Ako mislis da su iduce dvije uzasne cekaj da procitas Izgubices glavu. :D
A daaaj, neee Da, Sedefno dugme je dobro, svidjelo mi se. Baš zato i pitam jer imam filing da u Baraldi ima nešto ali nikako da se ideje ostvare. No, čini se da ni neće...
“I was a victim of a series of accidents, as are we all.”
Gledajući sve do kud je VČ objavio, od Baraldi bih izdvojio samo tri priče kao "relativno" dobre: - #420 Jenny (jako dobra, ali ima mana) - #389 Preživjela (iznenađujuće dobra, ali ima mana) - #393 Kraj svijeta ("samo" dobra, ima sjajnih, ali i nepotrebnih djelova)
Ostalo mi je loše (čak mi je i Pogrešna ruka zaboravljiva). #385 Izgubićeš glavu je posebno loša, ali mislim da je #407 Entintet još gori.
to je očito knjiga br.30, (epizode 88, 89 i 90) nakon dvije godine pauze
• 55 god.Alan Forda u HR • Od 1970.-2017.izdana su 1063 broja (ukljucujuci Klasik, Super KL, Zlatni KL) • • Od 2022.Alan Ford u originalnim tablama formata 17x24 cm u novom kolekcionarskom TOP izdanju •
Di Gregorio zna da napiše dobru epizodu Dilana Doga. Nije ovde nista revolucionarno ili epohalno ili nesto sto menja sustinu serijala ili citaocu pogled na svet, a ni ne treba to da uradi prosečna epizoda Dilana Doga. Ovo je epizoda kakva bih ja voleo da je prosečni standard kvaliteta na serijalu. Dakle dobra misterija, serijski ubica, interesantna lokacija, dobri dijalozi, malo natprirodnog, malo poetike i melanholije i to je to. Jako sam zadovoljan. A Di Gregorio ima i boljih priča od ove. Cossu nikad bolje raspoložen za crtanje Dilana, ne znam sta mu bi, nije ovako dobro crtao od Nesanice. Naslovna strana isto jako dobra.
Dobra priča iako pomalo repetativna i nezgrapno izvedena. Ideja i ono što želi da kaže Di Gregorio je odlično, ali način na koji to govori odnosno pripoveda je mogao da bude bolji. Uprkos tome ima par sjajnih scena/ideja: ubica sa maskom Čarlija Čaplina, psihijatar koji je samo deo sna leptira (ovo kao da je Sclavi napisao), vanzemaljski brodovi svugde ali su u funkciji metafore. Dobra je ovo priča ali joj fali nesto sto nisam tacno siguran sta pa da bude odlicna prica i pamtljivija. Ali svakako pitanje koje svi treba sebi da postavimo je: "Kada ljudi provedu vise sati ispred ekrana nego na ulicama takozvane stvarnosti, koja je stvarnost stvarnija?" Vidim da mnogima smeta Kasertanov pozni stil, ali on ovako crta vec godinama od Projekta pa na ovamo i ja sam se prosto navikao. On je jako dobar crtač, nece nikad ponoviti crtače visine iz perioda prvih 100 brojeva ali jos uvek je dobar crtač i volim da ga vidim na Dilanu. Stanova naslovna strana idejno dobra i dobro odslikava suludost epizode, ali je Dilan bas u cudnoj poziciji.
Škicnuo sam na kioscima u Milanu neke najave. Sljedeći COLOR FEST:
• 55 god.Alan Forda u HR • Od 1970.-2017.izdana su 1063 broja (ukljucujuci Klasik, Super KL, Zlatni KL) • • Od 2022.Alan Ford u originalnim tablama formata 17x24 cm u novom kolekcionarskom TOP izdanju •
Velika je stvar konacno objavljivanje recenzija za Dilan Dogove epizode Projekat i jos legendarniju #250 Lift za pakao! Velika je ovo stvar i za DilanDogovce i za ovaj sajt i svaka cast Sarghanu na svom pisanju vec godinama i ozbiljnom bavljenju DD godinama unazad. Da postoji izbor za DR Dilandologije kao sto postoji za DR Zagorologije, Sarghan bi svakako osvojio tu titulu, zajedno sa jos par sjajnih Dilanovaca koji su tu godinama deers, barker, pcoro, kiky itd. i sve vise novih mladih snaga koji se ozbiljno probijaju da ne navodim sada sve. Procitao sam recenziju za Projekat i sjajna je, hocu da ponovo procitam epizodu pa da ostavim svoj komentar a za citanje recenzije Lift za pakao cu prvo da procitam epizodu ponovo pa onda recenziju. Inace velika preporuka i za tekstualne dodatke na kraju VCovog izdanja Lifta za pakao, odlicni tekstovi ne mogu da se setim ko je sve pisao valjda i Marcelo i Djole i ostali, stvarno odlicna analiza i bogato kiosk izdanje uradjeno s mnogo ljubavi za jedan vazan jubilarni broj Dilana.
Potaknut sjajnim Crowovim komentarom na zadnjoj recenziji s kojim se gotovo u potpunosti slažem (pls Crow, piši i komentiraj i dalje, radujem se recenzijama ako će biti kao u ovom komentaru), htio bih se osvrnuti na jedan detalj kojeg je spomenuo i kojeg bih volio prokomentirati, čisto jer je većini to možda nepoznat detalj.
Točnije, Crow je spomenuo detalj iz #84 "Zed" u kojem se spominje Lillie, Dylanova ljubav koja se prvi put pojavljuje u #121 "Dok vas smrt ne rastavi". Iako bi po se navedenom dalo zaključiti kako je ovo prvo spominjanje Lillie, ovo je ustvari naknadno nadodani detalj zbog kojeg se može doći do krivog zaključka.
Naime, nepunih 3 godine nakon što je serijal počeo izlaziti, u Italiji je zbog velike potražnje i rekordno brzo rasprodavanja relativno nedavnih izašlih brojeva, SBE je pokrenuo "ristampa" (reprint) ediciju koja je izlazila paralelno sa redovnom serijom i u sklopu koje je na mjesečnoj razini po redu reprintao sve brojeve redovne serije. Samim time, razmak između objave pojedinih brojeva između redovne serije i reprint redovne serije je uvijek bio nekih 2 godine i 10 mjeseci, a te verzije su se također relativno brzo rasprodale. Zbog toga je 1991. pokrenuta i druga verzija reprinta, a deset godina nakon izlaska prvog broja , pokrenut je i "kolekcionarski" reprint sa tvrdim koricama (1996.).
Detalj kojeg mnogi ne znaju je kako i reprint edicije i Collezione Book edicija nisu bile čisto doštampavanje rasprodanih brojeva, nego su u njoj objavljenje "aktualizirane" verzije priča sa ispravljenim nelogičnostima, detaljima, bolje strukturiranim rečenicama, ispravljanjim tifelerima i slično.
Neke od razlika između reprint edicija u odnosu na prvu, redovnu seriju: - ispravljanje crtačkih/scenarističkih grešaka (npr, scena gdje Dylan u 3. broju pije pivo retuširana je u Collezione Book ediciji iz očiglednih razloga što je Dylan zakleti lječeni alkoholičar).
- izvornik/ZS/SDextra - Collezione Book/Libellus:
- micanje "podnaslova"/"poglavlja" unutar same priče (na 3-4 mjesta iznad table je stajao "naslov" narednog dijela priče, poput naslova poglavlja ) - ne nužno od prvog broja, već je s tom praksom počelo kad se to postala praksa i u redovnoj seriji. Npr. primjer iz originalne/LUextra verzije "Zeda", navedenih podnaslova nema u reprint/Libellus verziji
- korekcije elemenata/boja na naslovnicama (npr. promjena boje Dylanove bijele košulje u njegovu prepoznatljivu cevenu boju u brojevima 3, 6 i 12)
- micanje pojedinih okvira sa sitnim/nebitnim referencama/poveznicama na prijašnje epizode (ovo također nije započelo od prvog broja, već kasnije, nakon nekoliko brojeva) - neke nisu baš logične, ali kako je reprint izašao nakon 100. broja kada se htjelo maknuti naglasak sa kontinuiteta, kužim na što su ciljali. Kad smo na Zedu, evo primjera iz njega:
- izvornik/reprint/LUextra
- 2. reprint/Libellus
- ispravljanje nelogičnosti u dijalozima (ili kompletno mijenjanje dijaloga kao što je to slučaj u "Preko Praga" - vidi recenziju)
- ispravljanje tipfelera i strukture rečenice, itd.
Ukratko, kod domaćih izdanja prvih brojeva, Zlatna serija i Slobodna Dalmacija/Ludens su koristili prvu verziju priče, dok je Ludens extra edicija naknadno kod počela koristiti verzije iz ristampa edicije. Libellus izdanje koristi materijale iz Collezione Book edicije, a VČ kolekcionarsko izdanje koristi verziju iz 3-u-1 Granderistampa reprinta, no nisam siguran koja je verzija unutra (mislim da je ista kao i kod Collezione book ili iz 2. reprinta). Kod novijih brojeva, i VČ i Ludens redovna serija također navodno koriste prvu verziju izdanja (jer već dugo godina ne postoji drugi materijali za te priče u vidu ristampe koja je prestala negdje oko 330-og broja).
I sad detalj kojeg je Crow spomenuo, spominjanje Lillie u Zedu. - original/reprint/LUex
- drugi reprint/Collezione Book/Libellus
Ludens ovdje koristi materijale iz prvog reprinta (srpanj 1996.) koji je izašao nekoliko mjeseci prije #121 (listopad 1996.). Tekst u oblačićima je isti kao u originalnoj verziji ( i taj tekst je Ludens ispravno preveo), no u reprint ediciji je dodan prazan okvir za referencu bez teksta (vidljiv na gornjoj slici LUex verzije) u kojem je uredništvo prvobitno hjetlo staviti referencu na budući, još neizašao broj #121 "Dok vas smrt ne rastavi", no u zadnjem trenu su iz nekog razloga odustali od toga. Ipak, u 2. reprintu (svibanj 1998. ) i collezione book ediciji (2003. godine) maknuli su prazni okvir sukladno dotadašnjoj praksi, no zato su referencu "aktualizirali" u sklopu spominjanja Lillie u oblačiću kojeg Dylan izgovara.
Ukratko, ovo spominjanje Lillie nije bilo navedeno u izvornom, pa niti prvom reprint izdanju ovog broja, te je kao takvo tek naknadno dodano u reprintima nakon što je u Italiji izašao #121. Samim time, Sclavi gotovo sigurno u trenutku pisanja Zeda nije imao Lillie u planu, već je u kasnijim reprint verzijama riječ o "aktualizaciji" sadržaja, kako je to talijansko uredništvo tada navelo.
Zanimljivo. Ovo vec nisam znao, hvala ti puno na korekciji. Dok sam ti citao komentar odmah mi je pao na pamet (i znao sam da ces ga i sam spomenuti) Preko praga i drugaciji tekst na zadnjoj stranici kod Ludensa i VC.
Zanimljivo. Ovo vec nisam znao, hvala ti puno na korekciji. Dok sam ti citao komentar odmah mi je pao na pamet (i znao sam da ces ga i sam spomenuti) Preko praga i drugaciji tekst na zadnjoj stranici kod Ludensa i VC.
Nije samo drugačiji tekst za zadnjoj stranici. Praktički je riječ o potpuno drugačijoj poanti priče. Pročitaj recenziju...