju predlaže pcoro nemam.
dugo nisam čitao pravog zagora, recimo mogao bih Neravnu borbu.
možemo staviti 5-6 stripova, jer sve su to zapravo jednodijelne priče (osim zagora), pa nam je u usporedbi sa sagom malecno. |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/08/2022 : 10:43:11
|
a što se tiče sage, mislim da imamo konsenzus da se radi o vrhunskoj stvari. naposljetku je i pcoro prihvatio taj pravac. lijepo smo čitali i podružili se ovoga ljeta. da, šteta što više nema OVAKVOG mnoa, ali ostaje nam rečitanje svakog ljeta izabranih klasika.
za sagu u cijelosti dajem 9/10. a ovim ponovnim čitanjem i razgovorom sam ju utvrdio i ulazi mi u memoriju vrijednih stvari. |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3475 Posts
Member since 31/08/2007 |
|
|
SlajeR
New Member
Yemen
268 Posts
Member since 10/06/2003 |
Posted - 21/08/2022 : 18:03:31
|
quote:
Originally posted by stinky
pcoro i slajer, što biste vi čitali?
stavio sam neke prijedloge, kiky se slaže, poncho također izgleda. što vi kažete?
ljudi, kako vam se čini Dok vas smrt ne rastavi ili Netko nas zove odozgo od DD?
ovu mno revoluciju koju predlaže pcoro nemam.
dugo nisam čitao pravog zagora, recimo mogao bih Neravnu borbu.
možemo staviti 5-6 stripova, jer sve su to zapravo jednodijelne priče (osim zagora), pa nam je u usporedbi sa sagom malecno.
što se mene tiče može. Ovo što si predložio nisam odavno čitao a od Zagora može bilo šta iz Odabranih priča primer Brodolom na Misuriju,Očajnički poduhvat i Na ratnoj stazi. |
Opusti misli i uci plivati.. |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3475 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 24/08/2022 : 15:52:22
|
| Slegnio sam još dojmove oko zavrsnog ciklusa Mister Noa... uz more domaćeg vina, pa čak i pokoju caipirinhu. Ovo je zaista briljantan prikaz ne samo epike naslovnog lika i njegovog svita nego života općenito. Cijeli ciklus je ukuono za 9, možda je falilo u nekim epizodama još malo onog nečega, pa zato 9. |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2409 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 25/08/2022 : 08:42:58
|
Šta ja znam, pročitala se ta saga, ali opet se pokazala kao tvrd zalogaj za analizu. Puno je to priče, 1700 stranica i onda se htio ne htio čitatelj pogubi u pojedinačnim pričama.. meni je recimo razočaravajuće da je samo par ljudi kroz svo ovo vrijeme uopće komentiralu sagu, i u ono doba kad su izlazili maksiji i danas kad je Veseli četvrtak objavljuje u sveskama. Meni fali doživljaj mase. Žao mi je da nema recenzija, makar neka kratka pa da ispod nje ima tisuće komentara, kao za sve najvažnije Bonelli priče. Jer ova saga nije samo običan strip nego i Nolitin ali i naš oproštaj od stripova našeg djetinjstva. Ok, oni još uvijek izlaze, ali više nisu jednako dobri (osim Teksa  ) i manje nas zanimaju.. (govorim o Bonelliju).
Zato mi saga nije samo priča o Brazilu i Mister Nou nego i o nama, čitateljima koji smo sve to pratili i na tome odrastali, a onda kroz godine shvatili da stvari ipak nisu kao u stripovima i da ribari ipak neće pobijediti moćnu kompaniju, kao u Atlantiku. I da su se vremena promijenila i da stripovi pomalo postaju stvar prošlosti. Ne znam se točno izraziti, ali ima nešto oporučno u sagi, priči koji je izbacio iz sebe ostarjeli stripovski mogul, ponegdje naivno, ponegdje zbrzano ali definitivno iz srca. Možda je Stinky to najbolje sažeo:
quote:
Originally posted by stinky
..nije toliko presudno da se svijet mijenja (tome se može oduprijeti, uvijek postoji način na kraju krajeva, a to je i pokazala ova završna saga!!), već ta doza sjete i melankolije dolazi sa svim živim, i sve što je živo dolazi na kraj puta (za ovaj svijet) i ono što je tužno da je Nolitta došao pred kraj puta. To je ono odlučno što se promijenilo i zato ovu odjavu na svakom koraku prati duboka melankolija. Zato dvosmislen završetak, bez obzira što se našalio sa sobom, ipak ostaje nešto tužno u tome što krokodil jede tukana. A i onaj OKAY preko čitavog kontinenta, kiky, također je dvosmislen, jer je to s jedne strane vjera i nada, a s druge posvemašnja amerikanizacija, upravo ono u ime čega, i protiv čega, Nolitta piše ovu odjavnu priču.
Ipak je ta dvosmislenost pogođena, jer niti se kilavo cmolji, niti se automatski naivno prelazi preko razdrtosti svijeta. Krokodil jede tukana, da, ali prije toga je tukan umješno ispričao što je trebalo, nije patetično naricao, sve je rečeno jasno i krokodil to nije i ne može poništiti.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 25/08/2022 : 11:41:37
|
quote:
Originally posted by pcoro
meni je recimo razočaravajuće da je samo par ljudi kroz svo ovo vrijeme uopće komentiralu sagu, i u ono doba kad su izlazili maksiji i danas kad je Veseli četvrtak objavljuje u sveskama. Meni fali doživljaj mase.
Pa ovdje bih se ja složio s tobom, makar možda u malo drugačijem tonu, ali da, u osnovi i ja sam uvijek za priču. Nikakav sadržaj, ali ograničimo se sad na strip, ne završava s pukim "pročitao sam" ---- i onda se odloži na policu.
Tu je onda odrezan čitav jedan svijet, a zapravo baš taj segment razmjene iskustva i mišljenja, čini da strip stoji ili pada. I čini da ti sam posložiš stvari, stvari se postavljaju na mjesto.
Na žalost, nije to samo slučaj sa ovom sagom, tako ti je gotovo u svemu, i ljudi su, umjesto da blaguju strip koji čitaju, potpuno rastreseni i glavinjaju od jednog markosa do drugog markosa što će sljedeće izdati.
Jasno, ovo ima dublje korijene, pričali smo tamo o Heideggeru i "zaboravu bitka" itd. Dobro, ne treba se na toj razini raspravljati, jer to zahtijeva vrijeme, volju, živce itd., ali bi se trebalo smoći snage i stati, pribrati se u trenutak i reći: hej, a što ja to zapravo radim, što sam to pročitao, hajde da vidim ima li tu nečega, o čemu se radi... Takvo zastajanje na trenutak, sabiranje samoga sebe u samome sebi vodi onda ka jednom procesu u kojem se otvaraš, a to opet vodi izgrađivanju u osobu. Ni o Mister Nou nije bezazleno pričati, jer ako se sabereš i pokušaš artikulirati svoj doživljaj, dobivaš taj moment istine i hrabro daješ samoga sebe u svijet, odnosno, drugima na kritiku... a ovo se mora proći, ako želiš biti zreo čovjek. |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3475 Posts
Member since 31/08/2007 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 25/08/2022 : 12:10:49
|
To kažem. Samo, što sad. Barem smo mi lijepo pričali, skupi se nas par i udri.
Samo tako se može djelovati, možda povuče još ponekog (evo, slajer se pojavio), a ostatak ekipe - tko ih fućka;)) Tako je to, kao što nema idealnog pol. sustava, ni savršene države, nema ni savršenog društva čitača stripova. Imamo to što imamo i piči dalje;) |
|
|
|
Poncho
stripovi.com suradnik
Croatia
3475 Posts
Member since 31/08/2007 |
Posted - 25/08/2022 : 12:40:43
|
| Već sam spomenio pa ću ponoviti da kraj Mister noa ima sličnosti s krajem Corta. Corto Maltese nestaje u trenutku u kojem se gubi romantičnost svijeta a tako se i Mister No prekida. |
|
|
|
ordell
Senior Member
Slovenia
1901 Posts
Member since 20/08/2006 |
Posted - 25/08/2022 : 16:35:58
|
Šta je sa Bilottom? DD, ludens specijal, planeta mrtvih itd. Jel netko čitao poslednji broj, velika utjeha?
Vidim da je na naslovnici glava na pladnju. Aluzija na Heroda? |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
ordell
Senior Member
Slovenia
1901 Posts
Member since 20/08/2006 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/08/2022 : 20:39:34
|
da zabilježimo i u antologiju
ZIMSKA ZMIJA KAO KLASIK
http://forum.stripovi.com/topic.asp?whichpage=1162&TOPIC_ID=37611#2519860
Prema uobičajenoj definiciji klasikom se smatra djelo koje se održalo kao trajno, vrijedno i uzorno. Priču koju ovdje čitamo pod naslovom The Red Sand, fanovi zovu jednostavno – Zimska Zmija. Objavljena davnih sedamdesetih prošloga stoljeća (1974.-75.), Zimska Zmija redovito ulazi u top-liste Zagorovih epizoda. Štoviše, u vrhu omiljenih priča, mogli bismo reći jedna od dvije-tri koje se (neformalno) smatraju ... |
|
|
|
SlajeR
New Member
Yemen
268 Posts
Member since 10/06/2003 |
Posted - 31/08/2022 : 16:32:33
|
| čitali se šta ljudi? ja sam završio DD klasik "Dok vas smrt ne rastavi" i to u boji tako da je i ta dimenzija zadovoljena. Sad posle dugo vremena od prvog čitanja ova epizoda još uvek dobro stoji, al me malo zbunijo osećaj da mi nešto nije leglo najbolje? Realno mi je bila u puno boljem sećanju pre. Mislim da ću je pročitat još jednom pre završnog komentara i ocene, čisto na bude da je do lošeg dana.. |
Opusti misli i uci plivati.. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 31/08/2022 : 18:47:14
|
ja ponovio Indijansko ljeto
pa malo pričam s kolegama
o Dok vas smrt ne rastavi sam pisao prije par godina, najfriškije
i da, pomalo mi je pao
stavit ću te stara promišljanja
a znaš što, pročitat ću i sada, pa da pričamo
poncho, kiky, pcoro: predlažem da ispratimo slajera i da svi čitamo Dok vas smrt ne rastavi
volio bih tu dobiti i ordella, jer ovo i jest priča za egzistencijalne analize |
|
|
|
ordell
Senior Member
Slovenia
1901 Posts
Member since 20/08/2006 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 31/08/2022 : 19:15:43
|
evo ti za zagrijavanje, slajer
DOK VAS SMRT NE RASTAVI
«Jednom davno, u nekoj dalekoj galaksiji…» živjeli su - i sada bi ovdje trebalo ići - dugo i sretno. Međutim, u priči koju nam Sclavi priča, oni ne žive dugo i sretno ni u dalekoj galaksiji ni u ovoj, nama bližoj: galaksiji Londona, Engleza, IRA-e.
Dok možemo shvatiti da razdrtosti našega svijeta sprječavaju dug i sretan život, da postoje podjele, sukobi, borbe i da sve to može ići do ekstrema koji se raspadaju na potpuno odijeljene polove koje više nikakva sila ne može sastaviti (pa ni ljubav?), nije baš sasvim jasno zašto udvostručiti svijet da bismo u tom drugom, udvostručenom svijetu («dalekoj galaksiji»), opet imali iste stare sumnje, dvojbe, traženje smisla i zapravo, raspukline koje ne zacjeljuju. Jer, to je, kada se pobliže pogleda, priča koju nam priča Sclavi o dalekoj galaksiji: Dylan stoji zamišljen, zbunjen, potresen, bulji u prazno, katkad se sjeća svega, a katkad baš ničega --> praznina! Monotona, odsutna konverzacija dvoje bića koja bi trebala biti ne manje nego stvorena jedno za drugo! Ali teško je prepoznati to savršeno odgovaranje jedno drugome kada dvoje vodi takve prazne razgovore, pita se o smislu života pa makinalno vodi ljubav (ili:pokušava voditi ljubav?), nakon toga leži slomljeno, tužno, gotovo cmizdri i zaključuje: «Sve nestaje.»
Kažem, teško je shvatiti čemu te daleke galaksije, svjetovi u kojima se napokon realizira nemoguća ljubav koju ne dozvoljavaju razdrtosti 'našega' svijeta… ako i u tom dalekom, zamišljenom svijetu ipak nema satisfakcije, nema ispunjenja i pravo rečeno, nema ni realizacije ljubavi.
I upravo se u ovome pitanju nalazi osnovni prigovor čuvenoj Dylanovoj epizodi. Jednom davno, u nekoj dalekoj galaksiji, bio mi je drag Heyoka i njegova recenzija i sam strip DOK VAS SMRT NE RASTAVI. Otada sam proputovao puno, tražio pravi svijet, došao mu bliže te sada znam bolje. Priča o Dylanu i Lillie je jedan solidan strip, ali ujedno i vrlo konfuzna priča sa vrlo zbrkanim Sclavijem. Najveća mu je snaga ustvari vrlo kratkog dometa. Bazira se na čisto stripskom, fanovskom planu o junakovoj prošlosti. Na tom planu dobili smo solidnu priču o Dylanu policajcu usred irsko-engleskih sukoba, koji je i tada bio mali zbunjenko i napaljenko te se zaljubljivao u svaku. A ova bi trebala biti posebna. Velika, epohalna ljubav, zaručnica, ona koju ćeš ženiti. Što se više sa tog plošnog, stripskog plana isparava u metafizička pitanja o smislu života, kvaliteta se srozava i dolazi do nesrazmjera namjeravane razine i postavljanja problema. Nije lako proturječja koja razdiru svijet, recimo, vjerske ratove, otpisati sa izlizanom frazom «Stigli smo na Mjesec, a još se vode vjerski ratovi.» Možda je obratno: tisućljećima vodimo vjerske ratove, dakle, to nam je nešto važno; putovanje na Mjesec ne može zaustaviti vjerske ratove, ili kakve god. Dakle, onaj tko se zanosi(o) da putovanjem na Mjesec rješava nešto bitno, taj nije promislio dovoljno o čovjeku. Putovati ili ne putovati na Mjesec, to je svejedno. Ali boriti se za nešto, za nešto u što se vjeruje, to baš i nije tako svejedno. Tu se radi o svemu, tu je čovjekovo Da i Ne.
A tu borbu može ili treba prevladati ljubav. S te srane je uspjelo što je Sclavi doveo u vezu IRA-u i ljubavnu priču. To je ujedno i njegov najviši domet, jer razmišljanja o problemu su konfuzna, a rješenja baš slaba, potkapacitirana. Rješenje je zavrzlama, petlja u kojoj je udvostručen svijet, ali bespotrebno, jer se dvojba nastavlja unedogled: ni u drugome svijetu Dylanu nije ništa jasno i prisiljen je, te tako na inferioran način ponovo doveden, razmišljati o problemu ratova, vjere, ljubavi, smisla itd. Upotrebljavamo riječ «petlja», jer je priča o «našemu svijetu (London, IRA itd.)» i «dalekoj galaksiji» doslovno provedena u petlju: valja otvoriti str. 96 pa do 106. Zatim neka se pogleda str. 107-112. I onda neka se vrati na str.3.
Dakle, ako otvorimo početak, str. 3, primijetit ćemo da strip počinje zaobljenim kadrovima, scenama koje se odigravaju u «dalekoj galaksiji». Za razliku od tih kadrova, na str. 9 počinje «naš svijet», scene Londona, Dylana kao mladog policajca itd. Ta su dva svijeta jasno razdvojena i obilježena zaobljenim ili pravokutnim kadrovima, ovisno o kojemu se svijetu radi. Međutim, na str. 96-106 te 107-112 dolazi do preokretanja: «daleka galaksija» obilježena je pravokutno, a «naš svijet» zaobljeno.
Ovaj preokret je klasično mjesto. To je zapravo općepoznato učenje o dva svijeta: možemo ih nazvati pravi svijet i prividni svijet. Prividni svijet se obično označava zaobljenim kadrovima; takav je postupak uobičajen kada se prikazuju fantaziranja, snovi, puke misli i slično. Ono što obično zovemo stvarnost ili bolje rečeno, po čemu raspoznajemo što nam u priči važi kao stvarnost, označeno je redovito oštrim crtama, pravokutni kadrovi.
Pogotovo je u ovoj priči nama lako raspoznati što je stvarni svijet, a što prividni. Stvarni svijet je London, IRA, bombe. Prividni svijet je soba ljubavnika. Ali onda smo, neprimjetno, dovedeni u situaciju da zatvor u Dartmooru uočimo kao zaobljene kadrove, tj. prividni svijet, a sobu koja se nalazi u crkvi na otoku ljubavnika u oštrim kadrovima, što će reći: upravo je otok ljubavnika pravi svijet.
Kažem, taj preokret je klasika. Najpoznatija stvar, već iz kršćanstva. Ovaj svijet, «naš svijet» je samo privid, a pravi svijet je ono nevidljivo, ono čemu se nadamo, vjerujemo i ljubimo. Ime pravog svijeta ne smije se izgovarati uzalud.
Učenje o dva svijeta je klasično mjesto, i ta je slika lijepa. Nije to neki genijalni Sclavijev izum; štoviše, upravo je šteta da se nije držao klasičnih slika, koje u jednoj naivnosti ipak punije i što je još važnije, svakome razumljivo i srcu drago govore o boljemu svijetu. Taj drugi, pravi ili bolji svijet ne može opet biti predmet istih dvojbi o smislu, besmislu, pravosti, krivosti, jer bi to bilo suvišno, pače budalasto udvostručenje. O pravosti i krivosti se pitaš na ovome svijetu i baš zato što se to pitaš, što to ne znaš, učenje kaže da je to prividni svijet. Svijet opsjene, varki, pričina, traganja. Ako si dodao drugi svijet, a taj drugi dodaješ baš zato što ovaj (ti) nije dovoljno dobar, to si učinio zato da u tom drugom dobiješ satisfakciju, ispunjenje, da dobiješ odgovore; zato učenje taj svijet zove pravim
Dylan i Lillie ne mogu doći do realizacije u «našemu» svijetu. Stoga taj svijet i nije pravi svijet, što Sclavi govori kroz brojne epizode DD-a. Sav taj košmar, užasi, apsurdi o kojima piše, upravo su u funkciji progovaranja o tome da sve to ne treba biti, da je sve to laž i privid. A ono što treba biti to je ljubav, istina, lijepo i dobro. Tako je ideja o otoku ljubavnika, o sobi i vjenčanju, to je ideja onog boljeg ili drugim riječima, to je pravi svijet. Preokret je sasvim smislen.
Ali je besmislena razrada, sadržaj, Dylanove misli, geste, ponašanje, odnosi među ljubavnicima. Sve to nema ni najmanje smisla kao sadržaj pravog, boljeg svijeta, svijeta u kojemu tobože dolazi do realizacije Dylanove i Lilliene nemoguće ljubavi. Ova temeljna besmislenost, ogromna Sclavijeva konfuzija, ruši epizodu Dok vas smrt ne rastavi tako da mi ustvari ne možemo reći o čemu se tu radi? Što se uopže želi reći? Što se želi postići? Možemo se vratiti na stripsku, fanovsku razinu i, ako smo to u stanju, oduševljavati se što smo dobili jedan fragment iz prošlosti junaka. Izvan te fanovske razine, u kojoj se odričemo viših pitanja o smislu ljubavi, nemamo onda neku dublju priču. Imamo puku informaciju da je Dylan bio policajac u doba žestokih irsko-engleskih sukoba, da se zaljubio u Irkinju koja se borila za irsku stranu i da je ta priča završila nesretno. Recimo, da je ona poginula, a on se propio. To je ta nesretna priča, ovako izrečena puka banalnost, i idemo dalje. U nove epizode, nove stripske pustolovine.
Međutim se Sclavi zaletio u najviša pitanja. Nije htio samo tu banalnu priču o prošlosti junaka. Upleo je učenje o dva svijeta. Ili da budemo sasvim precizni, uzeo je osnovnu ideju iz jednog drugog poznatog djela. Ne, ne radi se o filmu In the Name of the Father, koji je samo vanjština. Ono unutarnje je doslovno preuzeto iz filma Brazil, 1985.
U filmu Brazil jedan službenik u kafkijanskom Superaparatu živi jednoličnim, dosadnim životom uredskog miša dok istovremeno sanja da je veliki heroj koji će izbaviti ženu svog života i letjeti s njom iznad oblaka. Savršeno organizirani svijet Superaparata pokazuje se kao privid koji zakaže na najmanju poteškoću, recimo zbog jednog kukca. Ispod ulickanosti i glatkog reda, taj savršeni svijet razdiru bombe. No, u svijetu snova nema ni bombi ni razdrtosti. Tu je vedrina, čistina, zelenilo i sklad. Taj je svijet smislena dopuna, tu su naši ljubavnici realizirani zaista. Brazil je tako idejno čišći, barem što se tiče jasnih atributa jednog i drugog svijeta. O njegovim rješenjima se može sporiti na drugome mjestu, a to nije sada predmet. Paradoksalno je, međutim, da je priča Dok vas smrt ne rastavi, premda konfuzna na idejnom planu, konkretnija i punija od filma Brazil, koji je apstraktan i dosadnjikav na momente, jer čitavu stvar premješta na neko neodređeno tlo, distopičnu budućnost. Sclavi je pak povukao pravi potez što je priču stavio na stvarno, povijesno tlo – irsku borbu. Uvođenjem IRA-e i Engleza, bombi i policajaca, priča dobiva meso. Na žalost, to meso isparava kako Sclavi pokušava filozofirati, ali to čini jako diletantski, pa sve ostaje samo na efektu. No, već su i te same naznake nešto, već je to jedan dobar iskorak, pa otuda ocjena 7,5.
 |
|
|
|
Gil-galad
stripovi.com suradnik
Serbia
3544 Posts
Member since 19/05/2008 |
Posted - 31/08/2022 : 22:03:51
|
Mister No završna saga #6/7 - Zaseda na Viktoriji/Lepa gomila kruzeira
Sad sam tek nastavio sa ovim, a vi ste već završili... No, dobro, svakako sam uživao u čitanju osvrta i utisaka. Kad VČ završi za koji mesec, objaviću tekst o celoj sagi. Dotad, lagano čitam...
Ovde se Mister No igrom slučaja obre u Porto Velju, gradu u kojem živi kolumbijski mafijaš Ananas, koji mu je vrlo brzo po povratku u Manaus upropastio avion, jer Jerry nije hteo da radi za njega. Nakon potrage za sinom svog prijatelja i obračuna s revolucionarima u pokušaju, te izvlačenja prijatelja Steliua iz kandži opojne droge, dolazi na red i obračun sa Ananasom.
Mafijaški bos je taj nadimak zaradio zbog ožiljaka na licu i već ta činjenica (nadimak) deluje nekako podsmešljivo. I čini se da, uprkos brutalnosti, taj lik i nije baš tako čvrst, što se Mister No i njegov prijatelj, još jedan pilot, neće libiti da dokažu.
No, mafija ne prašta i sam vrh kolumbijske mafije će se pozabaviti Mister Noom, videćemo već kako.
Nolittin veliki momenat ovde nije vezan za akciju, već nostalgiju. Mesto okršaja je stari brod Viktorija, nekadašnji simbol prosperiteta Manausa iz prve polovine XX veka. Jerry je isprva želeo da je uništi, ali okleva i odustaje, ne želeći da bude ubica istorije, a opet svestan da će neko poput Ananasa želeti da demonstrira svoju moć kroz zloupotrebu nekada lepih stvari... Jer mafija, političari, novopečeni bogataši, nepisano je pravilo, para imaju, ukusa ne. I onda sledi ili pišanje po sirotinji kroz kič ili uzimanje starih simbola i njihovo preobražavanje u nešto što nisu; koliko je samo takvih zgrada u Beogradu... Ili imamo odsustvo arhitekture ili njeno deformisanje. Okej, ovde je reč o brodu, ali je suština ista.
Odbijanjem da digne Viktoriju u vazduh, Mister no ukazuje poštovanje i odanost svetu kojeg više nema, jer videli smo u prvoj epizodi, "nešto se promenilo". Ova priča stvarno raste kako odmiče i sad se već vidi da će od nje ispasti nešto veliko. |
|
|
|
ordell
Senior Member
Slovenia
1901 Posts
Member since 20/08/2006 |
Posted - 01/09/2022 : 12:34:50
|
DOK VAS SMRT NE RASTAVI
Ne razmišljaj. Ionako nećeš pronaći smisla u cijeloj toj priči.
Dylan se trudi razmišljati. Čas gleda kroz prozor čas je u krevetu, bulji u prazninu, u bezdan.
Njemu je sve to besmisleno, i vjerski ratovi i ideali, on samo želi da se svi lijepo slažemo. To je tako malo tinejdžersko, kad se uđe u te neke godine pa te uhvati liberalni duh. Svijet je zao i nemilosrdan, nema nikakve pravde itd. Čak i nastup na sudu je pomalo patetičan ali dobro. Dylan odbija surađivati s nepravdom. Prizna da je Lillie kriva ali krive su i engleske institucije. Ma to je bezveze.
Bolje bi bilo da se prerušio u stražara i onako epski izbavio curu iz zatvora. Makar ih poslije uhvatili ali ispao bi frajer. On to ne može jer nije u stanju napraviti ništa konkretno, ostane mu samo sažaljevati samog sebe.
I to preskakanje iz jednog u drugi svijet jeste malo konfuzno. Mašta u ovom svijetu a opet u snovima gleda u prazninu? Čudno. Pesimizam na sve strane.
Dylan (Sclavi) ne treba bježati jer on je dobar. Što se on uopće mora baviti sa svim tim, pa on je skroz dobar i fin.
Zanimljivo kako se u tom kadru spuštaju prema dole. Dylan je u dilemi. Da ostanem u svom depresivnom i "sigurnom" svijetu ili da se spustim u nepoznato?
Vuče me ljubav ali tu nema jamstva.
Dylan ipak napravi taj skok, u trenutku prepoznanje bitno.
Sve u svemu nije loš strip ali da je ne znam kako dobar, meni nije. Moglo se to bolje razraditi, ovako se Sclavi dotakao životnih pitanja ali je sve to nekako ostalo površno i zbrkano.
|
Edited by - ordell on 01/09/2022 12:36:56 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 01/09/2022 : 13:37:30
|
quote:
Originally posted by ordell
Bolje bi bilo da se prerušio u stražara i onako epski izbavio curu iz zatvora. Makar ih poslije uhvatili
To!!!!
Ta dilema koju Dylan (Sclavi) postavlja je bezveze. Tinejdžerski, kako kažeš (a i ja sam to više puta istaknuo da je Dylan strip za tinejdžere. problem: gotovo svi su danas tinejdžeri. nema zrelih ljudi. tinejdžerska alternativa: volim curu, ali ne volim što je teroristkinja. ovo je tinejdžersko, nezrelo brkanje stvari, sam oda se sada ne raspišem;)))
Kako u Getawayu (Sam Peckinpah) nema takvih klinačkih dilema!!
Njegova žena njega izbavlja iz zatvora i oni imaju potpuni outlaw runaway... i daleko su iznad dilandogovskih klinačkih dilema. Fenomenalna scena na smeću... to Sclavi nikada ne može doseći, jer tu točku slobode on ne poznaje. Sav njegov trzaj jest usmjeren prema takvoj slobodi. Ali ju ne poznaje i zato ostaje u takvim klinačkim dilemama. |
|
|
|
SlajeR
New Member
Yemen
268 Posts
Member since 10/06/2003 |
Posted - 02/09/2022 : 01:42:49
|
quote:
Originally posted by stinky
quote:
Originally posted by ordell
Bolje bi bilo da se prerušio u stražara i onako epski izbavio curu iz zatvora. Makar ih poslije uhvatili
To!!!!
Ta dilema koju Dylan (Sclavi) postavlja je bezveze. Tinejdžerski, kako kažeš (a i ja sam to više puta istaknuo da je Dylan strip za tinejdžere. problem: gotovo svi su danas tinejdžeri. nema zrelih ljudi. tinejdžerska alternativa: volim curu, ali ne volim što je teroristkinja. ovo je tinejdžersko, nezrelo brkanje stvari, sam oda se sada ne raspišem;)))
Kako u Getawayu (Sam Peckinpah) nema takvih klinačkih dilema!!
Njegova žena njega izbavlja iz zatvora i oni imaju potpuni outlaw runaway... i daleko su iznad dilandogovskih klinačkih dilema. Fenomenalna scena na smeću... to Sclavi nikada ne može doseći, jer tu točku slobode on ne poznaje. Sav njegov trzaj jest usmjeren prema takvoj slobodi. Ali ju ne poznaje i zato ostaje u takvim klinačkim dilemama.
baš udjoh napisat da u zadnje vreme imam problem sa DD jer na stranu sve dobre priče Dilan je strip za tinejdžere. iliti u našem vremenu sa tom pomerenom granicom sazrevanja do 30+. :) a kako sam već dobrano preskočijo tu granicu.. sada mi sve te priče imaju mnogo bolji šmek u sečanjima.
|
Opusti misli i uci plivati.. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/09/2022 : 08:47:33
|
Još malo starih komentara
quote:
PYRIPAIS MYRIODERMATIKOS
Dylan je slab za Marinu. Dylan je slab za Lillie. Ne može pustiti da Marina bude Marina, a Lillie pak ne može spriječiti da bude Lillie.
Marinu se mora pustiti da bude Marina. Marina nije slatkasta budalica. Marina može zavrtjeti svijet. Marina je glatka i meka i topla kao ulje. Marina nije ljetni flert klinaca, nego sreća i idila. Kad sretneš Marinu, ne buljiš u ponor. Iskočiš iz tračnica, možda poludiš, plešeš, izgaraš. A onda pustiš da sazrije i da donese sreću i idilu.
To je Marina.
Lillie je drugo. "U potpunoj dezorijentaciji u pogledu demonske prirode ženske ljepote nalaze se naročito same žene, koje to i ne razumiju."
Lillie je ta dezorijentirana, demonski lijepa luđakinja. Nju treba postaviti na mjesto. Ali to ne može učiniti polovični čovjek. Za to treba potpuni čovjek, čovjek sabran i nadasve - budan.
Priča o Dylanu i Lillie je smiješna. Čovjek bi se smijao da se tu, nenamjerno komičnu glupost, nije proglasilo velikom ljubavnom pričom. Ne osuđujem nikoga. Ponajviše sam sam bio taj. Taj veliki proglasitelj. Dovoljno je otići i pogledati moj komentar na recenziju. Neupotrebljiv, ne vrijedi ničemu, a napuhuje se do komičnog velikog balona, izigrava gestu velikog poznavatelja. Jadni smrtniče!
Ali i to je trebalo proći. Zguliti masku.
Možda se sada, kada pišem o Dylanu Dogu, činim preoštar prema Sclaviju. Tako izgleda nekima, mnogima. Ma ne radi se ni o tome. Sve je to nesporazum. U svakom slučaju zaostajem za svojom zbiljom. Ne mogu izraziti to što jesam, pa ispada kao da sam deset tisuća stopa iznad Dugačkog pozdrava, iznad Dok vas smrt ne rastavi. A deset tisuća stopa iznad je oštar zrak, preoštar. Vedrina, sažeže.
Ne radi se ni o tome.
Istinabog, Sclavi je ostao isti. Uvijek jedno te isto, jedno besvijesno postojanje. Ne besvjesno poput većine smrtnika u njegovoj čuvenoj "zoni sumraka". Ali to kod njega su tek mali zračci svijetla, proboj na milisekundu koji ne ostavljaju trajan trag. Zato on nije sabran, nije budan.
Ali prvo o Lillie. I to ne na način deset tisuća stopa iznad, nego prizeman način. Način koji smrtnici traže i mogu pratiti.
Dok je za postavljanje smisaonog okvira ove priče instruktivno pogledati film Brazil, za lik Lillie dobro se upoznati sa filmom Betty Blue (37°2 Le Matin), 1986.
Sclavija je sasvim sigurno privukao lik - ali lik shvaćen kao tip, oblik - sluđene dezorijentirane demonske žene. Filmski 'Dylan' je jači, prodorniji, ali ni on ne uspijeva sasvim. Teško je, jako teško podići, povući demonsku ženu deset tisuća stopa iznad nje same. U filmu ipak junak ima snage za završnu gestu, no bolje da sami pogledate. I razmišljate o Dylanu i Lillie.
Priča o Dylanu i Lilie je smiješna.
Dylan je nesigurno zbunjeno oklijevalo, a Lillie u samopokrenutoj mračnoj imaginaciji poludjela kuja iz pakla koja na momente blista u demonskoj ljepoti. Njihov spoj je nemoguć, ne zbog frazerskog moralističkog propovijedanja o gluposti svijeta, već zbog misinterpretacije muškog i ženskog, ljubavi i seksa. Čak i sam Sclavi to na neki način osjeća, o čemu će još biti riječi. Kažem, na neki način, što upravo znači - ne na svaki, tj. ne razumije to jasno. Kada bi razumio jasno, ne bi ni pisao ovakvu priču, o ovakvim nespojivim ljubavnicima. Ne bi iz tog nesklada radio najveću ljubavnu priču, ili jednu od dvije ili tri. Ali njegova monomanijakalna jednoličnost forsira te nenamjerno smiješne spojeve, tu jednu te istu priču o neuspjelim ljubavima. Kao da bilo što može ići u spoj. Kao da bilo koja žena može biti za bilo kog muškarca. Marina, Lillie, to su prevelike žene za Dylana. Jer on je zaštopan u razvoju, on je tinejdžer, pa čak i ispod.
"Duša je Tisućkožno vatreno dijete, Pyripais myriodermatikos. Deset tisuća se koža mora zguliti da bi se dospjelo do sebe. Sa svakim se ljuštenjem čovjek smanjuje, a vatra se povećava. Kore su i fizika i kemija i biologija i psihologija i filozofija i religija. Oklopi i opne, maske, komore, tamnice, ideje, doktrine svjetonazori. Sve sami kratki spojevi. Defekti."
Deset tisuća se koža mora zguliti.
Koliko je koža zgulio Dylan? Sclavi?
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/09/2022 : 08:55:33
|
quote:
Originally posted by SlajeR
baš udjoh napisat da u zadnje vreme imam problem sa DD jer na stranu sve dobre priče Dilan je strip za tinejdžere. iliti u našem vremenu sa tom pomerenom granicom sazrevanja do 30+. :) a kako sam već dobrano preskočijo tu granicu.. sada mi sve te priče imaju mnogo bolji šmek u sečanjima.
I koju ocjenu sada daješ?
Vidim da sam prije par godina još davao 7,5.
Pročitao sam danas ponovo i meni to samo pada. Sad dajem 6,5/10.
Ovo je tako slabo postavljena ljubavna priča, da ne mogu vjerovati kako ljudi to puše. Odnosno, tinejdžeri kakav sam bio, to mogu pušiti.
Ima tu ponešto što je okej, no, sama priča je besmislena: to nije ljubav (a nije ni zrelo promišljanje o čemu god, o razdrtostima svijeta, o bombama, o sukobima... to je samo jedno, siromašn oduhom, iricanje "give peace a chance")
Ordell, što ćeš još reći o priči?
A tek kiky, pcoro i poncho... i slajer. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/09/2022 : 09:05:10
|
Evo za početak velike rasprave o ljubavi, upućujuće pitanje:
Zamislimo ovo što Sclavi postavlja. Sreo si ljubav veću od života, napokon si našao nemoguće.
Pitanje: koliko je vjerodostojno da u takvom jednom prijelomnom trenutku života, razmišljaš o okolnom svijetu. Da te muče "nepravde" što se događaju na globusu? Da filozofiraš o teodiceji, o problemu zla u svijetu?
Sclavi hoće jednim udarcem filozofirati o obojemu: i o autentičnom životu i o društvenoj problematici.
To ne ide.
Na jednom i drugom planu je propao, zato jer nema snage: kako je lijepo stavio ordell: samo onaj tko poteže nož, dobija Izaka (odnosno, dobija sve). Opasna misao, misao bez prenemaganja. A Sclavi za to nikada nije imao snage. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Antologijske stvari
