forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Bonelli
 Magični Vetar topic
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 69

supermark
stripovi.com suradnik



Croatia
25269 Posts

Member since 06/02/2007

Posted - 03/10/2018 :  08:11:36  Show Profile Show Extended Profile  Visit supermark's Homepage  Send supermark a Private Message  Reply with Quote
Vidi se da je Libellus kvalitetnije izdanje
Za svoje kupce su omogućili auroru borealis, rijedak fenomen
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Qatar
25831 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 04/10/2018 :  23:47:40  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Zvijer



(8, 6, 9, 9)

Nastavlja se uhodana taktika sa početne faze serijala; naizmjenično dobivamo jednu epizodu vezanu za glavnu radnju, pa zatim jednu koja nema takve povezanosti.
Kada se serijal odmakne od najvećeg negativca Howarda Hogana onda to većinom znači da ćemo vidjeti nekakvu priču iz indijanske mitologije.
Ovdje itekako ima indijanaca, ali su izostali natprirodni elementi iako se dosta dugo činilo kako to neće moći bez njih.
Ono malo takvih scena ipak nije dovoljno da prevlada neka jača horror atmosfera, tijekom čitanja jednostavno nisam osjetio da se uopće pokušavao stvoriti dojam strave i užasa.
Velike napetosti niti nema jer nedostaje onaj klasični zaplet koji ostavlja otvorena pitanja.
Nakon prve uvodne trećine radnja preuzima drugačije motive, malo prekasno jer je time izgubljeno prilično vremena.
Tu svakako mislim na ubacivanje indijanaca koji su potrošili upravo taj dragocjen prostor, a da ne govorim o tome koliko su njihovi napadi bez nekog pravog razloga postali (pre)česta pojava u ovakvoj vrsti stripova.
Radnja se može podijeliti na dva dijela; prvi se tiče svega onoga što se dogodilo prije dolaska u mormonsku dolinu, dok se drugi odnosi na pojavljivanje same zvijeri i završni sukob s njom.
Meni je prvi dio čak efektnije napravljen, zato što je kasnije Bijeli Crv prikazan samo površno bez posebne želje za njegovom eksploatacijom.
Tu sada dolazim do one konstatacije o ranije potrošenom prostoru koji se mogao iskoristiti upravo za više događaja i saznanja u vezi zvijeri.
Ovako se pojavila samo u dvije scene što je ipak premalo, a prije i između tih pojavljivanja zjape velike rupe.
Unatoč svemu, alienovski izgled Bijelog Crva mi se sviđa i smatram da je pogođen, ipak se radi o stvorenju koje obitava u podzemlju.
Dobro je razjašnjen njegov način prehrane, ne škodi malo za promjenu kreirati stvorenje koje uzima samo kosti a odbacuje meso, meni je to inovativno jer se ne sjećam da sam nešto slično vidio u stripovima.
Jedna od boljih scena je svakako prikaz ostataka čovjeka bez kostiju, tu se može pronaći više strave nego u svemu ostalom što je ovdje prisutno.
Kada su u pitanju tri bivše plesačice, samo o jednoj saznajemo nešto detaljnije jer kod ostalih nije niti bilo prave potrebe.
Već prilikom prvog susreta s njima vidimo da je Grace zadužena za trenutke opuštanja sviranjem na klaviru, dok se Marva svojim odlučnim nastupom prikazuje kao nekakav vođa male putujuće skupine.
Dana samu sebe predstavlja najboljom članicom skupine, i ovako na prvi pogled ne može se dokučiti kakvu mračnu prošlost nosi u sebi.
A da ne bude samo prošlost takva pobrinula se i sadašnjost, odlazak na posjed brata Thommyja donio joj je novi šok.
Trenutna tragedija je u neku ruku poslužila da izađe na vidjelo ona prijašnja, i s obzirom na saznanja malo ispada čudna Danina preosjetljiva reakcija.
Ipak njezin brat nije bio oličenje morala pa vjerojatno nije zaslužio da se toliko tuguje za njim, mada je istina da u prvi trenutak njegova sudbina može pogoditi.
Iz one scene sa psihopatom sadistom treba izdvojiti način na koji je skončao i mjesto gdje je pokopan, izvrsna ideja za sve koji se trebaju diskretno riješiti mrtvog tijela.
Ubacivanje mormona u radnju ima smisla jer su upravo njihove vjerske nebuloze kumovale da Bijeli Crv izađe iz podzemlja u potrazi za hranom.
Ponovo smo mogli vidjeti koliko je opasno kada se bijelci upletu u život indijanaca i nametnu im svoja uvjerenja zbog nemogućnosti da shvate tuđa.
Na kraju krajeva, indijanci nisu radili ništa što se protivi humanosti jer su "žrtvovali" samo kosti mrtvih, i onda se pronađe neki religijski fanatik da pametuje o ispravnosti njihovih postupaka.
Zbog toga je Mosiah zaslužio da bude kažnjen i nisam baš zadovoljan što je jeftino prošao, ipak je sukrivac za smrt puno indijanaca i preseljenje ostatka plemena.
Kada netko svaku situaciju u životu gleda religijskim očima onda nije u stanju vidjeti ono što drugi vide, a čak bih se usudio reći da mu niti logičan način izvlačenja zaključaka nije jača strana.
To se jako dobro osjetilo u spilji kada je Magični Vjetar pronašao dokaz kako Bijeli Crv nije natprirodno biće, već zemaljsko protiv kojeg razni sveti mačevi i rituali ne mogu pomoći.
Ipak, Mosiah je sve to kao pravi vjernik potpuno ignorirao i nastavio tjerati svoju pjesmu što ga je zamalo skupo koštalo, da je na kraju dobio što je zaslužio vjerujem kako nitko ne bi žalio za njim.
Dojma sam da je Manfredi njegovim likom htio istaknuti nedostatke koje donosi religija i kritizirati slijepo vjerovanje u šablonska ograničenja iste.
Ne mogu reći da je Magični Vjetar previše lako pobijedio Bijelog Crva, ali tu ipak nešto fali da bi bilo upečatljivije, možda malo borbe oči u oči sa stvorenjem poput nekih drugih junaka.
Epilog je klasika sa sretnim krajem iako ga neki nisu zaslužili, a od onih koji jesu svakako treba izdvojiti Danu.
Nakon toliko šokova neka je i ona doživjela trenutak sreće, ne ulazim u to koliko dugo će trajati.
Kada se sve zbroji dobio sam jednu solidnu epizodu za provesti ugodno vrijeme tijekom čitanja, a za nešto više ipak nedostaje stranica i bolje iskorištenosti prikazanih motiva.
Frisenda je odlično obavio svoj posao, ipak mu neću dati maksimalnu ocjenu jer sam na jednom dijelu primjetio malo neujednačenosti, a ionako njegovi najbolji radovi tek trebaju doći.
Kod njega mi se najviše sviđa što zna vjerno dočarati emocije na licima nacrtanih likova, kako je samo pogodio onog sadista u trenutku dok uživa u svojoj boleštini.
Naslovnica također odlična i nemam nikakvih zamjerki, mislim da je bolje što je zvijer ostala ovako u sjeni i nije točno definirano kakve je boje.

Kada čovjek više ne može jebati svakakve bolesne ideje mu padaju na pamet.


Murskaamme Kasvot Juutalaisten Kuninkaan
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Qatar
25831 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 04/10/2018 :  23:52:57  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Libellus izdanje daje mjesec gratis.


Murskaamme Kasvot Juutalaisten Kuninkaan
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Qatar
25831 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 05/10/2018 :  23:24:26  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Whopi



(9, 9, 7, 9)

Meni je ovo jako dobra epizoda pa sam se iznenadio da inače loše kotira kod drugih, koliko god se trudio stvarno nisam mogao pronaći išta što bi bilo toliko problematično.
Vjerojatno se tu radi o tome da je većina očekivala nešto (pre)više ili drugačije, dok je kod mene upravo suprotna situacija.
Odgovara mi ovakva tematika i mislim da je Manfredi iz nje izvukao gotovo maksimum, onih nekoliko sitnijih propusta nisu ništa posebno pokvarili.
Za razliku od prethodne epizode ovdje ništa ne fali, niti stranica niti scenarističke razrade, sve je posloženo točno onako kako koja situacija zahtijeva s obzirom na okolnosti.
Radnja posjeduje veliku dozu napetosti i nije lako predvidjeti što će se sljedeće dogoditi, osim konačnog raspleta koji je sam po sebi razumljiv u ovakvoj vrsti stripova.
Na pojedinim dijelovima priča obiluje jezivom horror atmosferom, iako ja stvarno ne volim Mastantuonov crtež osim prikaza likova ne mogu mu ništa drugo zamjeriti.
Gledajući samo tu atmosferu Whopi je dala najviše između prvih 5 dosadašnjih epizoda, Pandže i Zvijer se nikako ne mogu mjeriti s time.
Kao što piše u uvodniku Blizzard Gazette, nije jednostavno nešto napraviti kada se dohvatiš nekakve teme iz indijanske mitologije, pogotovo kada se radi o nečemu tajanstvenom što nije adekvatno obrađeno u drugim granama umjetnosti.
S obzirom da se radi o teško dostupnim materijalima za povlačenje usporedbe s ovim stripom, nije mi niti na kraj pameti da idem kopati po bespućima interneta samo da bih saznao je li Manfredi gdje profulao ili dovoljno uvjerljivo prikazao mit o ženi bizonu.
Mogu se jedino ograničiti na njegov scenaristički prikaz i na osnovi toga izvesti svoje dojmove i zaključke, a mislim da je to ionako najvažnije kod medija kao što je strip.
Kada sam već kod takvih stvari, barem je sigurno da događaji iz uvodnog dijela ove epizode imaju velike povezanosti sa mitom o ženi bizonu.
Kako zadnje proročanstvo Siouxa najavljuje skori povratak Whopi u društvu bijele žene, ta mogućnost je vrlo domišljato ubačena u scenarij na samom početku.
Vjerojatno bi previše ubolo u oči da se to dogodilo bez potrebnog razloga, ovako smo dobili dovoljno jake argumente da je upravo sada pravi trenutak da Whopi stupi na scenu.
Zašto bi ona uopće pomogla ženi druge rase koju niti ne poznaje?
Niti taj motiv nije zanemaren jer je odgovor stigao tek pred kraj, ne mora se svima svidjeti, ali se opet ne može reći da je besmislen.
Možda je malo klimavo kako je Clarissa Eccles crtežom u blatu mogla objasniti gdje želi stići, mada treba priznati da nema idealnog rješenja u situaciji kada ne možeš komunicirati sa određenom osobom.
A pred ulazom u utvrdu stara klasika tog vremena; stražari pomalo opijeni pićem iznenada ugledali dvije žene, od kojih je jedna potpuno gola, i naravno da će brzo proraditi muški nagoni.
Kada se već ne smije dirati u bjelkinju zbog više razloga onda preostaje ona druga divljakuša, ionako sigurno nije pri zdravoj pameti kada se gola šeće po preriji, pa zato neće biti problema ako bi se momak malo zabavio.
Međutim, nisu sve želje tako lako ostvarive, a već nakon te scene je bilo jasnije da Whopi funkcionira na drugačiji način.
Svatko normalan bi se dao u bijeg nakon što bi se oslobodio napadača, kakvog smisla ima ostati ležati na mjestu zločina i uvaliti se u još veću nevolju od one prijašnje.
Scena kada zmije izlaze iz tijela vojnika je izvrsna bez obzira što se tu radilo o kolektivnoj halucinaciji.
Po drugi puta vidimo indijanku Onu Koja Odbija Prestati, sada u nešto drugačijem svjetlu spremnu da pruži utjehu ljudima oko sebe.
Neki kao Magični Vjetar će to prihvatiti, dok neki drugi kao Poe imaju drugačije brige.
Poe je opet nemiran i osjeća nostalgiju za svojim gradom i novinarskim poslom, a rekao bih kako je želja za viskijem ipak najjača od svih.
Malo je isforsirano da se on nađe u vojnoj utvrdi baš u vrijeme kada je tamo i Whopi, kao da nigdje drugdje nije mogao pronaći krčmu da se suoči sa svojim iskušenjem.
Ako je to pomoglo da prebrodi krizu onda je vrijedilo truda, kao što je i sam rekao krčmaru ''treba više hrabrosti za prestanak nego za nastavak''.
Bez obzira što je situacija zahtijevala da i Magični Vjetar nekako dođe u utvrdu, svejedno je to trebalo izvesti nekim drugim putem.
Još jedan sitniji propust je činjenica da je major Eccles bio upoznat s time što su dvojica prijatelja napravila u Chicagu, teško da bi s takvim saznanjem angažirao ljude koji su traženi od strane moćnog čovjeka.
Sigurno da mu je taj podatak pomogao da pronađe rješenje za problem unutar svoje utvrde, mada ni Eccles nije svetac čim je posegnuo za nekom vrstom ucjene.
Nekima će se činiti pretjerivanje što Magični Vjetar poznaje ritual u slučaju Whopi, meni to nije pretjerano čudno jer je prije dolaska u utvrdu sasvim sigurno dobio sve potrebne upute od Šepavog Konja.
A kako bi inače pronašli izlaz iz trenutne situacije kada je logično da među vojnicima nema nikoga tko bi bio sposoban da napravi išta korisno.
U vojnoj utvrdi egzistira hrpa likova, a premalo onih koji su spremni sudjelovati u tome da Magični Vjetar izvede Whopi na pravi put i oslobodi je bijesa duha poludjelog bizona.
Neki će napraviti sve kako bi pogurali teoriju o vještici i inkvizicijsko rješenja za takav slučaj, nije se uspjelo do kraja razjasniti je li poručnik Newton stvarno bio žrtva slijepih uvjerenja ili se samo pretvarao zbog neke svoje računice, kao što je recimo preuzimanje zapovjedništva nad utvrdom.
Ne bi bilo prvi puta da osobni napredak predstavlja jedinu motivaciju za nekog vojnog časnika i da je svaki njegov postupak podređen upravo tome.
Uglavnom, što god bio razlog takvog ponašanja mora se priznati da je poručnik pametno povlačio poteze bez velikog rizika i po potrebi manipulirao drugim pijunima.
Od početka se primjećuje kako Clarissa njeguje zaštitnički stav prema Whopi, istina da se ne može tek tako zanemariti spašavanje života, ali moralo je tu iskočiti još nešto dodatno čega odmah nije bila svjesna.
Kada je spomenula da je rođena u Salemu to je bio put prema rješavanju tajne, što je malo kasnije dobilo i svoju potvrdu.
To rješenje ipak daje malo veći smisao odnosu dviju žena, bez obzira što njihove osobnosti nikako nisu identične.
Magični Vjetar se pokazao dorastao ponuđenom zadatku što uopće nije bilo sporno, jedan veliki plus činjenici da nije bilo jednostavno i da je u oba slučaja morao izvući maksimum iz svojih sposobnosti.
A on sam ne bi ni uspio privesti zadatak kraju pošto je situacija u jednom trenutku bila izmakla kontroli, nasilje je toliko uzelo maha i napunilo bijesom demona zla koji je samo čekao da uzvrati istom mjerom.
''Sada ćete kušati vlastitu mržnju, sami ste svoji ubojice'' kao konačna prijetnja je odzvanjalo iz usta demona neposredno prije nego će se povući u paklene dubine.
Stvarni izgled Whopi na kraju je iznenađenje, jedino ostaje misterija zašto ga nije imala na početku prije susreta sa vojnicima, tj. prije doticaja sa bilo kojom vrstom nasilja prema sebi.
Vjerojatno je već bila pod utjecajem demona zla kada je odlučila pomoći Clarissi koji se potom probudio na prvi pogrešan korak od strane ljudi.
Završetak sa poručnikom Newtonom je vrlo efektan, njegove riječi ''moje oči više ne vide'' u stvari nisu otkrile ništa novo jer je ionako cijelo vrijeme bio slijep za stvari oko sebe, zaslužena kazna za jednog takvog čovjeka.
Baš kao što ova epizoda od mene dobiva zaslužene visoke ocjene.
Crtež Mastantuona mi nikada nije bio jedan od omiljenih, u dosta situacija mi se ne sviđa kako crta lica likova, ali okolina je već sasvim druga stvar.
Moram priznati kako je ovdje ipak bolji nego na kasnijoj fazi Texa, a s obzirom da je pogodio u dočaravanju horror atmosfere ne mogu mu dati lošu ocjenu.

A možda Poe najviše voli starkače pa zamoliš mamu da ga utješi.


Murskaamme Kasvot Juutalaisten Kuninkaan
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Qatar
25831 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 05/10/2018 :  23:27:08  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Nikako na zelenu granu sa tim servisima za upload, sada su nastali neki problemi na tinypicu, ali pretpostavljam da je to samo trenutno i da će se brzo riješiti.

Murskaamme Kasvot Juutalaisten Kuninkaan
Go to Top of Page

supermark
stripovi.com suradnik



Croatia
25269 Posts

Member since 06/02/2007

Posted - 05/10/2018 :  23:44:01  Show Profile Show Extended Profile  Visit supermark's Homepage  Send supermark a Private Message  Reply with Quote
Dobri su ti ovi osvrti, Dods
Čitam s tobom cijeli serijal ispočetka
Go to Top of Page

solar
Moderator



Croatia
14509 Posts

Member since 16/03/2004

Posted - 05/10/2018 :  23:44:47  Show Profile Show Extended Profile  Send solar a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by DODSFERD

Nikako na zelenu granu sa tim servisima za upload, sada su nastali neki problemi na tinypicu, ali pretpostavljam da je to samo trenutno i da će se brzo riješiti.


https://imgur.com/upload
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Qatar
25831 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 06/10/2018 :  00:37:24  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Vidjet ću što će biti sa tinypicom, već je nedavno bio ovakav slučaj pa se brzo riješilo (stranica trenutno nije dostupna).
Već sam se jednom opekao sa postimageom, uploadao hrpu toga na Mister No temi, postimage se srušio i nestale sve slike, a što je najgore više se ne može editirati nakon što prođe 180 dana.

Murskaamme Kasvot Juutalaisten Kuninkaan
Go to Top of Page

vice
Advanced Member

4983 Posts

Member since 29/06/2005

Posted - 06/10/2018 :  01:18:57  Show Profile Show Extended Profile  Send vice a Private Message  Reply with Quote
I ja koristim imgur i iskreno ti ga preporučujem.

And like that... he's gone.
Go to Top of Page

risbozg
Advanced Member



Croatia
11263 Posts

Member since 10/08/2003

Posted - 06/10/2018 :  09:45:19  Show Profile Show Extended Profile  Send risbozg a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by supermark

Dobri su ti ovi osvrti, Dods
Čitam s tobom cijeli serijal ispočetka



+1

10.08.2003..''Kada nepravda postane zakon, otpor je tvoja dužnost.".
Go to Top of Page

Combatrock
Senior Member



2083 Posts

Member since 26/12/2009

Posted - 06/10/2018 :  11:16:24  Show Profile Show Extended Profile  Send Combatrock a Private Message  Reply with Quote
+2

882,1
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Qatar
25831 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 07/10/2018 :  23:59:40  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Dugi nož - Zmijin sin



(9, 9, 9, 10)


Nakon 5 jednodjelnih došla je na red prva priča od 2 nastavka.
Vjerojatno mi je upravo zbog duže forme teško odabrati realnu ocjenu, jer tu ima više stvari koje treba uzeti u obzir.
S jedne strane se nalazi nekoliko inovativnih rješenja, dok sa one suprotne imam osjećaj da je nešto preuzeto sa drugih Bonellijevih serijala.
Nekako mi ostaje dojam da ovdje ima malo više toga nego što bi trebalo, ili se samo radi o tome da sam već navikao na jednodjelne epizode.
Zato radnja teče sporije nego u prethodnim slučajevima, gradi se postepeno kroz razne sekvence i motive, da bi na kraju kulminirala u završnom obračunu.
Naravno da sporiji tok nije ništa loše kada isti posjeduje dovoljno argumenata da zadrži pažnju čitatelja, a ne mogu reći da sam se u bilo kojem trenutku dosađivao.
Recimo da se priča uspješno kreće kroz često prebacivanje radnje s jednog mjesta na drugo, a to najbolje dolazi do izražaja od trenutka kada se Magični Vjetar i Poe raziđu.
Spojeno je više različitih motiva u jednu cjelinu, pa tako imamo malo indijanaca i njihovih problema s lovcima na skalpove, vudu obreda i magijskih elemenata, poludjelog južnjačkog časnika, političkih spletki i novinara spremnih da se bore protiv njih svojim oružjem.
Priča se dotiče američkog građanskog rata s posebnim osvrtom na produkte svakog takvog zla; koncentracijske logore.
Da bi imali bolji uviđaj u prošlost glavnog negativca ubačena su i dva flashbacka, nisu naporna kao što zna biti slučaj kod nekih drugih junaka, a ionako je količina prostora dopuštala njihov smještaj.
U prošloj epizodi Whopi vidjeli smo kratki pokušaj Šepavog Konja da sebi osigura nasljednika za kojeg postoji sigurnost da će ostati unutar plemena.
Naime, stari vrač predosjeća da Magični Vjetar nije trajno rješenje koliko god bio dobar učenik, ipak je u pitanju bijelac koji će se kad-tad poželjeti vratiti u civilizaciju.
Mali Dabar ne pokazuje kapacitete za takvu ulogu, ali kako biti kritičan kada uzmeš u obzir njegove godine i mogućnost kasnijeg napretka.
Međutim, već na početku ove epizode postaje jasno da nema ništa od tog napretka, kao niti od bilo kakvog poučavanja od strane Šepavog Konja.
Lovac na skalpove i tajanstveni čovjek sa sabljom u južnjačkoj odori nemaju druge povezanosti osim želje za ubijanjem, samo što jedan to radi zbog novca a drugi zbog vlastitih uvjerenja.
A Onaj Koji Samog Sebe Ubija se ponovo pojavljuje nakon epizode Pandže, za razliku od one nasilno stvorene depresivne ličnosti sada ga vidimo u njegovom pravom svjetlu.
Takav lik daje malu dozu humora čak i kada dobije kratku ulogu, također kao i Ona Koja Odbija Prestati.
Ime joj u potpunosti odgovara jer ta stvarno ne zna prestati u određenim situacijama, pogotovo kada je u pitanju usrećivanje ljudi.
U Campbellu na scenu upada nekoliko novih likova, a najistaknutiji su Eddy Fender i Jim Brennan.
Fender je čovjek koji trguje raznim vrstama robe, a otkup indijanskih skalpova je lažni pokušaj očuvanja mira na tom području.
Magični Vjetar dobro zna da nije u mogućnosti zaustaviti njegove metode i zato se ograničio samo na svoj prvobitni cilj; povratiti spokoj duši Šepavog Konja.
Prvi uvjet za uspješno obavljanje tog zadatka je otkrivanje tragova počinitelja oskvrnuća, a tu će od velike pomoći biti bivši robijaš Moses.
U prvi trenutak Moses ostavlja dojam negativca u istom košu kao njegov gazda Fender, ali priča iz prošlosti prije građanskog rata je dala drugačiju sliku.
Scena sa prepariranom zmijom ima nagovještaj zla jer je motiv usko povezan sa sljedbenikom vudua i samoprozvanim sinom Ungecile.
Nakon Henryja Hatwella Poe je opet u mogućnosti surađivati s kolegom iz svoje struke, Jim Brennan se čak pokazao uspješnijim od Henryja unatoč svom tjelesnom hendikepu.
U isto vrijeme se u gradu našao i Howard Hogan spreman za nove spletke u sebi sličnom društvu, a sigurno da neće zanemariti ni lov na stare protivnike.
Iako su Jim i Poe napravili dobar posao to nije bilo dovoljno da ispadnu iz igre svi koji predstavljaju prijetnju mirovnim sporazumima sa indijancima.
Louis Beaumont je kombinacija više negativaca u jednom čovjeku, sljedbenik vudua koji uzimanjem duša vračeva i svećenika želi dostići besmrtnost.
U takve performanse se kao po narudžbi uklopila osobna osveta i vraćanje dugova iz vremena građanskog rata.
Bivši časnik južnjačke vojske zaluđen duhovima prošlosti je gotovo nepobjediv kada uzme u ruke svoju sablju, iz njegove opsesije dolazi nekoliko nezaboravnih scena odsijecanja glava.
Clem Sutton, nekadašnji časnik suparničke vojske, će vidjeti da ostati bez glave nije nešto najstrašnije što se može dogoditi.
Da bi bila potpuna osveta mora koristiti isto oružje koje je korišteno na onome tko je ostvaruje, a to oružje predstavlja najgoru noćnu moru za Clema Suttona.
Neki kao Casey su prijelazom iz obrane u napad pokušali preduhitriti osvetu i otupiti joj oštricu, ali to nije donijelo ništa osim ubrzanja već označene sudbine.
Završni obračun Magičnog Vjetra i Beaumonta je vrhunski odrađen i definitivno predstavlja najjači trenutak, ne samo ove epizode već i dosadašnjeg dijela serijala.
Jedna za drugom redaju se izvrsne scene, a posebno izdvajam onu kada Beaumont sam sebi reže glavu i izlazak Damballaha iz obezglavljenog tijela, bez obzira što se radi o halucinaciji.
Ali, postoji nešto što je jače od boga zmije, vizije poslane iz duše Šepavog Konja usmjeravaju Magičnog Vjetra da shvati snagu Woziye, koja će biti dovoljna da Beaumontu trasira put za povratak svom zmijskom ocu.
Čovjek koji je sanjao o besmrtnosti postao je žrtva vlastite samouvjerenosti na ponoru zakovan u zagrljaju Ungecile.
Šepavi Konj će slobodno juriti po nebeskim livadama, ali neće napustiti svoga učenika jer će svjetlo vračevog duha uvijek biti uz Magičnog Vjetra.
Dvojac Barbati/Ramella je napravio odličan crtež, samo zbog malo zbrzanosti u nekim akcijskim scenama neću mu dati maksimalnu ocjenu.
Naslovnice također odlične, iako mi je prva još na razini više od druge.

Gubitak nosa je sitnica u usporedbi s gubitkom nekog važnijeg dijela tijela.


Murskaamme Kasvot Juutalaisten Kuninkaan

Edited by - DODSFERD on 08/10/2018 00:00:18
Go to Top of Page

velka031
Advanced Member



Croatia
13844 Posts

Member since 18/03/2010

Posted - 08/10/2018 :  00:54:04  Show Profile Show Extended Profile  Send velka031 a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Combatrock

+2



I ja sam krenuo.
Koliko nas je DODSFERD navukao
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Qatar
25831 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 10/10/2018 :  00:12:10  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Windigo



(8, 7, 10, 6)

Iako će neki reći da za čitanje nečeg ovakvog treba istovjetan ugođaj onome iz stripa, meni je uz današnje ugodno toplo vrijeme baš pasala prva zimska epizoda na serijalu.
Kada se uživim uz neki strip ne obraćam pažnju na sporedne stvari, pogotovo dok je ono što se nalazi unutar korica dovoljno zanimljivo.
To ipak ne znači da je ovdje sve besprijekorno i da nemam nikakvih zamjerki, one se prije svega odnose na nedorečenost i nedostatak objašnjenja za pojedine situacije.
Kao da je Manfrediju zafalilo još nekoliko stranica da posloži sve kockice na svoje mjesto, ili možda nije ni smatrao potrebnim da to napravi.
Nakon Whopi dobili smo još jedno stvorenje iz indijanske mitologije, toliko su različita jedno od drugog unatoč određenoj sličnosti po pitanju ljudske forme.
Radnja teče bez zastoja, potpuno je jednosmjerna i gotovo da niti jednog trenutka ne skreće sa zacrtane teme.
Cijelo vrijeme je prisutna ista horror atmosfera koja stvara u zraku oštru napetost pomiješanu sa potpunim zimskim ugođajem, gdje god pogledaš samo snijeg i led prikazani kroz detaljan i precizan Frisendin crtež.
Cjelokupni ovaj ugođaj me podsjeća na jednu Zagorovu epizodu čijeg imena se sada ne mogu sjetiti, ali se zato dobro sjećam asocijacije na sami uvod.
Taj uvod je klasičan za western- horror tematiku sa skupinom ljudi u mračnom šumskom okruženju poredanima oko vatre, zadnje što sam čitao na tu foru je Zagorov specijal Stvorenja iz tame.
Bez obzira što je uvodni dio duži nego je praksa u takvim slučajevima, mala skupina istraživača bi prošla sasvim nezapaženo da nema jednog vrlo upečatljivog lika među njima.
Za sigurnije kretanje kroz nepoznatu divljinu uvijek je najbolje unajmiti indijanca ili domoroca koji takve krajeve poznaje kao vlastiti džep, a neće škoditi ni to da bude poštenjačina i čovjek od riječi.
Iskreni Jezik govori samo kada je siguran u svoje riječi i poznaje posebne metode za preživljavanje na velikoj hladnoći.
On smatra da nikakav pokrivač nije dovoljan za spas od hladnoće ako čovjek nije naučen trpjeti istu, nisam upoznat s time koliko je realno da postoji takva mast koja zamjenjuje odjeću, mogu samo reći kako mi takva scena izgleda pomalo nategnuto.
Međutim, ni Iskreni Jezik ne može spasiti skupinu od strašne prijetnje kao što je Windigo, smrad raspadnutih strvina u zraku i užasan krik kroz šumu lede krv u žilama i tjeraju u bijeg prema jedinom izvoru spasa.
Može se diskutirati o tome koliko je logično da se taj spas nalazi u hladnoj riječnoj vodi, vjerojatno ne previše kada uzmeš u obzir prebivalište jednog takvog stvorenja.
Zašto je onda odabrao život na takvom području ako mu smeta hladna voda i potrebna mu je vatra da se ugrije?
Sviđa mi se što na početku nije otkriven cijeli Windigov lik, ovako se dobilo još malo na neizvjesnosti jer se na osnovi ruke čudovišta vrlo teško može procijeniti kako izgleda ostatak.
Mala Stijena, vrač plemena Ojibway, unatoč svojoj patuljastoj građi nije netko koga se može podcijeniti, ovako na prvu podsjeća na Pingvina iz Batmana jer imaju potpuno isti pogled.
Mala Stijena ima neobičan fetiš, voli zarobljavati umove drugih ljudi i napraviti robove od njih, a tko zna čega još tu ima što nije do kraja razjašnjeno.
Ostaje nepoznato kakva je njegova povezanost sa Windigom, je li ga stvarno kreirao kako kaže Zaštitnica ili ga je možda na neki način držao pod kontrolom kao što je radio sa drugim osobama.
Uglavnom, momak nije živio loše, onako neugledan mogao je uvijek računati na robove koji će mu se pokoravati, a može se samo zamišljati čemu su mu služile kćeri poglavice Proždrljive Vatre.
Jedna od onih stvari koje nisu otkrivene je što su Magični Vjetar i Poe tražili u kraljevstvu Windiga, koji je uopće bio njihov cilj dolaska na tako hladno mjesto. Nije da je to sada nešto bitno za priču, već se više radi o čitateljskoj znatiželji.
Svejedno, njihov prisilan boravak u kolibi Ojibwaya je izrodio možda i najsmješniju scenu u dosadašnjoj fazi serijala, naravno da se radi o Poeovoj reakciji na pokušaj Magičnog Vjetra da ga zagrije i smiri mu groznicu.
Ovaj skočio kao uboden, a nije ni svjestan da se tjelesna toplina može prenijeti samo kada su oba tijela bez odjeće.
Poe je inače imao ulogu statista sve do završnog dijela kada mu je konačno dodijeljen zadatak, tako da ipak nije ostao potpuno neiskorišten.
Iskoristila ga je Zaštitnica u svoje privatne svrhe, mada nije jasno zbog kojeg razloga je odlučila odbaciti svoj dotadašnji način života i postati nešto drugo.
Što se tiče Windiga, bilo je jasno o kome se zapravo radi nakon što je Magični Vjetar putem vizije vidio kolibu Male Stijene, kada se uzmu u obzir karakteristike te osobe takav izbor itekako ima smisla.
Sviđa mi se teorija da Windigo nije zvjerskog već ljudskog porijekla, izvrsno je objašnjen karakter nezasitnih osoba i njihova preobrazba iz čovjeka u čudovište.
Na kraju je Windiga ta nezasitnost skupo koštala jer se dao namamiti na tanak led, baš ono u doslovnom smislu.
Završni okršaj je vrlo dobro odrađen, s obzirom na ranije utvrđene postavke nije se ni moglo smisliti nešto drugo a da se te postavke ne naruše.
U stvari, jedinu veću zamjerku imam na lik Zaštitnice na kraju, ne zbog njezinog poteza već zbog nedostatka objašnjenja zašto je to napravila.
Mislim da nitko ne želi tako drastično promijeniti život, ako baš nije tjeran nekom višom silom ili posebnim motivima.
Windigo je više nego dobra epizoda koja se čita u jednome dahu, dobio sam otprilike ono što sam i očekivao na osnovi sličnih uradaka iz nekih drugih serijala.
Frisenda je pokazao da je pravi majstor kada treba dočarati likove i njihove izraze lica, a ovdje se vidi da to nije jedino čime se može pohvaliti.
Odlično mu leži ovakav zimski ugođaj i rekao bih kako je njegov crtež još bolji nego u prethodnoj epizodi Zvijer.
Naslovnica Venturija najslabija do sada, pozadina potpuno prazna a Magični Vjetar djeluje nezainteresirano za opasnost ispred sebe.
Jedino što je dobro napravljeno je ruka Windiga jer ne otkriva puno o kakvoj opasnosti se radi, ali to je premalo za neku veću ocjenu.

Sve ima svoje granice, samo su igrice unutar kreveta bezgranične.


Murskaamme Kasvot Juutalaisten Kuninkaan
Go to Top of Page

vronski 3
Senior Member



1808 Posts

Member since 10/01/2014

Posted - 10/10/2018 :  11:16:53  Show Profile Show Extended Profile  Reply with Quote
Znao sam da je Magični gay, zato i nije uspeo u Srbiji... ;)))))
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Qatar
25831 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 10/10/2018 :  14:06:22  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Ako ga pokrene Čarobna Knjiga onda to ljudima sigurno neće smetati, svi će se gurati da dobiju svoj primjerak.

Murskaamme Kasvot Juutalaisten Kuninkaan
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Qatar
25831 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 11/10/2018 :  23:31:25  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Kameno lice - Kosturi



(8, 10, 9, 10)

Ponekad naleti strip sa već viđenim motivima ili više-manje izlizanom tematikom koji unatoč tome zna ostaviti odličan dojam.
Ova epizoda je upravo takva i dokazuje kako Manfrediju ne treba nekakva neviđena ideja da bi zasjao u punom scenarističkom sjaju.
Na svoj specifičan način uklopio je sve zamišljene elemente u predviđeni prostor i kreirao zanimljivu avanturu sa nekoliko različitih zapleta.
Sličan sistem je viđen u njegovoj prijašnjoj dvodijelnoj epizodi Zmijin sin gdje je također takve sitnije priče unutar cjeline stavio u službu glavne radnje.
Što se tiče već viđenih ideja, postoje one bolje kojima nimalo ne smeta manjak originalnosti, a ima i onih slabijih kojima to predstavlja uteg.
Scene držanja u kući mrtog tijela roditelja i prekrivanja vlastitog lica tuđom kožom jesu na neki način preuzete iz poznatih filmova, ali ovdje tako moćno izgledaju i uklapaju se u suštinu poremećene osobe da mogu samo pojačati dojam a nikako biti smetnja.
S druge strane, motiv indijanske pobune protiv bijelaca je viđen previše puta i nema ni približno takvu snagu, tako da u konačnici mora barem malo smanjiti ocjenu za ideju priče.
Međutim, scenaristička realizacija zamišljene ideje je cijelo vrijeme na vrlo visokoj razini, pa je čak i taj klišej sa indijanskom pobunom maksimalno iskorišten i bio nužno zlo u samom raspletu.
Ne smeta mi što Manfredi zna ''posuditi'' inspiraciju iz manje poznatih književnih djela, nisam upoznat sa navedenim Hawthorneovim romanom pa ne mogu niti povući usporedbe koliko je zapravo sličnosti u ta dva uratka.
Ako ništa drugo, barem je u uvodniku pošteno navedeno što je sve korišteno kao pomoć da ne ispadne kako Manfredi sebi prisvaja tuđe ideje.
Svidjelo mi se što priča unatoč svojoj ozbiljnosti nije lišena doze humora, što se vidi u liku svećenika O'Connella koji za sebe kaže da je obavio više pogreba od krštenja.
Koliko god priče o raznim čudovištima znaju biti dobre, meni su ipak draže one o ljudskim zvijerima prikazane kroz ludilo i mračnu stranu njihove duše.
Zar postoji išta strašnije od toga kada se netko tko je po pravilu obdaren sposobnošću rasuđivanja spusti na razinu zvijeri koja to nije u stanju.
Monstrumi se ne rađaju već to postaju s vremenom pod utjecajem okoline i raznih drugih događaja na njihovom životnom putu.
Tako je bilo i sa Derekom Dishom, okolnosti mu nikada nisu išle na ruku kako bi ga usmjerile na pravi kolosijek, a nakon nekog vremena ionako je prekasno da se vratiš na njega.
Lik doktora Fostera je poslužio da bi potvrdio tu činjenicu, kada nije uspio stručnjak poput njega kako će onda uspjeti netko tko nema nikakve kvalifikacije.
Kod takvih slučajeva uvijek se potegne pitanje što je bio okidač da čovjek završi u čeljustima ludila.
Istina da nije ništa novo kada ispliva na površinu teško djetinjstvo/mladost poremećene osobe, kako u stripovskom tako i u svijetu ostalih grana umjetnosti, ali ovdje su vrlo vješto izbjegnuti klišeizirani motivi kao što su neshvaćenost ili odbačenost od okoline, maltretiranje od strane vršnjaka ili čak samih roditelja.
Baš naprotiv, Derek je bio vezan za svoje roditelje, pogotovo za majku, i upravo je njezina sudbina bila prekretnica u nagriženoj psihi.
Unatoč bolesnom luđačkom umu Derek nije izgubio sposobnost rasuđivanja što je pokazao u barem dvije situacije.
Prva je ona scena kada je na brzinu ušutkao Francisa samo da ovaj ne otkrije svima tko je zapravo kameno lice, a druga kada je shvatio da ubrzo više neće biti potreban špekulantima koji su ga iskoristili za svoje ciljeve.
S vremenom se otkrivalo sve više detalja o njegovoj osobnosti i prošlosti, dok na početku možemo vidjeti samo da se radi o liku sa potjernice kome je ucijenjena glava.
Razlog te ucjene vrlo brzo izlazi na vidjelo, jedna stvar je ubiti lovca na glave, ali tko to radi sa čovjekom koji ti je spasio život.
Staro indijansko proročanstvo se idealno poklopilo sa dolaskom u Carved Rock čovjeka čije lice izgleda identično onome isklesanom na stijeni.
Kada zavlada sveopće oduševljenje zbog dugoočekivanog povratka, uvijek po običaju postoji netko tko razmišlja drugačije ili je svjestan onoga čega većina nije.
Za Gladnog Medvjeda je to normalno jer je indijanac, dok je pomalo neobično da i jedan bijelac drvosječa može osjetiti smrad budućih nevolja.
Je li Francis samo ljubomoran jer Marion želi posvetiti pažnju pridošlici ili stvarno vidi naznake problema za stanovnike Carved Rocka?
U nekoliko prethodnih epizoda se događalo da se Magični Vjetar i Poe nađu na nekom mjestu bez ikakvog objašnjenja što tamo traže, izgleda da se scenarist ne želi zamarati sa manje bitnim stvarima pa isti slučaj imamo i ovdje.
A možda su Nedove riječi najbolji odgovor za takve situacije; ''to je najbolji način za pronalaženje samog sebe... zalutati i smesti se''.
Sva sreća što su njegove vizije pravovremene i dovoljno slikovite da ih uvijek može protumačiti, a ako ponekad zašteka tu je Poe da priskoči u pomoć.
U svakom slučaju, ova vizija sa krvavom kišom i tri jahača koji rukama pokazuju znakove je najbolja do sada, a Magični Vjetar ionako neće zanemariti ništa što bi moglo zaprijetiti uništenju mira.
On je u ovom slučaju stavljen više kao sporedni lik koji kroz utrku s vremenom pokušava upasti u žarište problema, najveća pažnja je ipak usredotočena na Dereka Disha i njegov bolesni um.
Tamo gdje postoji i najmanja mogućnost izazivanja nemira sa indijancima uvijek se nekako nađe Howard Hogan.
Taj špekulant najgore vrste je opet vidio dobru priliku da prljavim poslovima još malo poveća svoje bogatstvo, a ako će usput uništiti koje indijansko pleme to će biti dodatni plus za dugoročne planove.
U kojem god mjestu se Howard zatekne on tamo ima kakvog potrčka za obavljanje delikatnih zadataka, na osnovi njegovog ulaska na scenu nisam stekao dojam da bi Nelson bio u stanju ubiti čovjeka samo zbog takvog naređenja.
S obzirom da se drugi dio zove Kosturi moram priznati da je Manfredi dobro iskoristio dvosmislenost te riječi, s jedne strane klan indijanaca Uta a s druge Derekova poremećenost.
Koliko je bolesna toliko je i izvrsno dočarana ta njegova potreba da komunicira sa lešom svoga oca, a što tek reći za onu scenu kada preko lica navuče kožu mrtvaca.
Susret Magičnog Vjetra i Dereka je kratko trajao što može nekima izgledati kao nedorečenost, kod mene je baš suprotno i mislim da nije bilo potrebe za nasilnim produživanjem.
Izgleda uvjerljivije što je vatreno oružje ostavljeno po strani a prednost prepuštena noževima, tako je Dereku presuđeno istim načinom na koji je on često presuđivao drugima.
Od toliko razgovora sa svojim ocem je već postao umoran, pa je na kraju prevladala želja da u carstvu duhova ostane sasvim sam.
Prljave igre su razbijene i Hoganova desna ruka Herbert je prisiljen podbrusiti pete, s obzirom kako se u kritičnoj situaciji riješio nesretnog Dooleya pokazuje da nije ništa manje promišljen i nemilosrdan od svoga šefa, kako bi se ono reklo u istoj peći su se obojica pekli.
Od kako za protivnika ima dvojicu prijatelja Hoganovi planovi većinom doživljavaju neuspjeh, u njihovom suparništvu postoji tajanstvena veza jer kao što Magični Vjetar kaže; ''Hogan nije običan neprijatelj, on je moj neprijatelj''.
Crtež u prvom dijelu kao da je rađen u žurbi pa nema toliko preciznosti kao u nastavku, možda je stvar u tome da Ramella bolje surađuje sa Barbatijem nego sa Raffaellijem.
Naslovnice su odlične i spadaju u najbolji Venturijev rad među početnih 10.

Nitko nije sretan kada ga uskratiš i za ono malo mesa kojeg bi inače dobio.


Murskaamme Kasvot Juutalaisten Kuninkaan
Go to Top of Page

risbozg
Advanced Member



Croatia
11263 Posts

Member since 10/08/2003

Posted - 11/10/2018 :  23:50:33  Show Profile Show Extended Profile  Send risbozg a Private Message  Reply with Quote
bravo dodsferd

10.08.2003..''Kada nepravda postane zakon, otpor je tvoja dužnost.".
Go to Top of Page

velka031
Advanced Member



Croatia
13844 Posts

Member since 18/03/2010

Posted - 12/10/2018 :  07:24:15  Show Profile Show Extended Profile  Send velka031 a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by risbozg

bravo dodsferd



+1, izvrstan doprinos sajtu
Go to Top of Page

shalilo6
New Member

Croatia
152 Posts

Member since 30/03/2017

Posted - 12/10/2018 :  18:03:45  Show Profile Show Extended Profile  Send shalilo6 a Private Message  Reply with Quote
Pročitah epizodu Zvijer, da me nije podsjetila na film Tremors sa Kevinom Baconom i Fredom Wardom to bi bilo uzaludno potrošeno vrijeme
Dobra priča alipo mom mišljenju nekako plitko odrađena .

Zašto sarma ne leti
Go to Top of Page

velka031
Advanced Member



Croatia
13844 Posts

Member since 18/03/2010

Posted - 12/10/2018 :  22:52:35  Show Profile Show Extended Profile  Send velka031 a Private Message  Reply with Quote
Kameno lice je meni najjača epizoda u prvih 10... Baš ono odlična.
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Qatar
25831 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 13/10/2018 :  00:41:14  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Top



(7, 6, 10, 8)

Bez obzira što nosi takvo ime ovo sigurno ne spada u top epizode serijala.
A kada sam već kod imena, moram naglasiti kako mi se ne sviđa Libellusova promjena jer ta riječ zbunjuje i može imati dvosmisleno značenje.
Originalni naziv je puno bolja opcija, ali što je tu je i treba se ograničiti na važnije stvari.
Top je potpuno netipična epizoda za serijal kao što je Magični Vjetar, prije bih rekao da po većini prisutnih elemenata najviše odgovara Dylan Dogu.
Nema tu takve horror atmosfere kao što zna imati istraživač noćnih mora, već se radi o vrlo sličnom scenarističkom načinu vođenja radnje u okvirima zadane tematike.
Još jedna sličnost je i lokacija odabrana za ovakva događanja, ako se izuzme onih nekoliko stranica divljine na samom početku sve se odvija u urbanom području ili skučenosti zatvorenog prostora.
Radnja je najklasičniji primjer jednosmjernosti, od samog uvoda preko zapleta pa sve do završnog raspleta prati se isti tok bez ikakvog skretanja u neke druge vode.
Isti slučaj se mogao pronaći u nedavnoj epizodi Windigo, dok su ostale stvari ipak previše različite da bi mogle povući još koju usporedbu.
Mala doza nadnaravnog u kombinaciji sa ljudskim faktorom vjerojatno će biti pravi užitak za fanove takvih stvari, meni to ovdje nije previše dobro sjelo iako se mora priznati da se čita u jednom dahu bez većih trenutaka dosade.
U prvom dijelu se ona nazirala i skoro sam bio spreman pokopati cijelu ideju i scenarističku izvedbu, ali je u nastavku krenulo na bolje i izvučeno više nego sam očekivao.
U stvari, najveći problem je što se nakon određenog vremena upali lampica i nastupi jedna vrsta predvidljivosti, upravo zbog toga jer postoji nekoliko sličnih izvedbi na drugim serijalima.
Jest da je Manfredi tu šablonu pokušao progurati upakiravši je u drugačiju ambalažu, ali će na koncu sami proizvod ostati dobro prepoznatljiv u očima redovnih korisnika.
Da li nije bilo vremena za osmisliti i kreirati proizvod na kojeg se ni dobro upućeni korisnici neće moći požaliti, ili su jednostavno ambicije bile takve da se zadovolje potrebe tek onih usputnih.
Motiv prevarene, odbačene ili ponižene osobe koja traži osvetu se često susreće u stripovima, same postavke su u vrlo skučenim granicama kada ideju treba razraditi u detalje na imalo inovativniji način.
U takvim situacijama većinom postoje dva puta za vođenje radnje i mogući rasplet, a scenarist je u vrlo nezavidnom položaju kada pokušava to riješiti na najbezbolniji mogući način.
Kada se traži tajanstvena osoba uvijek postoji dilema je li u pitanju netko tko je cijelo vrijeme najviše sumnjiv, ili je to možda onaj koga po svakoj logici sumnja zaobilazi u velikim krugovima.
Ne možemo reći da se ovdje od samog početka netko traži jer takav dojam stiže tek u drugom dijelu, ali onoga trenutka kada je to postalo jasno nije bilo teško pogoditi o kome se radi.
Zbog toga smatram da je Manfredi napravio polovično uspješan posao, neko vrijeme se uspješno skrivao i nije odmah otvorio sve karte, a kada ih je napokon otvorio nisu bile dovoljno jake da mu osiguraju veći dobitak.
Bilo je neobično vidjeti Magičnog Vjetra kako se hvata u koštac sa ovakvom vrstom problema, po običaju će prije stupanja u kontakt s njima dobiti potrebne znakove za daljnje djelovanje.
Neće morati dugo čekati da mu se ponudi odgovor na pitanje tko je čovjek sa čigrom iz uznemirujućeg sna.
Kako je put vodio u Omahu naravno da ćemo tamo vidjeti neke likove iz prijašnjih epizoda i upoznati još više novih.
Od onih poznatih su svakako novinar Morninga Jim Brennan i glavni urednik Ronnie Leonard koje smo imali prilike vidjeti u epizodi Zmijin sin.
Za razliku od prvog pojavljivanja sada su im uloge zamijenjene pa je tako Jim samo prolaznik a Ronnie aktivni sudionik događaja.
Prošli puta je bordel madame Blanche samo onako usput spomenut, dok sada vidimo njezinu vlasnicu i jednu od prostitutki koje tamo rade.
Frida gaji dublje osjećaje prema svom povremenom klijentu Spenceru Klineu nego što bi čovjek očekivao, a kako on također puca na nešto ozbiljnije izgleda da mu ne smeta posao kojim se ona bavi.
Ali, Spencer trenutno ima drugih problema, gotovo nevjerojatnih kada uzmeš u obzir da potječu od jedne obične slike na zidu.
Međutim, slika revolveraša Topa je sve samo ne obična, obdarena teško objašnjivim obrambenim mehanizmom kojeg je razvila kako bi spriječila svoje uništenje.
Na osnovi priče iz prošlosti ne bi se reklo da Top posjeduje ikakve nadnaravne moći, običan revolveraš koji je skončao onako kako je i živio, brutalno i bez milosti.
Jedino njegova čigra daje tu malu dozu mistike jer se govori da je Top bio smrt osobno i kao takav ne može umrijeti.
Je li moguće da je Top uskrsnuo unutar slike na zidu kako bi oživio prokletstvo ili je u igri još netko tko mu pomaže?
Koliko je s time povezan bivši sudac Halifax i njegova tajna o optuženicima koji su prisilnim metodama tjerani na priznavanje zločina i traženje pokajanja?
Ispočetka neprimjetno i s vremenom na mala vrata će u igru upasti Spencerova pomoćnica Mildred.
Prvi susret s njom je protekao u poznatom tonu jer je Poe konstatirao da je nijema ili loše odgojena zato što nije odgovorila na pozdrav.
Treba se sjetiti epizode Lady Charity kada je Poe naletio na tipa koji je stvarno bio nijem, valjda poučen prijašnjim iskustvom sada je odmah uzeo u razmatranje i takvu vjerojatnost.
Mildred je k'o fol sramežljiva i povučena, ali svakako mora upasti u oči neobjašnjiva želja da ulazi u prostoriju sa Topovom slikom, iako joj je to Spencer izričito zabranio.
Tada se već polako moglo nazirati konačno rješenje ili barem njegov dio, a neki detalji iz prošlosti su također bili od pomoći.
Magični Vjetar je ušao u srž problema na sebi svojstven način i to je vjerojatno najbolja scena koja se ovdje može pronaći.
Njegov potez na kraju je opet problematičan poput onoga iz epizode Pandže, ušlo mu je u naviku da zataška počinjen zločin iako treba priznati da je ovaj slučaj malo drugačiji.
Sada će krivac barem otići na psihijatrijsko liječenje da ne ispadne da se prejeftino izvukao, dok se čigra i dalje okreće kao da je Topov duh još uvijek prisutan u njoj.
Crtež Parlova je odličan mada se povremeno mogu primjetiti sitne neujednačenosti, ipak ću mu dati maksimalnu ocjenu jer mi se jako sviđa takav crtački stil.
Jedva čekam pročitati neku njegovu priču u divljem okruženju da vidim kako se tamo snašao, ovih nekoliko stranica je premalo za jači dojam.
Naslovnica vrlo dobra, pamtljiva i vjerno dočarava jednu ovakvu epizodu.

Frida je bila toliko razdražljiva da su ispod nje pucali kreveti.


Murskaamme Kasvot Juutalaisten Kuninkaan
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Qatar
25831 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 15/10/2018 :  00:50:35  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Olovno nebo



(6, 8, 10, 8)

Za Olovno nebo sam većinom čuo hvalospjeve, a sada kada sam pročitao vidim da meni nije na toj razini.
Nije stvar u tome da sam previše očekivao, već sam mislio kako će priča imati klasične western postavke.
Naravno da se ovo bez problema može svrstati u western, samo što nije u pitanju čistokrvna verzija nego neka razvodnjena ubacivanjem dramskih elemenata.
Nema tu pucačine na sve strane i onog grubog mirisa divljeg zapada, već su takve stvari svedene na minimalne upadice u određenim prilikama.
Vjerujem kako puno toga ovisi o osobnom ukusu koji u mojem slučaju nema afinitete prema romantici i igranju na kartu ljubavnih osjećaja.
Unatoč tome što ideja nije nešto što će me posebno obradovati, moram priznati da je Manfredi vrlo dobro vodio radnju u velikoj većini prikazanih situacija.
Posebno mi se sviđa što je priča razdijeljena na dva prostorna segmenta, svakom je dodijeljen jedan poznati i jedan nepoznati lik čiji životi u završnici bivaju sudbinski povezani.
Iako bi morala biti velika slučajnost da se sve tako poklopi svejedno ne smeta ova ponuđena varijanta, ne vidim neku drugu mogućnost koja bi funkcionirala jednako dobro.
Nakon nekog vremena postaje vidljivo od čega se sastoji povezanost dvije usporedne radnje, ali nikako ne prerano nego tek u krajnjem trenutku kada scenarist to odluči otkriti kroz riječi jednog od likova.
Kao što skoro u svakom žitu ima kukolja (puno češće nego žita u kukolju) isti slučaj se može pronaći i ovdje, bez obira na prilično uspješno vođenje radnje svejedno tu postoje određene greške.
Radi se o dvije nelogične situacije u drugom dijelu koje ću obavezno analizirati kada dođe vrijeme.
Nakon čitanja imam običaj pod povećalo staviti većinu istaknutih scena i pogledati ih iz više kuteva, što u konačnici može dovesti do toga da ukupni dojam bude slabiji nego onaj prilikom samog čitanja.
Magični Vjetar kao strip nema privilegiju da me za njega veže nostalgija, što recimo zna biti od pomoći kod Zagora i Mister Noa, potpuno objektivno gledam na svaku epizodu i nema navlačenja u smjeru bolje ocjene.
Možda će se učiniti malo nepravedno prema serijalima koji nisu izlazili u vrijeme Dnevnika, mada to s druge strane može značiti da takav strožiji pristup ima veću težinu.
Kao što je znalo biti u većini prijašnjih slučajeva, tako se i sada scenarist nije trudio da objasni što je glavni junak radio na mjestu na kojem ga zatičemo u uvodnom dijelu.
Nije teško pogoditi da Magični Vjetar u North Platteu čeka svoga prijatelja, s obzirom da ovaj dolazi iz Omahe gdje se odvijala prošla epizoda, ostaje pitanje da li se tamo zadržao još od tada i zašto su se razišli.
Uglavnom, njih dvojica će se ponovo sresti tek u samoj završnici, a u međuvremenu će upoznati neke druge sugovornike.
Upoznavanje je malo prejaka riječ kada je u pitanju Magični Vjetar, pošto zbog rupe u sjećanju nije u mogućnosti normalno diskutirati o prijašnjim događajima sa starim poznanikom.
Očito da bivši vojnici Ned Ellis i Jerk Madison imaju nešto zajedničko, ako ništa drugo onda barem jedan događaj čiji su bili svjedoci i koji će s vremenom isplivati na površinu.
Je li moguće da Jerk od prije poznaje Poea, ili se možda radi o tome da obojica čekaju nekog drugog?
Prisjećanje na prošlost dovodi do lika kapetana Archera, a nikako nije ohrabrujuće kada još usput otkriješ da si nekad bio spreman na danas potpuno neobjašnjive i neprihvatljive stvari.
Zašto je vojnik Ned Ellis imao toliku želju da se bori, i to protiv indijanaca čiji je kasnije postao šaman, da apsurd bude veći?
''Užasno je prisjećati se samo djelomično i plašiti se otkrivanja ostatka'' kao prijetnja odzvanja njegovim mislima u isčekivanju da se prošlost potpuno otvori.
Ali, to ne ide tako brzo i jedino će se situacija sa kapetanom Archerom razjasniti do kraja.
Archer je jedan od onih ljudi sa puno mlađom ženom od sebe, što često zna biti preveliki teret za nekoga tko je opsjednut strahom o prevari.
Njegove metode su još dodatno ubrzale razvoj događaja i bile poput ulja na vatru u svemu onome što je neizbježno moralo dobiti svoju potvrdu.
Teško je reći je li u pitanju bio samo strah od Gretine prevare ili je bilo još nečega u Archerovoj psihi, kada se malo dublje zakopalo u prošlost izašle su još neke stvari iz ratnih dana.
Najkasnije sada se vidi da je Manfredi postavio serijal na dobro pripremljene temelje; glavni junak bijelac nakon nesreće i gubitka pamćenja nastavlja živjeti sa indijancima i u dodiru sa civilizacijom polako otkriva svoju prošlost.
Ovdje po prvi puta imamo spomen na Nedovog oca poručnika Rodericka Ellisa, iako nismo saznali puno toga može se izvući ponešto o njemu iz Archerovih riječi unutar vizije.
Archer pokušava usporediti svoj bračni život sa onim Rodericka Ellisa i pokazati određene sličnosti između njih, svoga prijatelja smatra iskusnijim po tom pitanju i žali što nije vjerovao njegovom iskustvu.
Da li to znači da su Archer i Roderick imali potpuno iste strahove koji su na kraju dobili svoju potvrdu?
Ned se ne sjeća ni okolnosti pod kojima je umro njegov otac dok je život bio tek prava nepoznanica, pa će biti vrlo zanimljivo kasnije otkrivati detalje slagalice.
Poe je ovdje dobio gotovo jednako prostora kao i njegov prijatelj, a da put prema North Platteu ne bude tako dosadan pobrinula se izvjesna Ligeja.
Radi se o ženi koja očito osjeća određene strahove za svoju sigurnost, mada je u prvi trenutak teško procijeniti koliko ima istine u njezinoj priči o bijegu od muža.
Kod nje je Manfredi napravio neke nelogičnosti što možda neće odmah upasti u oči, ali sigurno hoće kada se detaljnije obrati pozornost na njezine postupke.
Saznavši ime čovjeka s kojim se Poe treba naći u North Platteu Ligeja je pokazala previše zabrinutosti bez potrebe za time.
Nema nikakve logike kako bi joj Poe namjerno otkrio takav podatak da mu je stvarno bio zadatak držati je na oku.
I onda Ligeja odlučuje Poeu dati priliku da se osladi njezinim tijelom samo kako bi došla do pištolja, što je također teško povjerovati zbog činjenice da je išla na sastanak sa voljenim čovjekom.
Iz sporednog dijela priče svakako treba izdvojiti starog Lennyja i njegove izjave kako neće biti dovoljno lijesova za sve mrtvace, bez obzira što je pogrebnik pripremio poneki više za rezervu.
U završnicu je ubačena doza patetike što baš nije idealno jer je teško očekivati da bi Jerk napravio onakav potez, tim više jer je ranije pokazao da ga nije lako izbaciti iz ritma.
S obzirom da je postojala mogućnost da Magični Vjetar napravi pogrešku puštanjem zločinca na slobodu onda onakav kraj nije ni loš, neki ljudi ipak nisu zaslužili tu drugu priliku koliko god im okolnosti išle na ruku.
Vjerojatno je najbliža istini tvrdnja da nije ni sigurno da bi njih dvoje uzeli ponuđenu priliku, jer su bili previše slični i bezglavo trčali po oštrici britve prema svom posljednjem sastanku.
Crtež Ortiza je odličan i nema nikakve dileme da je nadmašio radove na svoje prethodne dvije epizode.
Možda je prerano o tome govoriti, ali se ne bih čudio da na kraju ovo bude dovoljno kvalitetno da uđe u top 10 nacrtanih epizoda na serijalu, bilo bi zanimljivo napraviti takvu ljestvicu kada dođe vrijeme.
Iako skoro ništa ne govori naslovnica ima neku sumornu atmosferu pa odgovara imenu i sve onome što se događa unutar stripa.

Jedan štedi na kurcu a drugi na jastuku, teško je na zelenu granu s takvim mušterijama.


Murskaamme Kasvot Juutalaisten Kuninkaan

Edited by - DODSFERD on 15/10/2018 05:44:59
Go to Top of Page

Combatrock
Senior Member



2083 Posts

Member since 26/12/2009

Posted - 15/10/2018 :  14:43:43  Show Profile Show Extended Profile  Send Combatrock a Private Message  Reply with Quote
Evo ja sam danas na 22/23 knjizi... Milazzo.

Blato ostavlja tako jak utisak.

882,1
Go to Top of Page

sawitch
Advanced Member



Serbia
32021 Posts

Member since 17/11/2007

Posted - 15/10/2018 :  21:01:17  Show Profile Show Extended Profile  Send sawitch a Private Message  Reply with Quote
Uzasan crtez.
Go to Top of Page
Page: of 69 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.3 seconds. Snitz Forums 2000