| Author |
 Topic  |
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
 Posted - 31/08/2024 : 11:04:36
|
JESUS AND MARY CHAIN
28. kolovoza 2024.
Tvornica, Zagreb
Tesko je naci prave rijeci kad ti se dogodi ovakav koncert kojima bi trebalo opisati atmosferu ovog dogadaja, ovog trenutka i pretpostavljam jednokratnog bljeska u zivotima onih koji su se natiskali u potpuno rasprodanoj Tvornici kulture.
Dakle pokusat cu objektivno ostaviti svoje misli o ovom koncertu ovdje iako je ovo nesto najbolje sto mi se glazbeno-koncertno dogodilo ikad u zivotu, a bogme bez lazne skromnosti vidio sam i cuo uzivo sad vec podosta toga.
Legende alternativne scene sad vec 40 godina, braca, Jim i William Reid sa ostatkom druzine u bendu u svom prvom nastupu u Hrvatskoj, u Zagrebu nisu dosli ni trenutka prekasno!
Naprotiv, dosli su na 'krilima' izvrsnog ovogodisnjeg povratnickog albuma Glasgow Eyes, koji je tako pazljivo i sofisticirano uraden da moze stati mirne duse uz grandiozne im albume; Psychocandy, Darklands, Automatic pa i Honey's Dead. Ali i uz Barbed Wire Kises i Stoned And Detroned, pa i ostale jer su sa svakim postizali nevjerovatne uspjehe i kreirali pravce te zvukovlje popularne glazbe.
Ovi istinski genijalci, pioniri alternative sa svakim su svojim uratkom imali itekako sto kazati i svaki je ostavio traga u povijesti Rocka. Definitivno. I Jesus and Mary Chain je jedan od najvaznijih bendova ikad, o tome nemam ni rijeci vise nadodati, a u Zagrebu ih eto docekasmo kad se vise uopce nisam nadao da cu ih vidjeti za svog zivota.
No snovi se ostvaruju i uvjerio sam se u to visekratno. Jos jednom i ove prosle srijede, nekidan. Tocnije, alkarskim rijecnikom; U sridu!
Dakle, JAMC premijerno u RH i kako rekoh ni sekundice prekasno!
To dakako vise nisu oni eksplozivni mladici sa pocetka price iz daleke 1984 i njihovog prvog koncerta. To nisu oni alternativci puni snage sa albuma prvjenca i puni bijesa sa albuma Automatic za kojeg se kao jucer sjecam kako ga iz Jugotona nosim kuci i vrtim, vrtim, vrtim te davne 1989e a Blues From a Gun me ubija i ubija i ubija.
Braca Reid vise ne razbijaju gitare po pozornici. Vise ne odlaze naprasno nakon 30 ili 40 minuta uvrnute svirke u nekom svom filmu i buntu kako su cesto radili u proslosti.
Nisu vise ti mladici, nismo bogme ni mi.
Oni su danas ljudi i u prvom redu glazbenici svjesni svog rada, svoje misije, i sto je najvaznije svoje ostavstine.
U tom kontekstu i u tom modu svijetlo dana ugledao je izvrsni Glasgow Eyes, friski im album te je krenula slavljenicka turneja za 40 godina lika i djela, popracena i detaljnom monografijom.
To ni trenutka prekasno, njihovo prvo ukazanje zagrebackoj i inoj publici u natrpanoj i prevrucoj Tvornici kao u kutiji sardine Ili bolje reci kao u kaseti liganja jer kolicina skliskog i masnog znoja na meni i tjelima ljudi oko mene je neopisiva, nije izgubilo ni sekvencu vrijednosti njihovih svirki proslih vremena. Mozda bi izraz; kaseta frisko uhvacenih liganja na 'peskafondo' bila najbolja moguca, ako ste tu sliku ikad vidjeli i dozivjeli, jer tako smo svi mi unutra izgledali... Bilo bi vam jasno, da ste lignje vadili na mulu/mosticu kraj pumpe iza Korcule,(recimo), izmedu ostih 'pošta'.
Kisik sam uzimao od susjeda lijevo a izdisao ugljicni monoksid onom desno, pa on trecem, ovaj cetvrtom i tako ukrug sat i pol paklene svirke. (Sto lignje, jbg. nisu mogle jednom izvucene na suvo)
A tako je nesto i izgledao koncert, ogoljeni i ostavljeni 'na suvo'!
Predgrupu nisam odgledao, htio sam vidjeti alternativne Rijecane Black Room, a opet i nisam htio da mi niko i nista ne poremeti svetost trenutka prvog izlaska na scenu Is'sa i Divice kako smo u mladosti tepali ovom bendu.
Dugogodisnji sam im fan, kao uostalom i cijela moja ekipa. Pratimo im albume redovno od momenta kad bi izisli. U doba kad sam bio najludi, neprikosnoveni, ubjedeni i nedokazivo samosvjesan Heavy Metalac,(kakav sam i danas;), kad sam vrtio noc-dan, doslovno; Judas, Saxon, Accept, Motorhead, Dia... ja sam redovno pustao JAMC.
Kad su svi krenuli u Grunge avanturu doslovno se sopajuci Nirvanom, Soundgardenom, Alice in Chain i Smashing Pumpkinsom ja sam upirao po JAMCu, cak i vise!
Kad je bilo ono prijelazno razdoblje iz osamdesetih u devedesete na celu sa Duran Duran, (spomenimo samo njih) i ostalom ekipom ja sam picio JAMC. Dapace, iako je to tad razdoblje bulo 'sminkersko', danas kad ga gledam kao izvrsno i plodno.
I napokon kad sam shvatio kakva su remek djela dali onomad alternativci Joy Division, Sistersi, Cure, Bauhaus, Mission i ostali, JAMC su mi nekako bili najdrazi i najvazniji.
I pod tim zivotnim postulatima, u toj vjeri i zelji, sa tom idejom i misaonom vodiljom stizem im na premijeru u kljucalu Tvornicu.
I san se ostvaruje. Ni sekunde prekasno u mom zivotu.
Od otvaranja sa novom pjesmom Jamcod, preko druge Head On za koju ce valjda ljudi napokon nauciti da nije obrada Pixiesa vec ju je Black Francis posudio od JAMC, preko trece Happy When It Rains i svake slijedece ne mogu vjerovati da nam uistinu, uzivo sviraju Jesus And Mary Chain!!!
Braca Reid i ostatak su tek neka pozadinska dalja slika u mracnom, tamnom okviru pozornice tek nasumce i rijetko prosarani reflektorima zagasitih boja. Zutom, crvenom, zelenom, pink i bijelom. Tek sporadicno. Oni su siluete u mraku. Ne vidis ih dobro jer nije ni bitno...
Ono sto isporucuju, taj zvuk, ta svijetlost glazbe je nesto, zaista posebno i drugacije. Ta kontrolirana buka i bolje kazati kontrolirana kolicina struje i distorzije u datim trenutcima gornje amplitude ili u toplim i tisim, rekao bi lirskim i mekanijim trenutcima donje amplitude je rijetko videna koncertna situacija. I ako ne dodu ponovo, vjerovatno i zavrsena prica i nikad vise videna...
Glazbenici na pozornici tek su statisti u mraku i koncertna aktivnost svedena je na minimum da ne 'ukrade' ni momenta ovog epskog zvuka koji je protresao Tvornicu iz temelja. To sto smo dobili u Subicevoj, tu jedinstvenu zvucnu sliku, uvjeren sam neponovljivo je i drugi to ne mogu odsvirati. A i ako 'ubodu' svaki takt, ton i riff atmosferu nece. Neponovljiva je to koncertna prica!
Cak 5 novih pjesama sa recentnog albuma vjesto ukomponirana u bar po jednu pjesmu sa svih ostalih albuma i strateski razmjestenih cine set listu nezaboravnom.
Vec sam kazao novi im je album izvrstan i ne libe ga se predociti kroz cak cetvrtinu koncerta na ustrb mozda nekih jacih proslih stvari. (Recimo, mog favorita; Coast to Coast)
Koncert je prosao brzo, freneticno, meni se cini da se nisam ni osvrnuo, ali sve najbolje, i inace kratko traje a ovo se cinilo kao bljesak munje. Sjajan, cist, jak i tek momentalan. Kratkotrajan bljesak. Jednokratan i neocekivan.
Mozda je tako i bolje. Ovo cemo svi mi iz Tvornice te veceri ljubomorno cuvati kao najvece blago.
I kako samo uopce drugima to opisati...
Nikako, valjda.
Vi koji niste bili a mislim da znate o cemu pricam zbilja mozete zaliti. Ovakvo sto je valjda jednom u zivotu!
Na vrhu potencijalnih mi koncerata za prvo mjesto vec je velika guzva ali ovaj je nastup najveci kandidat.
Jednostavno vam ne mogu to sve predociti i opisati...mogao bi jos ovdje slagati i graditi fraze ali necu, i ovako je vec puno. Meni je ovo bilo hodocasce i uspomenu koju nosim s njega vise mi nitko i nista ne moze ukrasti. Nosim ovo s veseljem u sebi do kraja zivota.
Tri highlighta meni su 'izbijanje iz postola' sa Blues From A Gun, I Hate Rock'n' Roll i Reverence. Nevidena distorzija i panika mozga strateski smjestena na pocetak, sredinu i grande finale nastupa.
Koncert sezone, godine i desetljeca, te kako rekoh; ni caska s zakasnjenjem! Eto sto je... |
Los cukar na fritulama! |
Edited by - ivanl on 31/08/2024 17:25:12 |
 |
|
|
vukozec
Advanced Member
4966 Posts
Member since 17/08/2013 |
|
|
Biroa
New Member
.jpg)
Croatia
205 Posts
Member since 28/12/2020 |
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 08/09/2024 : 06:45:49
|
EINSTÜRZENDE NEUBAUTEN
07. rujan 2024.
Tvornica, Zagreb
Evo ga!
Jos jedan bend iz redova teskog alternativizma. Dapace, cak pioniri Industrial eksperimentalne glazbe, napokon mi dolaze na red da ih odgledam/odslusam. Cak jako blizu jedno drugom u Zagrebu sam u dvije godine ubiljezio nastupe Swansa, Godspeed You! Black Emperior i sinoc Einstürzende Neubautena, koji su bas bliski jedno drugom po kolicini koncertnog 'ludila' i slobodno mogu reci; glazbenog arta.
Iako su Gira, Efrim i Blixa, vodeci i
najistakaknutiji clanovi navedenih bendova posve razliciti tipovi, ne mogu se othrvati misli da bi fantasticno funkcionirali na nekom zajednickom projektu.
Toliko mi imaju slicnosti u tome sto rade i kako to izvode.
Da. U malo vremena u Zagrebu sam bio svjedok totalno nekonvecionalnim svirkama, barem glazbenog 'ludila', sto se mene tice i posve je tesko predociti pisanom rijecju tu atmosferu i emociju zvuka sa pozornice, koju navedeni bendovi isporucuju. No eto, potrudio sam se, bolje kazati; usudio sam se s opisima nastupa Amera i Kanadana, pa cu pokusati to uraditi i s Njemcima, frisko odgledanim od sinoc.
Odavno sam vec htio vidjeti Blixu Bargelda uzivo, tog nekoc vrlo bliskog suradnika Nick Cavea, ali uvijek je nesto drugo bilo na programu, i evo, tek sad je dosao na red, nakon 40 i nesto godina rada sa maticnom grupom.
'Rusitelji novih zgrada'!
Ha! Kako to zvuci doslovno prevedeno na hrvatski!
Ali tako i jest.
Ovi Nijemci, dugogodisnji pratitelji Blixe, basist, (izmedu svega ostaloga), Hacke i udaraljkas i izumitelj instrumenata, N.U. Unruh sa ostatkom koncertnog drustva, isporucuju jedinstvenu glazbeno-osjetilnu senzaciju.
Vec samo i zbog toga sto koriste gomilu otpada koju pretvaraju u proizvodace zvuka na svojim koncertima, a ne samo zbog avangarde koju odavno predstavljaju i cije su nositelji cetiri desetljeca u povijesti svjetske glazbe.
Bas, osjetilna senzacija!
Netko tko ih dugo prati, ali ih vidi prvi put uzivo, poput mene, ocekivao bi vise kakofonije, zvucnog 'nereda', i neuravnotezenog zvukovlja od praznih kanistara, bacvi, opruga, lata i limova, komada metala, poluga i par nedefiniranih vrtecih strojeva s elektromotorima koji se obrcu a pomocu podrazaja metlica i palica proizvode zvuk.
No naprotiv, kolicina kaoticnih nota svedena je na minimum, a svi ovi dodaci konvecionalnoj gitari i basu te bubnju sklepanom od sveg gore navedenog, daju jedan knstantan suptilan glazbeni izricaj, a bogme i dozivljaj.
Bas je ustvari najcvrsci i rijetko cete ga i cuti ovako jasnog i izoliranog kod konvecionalnih, 'regularnih' bendova jer je uvijek zagusen strujom gitare i lupom bubnja. Ovdje je bas ugodna njegova linija, to jest konstantnost u skoro svim pjesmama.
Gitarist je 'najslabija' karika. Povremeni upleti to jest uleti s tihim, vrlo slabim akordima, liseni iole neke jednostavije solaze tek su vrlo tiha pozadina. Smijesno mi je bilo vidjeti da bas gitarist svako malo okrece listove s notama iako proizvedi tek pokoji akord. Doduse odsvirao je i malo usnu harmoniku.
Bilo je tu i cijevi kroz koje se pistoljem spojenim na kompresor upuhuje zrak do druge strane gdje su mikrofoni.
Pa plasticnog otpada spojenog u krug kojeg se tim istim pistoljem na zrak vrti a udara palicom.
I jos meni nekoliko nedefiniranih predmeta koji su "pjevali' a sve skupa zacudujuce suptilno tece i pravi prave melodije. Ocaravajuce pace.
Kazem, skroz neocekivano. Jako, jako ugodan koncert i od onih rijetkih koji po meni zahtjevaju sjedenje, a ne pracenje s nogu. Tvornica je toga danas u ovo vrijeme, lisena, a negdasnja straznja stepenasta tribina odavno vec ne postoji. Sto je velika steta, a sinoc je bas posebno to doslo do izrazaja. Bilo bi se bas ugodno opustiti i prepustiti njihovom zvukovlju sjedeci.
Inace zvuk perfektan. Jos jednom ponavljam, na cemu li su sve svirali, iznenadujuce.
Blixa pjeva malo na engleskom, puno na njemackom i sad ja ne znam uopce o cemu on govori jer baratam sa samo par njemackih fraza iz Yu partizanskih filmova. Mogao bi pjevati da je izmet psa na ulici veci od onog od macke, ja to ne bi znao, ali glas mu je ugodan. Vrlo rijetko ga dize u domenu pravog pjevanja, vise su to njegovi monolozi i recitali ali jako ugodni. Cak taj Njemacki jezik bas daje dozu tajanstvenosti koja se ljubi sa tihim ali postojanim skladbama.
18 pjesama u tocno dva sata nastupa postena je svirka.
A eto, ucestvovao sam opet na neki nacin u set listi, dogodilo se. Naime po pocetku ove Alien Pop turneje izbacili sz Redukt, meni jako dragu stvar i kad su izisli na bis neki su dobacivali iz publike naslove njihovih favoriziranih pjesama, ali Blixa nije reagirao. I tako u jednom tihom momentu a bio sam na tribini deset metara ravno od njega, viknem mu ja singen und spielen; Redukt! Toliko njemackog znam, i Blixa se malo unezvjeri i odmahne par puta glavom kao; nein, nein...ali na zadnjoj pjesmi, na drugom bisu vrati se i pocnu svirati; Redukt!
Mislim si, kako sam eto ja zasluzan sto je vratio tu pjesmu na set listu, a ostaje da se vidi da li ce to biti samo iznimka za Zagreb, jer u Postdamu, Becu i Minhenu u danima prije nisu je svirali.
Tvornica opet puna do cepa i potpuno rasprodana. Vruca i sparna do bola. Znoj se cijedio s nas u potocima.
Gemist poskupio s 5 na 5 ipo Eura. Cisti bezobrazluk!
I zacudujuce, potpuni nedostatak mechandisea. Nista. Bio bi bas kupio majicu da sam mogao, da me podsjeca koliko je koncert bio drugaciji od drugih.
Jako zanimljivo i ugodno provedeno vrijeme. Bili su vec u nas i ako ponovo dodu a svijet oko nas bude jos uvijek isti, otici cu ponovo ih dozivjeti. Zavrijedili su.
Kako vec rekoh iznenadujuce suptilna, koherentna i logicna glazba kad pogledas samo na cemu su je stvarali...
Odlicno je bilo biti sinoc u Tvornici. Mozda cak i kao dio nekog masovnog glazbenog eksperimenta. Ali niposto nesuvislog i suludog kako sam ja iskreno uzivo ocekivao od njih na pocetku.
|
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 11/09/2024 : 16:59:42
|
Ballbreakers
07 na 08 rujna 2024.
Hard Place, Zagreb
Dobro sam dvojio da li da netom usi 'zacepljene' Einsturzende Neubaitenom pokusam 'odcepiti' tribute to AC/DC bendom, po izlasku iz Tvornice a na nagovor nasega Vike.
(Jbg. Viku ne poznajete ali evo ja vam se kunem da nitko nikad nije posjetio koncerata vise od njega. Pa niti moja malenkost. 'Problem' je samo u tome sto on s istim zarom ide na Ivu Pogorelica kao recimo na Springsteenov koncert u Australiju. S istim odusevljenjem ide na operu u Bec kao na koncert Rammsteina. I tako bi vam mogao nabrajati unedogled, ne bi bilo dovoljno mjesta na poduzoj roli papira)
Evo Vika, jbg dobio si svoj pasus u mojim recenzijicama. Zivija! ;)
Dakle, uskocili smo u taxi i u cas posla bili kod Piste, aman-taman na prvoj pjesmi ovog jako cijenjenog zagrebackog cover benda o kojem sam cuo samo superlative. Kazao sam si; ma ajde, idem. Taman sam i nedavno, relativno frisko odradio recentnu 'ACe' turneju, pa da vidim i te hvaljene obozavatelje australskih rock legendi.
Malo me iznenadio, nakon sto sam uzeo politarski gemist, pogled na pedesetinestogodisnjaka s gitarom, u flanelskom crvenom odjelcetu i kratkim hlacama. No promislih, jebemu kad moze Angus sa 70 moze i ovaj turbo obozavatelj sa 50 i nesto. Ali, nakon te groteske, pri prvim rifovima nije mi vise glava stala lelujati u sporom i pravilnom ritmu naprijed natrag.
Ovi 'momci' u najboljim godinama davolski doslijedno skidaju A Ce. Ono, bas dosljedno. Naslo se tu mjesta u slijedecih punih dva sata za sve faze legendarnog benda iz daleke Australije.
Masa hitova iz zadnjih godina benda, preko Back in Black, Johnsonove faze pa sve do dragulja prvih albuma Bona Scotta.
Sve su skinuli. I dirty dancing, striptiz, ritmove, baseve, solaze... do nabrijanog, glasnog i tvrdog 'ravnjaka' bubnja, prosaranog tu i tamo udarcem u cinele.
Stvarno su zabavni. I dobri uistinu. (I imaju autorske pjesme koje opet zvuce kao punokrvni ACe)
Vokal nevjerovatno dobro zvuci. Skrika i visoki tonovi skoro kao Brianovi. Bas su se potrudili i vidi se da je to dugogodisnje drilanje, vjezbanje i obozavanje.
Nicim izazvan, samo tako odlican nastavak veceri, za koju nisam ni planirao da je odradim do duboko u noc. Htio sam se negdje umiriti i razmisljati o njemackim progresivcima ali odnjelo me 'na stranu'.
I neka, bas sam se dobro izbengao i popio omanju demizanu Grasevine s Jamnickom.
Vecer u kojoj sam ugrabio totalno dva razlicita, u korijenu postavki drugacija koncerta, ni u jednom dijelu nije bila nista drugo do radost i uzivanje.
I znate sto, ni u jednom mi trenutku Ballbreakersi nisu 'unistili' Blixin koncert. Dapace, 'Herr Flick', mi je bio jos dojmljiviji likom i djelom koliko god Purgeri dobro przili i odrzavali plam Rock And Roll pionira sa down under kontinenta.
Simpaticni fanovi 'A-Ce-a', koji sviraju u svojim majicama (loud and proud since '08, sto je baza Kostura), s munjom na prsima, ni na koji nacin nisu mi pokvarili ugodaj i dozivljaj jednog od najneobicnijih koncerata koje sam ikad odslusao.
Njemci su ipak klasa sami za sebe i jos ce me dugo ova luda pamet drzati zaokupljenog mislima o njihovoj glazbi, i kako do nje dolaze...
I tako; do nekog drugog puta, Ballbreakersi!
It's a Long Way to the Top, if You Wanna Rock'n'Roll !!!
|
Los cukar na fritulama! |
Edited by - ivanl on 15/09/2024 14:13:51 |
|
|
|
NESVRSTANI
Advanced Member
Croatia
10232 Posts
Member since 08/02/2006 |
Posted - 11/09/2024 : 19:38:26
|
quote:
Originally posted by ivanl
It's a Long Way to the Top, if You Wanna Rock'n'Roll !!!
Nacrtano prije uru vrimena.
 [/url] |
Doli sve stranke!!!
Živili naši dušmani!!! |
Edited by - NESVRSTANI on 11/09/2024 19:38:52 |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 15/09/2024 : 13:35:46
|
SHIP festival
13 rujan 2024.
Sv. Mihovil, Šibenik
ERNST
Mladahni Austrijanci iz Beca, koje sam letimicno preslusao kod kuce, davali su mi dojam nekakvog nedovoljno paznje vrijednog Indie Pppa. Onako, bez dovoljno 'soli' u 'okusu'. No vec na prvoj pjesmi po izlasku na pozornicu moje se misljenje mjenja. Njihova mladost i entuzijasticnost gorivo im je za jako veliku energiju. Prste od zelje i gusta sto sviraju i putuju po raznim zemljama. Eh ta blazena mladost... blago im se... a i kad ce, kad nece sad...
Definitivno priliku ne propustaju. Cvrsto su je prigrabili i beskrajno uzivaju u tom sto rade.
Cura koja pjeva, odlicna je. I glasom i stasom. Zanimljiva, razigrana, pravi frontman, (ili frontwoman, jbg.)
Bas upecatljiv vokal velikog raspona i glasovnih mogucnosti. Od sapta do vriska, sve joj stoji i 'ide od ruke'.
Gitarist je najbolji, a kako nam se i obratio na krnjem, nezgrapnom ali razumljivom hrvatskom, zacijelo je djete gastarbajteta jer nasih je gore, masu.
Jako dobro svira i sola su mu ugodna, artikulirana i na mjeru. Ne 'pila'.
Ostali momci su okej. Baza je da da izmjenjuju instrumente jedan s drugim. Basist uzme klavijature, gitarist bas, a klavijaturist zasvira malo ritam na gitari.
Zanimljivo. I dobro.
Supruzi su mi se oni bas jako svidjeli. Odlicno otvaranje.
Sistem je da se bendovi izmjenjuju na dva stagea. I ni sekunde se ne gubi. Jedni zavrse, drugi u par minuta pocnu. Odlican sistem i izvanredna organiziranost loja nije omanula cijelu vecer.
LJUBIČICE
Ovi takoder mladi Srbi su me kod kucnog slusanja jako zaintrigirali, ali ispostavit ce se opozitna situacija od Ernsta iz Beca.
Naime, u prvom momentu ritmika njihovog basiste me je ponjela, (nemaju bubanj. Trio su. Cura na klavijaturama, bas i gitara), ali pokazat ce se; previse repetativno i isto u cijelih 40 minuta, koliko je vrijeme dozvoljeno za svakog izvodaca. Gitarist je neki Funky đir, ono; taka-taka trzanje Funkytown shema. Nije to lose ali dosadnjikavo na duge staze. Momci se izmjenjuju s vokalom a cura prati. Ono sto me je sokiralo; pricali su nam na engleskom, a pjevaju na srbskom. Prvi put kad je progovorio mislili smo da je neka zajebancija, ali ne, stalno se obracao na engleskom...pa je li on zdrave glave, zna li gdje je dosao? Totalno cudno. Kad je predstavljao bend pitao sam se zasto nije i 'Ljubicice' ime benda, preveo na emgleski...
Inace, dojam je da su svo troje obrazovani, skolovani glazbenici. No sablonski. Sve je nauceno i nema spontanosti. Cak kad je gitarist 'opalio' Gilmourovski solo, nije me taklo. Sterilna je to naucena shema bez duse.
Dobri ali nedovoljno dobri. Cijeli koncert im je izgledao kao jedna glazbena vjezba. Trening, za uvjezbavanje i razigrabanje prstiju.
Eto kako doma na liniji dojam vara, jer uzivo je to nesto skroz drugacije.
VEJA
Ovaj Istrijan, za sebe i svoj bend kaze da sviraju World music, ma sto to tocno bilo. Meni je to recimo, nista drugo do njihova poznata narodna cakavstina s jos poznatijim glazbenim izricajem. Diplama, harmonikom, mjesinom... ono prava Istra.
Teme su glazbom kao da ce se pojaviti Jure Grando, Veli Joze ili vjestica Mare. A i pjevac je onako brdanski, bradati tip iz velike zelene sume, rekao bi covjek. Kao da je odlozio sjekiru a izvukao frulicu.
Recimo moj prika, koji svira uredno HM i radi albume, odusevljen je Vejom. Ja bas i ne. Dobro je to, ko voli, sigurno.
Meni je, eto; Kries jedan i jedini.
JONATHAN
I onda pakao...
Kakav groove, kakva energija, kakav mocan zvuk, kakva produkcija... (a sviraju na istom bubnju i pojacalima kao i svi na vecem stageu)
Ma panika mozga! Bolnica! Eto sto je ovaj nastup.
Pratim ovaj bend koliko god mogu koncertno; Zg-St-Zg-Ši-Ri-Ši... i ne mogu im naci gresku i manjkavost. A zainatio sam se, trazim i majsitniji detalj da ih uhvatim u pogresci...i nista! Nema greske. Zero. Nula toleranca na pogreske.
Zahuktala koncertna masina!
Zadnji sam ih put gledao u Pogonu Kulture, Rijeka, doma. Bas nedavno, frisko. U njihovom dvoristu, dva sata i petnaest.
Ovdje je bilo samo 40 minuta, i to je iskoristeno bez igranja, ono, sakom u 'slipo oko'. U solarni pleksus. U zat'ljak! Bez puno price, samo cijepaj!
Bogati, kako rasturaju.
Nove pjesme s novog albuma odlicne. Sad su mi kad ih vec poznajem jos i bolje!
Izbacili su nas iz 'postola'!
Cista magija. Scenska, glazbena, virtuozna... sva sestorica za pet plus! (Od nedavno imaju i klavijaturistu i dosao je kao 'budali triska'! Popunio zvuk, jer je to bas trazio zadnji album.)
Najbolje bi bilo odmah poci ca, poslije ovakvog koncerta, ali suzdrzao sam se. Htio sam vidjeti i Slovence koji su poslije.
Znaci, ljudi moji duplo bolji od Editorsa koji su bili na istom mjestu nekidan. Triput bolji! Cudo jedno kakav mi bend imamo iz Rijeke. Stopostotna koncertna atrakcija!
Uzivo nenadjebivi, i tocka!!!
MRFY
I sto sad kazati za bilo koga poslije nastupa Jonathana...
Jbg. Slovenci su imali nesrecu sto sviraju poslije Rijecana koji su pomeli Mihovila, (i nije im prvi put, tu.)
Ovo je lagano alternativniji bend za Slovenuju, djeluju 5 godina i ovo im je tek drugi nastup u Hrvatskoj.
Sviraju neki toplo-hladni Indi, Pop, Rock.
Nelose, stvarno, ali Jonathan u glavi i pisi propalo.
Momak je koliko god je mogao pricao na hrvatskom, (za razliku od Srbina, jbg), i trudili su se, bas jesu, ali Jonathan u gavi...
Bubnjar jako dobar, ali Jonathan u glavi...
I to je to. Do nekog drugog puta. Bez Jonathana. Naprosto kriva satnica...
LAMBRINI GIRLS
Ove Punk djevojke iz Britanije sam gledao u nekom spotu, ali, bogati kad smo mi bili pripremljeni za ovo i ovakvo sto uzivo...
Lako sto je bas prljavim zvukom kao iz Motorheada iz prve faze, a bubanj kao iz Sex Pistolsa, i sto je sve izdirstozirano, na 'deset' na pojacalima, nego sto ova pjevacica nije normalna.
Bura je donjela nevjerovatno zahladenje na Mihovila, i smrznuli smo se kao p...
A njih tri u 'redipetu', 'sokoliji' i majici bez rukava.
Piju, bacaju plasticne case u publiku, (i to bas bez milosti), pljucaju, 'bestimaju', kunu vladu, policiju, sustav...
Ova sto 'pjeva' ostavlja gitaru pa skace u publiku, trci po gledalistu, pada po praznim stolicama, posrce... pijano englesko blago. Bogo moj, ovakvo sto imati doma. Blago majci. Ili da ti sin dovede jednu ovakvu na nedjeljni rucak...
Nevideno.
Pada po podu, pa joj se vide 'mudante', sjedne medu publiku raskrecena pa joj se vide 'mudante', lezi na golom podu ispred pozornice pa joj se vide 'mudante'...
Jesam li kazao da stalno pije? I pljuca...
Drzi politicke govore, natjerala je sve da sjednu oko nje u krug. (A ove dvije gore, prase u kakofoniji i rastimanosti tutta forza!)
Da sam htio na politicki skup ne bi dosao na koncert...
Pa vice; free Palestina i tura ljudima mikrofon u zube...
Pobjegao sam malo dalje da slucajno ne bi trebao viknuti u taj ponudeni mikrofon; long live Izrael...
Uglavnom, svasta sam ja dozivio ali ove nisu normalne. Supruga mi sebi nije mogla doci. Jbt. ove sigurno puse cikete s plocmika...
Strava!
Ali jebiga, trebalo je to vidjeti i dozivjeti, nije da nisu ispunile svoju buntovnicku misiju.
Ovo nije Punk, ovo je beyond Punka.
Kakva predstava, Boze moj.
Nije bolest sve sto boli...
U svakom slucaju; SHIP happened! Na petak trinaesti. Bravo SHIP! I beskonacno bravo Sibenik! Savrsena organizacija, a tek drugi put...
Dosao sam u prvom redu i iskljucivo zbog Jonathana, ali ispalo je i sve ostalo dobro, pa i vise nego dobro. Jako lijepo zamisljen i organiziran festival. Kvalitetan. I na najljepsem mjestu u Dalmaciji. Bit ce ovo velika stvar u buducnosti.
Samo da nije bura i polarna hladnoca na vrhu tvrdave, ovako naglo i neocekivano, brutalno pace, ugasila ljeto...
|
Los cukar na fritulama! |
Edited by - ivanl on 15/09/2024 15:40:17 |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 16/09/2024 : 04:08:46
|
SHIP festival
14. rujan 2024.
Sv. Mihovil, Šibenik
CIŚNIENIE
Ne pomalo, vec totalno drugaciji i nesvakidasnji pristup Jazzu i njegovom izvodenju na pozornici koji nam stize iz Poljske. Saxofon kojeg svira cura a koja je zamalo manja od njega samog, resko se probija kroz mahnite udarce bubnja ciji stameni i monumentalni ritam komodni moze ici i kao Tool podloga. Takav je i bas koji ga prati, cije 'linije' se ne bi posramio ni solidan Heavy Metal bend. Gitaru ovdje kod ovih Poljaka zamjenjuje violina a njen vlasnik je u freneticnom soliranju dobro iskidao strune gudala. Jako, jako dobar i energican nastup Poljaka te vise nego dobro otvaranje subotnjeg dijela festivala. 40 minuta snazne svirke koja je imala privid da je mnogo duze trajala. Poljaci su s pravom zasluzili gromki pljesak puvlike pod natkrivenim dijelom tvrdave. (dva su stagea koji besprijekorno funkcioniraju u smjenjivanju glazbenika. Deck i Hull. Otvoreni pod zvijezdanim nebom i natkriveni kod sankova, brodskim zargonom nazvani kao otvorena paluba i sama struktura, ili unutrasnjist broda. Zanimljivo i efektno.)
JE VEUX
O ovoj glazbenici i pjevacici ne treba trositi puno rijeci...njen vokal je izvanredan a energija neupitna. Mozda je eto potrebno napisati da je ona zivotna druzica ili bolja polovica naseg cijenjenog clana ovog foruma, Tonija. A koji svira osim u svom bendu u jos nekoliko, medu kojima je i projekt njegove drage. (Mora biti da je to bas zanimljivo, taj vjerovatno neprekidni proces stvaranja glazbe u njihovom domu. Sigurno nije dosasno.)
Uglavnom, izmedu svih mogucih koncepata i struktura bendova koje smo poslusali u petak i subotu, ovaj je sacinjen od klavijatura, kontrabasa, saxa i bubnja koji besprijekorno daju podlogu stvarno izvanrednom glasu Željke Veverec. I tko je ikada odgledao njih uzivo nece ih zaboraviti.
ISCHARIOTZCKY
Ovaj nas bend nisam nikada prije upratio a sro se mene tice, nisam ni morao. Pretencioznost koju njeguje pjevac i gard koji drzi niposto mu nisu ekvivalent glazbi koju pravi. Unjkavi vokali njega i druge pjevacice niposto nisu dorasli onome za cime teze, a to je da budu veliki i poznati elektronski bend. Daleko je to od toga a sva je situacija i da nece biti nikad. Cak mu je 'riknila' konzola s mix pultom na kojoj je trebao stvarati te neke 'velebne' zvukove te mikrofon. I bilo je to poprilicno neugodno. Za pjevaca zacijelo, jer se dobro uzvrpoljio u svojoj 'velicini'. Pokusaj spasavanja nastupa s nekom poluakusticnoscu i A capela pristupa u interakciji s publikom, sto se mene tice, nije prosao. Cini mi se da su im samo prijatelji pljeskali ispred pozornice.
JR AUGUST
'aka' Nikola Vranic, a to mu je pravo ime, s bendom vec je kompletna glazbeno koncertna prica. Kontrabas, gitara, dvoje klavijatura, bubanj, sax i cak tri back vokala cine impozantni broj ljudi na pozornici. I oni sviraju vise nego uredno, no meni se ucinilo da ne znaju to jest ni Morgan ne zna sto bi. Da li da bude blueser ili rocker. U konacnicu sve su mu pjesme pricno iste, a najcudnije mi je da gitarist nema ni 's' od solaze na niti jednoj kompoziciji. Ne znam, ovaj je umjetnik bas dosta hvaljen a mene je eto, zamalo uspavao i to cak po onoj polarnoj hladnoci.
THE FLABBiES
Ova tri Turcina su prava, prvoklasna senzacija! 'Senzacijun' u pravom smislu rijeci. Dvoje gitarista s Telecasterima i bubnjar rasturaju. Prekrasne melodije kojima se dodavaju u smislu izmjene sola i ritma jednom rijecju su; prekrasne. Isto kiliko su i koncertno efektne i atraktivne. Ziva uzivancija! A jos od Dead Years bubnjara s pocetka godine nisam ovako uzivao u nekoj bubnjarskoj voznji. Ritam, tehnika, snaga i energija neodoljivi su mu. Tuce li ga tuce, a ne mozes ga stati gledati. Savrsen mali koncert turskog trija highlight je veceri i na ovaj bend treba obratiti posebnu paznju. Publika ih je psolutno prihvatila i dugo im aplaudirala na kraju. Kazem izvrstan trio i sa zadovoljstvom cu ih pustati i kod kuce. A koncert im je klasan. Ovo je bilo istinsko zadovoljstvo koje grije dusu u prokleto hladnoj sibenskoj veceri.
FREAKIN DISCO
Nisu se takoreci ni slegli zvukovi turskih gitara a Madari na vecoj pozornici vec su poceli udarati Techno. Od svih koncepata kojima smo svjedocili ovaj je najradikalniji. Dvije miksete i dvoje tehnicara/operatera te bubnjar. Cujte, ovo sigurno nije moj dir i vec nakon dvije 'pjesme', bolje kazati; stvari, ubila me je ta silna sintetika. Rekao bi Rambo Amadeus; te jedno, te isto...
Bas su me,(kako to Srbi ludo kazu; smorili!)
A ni ubitacna zima unatoc tri 'rukava" nije mi pomogla nimalo.
Jedva sam cekao da im zavrsi performans, nikako koncert.
Ali ok, usljed svih tih stilova eto nam i Tehna za kraj. Ljudi su se uzbibali na tu 'cikiciju', ja sam je bogami odsjedio.
Bilo kako bilo, Ship festival je izvrsno zamisljen i odraden festival i radujem mu se u buducnosti. Samo da nije bilo onako prokleto hladno...pasije hladno.
A Šibenika sto se tice, grada 'freza i traktora', on se odavno upisao u kulturnu zbilju nasih prostora i ako nastavi ovako pocet ce konkurirati i Zagrebu! Lako moguce, samo nek nas nastavi ovako iznenadivati. A moj 'kulturni' rodni grad ostaje mrtvo slovo na papiru i samo tuga nas sacice ostavljenih na milost i nemilost 'navijaca' koji vedre i oblace napacenim Splitom bez ikakve naznake da ce se to ikad promjeniti. Nista, blizu je Kresimirov grad pa cemo se tu spasavati. Sveti Mihovil ce nas primiti u okrilje kao napacenu i izgubljenu djecu. Kao svoju vlastitu.
Sibenice, svaka cast!
|
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
wintermute
Senior Member
USA
1546 Posts
Member since 15/10/2023 |
Posted - 17/09/2024 : 00:17:26
|
quote:
Originally posted by ivanl
LAMBRINI GIRLS
Ove Punk djevojke iz Britanije... ova pjevacica nije normalna.
Slucajno kliknuh na ovu temu i padoh od smeha na opis ovog benda.
Kralj si! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 17/09/2024 : 14:43:47
|
quote:
Originally posted by wintermute
quote:
Originally posted by ivanl
LAMBRINI GIRLS
Ove Punk djevojke iz Britanije... ova pjevacica nije normalna.
Slucajno kliknuh na ovu temu i padoh od smeha na opis ovog benda.
Kralj si!
A zamisli, zaboravio sam napisati da su nam u onoj pasije hladnoj noci svima dlacice bile nakostrijesene, a pjevacici koja se valjala po podu pozornice i ispred pozornice jos i vise. Naime pod jasnim svjetlima reflektora vidjele su joj se sve dlake na nogama. Ta ne jebe dva posto, kako politicku korektnost, tako i viziju ljepote i urednosti koju nudi kobzumerizam,(citaj; kapitalizam)
Ali stvarno je, bas stvarno, dobro luda.
Ovakva se ne zaboravlja...pa kako god. |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
wintermute
Senior Member
USA
1546 Posts
Member since 15/10/2023 |
Posted - 17/09/2024 : 16:39:40
|
quote:
Originally posted by ivanl
...pod jasnim svjetlima reflektora vidjele su joj se sve dlake na nogama. Ta ne jebe dva posto, kako politicku korektnost, tako i viziju ljepote i urednosti koju nudi kobzumerizam,(citaj; kapitalizam)
Ahahah dakle to je bio sto kazu a gift that kept giving  ali ipak eto glavnu stvar je postigla: to je da si je zapamtio! Svakakva reklama / ponasanje koje dovodi to snaznog utiska je mnogo bolja nego padanje u zaborav. |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 18/09/2024 : 20:40:37
|
MUDHONEY
15. rujan 2024.
Tvornica, Zagreb
Tvornica Kulture Zagreb niposto ne nosi taj naziv bez razloga. To je ustvari vise hram kulture s velikim 'K' za ugoscavanje srednje velikih, vecih i najvecih bendova, a ne samo obican klub. I to je cinjenica, a ne samo puko slovo 'na papiru', ponovo dokazana i u nedjelju navecer. Naime, u nepunih 20 dana, Tvornica je ugostila pionire i zacetnike Dark wavea, alternativce; JESUS AND MARY CHAIN, pionire eksperimentalnog Industriala; EINSTÜRZENDE NEUBAUTEN te evo nekidan pionire Grungea; MUDHONEY!
E to je bome pothvat! I tim se kako intezitetom programa tako i samom njegovom kvalitetom klub u Subicevoj kao i sam Zagreb, svrstavaju rame uz rame s najvecim europskim Rock klubovima, (citaj; vrelima dobrih svirki)
Jer uostalom Zagreb i jest Europa sama, to jest odavno je on na njenoj karti popularnih i rado posjecenih odredista mnogim bendovima.
A to Tvornica evo uporno i uspjesno radi vec dugi niz godina, ali sa ova tri benda u tri vikenda zaredom, bome su visoko digli ljestvicu. Nadam se da ce jesenja i zimska programska shema donjeti jos pokoje ovakvo iznenadenje i slavno ime.
Pa da krenemo...
Vecer su 'otvorili' mladahni Nizozemci; SØWT, za koje samo slijepac i gluh covjek ne bi ustvrdio koliko im je bitna Nirvana i ostavstina Kurta i drustva. Pocevsi od zvuka toliko slicnog poznatom i davno ugasenom bendu, kojeg su doslovno prekopirali, preko frizure i boje kose jednog gitariste koji neodoljivo podsjeca ma Cobaina do marke gitare koju je stradali glazbenik svirao. Da ne spominjem majicu s njegovim likom koju taj gitarist nosi. Zbilja mladi gosti iz Nizozemske njeguju i vidi se 'ubijaju' se tim zvukom devedesetih, cistim Grunge noisem. I to nije niposto nuzno lose, zato su ih uostalom Mudhoney i poveli sa sobom sto je velika cast, ali meni je taj nevjerovatni dojam Nirvane naskodio. Nije mi se prevec svidio. (Uostalom, jbg. ja sam osobno odgledao predzadnji koncert Nirvane onomad neposredno prije tragicnog kraja Kurta, i moram reci da mi je to bio jedan od najgorih koncerata ikad)
Tako da nisam bas bio odusevljen nastupom i svirkom ovog benda u kojem vokale izmjwnnuju dvoje gitarista i djevojka na basu. Bolje reci djevojcica. Tako izgleda...
Energije i zelje nije nedostajalo, to nikako, no meni je eto to vec videna, prozvakana i nadasve prohujala stvar u lavirintu proslosti i povjesti. Moj Vika mi govori; daj im sansu i malo suporta, ali jbg. takav sam, nisu me odusevili.
Bubnjar je mozda i najbolji, sigurno najistaknutiji s doslovno ritmicnim cekicanjem skinutim od Davea Grohla, a poseban mu plus 5 ide za dres hrvatske nogometne reprezentacije kojeg je nosio.
No po reakcijama publike, a koja je vec do pola ispunila prostor, po zavrsetku svirke Nizozemaca, dalo se vidjeti da su warm up, uredno odradili. Sto je uostalom i svrha.
Do izlaska Mudhoneya, Tvornica se nije ispunila do kraja, a cijele su tribime ostale prazne i 'zakljucane', odjeljene ogradom, sto mi se osobno svidjelo jer zadnja dva koncerta nije se moglo disati unutra od tjelesina. Iglu da si bacio u zrak, na pod ne bi pala. Tako da sam ovu mogucnost komotnog setanja do sankova i toaleta dozivio kao blagoslov. Uostalom Mudhoney su vec peti put u Zagrebu i publika ih je vec imala prilike vidjeti.
Osobno sam ih gledao u Primostenu prije osam godina i moram evo priznati da mi je to jedan jedini koncert u zivotu kojeg se skoro nista ne sjecam jer je tada u programu s njima bio veliki Peter Hook koji je 'pomeo' auditorij i koncert njega i njegovih The Lights mi je svakako jedan od najvecih, najboljih i najdrazih nastupa koje sam pohodio, a nije ih malo. Jednostavno su Mudhoney tada bili na krivom mjestu i u krivo vrijeme. Peter, njegov sin i ekipa kompletno su zasjenili cijela tri dana, (a znajte samo, u line upu tada je bio i veliki Mark Lanegan)
Tako da mi je ovaj koncert bio i iskupljenje te sam ga pozorno pratio. Iako je pola materijala bilo sa dva zadnja albuma, cime Mudhoney dokazuju da ne zive na staroj slavi, naslo se tu volje i zelje za cak 26 pjesama u sat ipo, iz svih razdoblja ovog benda pocevsi od samih pocetaka iz davne 1988. Masu njihovih pjesama je Punk strukture i ne traju dugo, te zbog toga toliko zgusnuta setlista u malo vremena. Relativno malo, jer za takvu vrstu pjesama sat i pol je i vise nego dostatan a i bend vise nije u cvijetu mladosti. Kao uostalom i 70% publike u Tvornici kojoj je trebalo bar 5-6 pjesama da dode na 'radnu temperaturu'. Velika vecina ocvalih celavih i trbusastih fanova izgledali su kao dizelas koji se muci sa startom u hladnom zimskom jutru.
No jednom kad je krenulo, bas je krenulo. I bend i publika. I energija s pozornice i Pogo u prvim redovima.
Nije bas lako dati neku etiketu Mudhoneyu. Oni su sigurno Grunge, uostalom Mark Arm, pjevac i gitarist prvi je u povijesti upotrebio taj izraz. (Proucite malo povijest ovog benda vidjet cete masu zanimljivih cinjenica prije, dosta prije visestruko slavnijeg Pearl Jama)
Ja bi rekao da su oni Punk Rock Grunge. Sa mnogo slicnosti kako sa The Stoogesima tako i sa Sonic Youth, (koji su ih uostalom i prvi poveli na turneju)
Mix je to monumentalnih rifova, i jako zanimljivog 'saranja' po setu bubnja. Mirnijih uvoda i freneticnih zavrsnica. Skrike i vriske ne nedostaje u stedisnjem dijelu koncerta narocito kad Mark skine gitaru i postane frontman najblize receno; Iggyu Popu.
Sto je koncert vise isao kraju, vise je i Punk postajao a pjesme od par minuta izbijale su prljavim zvukom zubne proteze publici. Ne znam da li je do tonca ili benda ali sve je bilo potmulije nego na albumima. Da li su to tako htjeli ili je do greske, pa je ispalo dobro, ne znam, ali bilo je zanimljivo.
Uostalom Mudhoney su zivi dokaz kako se od zajebancije i totalnog izostanka glazbenog talenta na samom pocetku moze doci do statusnog, kultnog mjesta u povijesti Rocka. A to su i zasluzili. Danas oni sviraju odlicno i tocno ono sto zele i koliko i kako zele. Ni manje ni vise. Oni ce zauvijek imati status prvog Grunge benda na svijetu. A cak troje od cetvero njih je iz originalne postave, Arm, Peters i Turner iz 1988. Sto je nevjerovatna rijetkost, sama po sebi. Samo Australac, Muddison je od dvije tisuce i prve.
I ako vas bas zanima kad nisu na turneji i u studiju, clanovi ovog benda imaju svoje poslove. Arm je voditelj u Sub Pop recordsu, basist je medicinski brat na hitnoj pomoci. Peters drzi poduke gitare, a Turner je pisac nekoliko knjiga o Grunge pokretu.
Jako mi je drago sto sam pogledao,(bome i poslusao), ovaj bend bas kako Bog zapovjeda, i sad cu ga se sa zadovoljstvom sjecati. Mudhoney su dokazali kako plam Rocka u njima itekako jos gori i da su tu da kazu jos stosta. Glazba im je mocna, ime zacementirano u povijesti, a oni sami vec odavno jako, jako dobro sviraju i veliki je odmak ovo danas od pocetnog Punk prangijanja. Mix jednog i drugog na zagrebackom koncertu nekako je bas prava stvar. Malo novo cisce i urednije, malo staro prljavije i bucnije. Retrospektiva njihovog rada za cistu peticu! A mislim da se vidjelo i da bend uziva, narocito i sto su ponavljali svako malo hvala, hvala!
Da nisam imao drugu koncertnu obavezu u ponedjeljak,(o tome opsirnije poslije), mirne bi ih duse popratio i u Rijeci, gdje su svirali dan iza Zagreba.
Mudhoney, legende iz Seattlea u punom svojstvu te rijeci, koji su utabali put Nirvani, Pearl Jamu, Soundgardenu, Screaming Treesu, Stone Temple Pilotsima, i Alice in Chain. Izmedu svih ostalih.
Neka nam jos sviraju, stvaraju nove albume i ponovo dodu u RH. Sa zadovoljstvom cemo ih ponovo pohoditi jer vrijede i to kako vrijede i nakon 36 godina konstantnog rada, sto zaista nije mala stvar.
|
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 19/09/2024 : 17:31:54
|
BILLY COBHAM
16/09/2024.
Peristil, Split
Odakle poceti?
O samom mjestu dogadaja, ili o koncertu legende, uvrstene od mnostva eminentnih glazbenika medu desetak najboljih bubnjara na svijetu. (Ta lista varira od prvih 30, 20 do 10, ali redovno je cijeli svoj dugi vijek Billy Cobham na na njoj)
Uostalom direktni je uzor bio bubnjaru iz King Crimson, preko Dream Theatra sve do Toola, da spomenem samo neke, meni drage.
Ajmo malo o samoj lokaciji koncerta, duzan sam to svom rodnom gradu, jer ga cesto kudim zbog kronicnog nedostatka zivih svirki, makar onih bitnih i kvalitetnih, za drugi grad u drzavi, pa cu se sad zadrzati malo na zasluzenim pohvalama. (Uostalom, kudim ga samo zbog bezgranicne iskrene ljubavi koju imam usadenu u svoj DNA, i samo i jedino iz razloga sto mu neprestano zelim da bude bolji)
Dakle, odavno smo kupili ulaznice za legendu Billya, ali tek kad sam vidio lokaciju, (jer supruga mi je na nju skrenila paznju), za koju u prvi mah nisam ni shvacao i percipirao gdje je, odmah mi je instant porastao index srece.
Jer pobogu, kad sam krenuo 'thinkati' koliko sam samo tisuca puta prosetao tim velebnim antickim trgom, a shvacao sam ga, (kao i svi Splicani), za nesto prosto normalno i prirodno, a miljunima turistima ispadaju vilice do poda kad stupe na njega, shvatio sam da nikad nista na njemu nisam gledao uzivo.
A bilo je tu krasnih predstava. Baren stotinu Aida, recimo.
I sad Billy Cobham, slavi pedesetogodisnjicu svog slavnog albuma Spectrum. Ej, pedesetogodisnjicu!!!
A Peristil je vjerovatno najbolje moguce mjesto za to. Jer kad smo sjeli u njegov centar pod vedrim nebom osutim zvijezdama, a oko nas ziva i nevjerovatna povijest, covjek jebiga postane svijestan zasto cijeli taj turisticki narod sa svih strana svijeta dolazi do nas, vec cijelu vjecnost.
Na mjesto koje kad dodes sebi i shvatis gdje zivis, jednostavno ostavlja bez daha. Mjesto je to gdje je Car Dioklecijan trosio svoje sandale prije 1 700 godina, dragi moji. Mjesto je to gdje je danas prekrasna katedrala Sv. Dujma, gle vraga,(svida mi se ova igra rijeci), bas gdje je stolovao Car Dioklecijan izraziti progonitelj krscana, te gdje je i sahranjen, a njegov mauzolej danas je sastavni dio splitske katedrale. Ha. Paradoks koji nosi u sebi ponesto pravde tako rijetke na nasem civilizacijskom putu.
Mjesto je to gdje je jedna, (od rijetkih u svijetu, i to ovako dobro ocuvana), Sfinga. Crna, praiskonska dovucena iz Egipta, sa Romanskih ratovanja i osvajanja, a bas po nalogu Dioklecijana koji se divio egipatskoj kulturi i htio je da mu Sfinge cuvaju mauzolej. A kazem, ima i glavu, sto je stopostotna rijetkost, jer su se njima redovno unistavale glave i lica zbog praznovjerja da su urokljive i da postavljaju pitanja na koja ako ne znas odgovor, slijedi smrt. Ima i ruke a ne sape, sto je takoder stopostotna rijetkost.
I sam Billy Cobham kad je sjeo za set svoje Tame, pred ulazom u Vestibul, rekao je da se nada da nije ovdje zadnji put, iako je prvi, i da je sve ovo gledao u knjigama a sad ne moze vjerovati gdje ce odrzati koncert. (Uz hvalospjev za hranu i vino)
Eto gdje je svirao. U srcu mog rodnog grada kojeg svi mi lokalci uzimamo zdravo za gotovo, a cijeli svijet placa da bi to vidio.
Sam pocetak koncerta vec je prvim taktovima najavio koja ce to rijetko videna prica biti u Splitu. Bend, koji se zove za ovu jubularnu priliku; Spectrum, sastoji se od troje 'rasturaca'! Klavijaturist koji bas ima izgled profesora i kojem je burin lagano nosio notne liste po pozornici, vrstan je glazbenik cija glazbena podloga stalno oscilira, improvizira. Jos od Johna Lorda nisam cuo tako dobre klavijature koje spajaju Jazz, Progresivan Rock i Funky u fuziju kojoj ne mozete odrediti ni glavu ni pocetak. Gitarist je nekakav Jazz Satriani, koji svira sve! Onako, bas kao iz vica; koliko Chuck Norris moze napraviti sklekova? Sve! Tako i ovaj gitarist jednostavno svira sve. I tocka! A crni basist mi je posebna prica. Obozavam te basiste kakvih je puna Amerika a koji su fantasticni. Koji 'pletu' bas u najsitnijem vezu. Odmah me je podsjetio na basistu Ane Popovic koji je takoder 'pleo' da ti pamet stane. Izvanredani. I ovaj nekidan s Peristila i onaj nedavno iz Pariza.
Zvuk je bio namjesten samo tako i svaki se 'cing', 'cang' cinela cuo besprijekorno.
Billy Cobham, potrebno je to reci, star je covjek. Veteran. Starac od 80 godina koji se krece usporeno pomocu stapa i daleko je i od polovice svoje snage i vjestine s prvog albuma koji je mjenjao povijest glazbe. To su cinjenice. Protiv biologije ne mozemo. Ali njegove djecacke oci osvajaju. Ovaj rodeni Panamac, naturalizirani Amer, zivuca legenda nevjerovatno je simpatican i moras osjecati divljenje sto si ga uopce imao priliku vidjeti u zivo.
I to na kakvom mjestu!
I nema veze sto mu tehnike vise nisu ubojite, sto su mu udarci laki a i pogubi se malo u solima, on je istinska jos uvijek zivuca legenda. I Split, sa svima nama koji smo hodocastili ovaj koncert a karte su odavno bile rasprodane, mozemo se tuci 'nogama u guticu' sto smo ovo dozivjeli.
Ja sam eto svoju, cetverodnevnu koncertnu turnejicu zavrsio u Splitu, na magicnom Peristlu sa Sjor Billyem. I skidam kapu! Nema sto. Toliko mi je bilo ugodno a usput sam bio i premoren od cetiri koncertne veceri potucanja po Hrvatskoj, da sam cak i zakunjao od ugode. Dvaput. Zena me tuknula dva puta cak se i rugajuci; a nemores cetiri dana... a!?!
Sjajno je bilo, sa mnostvom susreta starih Rockera koje nisam vidio godinama.
Billy nam je tukao i lupkao sat ipo, a njegov bend ga je pratio u takt i notu. I hvala mu sa 'osam banki' na ovom koncertu. Sto bi i htjeli vise? Zaradio je dugi i freneticni pljesak te standng ovation. Bilo mu je drago. 'Smija se ka malo dite'
I nama je bilo izrazito drago. Svaka cast! Fala in Sjor Billy!
Vecer smo zavrsili u obliznja 'Tri Volta', famoznom i jednako misticnom i dugovjecnom zalogajnicom kao sto je i sam Peristil, gdje mozete pojesti najbolji prsut od svih splitskih lokala, ali gdje uredno mozete i kupiti 'piz' dima. Pogledajte samo recenzije stranih turista koji tamo zalutaju vrteci se Getom. (he,he)
A nasa rodica Maja koja voli citati ove moje recenzijice i koja me nagovara da pisem javno i da bi samo zbog toga otvorila Instagram, malo me je iskudila da pisem pocesto kontra Splita. Kako rekoh Majo moja, samo iz bezgranicne ljubavi. Samo zbog toga da bude bolji. I da ne dovede svake prestupne nekog kao sto je Sjor Cobham. Eto zasto.
A i znan da ce ti bit drago sta san te spomenija ovdi. Jebiga i zaslutila si! ;) neka!
|
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
igor23
New Member
Croatia
254 Posts
Member since 03/03/2020 |
Posted - 19/09/2024 : 21:17:54
|
Cobhama je tribalo pogledat:(. Super recenzija ko i uvik! P.s.
možda je tribalo napomenut kako mu je Dino Dvornik maznuo bas liniju
za Slona tamo negdi krajem osamdesetih:)quote:
Originally posted by ivanl
BILLY COBHAM
16/09/2024.
Peristil, Split
Odakle poceti?
O samom mjestu dogadaja, ili o koncertu legende, uvrstene od mnostva eminentnih glazbenika medu desetak najboljih bubnjara na svijetu. (Ta lista varira od prvih 30, 20 do 10, ali redovno je cijeli svoj dugi vijek Billy Cobham na na njoj)
Uostalom direktni je uzor bio bubnjaru iz King Crimson, preko Dream Theatra sve do Toola, da spomenem samo neke, meni drage.
Ajmo malo o samoj lokaciji koncerta, duzan sam to svom rodnom gradu, jer ga cesto kudim zbog kronicnog nedostatka zivih svirki, makar onih bitnih i kvalitetnih, za drugi grad u drzavi, pa cu se sad zadrzati malo na zasluzenim pohvalama. (Uostalom, kudim ga samo zbog bezgranicne iskrene ljubavi koju imam usadenu u svoj DNA, i samo i jedino iz razloga sto mu neprestano zelim da bude bolji)
Dakle, odavno smo kupili ulaznice za legendu Billya, ali tek kad sam vidio lokaciju, (jer supruga mi je na nju skrenila paznju), za koju u prvi mah nisam ni shvacao i percipirao gdje je, odmah mi je instant porastao index srece.
Jer pobogu, kad sam krenuo 'thinkati' koliko sam samo tisuca puta prosetao tim velebnim antickim trgom, a shvacao sam ga, (kao i svi Splicani), za nesto prosto normalno i prirodno, a miljunima turistima ispadaju vilice do poda kad stupe na njega, shvatio sam da nikad nista na njemu nisam gledao uzivo.
A bilo je tu krasnih predstava. Baren stotinu Aida, recimo.
I sad Billy Cobham, slavi pedesetogodisnjicu svog slavnog albuma Spectrum. Ej, pedesetogodisnjicu!!!
A Peristil je vjerovatno najbolje moguce mjesto za to. Jer kad smo sjeli u njegov centar pod vedrim nebom osutim zvijezdama, a oko nas ziva i nevjerovatna povijest, covjek jebiga postane svijestan zasto cijeli taj turisticki narod sa svih strana svijeta dolazi do nas, vec cijelu vjecnost.
Na mjesto koje kad dodes sebi i shvatis gdje zivis, jednostavno ostavlja bez daha. Mjesto je to gdje je Car Dioklecijan trosio svoje sandale prije 1 700 godina, dragi moji. Mjesto je to gdje je danas prekrasna katedrala Sv. Dujma, gle vraga,(svida mi se ova igra rijeci), bas gdje je stolovao Car Dioklecijan izraziti progonitelj krscana, te gdje je i sahranjen, a njegov mauzolej danas je sastavni dio splitske katedrale. Ha. Paradoks koji nosi u sebi ponesto pravde tako rijetke na nasem civilizacijskom putu.
Mjesto je to gdje je jedna, (od rijetkih u svijetu, i to ovako dobro ocuvana), Sfinga. Crna, praiskonska dovucena iz Egipta, sa Romanskih ratovanja i osvajanja, a bas po nalogu Dioklecijana koji se divio egipatskoj kulturi i htio je da mu Sfinge cuvaju mauzolej. A kazem, ima i glavu, sto je stopostotna rijetkost, jer su se njima redovno unistavale glave i lica zbog praznovjerja da su urokljive i da postavljaju pitanja na koja ako ne znas odgovor, slijedi smrt. Ima i ruke a ne sape, sto je takoder stopostotna rijetkost.
I sam Billy Cobham kad je sjeo za set svoje Tame, pred ulazom u Vestibul, rekao je da se nada da nije ovdje zadnji put, iako je prvi, i da je sve ovo gledao u knjigama a sad ne moze vjerovati gdje ce odrzati koncert. (Uz hvalospjev za hranu i vino)
Eto gdje je svirao. U srcu mog rodnog grada kojeg svi mi lokalci uzimamo zdravo za gotovo, a cijeli svijet placa da bi to vidio.
Sam pocetak koncerta vec je prvim taktovima najavio koja ce to rijetko videna prica biti u Splitu. Bend, koji se zove za ovu jubularnu priliku; Spectrum, sastoji se od troje 'rasturaca'! Klavijaturist koji bas ima izgled profesora i kojem je burin lagano nosio notne liste po pozornici, vrstan je glazbenik cija glazbena podloga stalno oscilira, improvizira. Jos od Johna Lorda nisam cuo tako dobre klavijature koje spajaju Jazz, Progresivan Rock i Funky u fuziju kojoj ne mozete odrediti ni glavu ni pocetak. Gitarist je nekakav Jazz Satriani, koji svira sve! Onako, bas kao iz vica; koliko Chuck Norris moze napraviti sklekova? Sve! Tako i ovaj gitarist jednostavno svira sve. I tocka! A crni basist mi je posebna prica. Obozavam te basiste kakvih je puna Amerika a koji su fantasticni. Koji 'pletu' bas u najsitnijem vezu. Odmah me je podsjetio na basistu Ane Popovic koji je takoder 'pleo' da ti pamet stane. Izvanredani. I ovaj nekidan s Peristila i onaj nedavno iz Pariza.
Zvuk je bio namjesten samo tako i svaki se 'cing', 'cang' cinela cuo besprijekorno.
Billy Cobham, potrebno je to reci, star je covjek. Veteran. Starac od 80 godina koji se krece usporeno pomocu stapa i daleko je i od polovice svoje snage i vjestine s prvog albuma koji je mjenjao povijest glazbe. To su cinjenice. Protiv biologije ne mozemo. Ali njegove djecacke oci osvajaju. Ovaj rodeni Panamac, naturalizirani Amer, zivuca legenda nevjerovatno je simpatican i moras osjecati divljenje sto si ga uopce imao priliku vidjeti u zivo.
I to na kakvom mjestu!
I nema veze sto mu tehnike vise nisu ubojite, sto su mu udarci laki a i pogubi se malo u solima, on je istinska jos uvijek zivuca legenda. I Split, sa svima nama koji smo hodocastili ovaj koncert a karte su odavno bile rasprodane, mozemo se tuci 'nogama u guticu' sto smo ovo dozivjeli.
Ja sam eto svoju, cetverodnevnu koncertnu turnejicu zavrsio u Splitu, na magicnom Peristlu sa Sjor Billyem. I skidam kapu! Nema sto. Toliko mi je bilo ugodno a usput sam bio i premoren od cetiri koncertne veceri potucanja po Hrvatskoj, da sam cak i zakunjao od ugode. Dvaput. Zena me tuknula dva puta cak se i rugajuci; a nemores cetiri dana... a!?!
Sjajno je bilo, sa mnostvom susreta starih Rockera koje nisam vidio godinama.
Billy nam je tukao i lupkao sat ipo, a njegov bend ga je pratio u takt i notu. I hvala mu sa 'osam banki' na ovom koncertu. Sto bi i htjeli vise? Zaradio je dugi i freneticni pljesak te standng ovation. Bilo mu je drago. 'Smija se ka malo dite'
I nama je bilo izrazito drago. Svaka cast! Fala in Sjor Billy!
Vecer smo zavrsili u obliznja 'Tri Volta', famoznom i jednako misticnom i dugovjecnom zalogajnicom kao sto je i sam Peristil, gdje mozete pojesti najbolji prsut od svih splitskih lokala, ali gdje uredno mozete i kupiti 'piz' dima. Pogledajte samo recenzije stranih turista koji tamo zalutaju vrteci se Getom. (he,he)
A nasa rodica Maja koja voli citati ove moje recenzijice i koja me nagovara da pisem javno i da bi samo zbog toga otvorila Instagram, malo me je iskudila da pisem pocesto kontra Splita. Kako rekoh Majo moja, samo iz bezgranicne ljubavi. Samo zbog toga da bude bolji. I da ne dovede svake prestupne nekog kao sto je Sjor Cobham. Eto zasto.
A i znan da ce ti bit drago sta san te spomenija ovdi. Jebiga i zaslutila si! ;) neka!
|
https://www.youtube.com/watch?v=OVAA9Ov-z0k |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 21/09/2024 : 01:42:07
|
JONATHAN
20 rujna 2024.
Kačićev trg, Makarska
A sto reci...
Ponovo Jonathan. Dvaput u jednoj sedmici. Oba puta na prekrasnim mjestima. Vecer u Makarskoj krasna, prava ljetna, ma i jos bolja, ljepsa, s malo manjom i ugodnijom temperaturom. Potpisao bi ovakvo vrijeme cijeli zivot. Kako je i Zoran kazao; ovo je pravo ljeto ljudi, blago vam se. U Rijeci je teska jesen.
Kacicev trg, prekrasan prostor. Jako puno uspomena sa desetak Mafesta. Bas me neka sjeta i nostalgija zahvatila kad sam krocio na njega.
Ljudi su sjedili po skalinama i zidicima i bas me zanimalo kako ce reagirati na Jonathanov koncert, njihov zvuk i energiju. Ruku bi dao u vatru da ni desetak ljudi tu nije culo za njih. Tako je i bilo. Grunuli su naglo isto kao u Sibeniku nekidan. Enegija je odmah zahvatila trg, doslovno potekla s pozornice. Zvuk odlican. Ljudi stidljivi i zacideni. Bar prve cetiri pjesme nikoga nije bilo ispred bine. Zoran je pozivao ljude blize i pretpostavio da nitko za njih nije cuo, ali toliko je energije dao na pozornici, da oni koji su bili sinoc tamo, to nece tek tako zaboraviti.
Uglavnom Jonathan je savrsena koncertna masina. I ako tonac i tehnicari nisu imali los dan jer ih je ispizdila supruga, ili ih je ispizdio sef kojeg je ispizdila supruga, tada Jonathan dolazi u punoj koncertnoj snazi. Malo je reci; savrsenoj!
Dakle tu necu trositi rijeci. Savrseno je bilo. Slusao bi ih i gledao svaki mjesec da mogu.
Ali fascinantno mi je bilo kako se publika mijenjala sto je koncert vise 'vozio'...
Od 'teatarskog' pristupa i pocetne suzdrzanosti, bolje reci zbunjenosti, do totalnog plesanja i raspasoja na desetoj pjesmi.
Od pocetnih zbunjenih nonica koje su prolazile ispred pozornice gdje je bilo mozda nas 5-6, i zalutalih turista u ovim zadnjim kontigentima, sa par redikula koje svako nase malo misto ima i par fotografa, do prave plesne guzve i zadovoljnog aplaudiranja sto je koncert vise odmicao.
Prvi susret Jonathana s Makarskom, ili bolje reci Makarana s rijeckim bendom, prosao je odlicno. Mislim da ce ih cijeli auditorij zapamtiti. Kako i ne bi kad su u tocno 70 minuta srce na pozornici ostavili.
Kombinacija starih i novih stvari savrseno mi pase. U pocetku nisam potpuno dozivljavao novi album, osim nekih pjesama, na racun onih starih vec debelo poznatih, ali sad mi je sve leglo na mjesto. A pjesme Have It All, i Oh My God su mi postale istinski koncertni favoriti. Sjajno su ubacili malo elektronike u njihovo poznato sviranje 'na ruke'.
Nikad ne znam koga bi prije u ovom bendu gledao, nekad Zorana, nekad ritam sekciju a veceras sam bas obratio posebnu paznju na gitariste. Koja je to sofisticiranost u solazama, cudo jedno. A gdje su samo 'uboli' one akorde i rifove, kad je sve odavno vec izmisljeno, vrag ce ga znati...
Bilo kako bilo, savrseni su uzivo.
Poslije njih trebali su nastupiti, oni pips za komarce-cipi cips i shits, a to sebi jednostavno nisam mogao dopustiti. Ne mogu onog unjkavog cvilidretu i pozera Ripera ni u stampi. (Da Riper, majko mila)
Ne dolazi u obzir da mi naskode u ovom mom krasnom 'filmu' kojeg sam ponovo dozivio na koncertu Jonathana.
Cesto moraju svirati prije kojekakvih sarlatana poput ovih gore navedinih ili onomad prije Psihomodo Popa, ali ja uvijek nestanem prije nego mi ijedan los ton naskodi caroliji Jonathana.
Dug je put do uspjeha i dugih samostalnih koncerata poput onog u Rijeci u travnju od 2 sata i deset. Ali uspjet ce se nametnuti. A i ljudi ih sve vise poznaju i prepoznaju. Jebiga, treba dobro svirati i svirati i svirati. Svugdje. A kvalitet je neupitan.
'Ripera' nisam ni docekao u svom vidnom polju, mozda dok je on izvodio prvu stvar, ja sam vec debelo grabio kilometre prema Splitu. |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 24/09/2024 : 17:54:25
|
LJUBIČICE/MORT
21.09.2024.
Kačićev trg, Makarska
Ova dva benda su nastavak su svirke sa petka, kad su bili Jonathan te; Za komarce pips-čipi čips i greatest shits, a u sklopu Zeleno i modro festivala u cast Milana Mladenovica za kojega ne treba potrositi ni slova, jer zna se o kakvoj se tu velicini radi. Mozda samo da se skrene paznja, jer to mnogi ne znaju, na Milanovu veliku ljubav prema Makarskoj , rodnom mjestu njegove majke Danice u kojoj je godinama ljetovao i rado bio, a malo o tome govorio. Uostalom svjetski covjek kao sto je bio Milan, koji je roden u Zagrebu i proveo rano djetinjstvo u tom gradu, preseljen u Sarajevo pa zatim i u Beograd, formiran od svih tih mjesta i kultura, sve je i rekao u svojim pjesmama. Nije mu potreba bila nista obhasnjavati u interviewima.
I tako se eto rodila ideja o osnivanju nagrade; Milan Mladenovic za ne bas etablirane i afirmirane bendove kojima bi to bila odskocna daska u 'regionu'.
Sto je izuzetna cast za RH, zahvaljujuci Turistickoj zajednici Makarske, gradonacelnici i nekolicini entuzijasta.
Nije zgoreg kazati da se prostor ispred hotela Osejava,uskoro, planira nazvati, to jest imenovati po gitaristi, vokalu i tekstopiscu EKVa. Sto je takoder izvanredna i hvale vrijedna incijativa.
A bas su proslogodisnju nagradu 'maznule' Ljubicice, kad su program uvelicali i stari dobri Partibrejkersi, a evo ove godine mladci imaju i dugosvirajuci vecernji koncert.
Pisao sam nekidan o njima i kazem, bas su me zaintrigirali u kucnom slusanju, no uzivo vikend prije u Sibeniku i nisu me nesto bas posebno takli. Tako da sam kazao sam sebi, idemo im dati jos jednu sansu...
No ispostavilo se, i duzi koncert me,(nas, jer sam bio sa suprugom i zenskom patrolom), opet mi je izgledao sterilno kao glazbena vjezba. Mislim, sve je to pet, ali ne dira me. A ni moje drustvo koje je bilo tu. Ja bi preporucio braci Stevanovic da pronadu jednog dobrog, jakog i tocnog bubnjara koji ne filozofira vec ima cist udarac i dobru ritmiku. Puno bi im vise znacio nego klavijaturistica koja je tu samo kao figura. Po meni nepotrebna. Puno bi im zivi bubanj cinio dobra gitari i basu, koje neosporno znaju svirati, ali su repetativni i pomalo dosadnjikavi.
Makar su, za razliku od Sibenika gdje su pricali engleski, ovdje govorili srbski sa publikom da ih ceo svet razume, sto je vec pomak.
A da im ipak ukazemo i na plus, stvar; Jedva cekamo rat ljudi protiv masina, je izvrsna! Danima je supruga i ja pjevusimo, dobro nam se uvukla pod kozu. Bas je, ono, pravi hit! Pa neka i nastave u tom pravcu, obvezatno s zivim bubnjem!
Publiku su uspjeli stidljivo rasplesati, ali trebalo im je dugo. Makarani i njihovi gosti ipak ne znaju dovoljno za Ljubicice.
Mort kao Mort. Sto da vam kazem...
Gledao sam ih bit ce dvadesetak, i jace puta, od Zagreba, preko cijele obale. U Kastelima, Splitu i Sinju 70%. Oni mi dodu kao domaci, kucni bend. Donose taj prljavi Sinjski blues, Punk i Rock. Sve se tu zna, samo je bitno koliko je maligana u opticaju. Znaju biti fantasticni a i tresteni pijani kao u parku u Kastelima poslije odlicnih Screaming Wheals iz Labina...
Pa sto vas dopadne. A uigrani su oni, nema se sto reci, i to sto su stvorili sad vec sviraju bez napora i bez misliti se. Basista i gitarist odavno su dobro napredovali a Mile je, mora se to kazati, klasan bubnjar. On im i dize sve. John se dere i krivi i ne gubi 'gucak'.
Ovog puta sve je bilo odlicno, publika ih poznaje i voli, a grupica iz Sinja prati po bit ce svim koncertima. I blagodari, to jest hodocasti s bocama pred pozornicom. A i John to zdusno koristi. Tipa; hocete li pivo ili vino? Moze!
Tako da, islo je to bucno i masno, jako i glasno.
Problem je sto mi je supruga, ono bas, bas njihov veliki fan, pa ne smijem puno ni srati, cak i kad oni zaseru...
Ugodna vecer i atmosferski i glazbeno. Da je ovakva temperatura cijelu godinu ovo bi bio raj na zemlji. Makarska prekrasna, uredena, cista...(kad li ce, i hoce li ikad vise MAFEST???)
Kacicev trg je sjajan izbor, puno bolji od Parka fra Jure Radica od prosle godine, iako je i to krasno mjesto.
Napomena da su svi koncerti besplatni, kao i na Thrill Blues Festivalu u Trilju sto je svakako ogroman plus domacinima, koji su sve uradili da ova dva dana besprijekorno produ.
Moze se, moze. Itekako moze, kad se hoce! Svaka cast! Ne sumnjamo da ce i slijedece godine biti ludilo! Obozavam Makarsku a evo sad jos jednog izvrsnog razloga za je cesce posjecivati.
|
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
vukozec
Advanced Member
4966 Posts
Member since 17/08/2013 |
Posted - 27/09/2024 : 18:28:28
|
| Let 3 sinoć u Vintageu. Jedan jedini album na repertoaru, a koncert godine, sve ostalo što sam vidio ove godine, domaće i strano, staro i mlado, nije bilo ovome ni do koljena. Ubili. A i publika na nivou. Takvo dozivanje na bis kao sinoć se ne može fejkati. A i taj album, 25 godina star, ostario je kao vino, da ga danas netko objavi bez konkurencije bi bio na vrhu svih lista izdanja godine. |
|
|
|
vice
stripovi.com suradnik
7310 Posts
Member since 29/06/2005 |
|
|
Chui
Senior Member
1034 Posts
Member since 13/12/2020 |
Posted - 01/10/2024 : 10:35:12
|
evo par skorašnji mojih koncertnih događanja po hrvatskoj:
4.10. petak Chui u Splitu na Split at night jazz festivalu koji se održava u muzeju hrvatskoh arheoloških spomenika u 20:30
dan poslije 5.10. imam solo nastup u Tres Chic cafeu u Zagrebu, to je kombinaija svirke i intervjua. počinje u 19:00
12.10. u subotu sa Mangroove sviram u Osijeku u klubu Oxygene.
a 18. 10 sam sa Josipom Lisac u Arsenu u Šibeniku.
|
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7268 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
Chui
Senior Member
1034 Posts
Member since 13/12/2020 |
Posted - 02/10/2024 : 16:01:24
|
quote:
Originally posted by Shaner
A Rijeka ništa. 
Ništa još, al sad će ovaj mjesec novi album, pa planiramo promo turneje za sljedeću godinu pa bi trebali i do Rijeke |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7268 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 08/10/2024 : 18:08:51
|
LAIBACH
04. listopad 2024
Porat, Split
Laibach na turneji Opus Dei, s istoimenog albuma iz davne 1987, povodom njegovog reizdanja i remasteriziranja...
Samo na trenutak to zvuci kao povod, jer onima koji znaju slusati i gledati, pa i pamtiti, taj posve mracni album koji se ponovo pojavio iz labirinta proslosti, danas bi u ovo vrijeme podgrijavanja ratova diljem planete, kao uvod za pripremu onog pravog jednokratnog rata, oca svih ratova ikad, savrsenog blitzkriega, jednog i jedinog, trebao biti aktuelniji nego ikad.
Album, naravno...
I tako, pri samoj objavi da nastupaju u Splitu u novootvorenom klubu Porat, (o kome nesto kasnije), postavio sam si pitanje da li je taj album, Opus Dei, a radi se zasigurno o pionirskom Industrial uratku u osvitu tog i takvog pravca u svijetu, izdrzao test protoka godina?
Da izdrzao...ha! Ako sam i imao kakve dvojbe na tek drugoj posjeti Laibach kolektiva Splitu, one su rasprsene vec u cirka drugoj-trecoj minuti nastupa.
Glazbeno, a red je priznati, kao mladac nisam imao sluha za takav izricaj, iako sam bio zaprepasten kolicinom provokacije u ondasnjoj bivsoj nam drzavi, a niko nikad nije vise isprovocirao bivsu vlast kao Laibach onomad, u novootvorenom klubu bilo je savrseno!
Samo jedna malo podsjetnica...
Da vam ne prepricavam povijest, koja je davno ispricana i zapisana, dovoljno je mislim i vazno prisjetiti se, da je poslije Opus Dei, albuma iz 1987e, a na Biennalu Zagreb 1988e, bas i zabranjeno ime Laibach poslije koncerta u Boogaloou, nekadasnjem Mosi Pijadi...(a u kojem su svirali vecer poslije Splita)
Otada, na ovamo, sve je povijest. Nevjerovatna povijest u kojoj Milan, danas jedini izvorni clan, i kolektiv Laibach, (a drugacije ih ne bi bilo fer zvati jer bi im oduzimao istinsko pravo na kvalitet i izvrsnost), postaju jedan od najvaznijih europskih bendova ikad, pa i svijetskih, a slovenski zasigurno.
Da sam ja Slovenac, beskrajno bi se ponosio ovim kolektivom, (a bogami i ovako se na neki nacin dicim da je ovaj bend dio mog odrastanja, moje formativne i prelijepe mladosti, te zivotne stecevine i zacementiranih vrijednosti), i zalim, bas gorko zalim sto ih nisam gledao 35 godina prije uzivo.
Ovako mi ostaje onaj fantasticni nastup u HNK Split i ovaj od neku vecer.
Malo ili dostatno, da se ne usudim kazati dovoljno. To je kao i poluprazna ili polupuna casa... vjecno pitanje. Zadrzat cu se samo na tome da sam eto odgledao, (ovo u punom smislu te rijeci), i odslusao izivo skoro cijeli Opus Dei.
A to niposto nije malo.
Dakle, Laibach po cijeloj planeti desetljecima odrzava osjetilnu senzaciju za sva cula. To je kabare, teatar, televizija, zurnal, radio, pa cak i casopis. Ili slikopis... fali samo strip...
Pa tek onda na neki nacin i bend. Sa glazbom kao medijem.
Iako se tu nista glazbeno ne prepusta slucaju, i s bubanjem u prvom planu sa programima i klavijaturama, ponekad basom, ponekad gitarom, u kovitlacu ujednacenih teskih suludo odvozenih ritmova kao i kakofoniji probijanja zvucnog zida, (prije barijere), to je ipak u prvom planu vizualan dozivljaj.
Sa svim zurnalima, mahom crno bijelima iz tridesetih, cetrdesetih, pedesetih pa i sa ponesto nedavnih color snimaka, to je jedna negacija svih drzava, svih sistema, najbolje je reci svih 'izama', jer tu su podastrani kolazi sporta i industrije, Njemacke i Rusije uoci drugog svjetskog rata, Amerike sa svojim kapitalistickim snom, Jugoslavije sa svim svojim reformama u kojoj sudjeluju radni narodi na liniji bratstva i jedinstva, pa do slika rata, uzasa, boli, pakla i nemoci, krajnje obezglavljenosti u koju je svijet onda zamalo upao a danas je nikad blize tome. Djeli nas tek treptaj do epske i konacne kataklizme.
E to sve imate ispred sebe u cca. dva sata koncerta Laibacha, na ovoj turneji. Zao mi je, bas mi je prokleto zao sto mi djeca ovo nisu dozivjela sa nama, ali u drugom su filmu, sto je steta, ili mozda i ne, ko bi dao odgovor jebiga...
Sam koncert je sazdan od dva dijela, koje prekida petnaestominutni intermezzo. U prvom dijelu su pjesme iz svih razdoblja i albuma Laibacha, i zalim sto nisu u Splitu odsvirali suprugii i meni, fantasticnu Whistblower, no Vier Personen, Drzava, na kojoj je slika i prilika te govor Josipa Broza Tita, (gle vraga nitko ni da prigovori tome kao nedavno na Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo, Bregovica i ekipe na istom mjestu), te Brat moj, Boji, Mi kojemo buducnost i Smrt in pogin su nevjerovatno upecatljive i price o protoku vremena, ideala, zelje pa i kvalitete Laibacha sasvim su neprimjerene i nepotrebne.
Laibach je Laibach. Skolska lektira. Must have vidjeti ih i dozivjeti uzivo...
Drugi dio je kako rekoh, skoro cijeli Opus Dei album u malo modificiranoj novijoj verziji i tu vas hvata za vrat celicna saka u veriznjaci! Nema govora o barsunastoj rukavici. Tu nema milosti ni za koga i kako se tko snade, tako vam je... to mi se uopce ne da, a vjerovatno mi nije ni dato da opisem jer ne mogu, i svatko ostaje sam sa svojim mislima dok traju marsevi, ritmovi, buka i halabuka sa posve jasnim ciljem i idejom vodiljom koja iz industrijske hale vodi u svijetlo. U zivot. Bar u zelji. Bar u teoriji.
Tezak je to dio koncerta i vidi se zasto su Laibach od te davne 1987, prosli i presli cijeli svijet, cak i do zabranjene Koreje!
To ste trebali vidjeti. Svi. Steta ako niste.
A Milan... Milan kao da se zaledio u vremenu i prostoru. Impozantan. Isti. Bitan i vazan. Sa glasom koji kao da je sas sniman na ploci Opus Dei. Izvanredan i nevjerovatan.
Kraj je rezerviran za biseve u kojoj blista izvanredna duet pjesma Milana i Marine, The Engine of Survival te Each Man Kill the Thing He Loves od Jeanne Moreau te spektakularne Foreingerove I Want to Know What Love Is, sa kojima su nas na trenutak poveli ka svijetlu nakon apokalipse...ili se bar cinilo da su to pokusali.
Zavrsni bis i izlazak na pozornicu pripao je obradi Billy Holliday i Strange Fruits, pjesme sa valjda najzlokobnijim i najmracnijim tekstom ikada, a koja je verzija bila mracna, tuzna i deprimirajuca cak i vise nego original s kojim su nas Laibach opet bacili u blato covjecanstva. Nimalo nisu pomogle ni snimke totalno srusenih i bombama razorenih Berlina, Dresdena, Harkova i Beiruta na platnu iza benda...
Kako rekoh ova politicka kritika svih sistema naspram covjeku kao covjeku, ako to ikako covjek moze biti, skolska je lektira i svi bismo je trebali konzumirati. Svi bismo ovo trebali vidjeti i cuti.
Na tom cu i stati. Ovaj audio vizualni dozivljaj posebna je vrednota i ostaje u 'amanet' za cijeli zivot. Ostavstina, bas kako i lijepo zvuci ta rijec.
Samo par rijeci, jos o klubu Porat...
Nov, velik. Mislim kapaciteta kao Tvornica u Zagrebu. Malo sterilan. Bas kao prava hala, skladiste sto je i bio. Zvuk dobar. Pristojan odlican stage, uzdignut bas kako treba, da glazbenike vidis i iz zadnjeg reda. Laibach kao prva svirka u prostoru i najbolje moguce otvaranje istog, (Dugme je nedavno bilo vani, na parkingu)
Nadam se da ce prostor zazivjeti i da ce tu dolaziti i strana poznata imena pa necu svaki koncert morati placati 250-300 Eura...
Nadajmo se...
Pola dvorane sam poznavao, stari Rock and Roll 'magarci' koji pohode sve sto je u Splitu oduvjek, a nije toga puno...
Dosta i 'padobranaca' koji su falili đir. Recimo cuh razgovor pored sebe; sta necemo ic ca? Pa bis je! Ajme majko jos i to...
Dosta je ljudi isprazno ceretalo, blebetalo, neki i okrenutih leda pozornici. Nepristojna, nogometna publika. Stvarno su masu njih falili đir, vecer i lokaciju...
Jbg. Daj Boze da ovo postane tradicija i da prostor zazivi pa ce ekipa i naucit ponesto...
Pivo, Ozujsko, lose i skupo, 5 Eura. Gemist kisel i razvodnjen, skup, 5 Eura.
Ali izvanredan koncert i masu starih znanaca sa pregrst dragih, krasnih ljudi, te magovjestaj da bi se u Splitu stvari mogle konacno pokrenuti. Ono, Rock and Roll...
Jos uvijek sam optimist! Mislim da su nakon svega i unatoc to i Milan i Laibach.
|
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 11/10/2024 : 09:43:11
|
MORT
Sa cetvrtog na peti listopada
Kocka, Split
Malo mi je bilo diskutabilno otici na Mort poslije ozbiljne Laibach koncertne price, ali nagovoren od silnog drustva kojeg nisam vidio dugo, (a i stara se magarad dobro 'ispoodnesivala' i trebalo joj je jos Rock and Rolla), dao sam se nagovoriti.
Plus, jebiga, supruga je ljuti fan Sinjana i sto se tu moze...
Uglavnom, usli smo u prenapucenu Kocku krcatu sedmim B i osmim A, s jos par razreda srednjih skola, nas valjda cetvrtina starih podrtina s netom zavrsenog Laibacha. Upad je bio besplatan, pa stoga i toliko omladine dobrano zagrijano derivatima koji se konzumiraju uokolo Doma omladine, (bogme bas je i bilo omladinaca, sto se kaze; do cepa!)
Vise i ne znam koji mi je to Mort u zivotu...ali eto, prepustio sam se jako dobrom drustvu i uhvatio svojih tridesetak kvadratnih centimetara prostora i vise ni makac. Toliko je bilo ljudi. Kao u konzervi sardina. Covjek na covjeka. Omladinac na omladinca. Srecom i iskustvom, strateski smo bili blizu sanka.
Mort kao Mort. Znaju oni. Vec sam pisao. Upucani i uigrani. Atmosferu su digli do usijanja.
Da ne pisem prevec ponovo o njima evo samo anegdotice o mom prijatelju Srđanu, kojeg nisam dugo i predugo vidio jer smo trosili potplate po bijelom svijetu. Predugo zaista.
Uglavnom, covjek je ljuti ali bas ljuti Metalac. True Metal fan. Cijelozivotni. Dao si je u zadatak da sve njemu drage Heavy Metal bendove istetovira na obije ruke. Znaci, Saxon, Judas, Motorhead, Manowar, Maiden, Sabbath, Megadeth... motivi. I to vrh-vrhova umjetnicki uradeni koliko stanu na cijele dvije ruke. (Kaze; ima mjesta samo jos za Accept i ACe)
Kad prica o pojedinom bendu odmah pokazuje i tatoo na odredenom mjestu. ;)
I u glavnom, taj i takav istinski, neprikosnoveni i ultimativni fan Metala, koji je prvi put u zivotu gledao Mort, kazao je da su Sinjani protutnjali Splitom!
Eto, toliko su zaista bili dobri. Bas su rasturili omladince. Koji su im uostalom iz zahvalnosti na zadnjoj pjesmi kompletno okupirali pozornicu. Izvrsen je bio desant na stage, tako da se u sekundi tog blietzkriega covjek na covjeka, preselio na binu.
Ne znam kako je uopce izdrzala ta pozornica toliku snagu mladarije koja se uspela gore i bjesomucno 'bengala'.
Ono, prizor bas za; stani pa gledaj.
Na kraju, eto, isplatilo se doci, nakon preozbiljne Laibac price, na 'blesave' Sinjane. Neka ih...
Zao mi je samo sto je taj dan svirao i Chui, meni strasno drag koncertni favorit, i to na prekrasnom mjestu. U muzeju arheoloskih spomenika. Zaista nesto sto se trebalo vidjeti i cuti.
Ali ne mozes sve...
Tri koncerta u Splitu u isto vrijeme prakticki. Nemres biliviti! Eto, cuda da se dese...
Prizivamo ih jos!
Samo dajte! |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Najave koncerata - Hrvatska
