Nisam nikad dovoljno slušao The Byrds, a Gene Clarka solo uopšte ne. Ovo bi bio neki psychedelic rock, možda sa malo countryja i jazza (?). Pre svega rock. Nema potrebe za preteranom analizom žanrovskom, vidi se da se radi o autorskom pristupu.
Možda ne slušam, ali prepoznajem jako dobru kompoziciju. Blago monotona vokalna melodija (u strofama) ima pravu potporu u odličnoj instrumentalnoj muzici, koja se ovde ne može nazvati pratnjom, nego glavnom stvari. Čisto instrumentalne deonice su sjajne i na pravim mestima.
Išao bih na ocenu od 1 do 5.
5/ 5
(I subjektivno je to nešto što bih mogao sa namerom da slušam kod kuće i zvukom kako dolikuje, jer slušam razne stvari i one koje nisu u centru muzičkog ukusa.)
Evo poslušao u miru. Imam dojam da je progresivni rock glazba za glazbenike :D Meni definitivno bolje leže pjesme s klasičnijom postavkom. Od ove pjesme bih ja složio možda tri zasebne :D
Daleko od toga da je loše, glazba je izvrsna, ali mislim da treba istrenirati uho za ovakve kompozicije. Na mahove, kad vokal dominira, pjesma mi bude baš dobra, pa onda instrumenti preuzmu vodeću riječ i dosta mi je "teško" to slušati. Pokušat ću kroz koji dan još koji put poslušati jer mi se često dogodi da mi pjesma klikne tek nakon 5-6 preslušavanja, pogotovo ovako kompleksna djela. Definitivno nije easy listening.
Odlična mi je tema zasad, s obzirom da ste uglavnom (kako mi se čini) progresivci, ja ću biti pomalo kontraš pa da svi poslušamo ponešto što inače baš i ne bi.
Ovaj žanr definitivno nije moj stil. Nervira me kad mi netko melje cijelo vrijeme i uvijek mi je bio nekako neugodan taj reperski napuhani/nadrkani stav. Ipak ima tu par izuzetaka koje moje uši mogu tolerirati jer me jedan prijatelj koji je baš duboko u tom điru davnih dana terorizirao s tim kad bi bili kod njega pa sam relativno dobro upoznat s materijom Koopsta Knicca Kmica :), Gravediggaz, naravno Body Count itd...
Što se tiče ove pjesme koju si postavio- ženski zbor mi je super, to bi mogao slušati i u (koliko sam skužio) izvornom obliku jer povremeno volim zavrtiti etno/folk a ovu stvar prije nisam čuo. Onda krene Marcello s lupanjem ritma i pričopričanjem koji su mi izuzetno naporni. Osjećam kao da mi netko zakucava čekićem svoje okupacije i strahove u mozak. Nemrem ja to. Moguće da takve stvari nikad nisam volio zato što su meni tekstovi u glazbi gotovo potpuno nebitni. Izuzetak su jedino Bare, Morrison i možda još par drugih. No kad tamo poslije četvrte minute krene gitara mozak mi se isključi od blebetanja i mjuza mi počne poprimati oblike magije tako da postane poprilično dobro. Tako da od tada pa do samog kraja to čak i nije loše Pročitao sam naknadno tekst dolje u opisu i dobro je to: kritika nacionalizma i posljedično-rata kroz dylandogovsku prizmu.
Btw: super da si je postavio jer ideja jest da postavljamo i izazovnije odnosno ne baš "right up your alley" pjesme.
Btw: super da si je postavio jer ideja jest da postavljamo i izazovnije odnosno ne baš "right up your alley" pjesme.
Baš to, ne bi bilo zanimljivo kad ne bi ponekad izašli iz zone komfora.
Inače, Marčelo je poprilično inspiriran Dylan Dogom, taj mu se album zove "Treća strana medalje", a imam dojam da je twist u ovoj pjesmi sličan twistu u "Osmijehu mračne dame", da ideja potječe otud.
Nisam prije čuo ovu pjesmu! Tu stvarno nemam što puno za reći jer je jebena bomba! To kako se distorzirana solaža fino sljubila s akustičnim instrumentima je stvarno vanserijski dobro. Da, i mislim da smo već komentirali ali Highway Prayers mi je među najslušanijim albumima ove godine. :))
E da i zaboravio sam reći da član smije imati aktivno više izazova u isto vrijeme. Sam si je kriv što ne odgovara brže hehe.
@alexts: super! Drago mi je da ti se svidjelo i svakako preslušaj cijeli album kad te bude volja jer baš ima tu nekakvu (u nedostatku boljeg opisa) tehnicolor-technirama toplinu sedamdesetih koja uvijek paše staroj gardi. Ja sam prije isto znao samo za Byrdse i uvijek su mi bili dobri ali ne nešto više od toga. Međutim kad sam prije nekoliko godina otkrio njegovu solo karijeru me baš puknulo u pravo mjesto.
Ne. Nikako. Repanje mogu podnijeti u jako rijetkim slučajevima i uglavnom domaćim. Kad je ovako u kombinaciji sa generičnim kmečavim soul refrenima dobijem osip. Ovo je za mene najgora vrsta glazbe koja postoji, jedino što mi može izazvati gori osjećaj je autotune.
Ocjena: 1/10... nije nula samo zbog uvodnih 15-ak sekundi pjesme dok ne krene sa uuu-uuu.
Uf... Dakle ovo je s jedne strane izvrsna glazba, a s druge nešto što ja za svoj gušt neću nikad slušat jer sve što nude (barem u ovoj stvari) i više ja dobijam kroz vdgg pogotovo u njihovoj reunion fazi od 2000 pa nadalje. Ako išta mogu naglasiti to je da mi je bubanj fenomenalan, jednostavno ubija. Dakle nije nešto što ću istaživati u ovom trenutku (nikad ne znaš što će me odljepiti u budućnosti), ali da je dobro, dobro je.
Ocjena: 7/10
Argus od wishbone asha je opća rock kultura, tu je svaka stvar genijalana. To bi trebao poslušati zbog sebe, ne zbog mene. Ostalo im nije na toj razini. A ja ću zbog sebe dati još malo šanse godspeedu i poslušati lift your skiny fists.
dosta te opće rock kulture nisam poslušao najviše ono što se dešavalo u periodu od kraja sedamdesetih do devedesetih. Pearl Jam sam prvi put slušao s Domagojem i Graićem prije nekoliko godina u Budimpešti, a za Smashing Pumpkins sam se zakačio tek prošlog ljeta nakon njihovog nastupa na INmusicu. Možda sljedeće ljeto padnu i Guns'n' roses
Evo poslušao u miru. Imam dojam da je progresivni rock glazba za glazbenike :D Meni definitivno bolje leže pjesme s klasičnijom postavkom. Od ove pjesme bih ja složio možda tri zasebne :D
Daleko od toga da je loše, glazba je izvrsna, ali mislim da treba istrenirati uho za ovakve kompozicije. Na mahove, kad vokal dominira, pjesma mi bude baš dobra, pa onda instrumenti preuzmu vodeću riječ i dosta mi je "teško" to slušati. Pokušat ću kroz koji dan još koji put poslušati jer mi se često dogodi da mi pjesma klikne tek nakon 5-6 preslušavanja, pogotovo ovako kompleksna djela. Definitivno nije easy listening.
Odlična mi je tema zasad, s obzirom da ste uglavnom (kako mi se čini) progresivci, ja ću biti pomalo kontraš pa da svi poslušamo ponešto što inače baš i ne bi.
To je normalno i meni je kad sam prvi puta slušao prog rock trebalo vremena da mi sjedne. Sjećam se kad sam posudio iz knjižnice neki prosječni album Uriah Heepa, i Islands od King Crimsona i na prvo slušanje ovaj proječni Uriah mi je bio dobar a Islands nisam mogao probaviti , pa ni na drugo slušanje, tamo na peto je opa postalo super, da bi nešto kasnije to posao jedan od najdražih albuma uopće u povijesti glazbe. Obično je tako sa svim stvarima koje mi ne sjednu na prvu, kasnije ta ljubav traje zauvijek , dok stvari koje sjednu na prvu brzo idu u zaborav. Zato mi je odvratno ovo današnje vrijeme gdje nitko nema vremena za poslušati nešto kako spada nego ako se ne zakačiš u prvih 10 sekundi idemo dalje. Tako hrpa stvari fantastičnih stvare ostane neoktrivena nema rasta razvoja, slušaju se prvoloptaške gluposti, slijedi samo slobodni pad.
Za taj Elephant9 koji sam poslao Tontu mi je trebalo godina dana da ih shvatim ozbiljno i skužim estetiku benda i tog kljavera koji svira na unikatan način. Bili su mi stalno nekako meh, pa bi ih slušao samo površno al kad sam sjeo i par puta ozbiljno to poslušao zaljubio sam se do daske.
Tekst neloš, ali grunge je poslednja bitna stvar koja se desila rock-u jer kao i prava mjuza par decenija ranije koristi jednostavne alate da napravi složene stvari. Gitara, bass, bubnjevi, vokal; sve ostalo je de facto suvišno, ono što je Metallica uspela sa S&M se desi jednom u sto godina. Simfonijski post-grunge nije za mene, ali ceni se pokušaj. 5/10
............
Jedan forumaš je nedavno postavio top 10 listu grunge albuma, a dok traje moja smena na forumu ne može da se priča o vrhunskom grunge-u bez da se spomene Stone Temple Pilots. Vukozec nadam se da ima dobro opravdanje zašto je ignorisao STP
Ne. Nikako. Repanje mogu podnijeti u jako rijetkim slučajevima i uglavnom domaćim. Kad je ovako u kombinaciji sa generičnim kmečavim soul refrenima dobijem osip. Ovo je za mene najgora vrsta glazbe koja postoji, jedino što mi može izazvati gori osjećaj je autotune.
Ocjena: 1/10... nije nula samo zbog uvodnih 15-ak sekundi pjesme dok ne krene sa uuu-uuu.
Nisam baš ljubitelj ovakvih "laganih stvari", čini mi se da to bolje radi Kralj Čačka, a sasvim sigurno Rebel Star.
Što ne znači da mi ovo nije između dobrog i vrlo dobrog.
Subjektivno ne volim vulgarnosti u pesmi, a naročito je to neukusno u refrenu ("strani" bend ovakvog tipa ne bi to uradio, iako na zapadu ima više toga, generalno).
3,5/ 5
Moja omiljena pesma od grupe Zoster je ova, ali to je nešto drugačije
King Crimson - imam jedan album, a album Sylvian-Fripp (Damage) mi je prava stvar. Ovo je koliko zanimljivo, toliko i ne baš. Zašto bi se kompleksnom muzikom smatralo nešto što bi mnogi izvođači smestili u 4 kompozicije, samo zato što se pretaču u jednu dugačku? Mike Oldfield ima bolje osmišljene duže stvari.
Nisam se mogao sjetiti imena dok nisam provjerio. Slušao sam dosta Procol Harum ali nisam znao da je svirao s njima. Vidim da je nastupao s njima i na Fillmore East 1969 a to mi je drag koncert i stoji mi na ipodu pa poslušam neke stvari tu i tamo.
Prve 3 minute vrlo dobra gitara, kasnije malo monotona za moj ukus. Ne ide na playlistu, ocjena 3,5/5
alexts, kad si već naveo koja ti je najbolja stvar od Zostera, odmah mi je pala na pamet jedan pjesma. Pa da provjerim jesam li u pravu, hoće li ti se svidjeti (ako je već nisi slušao, naravno), a nigdje ne piše da se ne može prozvati dvaput zaredom. Znači, opet alexts:
Pljuni ili pohvali pjesmu!
Posted - 13/12/2024 : 20:45:02
Koopsta 
.jpg)