| Author |
 Topic  |
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7032 Posts
Member since 24/09/2012 |
 Posted - 29/01/2023 : 22:06:08
|
Ima nekih pet godina da sam čitao Upgrade Soul i sjećam se samo da mi je bio zanimljiv zbog tih moralnih/etičkih pitanja koja postavlja. Svi detalji su mi kompletno isparili. Možda bih trebao ponoviti gradivo.
Edit:
Sad vidim da sam na Pakinoj temi ostavio praktički isti komentar pred više od dvije godine. 
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
Edited by - Shaner on 29/01/2023 22:18:10 |
 |
|
|
naker
Advanced Member
3717 Posts
Member since 05/06/2020 |
|
|
Wolfman
Average Member
Croatia
983 Posts
Member since 13/07/2010 |
Posted - 31/01/2023 : 01:48:16
|
The Puma Blues: The Complete Saga in One Volume
Stephen Murphy i Michael Zulli, Dover, 2015.
Priča o Puma Bluesu započinje krajem 80-tih godina prošlog stoljeća, kada su Stephen Murphy (scenarij) i Michael Zulli (crtež) upoznali Davea Sima u jednoj maloj lokalnoj striparnici. Kako Zulli kaže u jednom intervjuu, bilo je to doba "divljeg zapada" u američkom stripu. Nezavisna scena je cvjetala, a pojedinci su uspješno samostalno izdavali svoje autorske uratke te su na tržište, zasićeno superherojskim avanturama, uspijevali plasirati čitav niz, ako ništa drugo onda barem drugačijih i već samim time interesantnih naslova. Nije čudno što su Murphy i Zulli donijeli Pumu, svoj prvi stripovski uradak, upravo u Simove ruke, koji je s Cerebusom i svojom nezavisnom izdavačkom kućom Aardvark-Vanaheim u to doba bio jedan od predvodnika tih nezavisnih stripaških "odmetnika" odlučnih da publici pokažu u kojim sve smjerovima strip može rasti i cvjetati kao medij i umjetnička forma.
Čim je vidio Zullijev crtež, Sim je bez puno razmišljanja prihvatio pomoći našem dvojcu dovesti Pumu u ruke i pred oči čitatelja. Pod njegovom izdavačkom palicom izdano je 17 brojeva Puminog bluesa, no tada je nažalost Puma postala kolateralna žrtva Simovog obračuna s distributerom (Diamond Comics), koji je odbio nastaviti promovirati i distribuirati Pumu zbog toga što je Sim odlučio ne koristiti njihove usluge za distribuciju jedne od kolekcija svojeg Cerebusa (High Society). U pomoć su priskočili Kevin Eastman i Peter Laird (tvorci Teenage Mutant Ninja Turtles serijala) sa svojom nezavisnom izdavačkom kućom Mirage Studios, koja je izdala još nekoliko brojeva, ali serijal je nažalost prijevremeno završen 1989. godine samo nekoliko brojeva prije svog planiranog kraja. Murphy i Zulli su se razišli, a karijere su im se nastavile razvijati u različitim pravcima. Murphy je ostao raditi na TMNT serijalu u Mirageu, a Zulli se proslavio suradnjom s Neilom Gaimanom na Sandmanu. Puma je tako pala u zaborav i činilo se da nikada neće dobiti pravi završetak... Sve do 2015. godine, kada je izdavačka kuća Dover pružila priliku Murphyju i Zulliju da napokon dovrše ono što su započeli prije gotovo 30 godina. Rezultat toga je kompletna saga u jednoj knjizi od preko 550 stranica.
Distopijska budućnost koju su Murphy i Zulli zamislili kada su počeli raditi na Pumi, smještena u 2000. godinu, dakle 14 godina ispred njihove tadašnje sadašnjosti u stvarnom svijetu, obilježena je prije svega globalnim ekološkim kolapsom uzrokovanim nuklearnim oružjem, tim zastrašujuće konačnim, ekstremnim simbolom čovjekove sebične kratkovidnosti i pohlepe koja, na možda nešto dužoj vremenskoj skali, ali jednako sigurno i neumoljivo vodi prema sličnom apokaliptičnom scenariju, čak i ako se iz jednadžbe izuzme nuklearno naoružanje. 2015. godine kada su dobili priliku završiti svoj davno započeti serijal, Murphy i Zulli su se našli u zanimljivoj poziciji. Radnja koja je na početku serijala bila 14 godina u budućnosti, sada je iz perspektive stvarnog svijeta ostala otprilike isti broj godina u prošlosti. Tadašnja turobna vizija budućnosti, nesumnjivo velikim dijelom utemeljena na zlokobnoj auri konstantne hladnoratovske prijetnje nuklearnim ratom pod kojom su autori odrasli, u stvarnosti se na sreću (još) nije ostvarila. Bilo je tu još nekih (znanstveno-fantastičnih) elemenata koji se nisu ostvarili, kao što su potpuno autonomni antropomorfni roboti ili mutirane leteće manta raže.
Unatoč tome, možemo li reći da se Murphyjev i Zullijev pogled na svijet suštinski promijenio u tih 30-tak godina? Odgovor je definitivno ne. Čak štoviše, postali su još pesimističniji, ako je to uopće bilo moguće, a razloga za pesimizam ima napretek. Njihove leteće raže su se kroz serijal isprofilirale kao glavni simbol čovjekovog nepredvidljivo negativnog utjecaja na okoliš, koji je za razliku od letećih raža itekako stvaran i jednako aktualan sada kao i prije 30 godina. Slijepa vjera u beskonačni ekonomski rast i bjesomučna eksploatacija (konačnih) prirodnih resursa za ostvarenje kratkoročnih ciljeva, koji se više-manje mogu svesti na zajednički nazivnik po imenu profit, još uvijek drže čovječanstvo na nepovoljnoj trajektoriji prema globalnoj ekološkoj katastrofi. Ako tome svemu dodamo gotovo stalno prisutne geo-političke tenzije, od kojih je ona aktualna u Ukrajini samo zadnja u nizu, a koje su u politički diskurs vratile i otvorene prijetnje nuklearnim oružjem, teško je ne razumjeti razočaranje i pesimizam našeg autorskog dvojca.
Radnja Puma bluesa većinom nema neku jasnu strukturu. Glavni lik je Gavia Immer, što je ujedno i latinski naziv za velikog plijenora (eng. common loon), jednu vrstu vodene ptice selice. Uzimajući u obzir da je ekološka osvještenost jedna od bitnijih tema koje se provlače kroz serijal, simbolika odabira takvog imena je sasvim jasna: autori su htjeli dodatno ukazati na neraskidivu vezu između čovjeka i prirode te da sve što čovjek radi prirodi, radi sebi samome, bio on toga svjestan ili ne. Gavia je vladin agent (agencije u stilu U.S. Fish and Wildlife Service), stacioniran kod akumulacijskog jezera Quabbin u Massachusettsu, gdje mu je glavni zadatak praćenje i hvatanje mutiranih životinja (od kojih su najistaknutije već spomenute leteće raže) te uzimanje uzoraka iz jezera za potrebe raznih istraživanja. Živi sam u kolibi u blizini jezera, no putem satelitske veze je u stalnom kontaktu s nadređenima kao i sa svojom majkom.
Noći provodi prebirući po uspomenama na svog pokojnog oca, s kojim je očito imao kompliciran odnos, iako nikada nije točno objašnjeno zašto. Uspomene su primarno u obliku starih videokazeta koje mu je otac ostavio nakon svoje smrti, a radi se o nizu poprilično bizarnih dokumentaraca iz kućne radinosti o njegovoj "potrazi za istinom". Ti dokumentarci su okidač za Gavijina vlastita razmišljanja o različitim više ili manje ezoteričnim temama: teorijama zavjera, ufologiji, prirodi, a sve uz veliku dozu new age misticizma. U neku ruku bi mogli reći da je Gavia spiritualni prethodnik arhetipa mistika u vječitoj potrazi za istinom, kojega je u američkoj pop kulturi svega nekoliko godina kasnije učvrstio lik FBI agenta Foxa Muldera u Dosjeima X. Nešto malo narativne strukture koja je postojala na početku serijala, relativno brzo u potpunosti nestaje, a primat preuzima gotovo grozničava (fibrozna? :D) struja svijesti iz koje često isplivaju totalno nasumični događaji ne bi li se pokazalo kako je sve povezano na neki mističan i nedokučiv način. Očito su Murphy i Zulli fanovi Junga i njegovog principa sinkroniciteta.
Koliko ćete uživati u takvoj eksperimentalnoj naraciji najviše će ovisiti o razini vašeg prihvaćanja tih new age naklapanja, ali ono što je meni osobno stvari držalo na okupu je Zullijev prekrasan crno-bijeli crtež, snažno inspiriran Barryjem Windsorom-Smithom. Nije iznenađujuće da ovaj formalno obrazovani umjetnik, koji se u početku specijalizirao na prikaze motiva iz prirode, najviše briljira upravo crtajući floru i faunu iz Gavijine okoline. Između ostaloga, posebno se ističe eponimska puma, koja potiho i sa sigurne udaljenosti prati svaki Gavijin korak, igrajući ulogu njegove duhovne životinje ili pak njegove jungijanske sjene. Posebno je dojmljiva jedna epizoda u kojoj uopće nema riječi, osim onomatopeja koje dočaravaju čitavu plejadu zvukova iz prirode, a prati pumu koja u okrilju noći obilazi svoj teritorij i promatra (ili bolje rečeno vreba) druge životinje. Zullijev prikaz ljudskih likova je pak gotovo groteskan. Ne znam je li to bila svjesna odluka, da se napravi kontrast između nevinih životinja i moralno/duhovno korumpiranih ljudi, no rezultat je da je često teško prepoznati da je na različitim panelima prikazan isti lik pa se morate oslanjati na kontekst kako bi lakše pratili radnju.
Doverovo tvrdo ukoričeno kompletno izdanje Puma bluesa je tehnički savršeno. Na početku se nalazi prošireni uvod kojega je napisao Dave Sim. Uzmite u obzir da je to pisao Dave Sim iz 2015. godine čisto da znate što očekivati, ako ga se uopće odlučite pročitati. Iako ima nekih zanimljivih povijesnih crtica o procesu izdavanja Puma bluesa, uvod se većinom svodi na njegova religijski obilježena razmišljanja koja su, da stvar bude bizarnija, u suštoj suprotnosti s glavnim ekološkim temama Puma bluesa. Posebno se u tom kontekstu ističe njegov naivan zaključak kako je Bog dao Zemlju sa svim njezinim resursima čovjeku na korištenje te da čovjek može raditi što god želi, a pri tome se nikakve negativne posljedice jednostavno ne mogu dogoditi, jer eto Bog, u svojoj beskonačnoj mudrosti i ljubavi, ne bi dopustio da do toga dođe. Od drugih dodataka, na kraju knjige se nalazi i kratka priča iz pera Alana Moorea (inače velikog fana Puma bluesa), koju su ilustrirali Michael Zulli i Stephen Bissette, a Bissette je također napisao i podulji pogovor, kojega bih preporučio da ne preskočite (puno povijesnih crtica o autorima, procesu izdavanja Puma bluesa, stanju strip industrije u to doba itd.).
Generalna ekološka poruka Puma bluesa je u suštini naravno vrijedna pohvale, no nisam baš siguran koliko je njezina eksperimentalna narativna struktura (ili nedostatak iste) najbolji izbor za prenošenje te poruke do šireg čitateljstva te njezino konačno usvajanje. Stoga bih kao primjer društveno angažiranog stripa o ekološkoj problematici prosječnom čitatelju puno prije preporučio nedavno objavljeni "Le monde sans fin" (Dargaud, 2021.), odnedavno dostupan i u domaćem izdanju pod naslovom "Svijet bez kraja" (Fibra, 2022.). Unatoč tome, smatram da ova često bizarna ekološka basna zaslužuje svoje mjesto pod suncem i kraljevski tretman koji joj je Dover osigurao ovim ultimativnim izdanjem. |
|
|
|
verab
Senior Member
Croatia
2538 Posts
Member since 22/01/2015 |
Posted - 31/01/2023 : 10:04:46
|
Wolfman, svaka čast na ovom osvrtu, i na prethodnim. Odlično secirano i prezentirano.
Šteta što tekstove nisi postavio kao recenzije na naslovnici da se širi krug čitatelja zainteresira za spomenute naslove, bilo bi šteta da ovi mali biseri prođu ispod radara. |
hejt, jal & rock 'n' roll |
|
|
|
Wolfman
Average Member
Croatia
983 Posts
Member since 13/07/2010 |
Posted - 31/01/2023 : 12:07:15
|
quote:
Originally posted by verab
Wolfman, svaka čast na ovom osvrtu, i na prethodnim. Odlično secirano i prezentirano.
Šteta što tekstove nisi postavio kao recenzije na naslovnici da se širi krug čitatelja zainteresira za spomenute naslove, bilo bi šteta da ovi mali biseri prođu ispod radara.
Hvala, a ovo za recenziju na glavnom siteu nije isključeno, iako nemam pojma kakva je procedura, ali znam da nisam fan numeričkog ocjenjivanja  |
|
|
|
verab
Senior Member
Croatia
2538 Posts
Member since 22/01/2015 |
|
|
ŠAŠ
Average Member
628 Posts
Member since 13/10/2013 |
Posted - 31/01/2023 : 17:14:54
|
quote:
Originally posted by Wolfman
...
Generalna ekološka poruka Puma bluesa je u suštini naravno vrijedna pohvale, no nisam baš siguran koliko je njezina eksperimentalna narativna struktura (ili nedostatak iste) najbolji izbor za prenošenje te poruke do šireg čitateljstva te njezino konačno usvajanje. Stoga bih kao primjer društveno angažiranog stripa o ekološkoj problematici prosječnom čitatelju puno prije preporučio nedavno objavljeni "Le monde sans fin" (Dargaud, 2021.), odnedavno dostupan i u domaćem izdanju pod naslovom "Svijet bez kraja" (Fibra, 2022.). Unatoč tome, smatram da ova često bizarna ekološka basna zaslužuje svoje mjesto pod suncem i kraljevski tretman koji joj je Dover osigurao ovim ultimativnim izdanjem.
super što si pročitao strip,čekao sam dugo da mu netko posveti malo pažnje.iako se ne bih složio sa gore par navedenih stavova iz razloga što su presimplificirani da bi se samo tako lako demistificirali kroz jednadžbu ,osvrt ti je sasvim u redu.možda malo pretenciozno ali što više čitam strip to ga manje kužim,jer previše novog otrkivam.zajebano. |
Edited by - ŠAŠ on 31/01/2023 17:16:48 |
|
|
|
Wolfman
Average Member
Croatia
983 Posts
Member since 13/07/2010 |
Posted - 31/01/2023 : 18:12:28
|
quote:
Originally posted by ŠAŠ
super što si pročitao strip,čekao sam dugo da mu netko posveti malo pažnje.iako se ne bih složio sa gore par navedenih stavova iz razloga što su presimplificirani da bi se samo tako lako demistificirali kroz jednadžbu ,osvrt ti je sasvim u redu.možda malo pretenciozno ali što više čitam strip to ga manje kužim,jer previše novog otrkivam.zajebano.
Nisam htio ići previše u pokušaje, kako ti kažeš, demistifikacije detalja, jer će to svatko doživjeti na svoj način, a opet oni koji vole otkrivati red u kaosu znaju da se imaju čemu radovati. U svakom slučaju će mi biti drago pročitati tvoja razmišljanja, ako ti se bude dalo podijeliti  |
|
|
|
vice
stripovi.com suradnik
7270 Posts
Member since 29/06/2005 |
Posted - 31/01/2023 : 18:48:16
|
Ja san bija uvjeren da Wolfman ne čita ništa od one gomile koju kupuje. :P
Ipak, docentski pristup je učinija svoje. |
And like that... he's gone. |
|
|
|
ŠAŠ
Average Member
628 Posts
Member since 13/10/2013 |
Posted - 31/01/2023 : 19:05:37
|
evo jedan primjer:
na početku stripa imamo mali notni zapis sa pjesmicom
''Poor Ronnie, dead and gone
Left me here to sing his song
Pretty little girl with the red dress on
Poor Ronnie, dead and gone''
Originalno pjesma od Lead Bellya (pjev. ''Poor Howard...'') sada biva obrađena od grupe The Doors.U njihovom
aranžmanu imamo ime Otis ,koje je bilo referirano da tada nedavno premiunolog Otisa Reddinga te mu je posvećena.
E sad ,odjednom Ronnie.Jedno od značenja riječi Ronnije je ''vladar''.
ruler; advice, decision
Meaning:ruler; advice, decision; bringer of victory. Ronnie is a gender-neutral name that,
depending on its origins, has a number of powerful meanings.
As a diminutive of the Norse masculine name Ronald, Ronnie means “ruler,” “advice,” and “decision,”
which could foreshadow baby's decisive nature and leadership skills.
dakle možemo li reći ''Vladar je mrtav?''
Tko Vladar?....
Bog?Majka priroda?
i takvih stvari ima na tone
inače sve note su točno napisane,netko se potrudio i napravio točnu transkripciju.
|
Edited by - ŠAŠ on 31/01/2023 19:07:02 |
|
|
|
Wolfman
Average Member
Croatia
983 Posts
Member since 13/07/2010 |
Posted - 31/01/2023 : 19:10:33
|
quote:
Originally posted by ŠAŠ
inače sve note su točno napisane,netko se potrudio i napravio točnu transkripciju.
Zullijeva tadašnja djevojka, to sam baš pročitao u intervjuu. Evo cijelo pitanje i odgovor:
Q: I didn’t know you were a nature artist, but you put so much care and detail in your art. You even have an early chapter “Empire of the Senses” which is almost completely nature scenes.
A: The title of that was ripped off of a song by Bill Nelson. When I read the script I thought, that just fits. You have may noticed there’s a lot of Bowie references in there, too. I always loved that line and it seemed to suit the character and his ongoing fascination with his father’s videotapes and things. Music has always informed by work. It’s a very important part of my work. I’m one of those people who cannot work in silence. I always used to have a local college FM station on while I was working that was really superb back in the day, WWUH in Hartford.
I think possibly I might have a mild case of synesthesia of some sort because growing up in a musical family I’d been around music all my life. My father was a jazz musician and so I grew up attending rehearsals and band meetings. I have a deep abiding memory of my father writing music arranging and writing music when I was small. Music is in my blood, in a way. I grew up with it. It’s one of those things I can’t really live without while I’m working. Styles and interests have changed over the years but it’s always been a constant companion while I work. I think for Steven too. I don’t know if he worked in silence or not but underneath the surface of Puma there’s a lot of musical influences. Which I don’t know if people would really get. Even the first issue involved music. Poor Rodney, that was taken from a Doors song I think. My then-girlfriend who was a partially trained musician transcribed it. The musical notation in the book is pretty accurate. I’m not sure. I don’t read music myself |
Edited by - Wolfman on 31/01/2023 19:11:55 |
|
|
|
ŠAŠ
Average Member
628 Posts
Member since 13/10/2013 |
|
|
naker
Advanced Member
3717 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 02/02/2023 : 21:19:26
|
 
 
 
Keeping Two
Napisao & nacrtao: Jordan Crane
Jason Lutes je radio Berlin 20god, a Jordanu Craneu je otprilike trebalo isto toliko vremena za Keeping Two, izgleda da je 20 magičan broj za strip autore.
Zlatno doba romanse između dvoje mladih ljudi se završilo i neka rutina se uvukla u njihov odnos, i došli su do tog stadijuma da vreme provode tako što prepričavaju jedno drugom jednu knjigu koju čitaju. Neki strah se uvukao u njih i počinju da imaju čudne fantazije i noćne more o tome kako ih mora zadesiti nekakva nesreća i da jednostavno nešto loše mora da se desi, i njihova svagdanja borba biva opsednuta vizijama u kojima njihov partner gine.
Vidim da ovaj strip ima ocenu od 3.6 na goodreadsu, ovo je premala ocena! Pretpostavljam da nekim potrošačima glavobolju izaziva činjenica da radnja ne teče lineralno; u ovom stripu su isprepletena tri narativa koja teku u isto vreme - priča o mladom paru, priča o likovima iz knjige koju čitaju, i fantazmagorični momenti koji opsedaju njihovu svagdanju borbu. Ne vidim razloga da se stripu snižava ocena zbog ovoga, jer je ovaj tip narativne strukture viđen kod zilion drugih stripova. Strip treba degustirati umereno i nema nikakvih problema.
Što više voliš nešto, to se više bojiš da to i izgubiš, mislim da nema osobe koja neće moći da se poistoveti sa radnjom ovog stripa. Ne propustiti ko voli slice-of-life priče iz naše večite svagdanje borbe uz obilje fantazmagorije
p.s. ne bih da spojlujem kraj, ali strip se završava sa vizuelno predivnim kadrovima, svaka čast autoru na izboru grafičkog rešenja kojim je zatvorio strip, kakav krešendo na kraju ove grafičke novele  |
Edited by - naker on 02/02/2023 21:20:37 |
|
|
|
Wolfman
Average Member
Croatia
983 Posts
Member since 13/07/2010 |
Posted - 04/02/2023 : 22:23:42
|
 
Francis Rothbart! The Tale of a Fastidious Feral
Thomas Woodruff, Fantagraphics, 2022.
Thomas Woodruff (rođen 1957.) je slikar iz New Yorka. Zadnjih otprilike 20 godina bio je predstojnik katedre za ilustraciju i strip Škole vizualnih umjetnosti u New Yorku. Od toga, zadnjih 7 godina je proveo intenzivno radeći na svom prvom grafičkom romanu, tj. po njegovim vlastitim riječima "grafičkoj operi", koju je krajem 2022. godine objavio uz pomoć izdavačke kuće Fantagraphics. Naslov tog njegovog prvijenca u formi stripa je "Francis Rothbart!: The Tale of a Fastidious Feral", impozantna knjiga od oko 300 stranica. Kao jedna zanimljivost: svih 300-tinjak originalnih crteža i slika koje sačinjavaju table Francisa Rothbarta bilo je izloženo u jednoj galeriji u New Yorku povodom predstavljanja knjige.
  
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Listajući Francisa Rothbarta, čitatelji mogu uživati u Woodruffovim vizualno raskošnim crtežima i slikama, reproduciranim na kvalitetnom papiru relativno velikih dimenzija od otprilike 27 sa 37 centimetara, tako da nisu izgubljeni ni najsitniji detalji. Woodruff je najveći dio vizuala u Francisu Rothbartu ostvario tehnikom šrafiranja pomoću ugljene olovke na toniranom papiru, ali značajan broj stranica je ostvaren i slikarskim tehnikama u boji. Posebno se ističe i unos teksta, koji svojim stilom odudara od uobičajenih stripovskih konvencija. Svako slovo na stranicama Francisa Rothbarta je rukom nacrtano (ili naslikano) te na različite načine ukomponirano u cjelokupni vizual stranice na koju je postavljeno te s njom čini jednu neraskidivu cjelinu. Upravo zbog ove sinergije kaligrafije i crteža, potencijalni budući pokušaj prijevoda Francisa Rothbarta na neki drugi jezik će biti vrlo težak, možda čak i nemoguć zadatak.
  
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Prema autorovim vlastitim riječima, Francis Rothbart je bio iskaz njegove umjetničke čežnje da samostalno stvori jedan "Gesamtkunstwerk" - umjetničko djelo koje nastaje kombinacijom elemenata više umjetnosti. Dakle, nešto kao opera, koja spaja glazbu, poeziju i slikarstvo, tj. u njegovom slučaju "grafička opera" koja je fuzija crteža, slikarstva, proze, poezije, pripovijedanja i dizajna, ali bez prave glazbe. Naracija je u Woodruffovoj "operi" sastavljena najvećim dijelom u obliku rime koja svojim stilom podsjeća na pjesmice iz dječjih priča i slikovnica, a prati život eponimskog Francisa Rothbarta. On je divlje dijete koje je nakon niza nesretnih događaja, još kao mala beba, ostalo siroče usred divljine, gdje su ga pronašle i odgojile različite životinje: od inteligentnih svraka opsjednutih svjetlucavim ukrasima do majčinske figure lisice, koja je preuzela brigu o Francisu nakon što je izgubila svoje vlastito mladunče.
  
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Iako bi se iz dosadašnjeg opisa radnje moglo zaključiti da se radi o dječjoj priči, ova bizarna i često groteskna bajka puna alegorije i simbolike je sve samo ne to. Već sam odabir imena i prezimena glavnog lika na neki način nagoviješta njegovu dualnu prirodu i konačnu sudbinu. Ime dolazi od kršćanskog sveca Franje Asiškog (eng. Francis of Assisi), zaštitnika životinja i prirode. Woodruff kaže da mu je upravo Bellinijeva slika Franje Asiškog jedno od najdražih umjetničkih djela uopće koje je ostavilo snažan dojam na njega u tinejđerskim godinama. Rothbart je s druge strane mračni čarobnjak iz "Labuđeg jezera", koji može kontrolirati životinje i koristi ih u svojim spletkama. Priča se svodi na niz malih vinjeta koje prate Francisovo odrastanje u divljini te njegov, kako će se do kraja knjige pokazati, poguban susret s "civilizacijom" koji ga je postepeno transformirao od Francisa do Rothbarta, da se izrazimo u terminima malo ranije spomenute simbolike njegova imena i prezimena.
  
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Predstavnici "civilizacije" su mještani obližnjeg sela, u svojim bizarnim i nakićenim kostimima, kao da su pobjegli iz okvira neke od slika Hieronymusa Boscha. Umjesto da pomognu mladom Francisu, oni od "divljeg djeteta" naprave spektakl, a Francis u opetovano neuspješnim pokušajima da bude prihvaćen i sam počne dizajnirati vlastite elaborativne i raskošno ukrašene kostime koji naposlijetku ipak nikada ne ostvare željeni učinak. Nakon što neki mještani ubiju Francisovu lisičju "majku", počinje njegova konačna i definitivna silazna spirala u najmračnije predjele uma koja eskalira krešendom bizarnog ubilačkog pohoda. Woodruff očito ima veliki afinitet prema ornamentalnome, a raskošni ukrasi su česti motiv njegovih slika. Kako on sam kaže, ta sklonost prema šarenom i nakićenom često se pripisuje članovima queer zajednice, čiji je on član. To nam daje jedno moguće, iako vjerojatno previše površno, čitanje Francisa Rothbarta, čiji bi ekstravagantno nakićeni kostimi mogli simbolizirati Woodruffovu homoseksualnost, a Francisova u konačnici neostvarena žudnja za prihvaćanjem, vjerojatno povlači puno paralela s Woodruffovim vlastitim odrastanjem u društvu koje često nije baš otvoreno prema drugačijima.
  
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Iako Francis Rothbart svojom radnjom, ali i često uznemirujućim i grotesknim prizorima, definitivno neće biti po svačijem ukusu, Woodruffova ambiciozna te prekrasno nacrtana i oslikana vizija jednog bizarnog rajskog vrta vrlo lagano vas može zarobiti na nekoliko sati dok listate stranice ove knjige, ako joj to dopustite.
  
(klik na sliku za veću rezoluciju) |
|
|
|
Wolfman
Average Member
Croatia
983 Posts
Member since 13/07/2010 |
Posted - 11/02/2023 : 02:31:36
|
 
Home to Stay!: The Complete Ray Bradbury EC Stories
Ray Bradbury, Al Feldstein, Joe Orlando, Johnny Craig, Jack Davis, Jack Kamen, Wallace Wood, Frank Frazetta itd., Fantagraphics, 2022.
Da je Ray Bradbury (1920. - 2012.), poznati američki pisac i scenarist, početkom 50-ih godina imao 2000 dolara "za razmišljanje", ova knjiga, koja sakuplja adaptacije njegovih kratkih priča iz EC-jevih stripova, vrlo vjerojatno ne bi postojala! Izdavačka kuća EC Comics je tada bila na vrhuncu popularnosti, sa čitavim nizom strip antologija horor, znanstveno-fantastične, kriminalističke i slične tematike, poput legendarnih "Tales from the Crypt", "Vault of Horror", "Weird Fantasy" ili "Weird Science". Vlasnik EC-a Bill Gaines i njegov glavni urednik/pisac Al Feldstein su žonglirali velikim brojem naslova istovremeno, a da bi ispoštovali rokove, imali su vrlo specifičan proces.
 
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Bill bi obično ujutro došao Alu sa nekoliko ideja za koje je on smatrao da bi se mogle pretočiti u zanimljive priče za neku od EC publikacija. Al je do kraja radnog dana te ideje morao pretočiti u kompletnu priču na 6-8 tabli stripa (već raspisanih po panelima i oblačićima dijaloga), koje bi se potom slale dalje na profesionalni unos teksta. Naposlijetku, Al je trebao odabrati i jednog od mnogih fenomenalnih EC-jevih crtača, koji bi dao svoju vizualnu interpretaciju osmišljene priče. I tako barem četiri puta tjedno! Nimalo lagan zadatak. Uz toliko ubitačan tempo, nije čudno da su neke priče u EC stripovima često bile, recimo to tako, "snažno inspirirane" radovima drugih pisaca. Među njima, Feldstein je posebno obožavao Raya Bradburyja.
 
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Priča zbog koje je Bradbury uhvatio Gainesa i Feldsteina s "rukama u pekmezu", a po kojoj je i ova Fantagraphicsova kolekcija dobila svoj naslov, je priča "Home to Stay" (originalno objavljena 1952. godine u 13. broju EC-jeve antologije "Weird Fantasy"). Bila je to zapravo kombinacija dvije Bradburyjeve priče, "Kaleidoscope" i "The Rocket Man", uz crtež velikog Wallacea Wooda. Kada je Bradbury saznao za ovo neovlašteno korištenje svojih priča, prvo je pokušao zaštiti svoje interese pravnim putem, ali odvjetnici su od njega tražili 2000 dolara kako bi uopće mogli "početi razmišljati o tom problemu". Kao što smo već rekli, Bradbury nije imao 2000 dolara "za razmišljanje" pa se odlučio za nešto lukaviji pristup te je poslao uredništvu EC Comicsa sada već legendarno pismo (originalno pismo je reproducirano u ovoj knjizi).
  
(klik na sliku za veću rezoluciju)
U pismu je na jedan suptilno duhovit način "podsjetio" Gainesa i Feldsteina da mu još nisu poslali ček na 50 dolara za pravo korištenja njegovih priča u svojim adaptacijama, na što su sasvim sigurno zaboravili u općoj strci uredskog posla te da se raduje isplati u skoroj budućnosti. Inače veliki ljubitelj stripa od malih nogu, čega se nije sramio i što je često volio isticati, Bradbury je u istom pismu čak ponudio Gainesu da prošire suradnju te službeno adaptiraju još njegovih priča. Gaines je naravno odmah prepoznao win-win situaciju u ovoj velikodušnoj i dobronamjernoj Bradburyjevoj gesti: EC je dobio priliku pospješiti prodaju svojih stripova stavljanjem imena jednog tako poznatog autora na svoje naslovnice, a Bradbury je s druge strane dobio pristup novom krugu čitatelja koje bi mogao zainteresirati za svoje radove.
 
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Samo nekoliko godina kasnije će opća histerija u američkom društvu zbog tobožnjeg negativnog utjecaja stripa na mladež rezultirati gašenjem svih EC-jevih antologija osim humorističnog magazina MAD. Ipak je u tih nekoliko godina producirano preko 30 adaptacija Bradburyjevih priča na stranicama EC-jevih stripova. Sve te adaptacije su sada po prvi put sakupljene u jednoj knjizi u izdanju Fantagraphicsa pod naslovom "Home to Stay!: The Complete Ray Bradbury EC Stories". Sama knjiga je prekrasna. Na nešto više od 300 stranica besprijekorno su reproducirane EC adaptacije Bradburyjevih priča u crno-bijeloj tehnici. Dimenzije knjige su relativno velike (otprilike 25 x 35 cm), kako bi se lakše mogao cijeniti detaljan i profinjen crtež u unutrašnjosti, ali ne toliko velike da bi listanje knjige bilo otežano. Količina truda koja je uložena u dizajn i produkciju ove knjige vidi se već na njezinim koricama i hrbatu, gdje se ističu ukrasni "reljefni" detalji dodatno naglašeni izvedbom pomoću sjajnog materijala što doprinosi ukupnom luksuznom dojmu cijelog izdanja.
  
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Bradburyjeve priče su u knjizi kategorizirane prema izvornim kolekcijama kratkih priča iz kojih su preuzete: "Dark Carnival", "Martian Chronicles", "Illustrated Man", "The Golden Apples of the Sun" te ostale adaptacije, kao i priče koje nisu bile izravne adaptacije, ali su očito inspirirane Bradburyjevim pričama. Osim već spomenute priče "Home to Stay" (Wallace Wood), za koju je usput rečeno i sam Bradbury izjavio da je nadmašila njegove originale na kojima se temeljila, ja bih osobno još posebno izdvojio: "Touch and Go" (Johnny Craig), psihološki triler o ubojici i njegovom opsesivnom pokušaju prikrivanja dokaza; "The October Game" (Jack Kamen), šokantno napeta priča koja završava upečatljivom rečenicom "Then... some idiot turned on the lights..." (priča "Blind Alleys" koju je nacrtao George Evans u svojoj završnici preokreće tu rečenicu u "And then some idiot turned off the lights!" :)); "I, Rocket" (Al Williamson, Frank Frazetta i Roy Krenkel), ispričana iz perspektive napuštene olupine rakete koja se na nekom nepoznatom planetu prisjeća svojih prijašnjih avantura; "A Sound of Thunder" (Al Williamson, Angelo Torres i Roy Krenkel), klasična priča o opasnostima putovanja kroz vrijeme; "There Will Come Soft Rains" (Wallace Wood), poetično melankolična priča o kući koja je nekim čudom jedina u svojem okruženju "preživjela" napad nuklearnim oružjem; "The Million Year Picnic" (John Severin i Will Elder), priča o destruktivnoj ljudskoj prirodi i novim počecima.
 
(klik na sliku za veću rezoluciju)
U knjizi se nalazi i mnoštvo dodatnog sadržaja koji uključuju: uvodne komentare i eseje koje su napisali Greg Bear (pisac i Bradburyjev prijatelj, nažalost preminuo svega mjesec dana nakon što je ova knjiga objavljena), Benjamin Saunders (profesor na sveučilištu u Oregonu) te J. Michael Catron (suosnivač Fantagraphicsa i urednik ove knjige); Bradburyjevu biografiju i djelomični traskript njegovog govora održanog na prvom Comic-Conu u San Diegu 1970. godine (u kojem se na duhovit način prisjeća početka suradnje s EC-jem); reprodukciju originalnog Bradburyjevog pisma poslanog uredništvu EC-ja kojime je započela njihova službena suradnja; zaključne analize i eseje koje su napisali Ted White (pisac znanstvene-fantastike) i Thommy Burns (utemeljitelj EC Fan-Addict kluba) te podulji esej o Wallyju Woodu iz pera Billa Masona (umirovljeni predavač književnosti i povijesti umjetnosti); reprodukciju svih 7 originalnih tabli adaptacije Bradburyjeve priče "The Long Years", na kojima crtež potpisuje Joe Orlando; reprodukciju naslovnica publikacija koje su sadržavale Bradburyjeve priče (u boji); reprodukciju dvije Frazettine i jedne Feldsteinove slike (u boji); kratke biografije svih EC-jevih umjetnika koji su radili na adaptacijama Bradburyjevih priča (Johnny Craig, Reed Crandall, Jack Davis, Will Elder, George Evans, Frank Frazetta, Graham Ingels, Jack Kamen, Roy Krenkel, Bernard Krigstein, Joe Orlando, John Severin, Angelo Torres, Al Williamson i Wallace Wood).
   
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Za sve ljubitelje Bradburyjevih priča i EC-jevih umjetnika ova knjiga je nezaobilazno štivo. Stvarno se radi o izvrsnoj kolekciji klasika stripa u luksuznom i raskošnom izdanju kakvo ta mala remek-djela i zaslužuju.
---
Dodatni materijali:
Snimak cijelog Bradburyjevog govora sa 1. Comic-Cona u San Diegu (1970.):
https://comicconmemories.com/2010/01/08/recordings-of-the-1970-san-diego-comic-con-1-listen-to-them-here/
Video intervju s Bradburyjem i Feldsteinom:
https://www.youtube.com/watch?v=ZUhZtT41jis
Bradbury odgovara na pitanje je li strip umjetnička forma:
https://www.youtube.com/watch?v=wRQnBx4aK_M&t=24s
Intervju o "Home to Stay!: The Complete Ray Bradbury EC Stories" s Mikeom Catronom, Fantagraphicsovim suosnivačem i urednikom:
https://www.youtube.com/watch?v=WA7HvPjlUYY
|
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11489 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
|
naker
Advanced Member
3717 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 15/02/2023 : 20:50:39
|
quote:
Originally posted by vetropiroman
quote:
Originally posted by naker
The Kill Lock (IDW, #1-6)
Osmislio i nacrtao: Livio Ramondelli
Svi vole kvalitetnu društvenu kritiku sa slatkim antropomorfnim životinjicama, ali koliko njih voli filosofski sci-fi gde su glavni junaci roboti?
U ovom distopijskom-egzistencijalnom delu pratimo neortodoksnu družinu od četiri robota koji pokušavaju da prežive svojevrsnu smrtnu presudu, jer oni su zbog svojih zločina osuđeni da budu "umreženi", i ako jedan robot pogine ginu sva četvorica. Šta su ovi roboti uradili da bi zaslužili tako strogu presudu, kakvo je to društvo koje kažnjava svoje "građane" na ovakav način, i najbitnije - da li će osuđenici naučiti da žive zajedno kako bi preživeli?
Karakterizacija je najbitniji atribut ovog stripa:
- jedan robot je pripadnik više klase robota, on je inženjer koji dizajnira druge robote, visoko razvijen AI ali smešten u fizički inferiornom telu, koji ima narcisoidnu ličnost i kome pitanje morala i etike ništa ne znači jer cilj opravdava sredstvo.
- drugi robot je pripadnik niže, radničke klase robota, "priglup" robot, ali koji ima visoko razvijen stepen empatije prema drugima. Takođe, ispoljava sklonost ka lošim navikama jer previše "pije".
- treći robot je bivši vojnik-krstaš koji je fizički najjače stvorenje u galaksiji i stvoren je samo da uništava, ali je tokom vremena počeo da shvata šta znači milost.
- četvrti robot je napravljen sa fabričkom greškom i njega je društvo koje teži perfekciji odbacilo, on je nedovoljno razvijen, hendikepiran, ima mentalni sklop deteta i naivan pogled na svet, umnogome podseća na glavnog lika u Abelardu.
Teško da je ovo neko relevantno sci-fi delo, crtež je možda previše "jak" i hvala bogu što ovaj strip ima samo šest brojeva, jer sumnjam da bi me ovakav crtež uspeo zadržati na duže staze. Ali odlična karakterizacija, ideja koja tera na razmišljanje, i jeziv kraj priče, sasvim dovoljni za uživanje tokom čitanja.
Počeo je da izlazi i nastavak, The Artisan Wraith
Hvala na ovome, odličan mali nezavisni SF biser. Pročitao i svih 6 brojeva nastavka, za mrvu slabije ali i dalje sasvim dobro.
Iščitah nastavak, delim mišljenje da je za mrvicu slabije jer mi novi likovi nisu toliko harizmatični kao prethodni. Ali autor sasvim fino širi priču i uvodi nove, neočekivane worldbuilding momente, i uspeo je da utaba put za treći deo. Dobro se drži Ramondelli, The Kill Lock & Artisan Wraith neočekivano prolaze kao bolji SF radovi koje sam imao prilike da pročitam u poslednje vreme |
|
|
|
naker
Advanced Member
3717 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 18/02/2023 : 20:48:02
|
 
 
 
Revolver
Napisao & nacrtao Matt Kindt
Muškarac nezadovoljan monotonošću svog života se po zna koji put napio, ali nakon što se bacio u krevet i zaspao u 11:11 biva prebačen u paralelni svet koji je sušta suprotnost njegove svagdanje borbe. U jednom svetu on je nebitan radnik kojeg šef non stop podjebava i u vezi je sa curom kojoj su pare i šoping najvažnije stvari u životu; dok u drugom svetu on vodi uzbudljiv i nasilan život gde sa svojom šeficom pokuša da otkrije ko stoji iz terorističkog napada na njegovu zemlju. Junak ove priče treba da raščisti sam sa sobom koji svet je stvaran, a koji je samo san.
Sama ideja paralelnih svetova i dualnosti nije nešto originalno i već je bila obrađivana u nekim drugim stripovima, ali realizacija zaslužuje visoke ocene. Autor umešno vodi naraciju gde će se čitaoci često češati po glavi pokušavajući da shvate koji je svet stvaran, a koji ne. Grafički je ovo poprilično interesantno i unikatno delo, ne samo zbog toga što autor koristi dva različita stila i kolora kako bi napravio razliku između dva sveta, već i zbog načina na koji prezentira flashback scene koje probijaju okvire i deluje kao da su "uglavljene" između panela. Kao da sve ovo već nije dovoljno, autor takođe na poprilično neortodoksan način numeriše stranice, gde se broj stranice nalazi unutar rečenice izvučene iz najnovijih vesti ispisanih na dnu svake stranice. Prvi put vidim ovako nešto, i obožavam kada naletim na autore koji vole da eksperimentišu
Ko voli mindfuck stripove, Revolver je štivo za njega  |
|
|
|
alexts
Advanced Member
Serbia
7119 Posts
Member since 25/09/2005 |
|
|
KuntaKinte
Senior Member
.jpg)
Serbia
1686 Posts
Member since 25/09/2007 |
Posted - 18/02/2023 : 22:04:54
|
Kindt je čovek čiji skoro SVAKI strip mogu da preporučim.
On crta kako crta, zato što piše i crta neverovatnu količinu stripova. Mene podseća na Trondhaima, ne po vrsti stripova, već po tome što MORA da napiše i nacrta toliko toga da nema vremena da se zajebava “da crta bolje”.
Meni njegov crtački stil savršeno odgovara.
Ima tema u američkom podforumu ovde o Kindtu, pa ko voli može da pogleda, ima nekih preporuka. |
Svih mi helanki Fredija Merkjurija! |
|
|
|
naker
Advanced Member
3717 Posts
Member since 05/06/2020 |
|
|
Wolfman
Average Member
Croatia
983 Posts
Member since 13/07/2010 |
Posted - 18/02/2023 : 23:30:18
|
Shubeik Lubeik
Deena Mohamed, Pantheon, 2023.
Kako bi izgledao svijet u kojem su želje roba koju je moguće kupovati i prodavati? Zanemarujući
pokojeg razgovorljivog magarca ili strašnog zmaja koji tu i tamo do temelja spali susjedno
suparničko selo, bio bi to zapravo ne toliko različit svijet od našeg vlastitog. Barem ga je tako
zamislila mlada egipatska strip autorica, ilustratorica i grafička dizajnerica Deena Mohamed u
svojem prvom grafičkom romanu naslova "Shubeik Lubeik". Taj naslov inače potječe iz bogatog
arapskog folklora, a predstavlja dio fraze koju tipično izgovara duh oslobođen iz magične lampe
netom prije nego što će svom osloboditelju ispuniti želju te prevedeno s arapskog znači otprilike
"Tvoja želja je moja zapovijed". Originalno je ovu grafičku bajku Mohamed crtala i pisala na
arapskom jeziku, a prvi dio je samostalno objavila u svom rodnom Kairu još 2017. godine. Strip
nije prošao nezapaženo i pokupio je nekoliko nagrada, kao što je glavna nagrada na Kairo Comix
festivalu (2017. godine). U idućih nekoliko godina Mohamed je kompletirala cijelu priču u tri
dijela, a sva tri je na arapskom jeziku objavila egipatska izdavačka kuća Dar el-Mahrousa. Strip je u
međuvremenu došao i u ruke Anjali Singh, književne agentice koja je između ostalih "otkrila" i
Persepolis od Marjane Satrapi. Uz njezino posredništvo, Mohamed je uspjela ugovoriti međunarodno
izdanje svoje priče na engleskom jeziku (prijevod je napravila sama), u produkciji američke
izdavačke kuće Pantheon Books (Penguin Random House). Sva tri dijela Shubeik Lubeika nalaze se u
ovom integralnom Pantheonovom izdanju na otprilike 520 stranica. Osim originalnog arapskog
naslova, Pantheonovo izdanje je zadržalo i arapski način čitanja (s desna na lijevo). Postoji i
verzija istovjetnog izdanja za tržište Ujedinjenog Kraljevstva (u izdanju izdavačke kuće Granta
Books), gdje je naslov preveden i glasi "Your Wish Is My Command". Valja napomenuti da je ovo
britansko izdanje također i osjetno jeftinije od američkog.
 
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Struktura ove moderne bajke vrti se oko broja tri, kojem se i općenito često pripisuju mistična
ili spiritualna svojstva, a kao literarni princip (tzv. "pravilo trojke", eng. "rule of three")
pojavljuje se i u mnogim drugim pričama (Aladinove tri želje, tri slijepa miša, tri prašćića,
Zlatokosa i tri medvjeda, tri mušketira, Cvilidreta koji je dao tri dana kraljici da pogodi
njegovo ime itd.). Knjiga je podijeljena na tri dijela, a svaki dio priča priču iz perspektive
jednog od tri glavna lika u suvremenoj, ali istovremeno fantastičnoj verziji Kaira. Iako ove tri
priče velikim dijelom funkcioniraju i zasebno, Mohamed ih je vrlo vješto ispreplela u jedan
kompletan narativ, organsku cjelinu koja je veća od pukog zbroja njezinih sastavnih dijelova.
Konačno, okidač cijele priče su tri želje i dileme koje su te želje stavile pred svakog od naša
tri protagonista. Čak je i kompozicija panela na stranicama stripa često trodijelna. Tako su
kratki detalji pojedinih priča nerijetko ispričani sekvencama od tri panela, što je skoro pa
standardna struktura pasica dnevnih novinskih stripova. To pogotovo vrijedi za pasice
humorističnog sadržaja, čiji zapleti prirodno imaju trodijelnu strukturu: kontekst (premisa vica),
razrada (konflikt) i rezolucija ("punchline" ili poanta vica). Sasvim prikladno za Shubeik Lubeik,
jer se svakako može reći da je upravo humor jedan od bitnijih začina na kojem Mohamed ne štedi od
početka do kraja. No, unatoč zdravoj dozi humora, Shubeik Lubeik nije primarno humoristično djelo,
a neke od ozbiljnih tema kojih se dotiče su politika, birokracija, eksploatacija, kolonijalizam,
klasna dinamika, mentalne tegobe, religija i još mnogo toga, a sve kroz fantastičan koncept
magičnog ispunjenja želja. Jednostavno rečeno: magični realizam.
 
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Želje su u autoričinoj verziji stvarnosti samo još jedan u nizu resursa i dobara koje je moguće
ekonomski eksploatirati. U svom iskonskom obliku potječu od magičnih bića iz folklora i usmene
predaje, a njihovo korištenje je do kraja 19. stoljeća bilo rijetko i limitirano na područja sa
kojih ta bića prirodno potječu (to su prije svega Bliski istok, Indija, Indonezija i Brazil).
Industrijska proizvodnja želja je započela kada je neki britanski znanstvenik smislio proceduru
pomoću koje je moguće ta magična bića kontrolirati i zarobiti unutar nekog šupljeg objekta (boca,
limenka, lampa i sl.). Unatoč protivljenju nativne populacije zemalja bogatih nalazištima želja,
industrija eksploatacije želja započela je eksponencijalan rast, a primat u proizvodnji želja i
njihovoj trgovini preuzele su naravno bogate zemlje Zapadne Europe, Sjeverne Amerike i Dalekog
istoka. Zvuči poznato, zar ne? Važno je još napomenuti da nisu sve želje jednake i dolaze u tri
komercijalna razreda (još jedna trojka), ovisno o svojoj kvaliteti. Najskuplje želje su naravno
najpouzdanije, ali su isto tako zbog svoje ogromne cijene dostupne samo najbogatijima. S druge
strane, jeftinije želje koje su dostupnije širem broju ljudi, a posebno one najlošije među njima,
tzv. trećerazredne želje, često imaju neželjene negativne ishode. Dilema korištenja želja je stoga
dvojaka: nedostatak trećerazrednih želja je što ne dobijete ono što želite, a prvorazrednih što
dobijete upravo ono što želite. Dakle, oprezno sa željama, jer bi vam se mogle (ne)ostvariti! Zbog
svega navedenoga ne treba ni naglašavati da je trgovina željama pod snažnom regulacijom države, a
sve je popraćeno neizbježnom birokracijom gotovo kafkijanskih razmjera. To su samo neki od detalja
pomoću kojih je Mohamed izgradila poprilično uvjerljiv svijet, u kojem je unatoč svim fantastičnim
elementima uspjela ispričati tri vrlo autentične životne priče.
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Radnja započinje u jednom malom kiosku na živopisnim ulicama Kaira, čiji je dobroćudni vlasnik
Shokry od svog pokojnog oca naslijedio tri prvorazredne želje. Shokry je pobožan čovjek i predani
musliman, a njegova religijska uvjerenja sprječavaju ga da sam iskoristi navedene želje. Stoga ih
je odlučio prodati, no unatoč ogromnom popustu koji je ponudio, već godinama nije uspio prodati
niti jednu, jer naravno nitko ne vjeruje da bi se na nekom nasumičnom kiosku u Kairu pojavile
legitimne prvorazredne želje po tako niskoj cijeni. Tako započinje prva priča Shubeik Lubeik
trilogije, koja prati Azizu, ožalošćenu udovicu čiji je muž nedavno poginuo u prometnoj nesreći.
Ona jedinu šansu za izlječenje tuge zbog gubitka voljenoga muža vidi u jednoj od prvorazrednih
želja iz Shokryjevog kioska. Za Azizu koja je odrasla u najsiromašnijim četvrtima Kaira te su
želje gotovo pa nedostižne, čak i kad se uzme u obzir Shokryjev popust. Ipak, uz mukotrpan rad na
čitavom nizu (slabo plaćenih) poslova, Aziza napokon nakon nekoliko godina uspije prikupiti
dovoljan iznos i kupi jednu Shokryjevu prvorazrednu želju. No tek tu počinje prava Azizina borba s
birokracijom (naravno, želju se prije korištenja mora registrirati, ishoditi sve potrebne dozvole,
pečate i slično) te cijelim tim okrutnim i korumpiranim sustavom koji joj čak pokuša i oteti teško
stečenu želju. Kroz priču o Azizi Mohamed oslikava nemilosrdan žrvanj modernog društva koji
osobito temeljito melje živote onih najslabijih i najsiromašnijih. Kako i sama Aziza zaključuje,
ponekad se između tebe i tvoje želje nalazi "samo" hrpa novca, a ponekad je to državni zaposlenik
s papirologijom na četvrtom katu.
 
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Protagonist druge priče je Nour, student i pripadnik zlatne mladeži, kojem naizgled ništa u životu
ne nedostaje. U klasnom smislu Nour tako predstavlja suprotnost Azizi iz prethodne priče. No, kada
se malo zagrebe ispod površine, brzo postaje jasno da nije sve tako bajno kako se čini na prvi
pogled. Nour je duboko nesretan, iako ne može jasno ni sam sebi objasniti zašto. Zbog toga ga
dodatno muči i osjećaj krivnje, jer ima puno ljudi kojima je objektivno puno teže u životu, a čine
se puno sretnijima od njega. Nour slično kao Aziza čuje za Shokryjeve želje te nakon kraćeg
premišljanja odluči kupiti jednu. Za razliku od Azize, sve što je on trebao napraviti da nabavi
želju je bilo ispeglati nekoliko očevih kreditnih kartica, što je još jedna zgodna ilustracija
klasnih razlika. U ostatku priče prikazana je Nourova borba s teškom depresijom te njegove moralne
i praktične dileme povezane s korištenjem kupljene želje. Ispostavlja se da za rješavanje jednog
tako neopipljivog i teško objašnjivog problema kao što je depresija treba biti jako oprezan čak i
s prvorazrednom željom. Nisam nikada bolovao od depresije, no mišljenja sam da je Mohamed to
stanje prikazala dosta uvjerljivo i s velikom razinom razumijevanja i empatije. Stječe se dojam da
je Nourova priča temeljena na iskustvima neke autorici bliske osobe, a možda čak i njezinim
vlastitim iskustvima. Bilo kako bilo, činjenica da se depresija ne može jednostavno izliječiti čak
ni u magičnoj verziji naše stvarnosti snažno naglašava važnost problematike mentalnog zdravlja u
modernom društvu, u kojem su depresija i slične psihičke bolesti nažalost još uvijek nepotrebno
stigmatizirane.
   
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Posljednja, a meni ujedno i najdraža priča prati samog Shokryja koji uz pomoć preostale treće
želje pokušava spasiti svoju teško bolesnu prijateljicu Shawqiu. Međutim, dvije glavne prepreke mu
stoje na tom putu. S jedne strane to je Shokryjevo vlastito religijsko uvjerenje koju mu brani
korištenje želja čak i u takvim iznimnim situacijama. S druge strane, simpatična i živopisna
starica Shawqia, koja je zadovoljna svojim dugim i iznimno ispunjenim životom punim uspona i
padova, izričito je zabranila Shokryju i svim članovima svoje velike obitelji da iskoriste dotičnu
želju kako bi ju izliječili od terminalne bolesti. Dok Shokry pokušava shvatiti Shawqijin stav,
usporedno se boreći s vlastitim moralnim dilemama o korištenju želja, sama Shawqia, koja je za
mene prava zvijezda ove priče, postepeno kroz razgovore sa Shokryjem i s članovima svoje obitelji
otkriva detalje svog života, koji poput dijelova slagalice u konačnici sjednu na svoje mjesto i po
mom mišljenju čitatelju pruže vrlo zadovoljavajući zaključak.
  
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Što se crteža tiče, većina stranica je nacrtana u crno-bijeloj tehnici, no nekoliko stranica na
početku svakog poglavlja te između pojedinih poglavlja su u boji. Konkretno, između poglavlja se
nalaze metodično dizajnirane infografike koje vizualno prezentiraju ključne informacije o svijetu
u koji su smještene priče Shubeik Lubeika. Mohamed koristi stilizirani stil crteža koji se posebno
odlikuje vrlo ekspresivnim izrazima lica likova (bez obzira radi li se o ljudskim ili životinjskim
likovima) i dinamičnim pozama dok se kreću kroz panele njezinog stripa. Sve to doprinosi
uvjerljivosti likova koji su puni života te unatoč stilizaciji s lakoćom čitatelju prenose sve
svoje emocije, čežnje i strahove. Ja bih se čak usudio povući određene tematske i crtačke paralele
s Gilbertom Hernandezom i njegovim pričama iz Palomara, remek-djelom magičnog realizma u stripu.
  
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Mohamed također na zanimljiv i vizualno dojmljiv način pomoću (pretežno) arapske kaligrafije
prikazuje inače nevidljiva magična bića koja ispunjavaju želje. Ta nadnaravna duhovna bića, očito
temeljena na džinovima iz arapskog folklora, najčešće su centralne figure priča u kojima se
pojavljuju, ali u ovoj priči su svedeni na običan resurs kojim se trguje i ništa više od plot
devicea. Procesom industrijske proizvodnje želja džinovi su podčinjeni volji vlasnika želje čime
im je oduzeta sva osobnost. Čak ih nitko više ni ne zove "džinovi", postali su jednostavno
"želje". Logično je stoga da nemaju ljudsku figuru, a sve što im je preostalo su riječi kojima se
obraćaju vlasniku želje nakon što ih je ovaj oslobodio. Kaligrafija je ništa drugo nego vizualni
prikaz riječi, a zahvaljujuči dinamici i fleksibilnosti kaligrafije Mohamed je uspjela prikazati
različite tipove želja na vrlo efektan način. Tako su prvorazredne želje prikazane kao elegantne i
lijepo ukrašene kaligrafske minijature, koje čak pomalo i podsjećaju na ljudsku formu. Forma
trećerazrednih želje s druge strane je više životinjska i buntovna, a izgledaju kao nekakve
žvrljotine ili grafiti. Razlog tome je što su prvorazredne želje industrijski proizvedene tako da
maksimalno udovolje svojem vlasniku pa nisu zadržale ništa od svoje originalne osobnosti.
Trećerazredne želje su zadržale velik dio osobnosti originalnih džinova od kojih su potekle pa
imaju veću kontrolu nad svojom formom. Upravo zato korištenje trećerazrednih želja najčešće
rezultira negativnim posljedicama. Još jedan u nizu zgodnih detalja pomoću kojih je Mohamed
učinila svoj svijet uvjerljivijim i zanimljivijim.
 
(klik na sliku za veću rezoluciju)
Na kraju mogu samo svima preporučiti ovu vrlo maštovitu modernu bajku, koja je tim više
impresivna, jer se radi o prvom grafičkom romanu jedne relativno mlade umjetnice. Osim engleskog
izdanja trenutno su u pripremi i izdanja na francuskom, talijanskom i perzijskom jeziku, a ja ne
sumnjam da će se tom društvu relativno brzo pridružiti i hrvatski jezik. |
Edited by - Wolfman on 23/02/2023 12:31:31 |
|
|
|
DiSkAcH
Advanced Member
Croatia
6102 Posts
Member since 05/12/2016 |
Posted - 20/02/2023 : 09:59:54
|
The Incal: Psychoverse
Ne pišem više baš neke osvrte, ali ajde, ovo je ipak meni najdraži Jodoverse pa da napišem nešto.
Po prvi puta dobivamo nastavke Incala tj općenito Jodoversea u režiji američana. I moram priznat da mi ovo niti smrdi niti miriše.
Nije loše kao npr Oružje Metabarona, ali ne može se ni mjeriti sa original Jodom. Priča je smještena negdje između Prije Inkala i samog Inkala. Spominje se taj Psychoverse i nekakve časne majke koje zapravo jako podsjećaju i prva asocijacija mi pada na Bene Gesserit iz Dine. Priča se vrti oko njih i naravno, našeg antijunaka Johna Difoola. Tu je i njegov vjerni sidekick Deepo. E tu ima jedna nebuloza sa Deepo-om, ne znam jesam li ja što previdio u ovom stripu vezano uz to, ili se Russell malo pogubio. Neću spojlat. Od Russella sam jako puno očekivao s obzirom da sam pročitao njegove Flintstonese koji su vrhunski, ali ovo nije ni blizu tog stripa. Sam crtež može proći, nije to ni Moebius, ni Janjetov, ni Gimenez, a ni Secher, ali je čisto OK. Problem je opet, što sam se razmazio sa prijašnjim vrhunskim crtačima u Jodoverseu. Veselo je to i šareno kako i priliči svijetu Inkala, ali nije mi nekako to to. Sve u svemu ja ću si ovo čudo kupiti, kao i najavljenog Simaka, Kill The Wolfhead i The Incal: Dying Star. Od toga sam čitao samo još Simaka, koji je isto teški meh (ali su ga radili EU autori, a ne ameri), Wolfhead ima jako loše ocjene na Bedetheque, tako da polažem nade još samo u Dying Star u kojem vidim po naslovnici da Kaiman ima glavnu ulogu (a očito i Louz).
Imam osjećaj da su se bacili u neku mini hiperprodukciju pred izlazak Waititinog filma. Zapravo se najviše radujem drugom ciklusu MetaBarona, ovome od Frissen-a. Prvih 6 mi je bilo super, a vidimd a su već 7 i 8 vani. Nadam se da će ih Hangar7 nastaviti izdavat. |
-Hi Honey, did you miss me?
-With every bullet so far... |
Edited by - DiSkAcH on 20/02/2023 10:02:03 |
|
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11442 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 20/02/2023 : 10:30:33
|
Mislim da Russell nije dobar odabir pisca za ovo.
Mislim, super je Russell sam po sebi, ali ne vidim ga kao nekoga tko može ponuditi nešto u stilu Jodorowskog. |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues
And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
|
|
|
naker
Advanced Member
3717 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 20/02/2023 : 12:52:00
|
| Svaka čast Diskach što si imao volje da overiš novog Incala, ali iskreno mene ovo ne privlači ni scenaristički ni crtački, i deluje da se izdaje samo kao propratni materijal za nadolazeći film. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
procitao i (ne-) preporucujem
