Koje su vam scene iz nekog stripa posebno ostale u pamčenju i koje su vam posebno dojmljive? Ima li možda neka koja vam je pomogla da riješite nešto u životu? Ima li koja koja vam je izmamila suze na oči ili koja vas je nasmijala da ste se skoro ugušili?
Meni je recimo jedna od dojmljivijih u zadnje vrijeme scena iz Blade of immortal #2 kada Manji pita Eikua onakvog svoh isječenog i zabijenog u drvo zašto, kada ga je već primjetio, se nije izmaknuo da ga ne sasječe, a Eiku kaže da mu je dosta da živi kao crv. i onda umre... Scena za pamčenje.
Još jedna od dražih mi je iz Astonishing X-mena kada je Kitty u onom robotu(koji se zove čuvar) i kada je u nedodirljivom stanju pred onim računalom sa podatcima i on joj kaže da ako uđe u dodirljivo stanje da če je izbušiti. Ona ga pita koji su ono podatci koje nesmije vidjeti, a on kaže da ih mu je majka zablokirala jer su nevažni. Ona ga pita zašto ih onda nesmije vidjeti i pusti ju da odblokira te podatke i onda mu se vrate sva sječanja ne genocid koji je počinio nad 16 000 000 mutanata. I onda ju pusti i odleti u svemir da bude sam.
Meni se jako sviđa unutarnji Batman-ov unutarnji dijalog dok se bori s vođom mutanata u "Povratak Mračnog viteza". Dok se bori priznaje sam sebi, a i nama, kako je star i spor i ni blizu nepobjediv, dok upravo njegov protivnik demonstrira šta su pravi udarci i brzina te mu se smije u lice slomljenog nosa...
What you call sanity, it’s just a prison in your minds that stops you from seeing that you’re just tiny little cogs in a giant absurd machine.
Meni se jako sviđa unutarnji Batman-ov unutarnji dijalog dok se bori s vođom mutanata u "Povratak Mračnog viteza". Dok se bori priznaje sam sebi, a i nama, kako je star i spor i ni blizu nepobjediv, dok upravo njegov protivnik demonstrira šta su pravi udarci i brzina te mu se smije u lice slomljenog nosa...
E TO! I kada se Betmen bori sa Supermenom i pred kraj kada kaže:"Hoču da pamtiš Klark. Tokom svih godina koje slede. U najintimnijim trenucima. Hoču da pamtiš. Moju šaku. Na tvom grlu. Hoču da pamtiš, jedinog čoveka koji te je pobedio."
Prvi fight Zagora i Caina (u onoj krčmi); Nathan dok se vrati kući i nađe ženu mrtvu i kćer otetu; dok Hogan masakrira Nedovog oca; dok se Ken sjeti svog imena u Chemaku; itd.
Ima stvarno odličnih scena, ponajviše u Bonellijevim stripovima, ali ove bih posebno izdvojio.
I scena u Star Wars Legacy, dok ubiju onu princezu, ma poludit sam htio. Nasreću, na kraju...SPOILER.
Dark Knight Returns i Watchmen su puni takvih scena. Teško je izdvojiti, ali recimo sledeće...
Nite Owl: Rorschach...? Rorschach, wait! Where are you going? This is too big to be hard-assed about! We have to compromise! Rorschach: No. Not even in the face of Armageddon. Never compromise.
Sjajna rečenica za iskoristiti ako čovek nešto neće i neće! I tačka. :))
I naravno priča Dr. Manhattana o začeću i životu.
Manhattan: Thermo-dynamic miracles... Events with odds against so astronomical they're effectively impossible, like oxygen spontaneously becoming gold. I long to observe such a thing. And yet, in each human coupling, a thousand million sperm vie for a single egg. Multiply those odds by countless generations, against the odds of your ancestors being alive, meeting, siring this precise son, that exact daughter... Until your mother loves a man she has every reason to hate, and of that union, of the thousand million children competing for fertilization, it was you, only you, that emerged.
Juspeczyk: But...if me, my birth, if that's a thermodynamic miracle... I mean, you could say that about anybody in the world!
Manhattan: Yes. Anybody in the world. But the world is so full of people, so crowded with these miracles that they become commonplace and we forget... I forget. We gaze continually at the world and it grows dull in our perceptions. Yet seen from the another's vantage point. As if new, it may still take our breath away. Come...dry your eyes. For you are life, rarer than a quark and unpredictable beyond the dreams of Heisenberg; the clay in which the forces that shape all things leave their fingerprints most clearly.
iz Dugačkog pozdrava.... zadnja scena, Dylan sjedi u naslonjaču, dodiruje galiju, a zraka sunca ulazi kroz prozor.... scena zaslužuje svu sjetu i tugu koju sadrži iako je dozlaboga loše nacrtana....
najbolja scena je kad jerry drake na prijemu u kuci onog bogatuna na sto izvadi iz torbe umanjenu lobanju njegovog sopstvenog necaka mislim da je to u ritual canzasu
Dilan.. sudbina je odlucila da mi ga jos jednom ukloni sa puta, barem dok ne zavrsi maketu galije... a onda ce se svega setiti i znace gde da me potrazi, pa cemo se sukobiti, poslednji put...
You tell anyone about this and I'll fucking kill you. I'm kidding, I'm kidding, we'll have him home by midnight.
kad smo kod Texa, onda ona kad u epizodi "Argument kalibra 45" dođe pred kuću bogatuna, te iz kola izbaci leševe njegovih plaćenika. A skupilo se na prijamu dosta uglednih dama i gospode.