| Author |
 Topic  |
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
 Posted - 21/01/2013 : 11:11:47
|
quote:
Tako mlad, a več mora pred streljački vod ... 
I know you have come to kill me. Shoot, coward. You are only going to kill a man. |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
Edited by - Pirgavi on 21/01/2013 11:13:41 |
 |
|
|
panzer
Advanced Member
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 21/01/2013 : 11:35:07
|
quote:
Originally posted by Pirgavi
You are only going to kill a man.
No problem, man. I am a Romulan. Have been killing Humans and Klingons since the age of twelve. For free.
|
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 21/01/2013 11:36:23 |
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 25/01/2013 : 17:43:18
|
Biblioteka - Zoran Živković
Izdanje Izvori
World Fantasy Award 2003
Kada sam uzeo Živkovićevu knjigu u ruke na prvi pogled me strašno razočarala; to je mala, neugledna džepna knjižica, ne deblja od 5 mm sa 120 strana..ma knjižičak, knjižurak, knjižica... Sigurno tako nisam zamišljao knjigu koja je dobila WFA 2003 godine i jedina je knjiga s neengleskog govornog područja, A Zoran prvi autor, koja je ikada dobila tako prestižnu nagradu.
No, kada sam ju počeo čitati odmah me uzela u svoj svijet; svijet fantazije -biblioteke.
Živković nadasve voli pisati o piscima, knjigama, književnosti i nevjerojatnom lakoćom opisuje i razjašnjava sve moguće i nemoguće situacije koje kao čitatelji, pisci ili jednostavno zaljubljenici u pisanu riječ možemo imati... Piše kratko i jasno, pitko, svježe s popriličnom dozom suptilnog humora. Nije to onaj američki humor koji nas natjera da prasnemo u smjeh trenutno, već Živković uspješno gradi humor u rečenicama koji se razvija na nekakav smireni i umjereni način za koji ne mogu naći riječ.
Uglavnom, radi se o 6 zasebnih priča koje nisu međusobno povezane, ali svaka govori o Biblioteci i knjigama. Mene je najviše dojmila priča "Paklena biblioteka", gdje ljudi u paklu bivaju osuđeni da kroz vječnost čitaju knjige jer nisu čitali za života - fantastično. Opet "Noćna biblioteka" je alegorična priča o intimnosti i introspekciji..."Najmanja biblioteka" govori o kreativno zastoju pisca i kako izgleda kada pisac stvara književno djelo..Jednom rječju ovo je remek-djelo. Malo, zaista, ali remek djelo. Toliko je mala da sam cijelu knjigu pročitao za manje od sata, a gori za više i baš šteta što nema više...
Čisti cener!!! |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
Edited by - Pirgavi on 25/01/2013 17:45:18 |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2969 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 28/01/2013 : 14:20:47
|
[URL=http://picturepush.com/public/12061007] [/URL]
Od dobitnika Huga za 1982. godinu očekivao sam malo više od obične spejs opere sa potpunim hepiendom a imalo je potencijala da se napravi malo drugačiji, ne tako srećan kraj.
Ukratko - čovječanstvo je posredstvom svemirskih stanica počelo da se polako širi u svemir da bi se otkrićem "skok" pogona taj proces ubrzao i ljudi su mogli da posjete daleke dubine svemira. A , kako kažu naše pametne poslovice, što je daleko od očiju daleko je od srca tako i generacije koje se rađaju i žive u dubokom svemiru i kojima je Zemlja samo priča počinju da se odvajaju i zahtijevaju nezavisnost od Zemlje. Zemlja, stara kučka, to ne dozvoljava i eto ti belaja i mesa za spejs operu.
Radnja se vrti oko Pell stanice koja kruži oko planete Downbelow (vrlo domišljato) i njena navjeća nesreća je što želi da ostane neutralna u sukobu između snaga Kompanije (Zemlja) i Unije (daleko i nezahvalno potomstvo) a nalazi se na međi. Stanicu osvajaju jedni pa drugi, mnogo je krvi proliveno i taman kad se pošten čitalac ponada da će se izbjeći klišeizirani hepiend on te pukne posred face u nekoliko stranica. I lik koji je najbolje opisan, ima dobro izrađen karakter (totalno mudata i svojeglava zapovjednica zvjezdanog ratnog broda, uglavnom negativac) se potpuno izduva na kraju i od tog karaktera ne osta ništa.
Eto, budući da je ova knjiga dobitnik Huga treba je pročitati ali po mom mišljenju ovo je tek prosječno dobar SF. |
... |
|
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 28/01/2013 : 15:04:57
|
quote:
Originally posted by Pirgavi
Biblioteka - Zoran Živković
Upoznao sam ga samo kao autora tekstova na temu SF-a i srodne literature u Siriusu, bilo bi interesantno vidjeti ga kao pisca beletristike. |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
|
nemanja93
Senior Member
Serbia
2439 Posts
Member since 06/03/2010 |
Posted - 28/01/2013 : 16:53:26
|
| Od Zivkovica preporucujem Poslednju knjigu, stvarno odlicno napisana. |
Nisi se okrenula, zato nisi videla
igrale su sene.
|
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 28/01/2013 : 19:09:49
|
quote:
Originally posted by nemanja93
Od Zivkovica preporucujem Poslednju knjigu, stvarno odlicno napisana.
Da, to sam čuo za Posljednju knjigu... Kupio sam još i Vremenske darove, pa ću to isto pročitati...Nije to loše...nije uopće |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17909 Posts
Member since 02/08/2002 |
Posted - 28/01/2013 : 20:26:03
|
čitao sam samo vremenske darove
imam još 7-8 njegovih naslova
izuzetan stil svaka čast
od onakog fanatika i kritičara da izađe odličan pisac... to je rijetkost
njega čitam u prevozu jer su tanke knjige
uskoro ću uzeti nešto... |
Utabanim stazama ocaja! |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 29/01/2013 : 09:22:25
|
quote:
Originally posted by vope
Od dobitnika Huga
Od dobitnice Huga. C.J.Cherryh je žena (od rođenja). |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 29/01/2013 09:24:20 |
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 29/01/2013 : 09:35:57
|
quote:
Od dobitnice Huga. C.J.Cherryh je žena (od rođenja).
Hehehe..Imam ja njezinu Fortress seriju - fali mi samo Fortress of Ice, imam 4 knjige na engleski cca 3000 strana...ni otvorio nisam:)) Valjda čekaju penziju i vrijeme |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2969 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 29/01/2013 : 11:14:48
|
quote:
Originally posted by panzer
quote:
Originally posted by vope
Od dobitnika Huga
Od dobitnice Huga. C.J.Cherryh je žena (od rođenja).
Dobitnik se odnosi na knjigu a ne na pisca, u ovom slučaju. |
... |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 29/01/2013 : 11:17:13
|
quote:
Originally posted by vope
Dobitnik se odnosi na knjigu a ne na pisca, u ovom slučaju.
Ne znam kako je kod vas, ali kod nas je knjiga ženskog spola. |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 29/01/2013 11:17:27 |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2969 Posts
Member since 21/12/2006 |
|
|
panzer
Advanced Member
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 01/02/2013 : 00:07:46
|
Upravo pročitao Preludij u fondaciju... Nakon nekoliko godina opet...
Moram priznati da mi se prije činilo malo razvodnjeno i dosadnjikavo, ali taj Asimov je stvarno bio genijalac i ovo je jako dobar roman. Pisan jednostavno da ga i malo djete može čitati, ali ipak imam osjećaj da će mi sjesti kako treba kada napunim pedeset. Ima u njemu nešto nedokučivo, empirijski sazdano...da ne kažem drevno i mudro... |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2990 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 01/02/2013 : 17:53:11
|
 
Adama Troy Castra zapamtio sam iz Future. Priča "Pogrebni marš marioneta" je bila jedna od najboljih priča u tom periodu Future (broj 65).
Kad sam nakon dosta godina vidio knjigu "Emissaries From the Dead" odmah sam se sjetio pisca i kupio knjigu.
Odluka je bila dobra jer je to jedan od boljih romana koje sam čitao zadnjih godina. Radi se o miksu SF-a i krimića koji se odvija u umjetnom svijetu/svemirskoj stanici/habitatu na koji dolazi glavni lik Andrea Cort kako bi istražila ubojstvo. Istraživanje samog svijeta kojeg su izgradile Umjetne inteligencije, koje upravljaju svemirom naseljenim raznim biološkim rasama, je jednako zanimljivo kao i otkrivanje ubojice. Kako je i sam lik glavne junakinje zanimljiv i kompleksan, čitanje je bilo pravo zadovoljstvo.
Nakon uspjeha prvog romana Castro je izdao i drugi roman s istom junakinjom. Roman "The Third Claw of God" je ipak manje dobar nego prvi roman. U ovom slučaju radi se o istrazi ubojstva koje se desilo u jednom izoliranoj grupi (vidi Ubojstvo u Orient Expresu). Roman uglavnom pati u usporedbi s prvim romanom jer mjesto radnje nije zanimljivo kao u prvom slučaju, a i motivacija likova nije uvijek najbolje razrađena.
Nakon svega, preporuka za čitanje posebno ljubiteljima SF krimića i onima koji uživaju istraživati čudne svjetove (Eon, Rama, ...). |
|
|
|
nemanja93
Senior Member
Serbia
2439 Posts
Member since 06/03/2010 |
Posted - 01/02/2013 : 20:20:15
|
quote:
Originally posted by Pirgavi
Upravo pročitao Preludij u fondaciju... Nakon nekoliko godina opet...
Moram priznati da mi se prije činilo malo razvodnjeno i dosadnjikavo, ali taj Asimov je stvarno bio genijalac i ovo je jako dobar roman. Pisan jednostavno da ga i malo djete može čitati, ali ipak imam osjećaj da će mi sjesti kako treba kada napunim pedeset. Ima u njemu nešto nedokučivo, empirijski sazdano...da ne kažem drevno i mudro...
Koliko sam shvatio to je napisano posle zadzbuni ali se radnja desava pre?
Ja sad poceo da citam na rubu zduzbine/fondacije. |
Nisi se okrenula, zato nisi videla
igrale su sene.
|
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 01/02/2013 : 22:56:51
|
quote:
Koliko sam shvatio to je napisano posle zadzbuni ali se radnja desava pre?
Ja sad poceo da citam na rubu zduzbine/fondacije.
Da, imaš još Ususret zadružbini, objavljena je poslije Asimove smrti negdje 93. ili 94. jedna je od zadnjih kojih je napisao...
Ma knjige su za 10 - meni se osobno ne sviđa jedino Fondacija i Zemlja jer je napisana zbrda zdola...a trebala je biti najbolja...
|
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/02/2013 : 23:06:51
|
Ubiti pticu rugalicu (To Kill a Mockingbird) Harper Lee
Kad je prije nešto više od četiri godine za 44. američkog predsjednika izabran Barack Obama, taj je događaj još jednom razotkrio latentni i bojim se neiskorjenjivi rasizam dijela svjetske pa i hrvatske javnosti. Dok su pripadnici lijevo-liberalnih domaćih i međunarodnih intelektualnih, kulturnih i političkih elita donekle nekritički no nakon dva Busheva mandata i razumljivo Obamin izbor pozdravljali kao «buđenje nade» u pravednije društvo i bolje sutra, talijanski premijer Silvio Berlusconi novog je predsjednika SAD-a nazvao «lijepo preplanulim momkom», a u ovdašnjim su medijima zaredali naslovi poput onih «Crnac u Bijeloj kući» i «Obama jednako obmana». Istodobno, neki su sociolozi i teoretičari požurili zaključiti da Barackova inauguracija predstavlja definitivan poraz rasizma na američkom tlu, te da je riječ o događaju koji daje konačni smisao i opravdanje svim žrtvama koje su američki crnci podnijeli na tegobnom putu ostvarenja ravnopravnosti i prava na identitet.
Premda je na početku njegovog drugog mandata jasno da Obama nije, ili nije sasvim opravdao realno prevelika očekivanja svojih oduševljenih birača, a mnoge je i ozbiljno razočarao, razvidno je da je on vođa poslije kojeg zacijelo mnogo toga barem u Americi neće biti isto. Dakako, Obama je i čovjek s idealima koje baštini od niza slavnih predšasnika, od legendarnog Martina Luthera Kinga i njegovog suborca Malcolma X-a, preko ubijenog aktivista Medgara Eversa do znamenite Rose Parks, prve tamnopute žene koja se davne 1955. godine u gradskom autobusu u gradu Montgomeryju u državi Alabami usudila sjesti na mjesto rezervirano isključivo za bijelce. Osam godina kasnije, uslijed eksplozije bombe u gradu Birminghamu također u Alabami smrtno su stradale četiri afroameričke djevojčice, a nedugo potom pored grada Philadelphije u državi Mississippi pripadnici Ku Klux Klana ubili su trojicu mladih aktivista borbe za ljudska prava, o čemu je Alan Parker snimio sjajan film «Mississippi u plamenu».
Tri godine ranije, 11. srpnja 1960. objavljen je iznimno popularan i Pulitzerovom nagradom ovjenčan roman «Ubiti pticu rugalicu», prvo i jedino publicirano djelo darovite spisateljice Harper Lee, koje je odmah po objavljivanju steklo kultni status. U suradnji s iskusnim urednikom Tayom Hohoffom autorica je pune dvije i pol godine prerađivala i dotjerivala svoj roman, koji je objavila u dobi od 34 godine. Harper Lee tada je ambiciozno rekla da želi biti Jane Austen južne Alabame, no osim nekoliko eseja u književnim časopisima naknadno nije publicirala ništa drugo. Osim što je «Ubiti pticu rugalicu» jedan od najprodavanijih romana u povijesti američke književnosti, koji je do danas prodan u četrdesetak milijuna primjeraka, riječ je i o klasičnom ostvarenju koje književna kritika iznimno visoko vrednuje. Do 33. izdanja na koricama knjige uvijek su citirane riječi autoričina prijatelja i glasovitog književnika Trumana Capotea, koji je rekao da je «taj predivan roman-prvijenac napisao netko poseban, pisac koji duboko osjeća život, koji posjeduje toplinu i autentičan smisao za humor.»
No Truman Capote, prema kojem je koncipiran sporedni lik hvalisavog dječaka Dilla Harrisa, tek je jedna od stvarnih osoba kojima je Harper Lee dala posvetu posrednim uvrštavanjem u svoje djelo, vremenom radnje smješteno u prvu polovinu 30-ih godina, u doba velike gospodarske krize. Štoviše, priča o djevojčici Jean Louise Finch zvanoj Scout, šestogodišnjoj kćeri odvjetnika Atticusa Fincha koja s četiri godine starijim bratom Jeremyjem tijekom nekoliko ljeta u provincijskom gradiću Maycombeu u Alabami otkriva svu složenost života, ljudske prirode i međusobnih odnosa, obiluje autoričinim autobiografskim elementima. U liku idealiziranog Atticusa Fincha, stoika posebnog kova s iznimnim osjećajem za etiku i pravdu koji će se upustiti u unaprijed izgubljenu bitku za dokazivanje nedužnosti tamnoputog obiteljskog čovjeka, Harper Lee je projicirala osobnost vlastitog oca, odvjetnika Amasa Colemana Leeja koji je 1919. godine od optužbi za ubojstvo bezuspješno branio dvojicu crnaca.
Osim što je spisateljica poput Scout u djetinjstvu bila muškobanjasta klinka koja se često tukla s dječacima, i lik Toma Robinsona, crnca lažno i tendenciozno optuženog i osuđenog zbog silovanja siromašne bjelkinje Mayelle Ewell, temelji se na stvarnim osobama i događajima. Konkretno, riječ je bila o dvama slučajevima u kojima su mladi crnci uz vrlo slabe dokaze optuženi i na teške zatvorske kazne osuđeni zbog navodnih silovanja bijelih djevojaka, te o sudskom procesu u gradu Scottsborou, gdje su devetorica mladića na temelju praktički ništavnih dokaza osuđena zbog napastovanja dviju bjelkinja. Sve navedeno, kao i odrastanje uz oca Atticusova profila, Lee Harper je izuzetno senzibiliziralo za pitanja rasne tematike, humanosti, morala, pravde, društvenog licemjerja i provođenja zakona. Pored izrazitog spisateljskog dara obogaćenog umijećem uočavanja sitnih životnih detalja i suptilnim profiliranjem slojevitih protagonista, najveće vrline i razlozi trajne popularnosti njezina romana leže upravo u toplini i emotivnosti koje izbijaju iz svake stranice djela.
«Ubiti pticu rugalicu» duhovit je, lirski sjetan i iznimno atmosferičan roman koji čitatelje osvaja naglašenim altruizmom, empatijom s kojom autorica promatra život i ljude, te povjerenjem u čovjeka, u njegov razum i snagu. Uistinu, Lee Harper posjeduje ne tako čestu sposobnost da vrlo sugestivno i prividno ležerno, jednostavnim rječnikom i nekompliciranim stilom čitatelja prenese u složen intiman svijet vrlo inteligentne i mudre djevojčice Jean Louise Finch. Međutim, u njezinoj se mudrosti krije možda i jedina zamjerka koja se može uputiti romanu, jer se mala Scout u svojim zapažanjima i zaključcima nerijetko doima starmalom klinkom, djevojčicom pretjerano zrelom, preozbiljnom i prepametnom za svoje godine. Dakako, ona je još jedan plastičan primjer korištenja djeteta u umjetnosti, čemu učestalo svjedočimo podjednako u književnosti, na filmu i u stripu.
Korištenjem perspektive djeteta koje bistrim, znatiželjnim i nevinim očima promatra nerazumljiv svijet odraslih, umjetnici se često služe pokušavajući i u pravilu uspijevajući efektnim hiperbolama te kalkuliranjem s recipijentovim emocijama i očekivanjima dati pomaknut i iskošen pogled na ljude i društvo. Bilo da je riječ o «Limenom bubnju» Güntera Grassa i Volkera Schlöndorffa, o talijanskom neorealizmu i njegovim iranskim odjecima, o filmovima «400 udaraca», «Mala miss Amerike» i «Panov labirint», ili pak o stripu «Lucin pogreb» Benoîta Springera, sudbine i doživljaji djece u umjetničkim djelima uvijek dodatno naglašavaju apsurd, licemjerje, nemoral, laž i zlo, odnosno ljubav, plemenitost i dobrotu koji vladaju u svijetu odraslih. Takav je slučaj i s djevojčicom Scout, koju Lee Harper postavlja kao naratoricu svog romana, kroz čije riječi upoznajemo njezina brata Jeremyja zvanog Jem, prijatelja Dilla, tamnoputu služavku Calpurniu, asocijalnog no dobrodušnog susjeda Booa Radleya, no ponajviše i prije svih oca Atticusa. Upravo zahvaljujući njemu Scout polako uočava i shvaća razliku između dobra i zla, ona počinje drugačijim očima promatrati svijet koji nije uvijek dobronamjeran, uviđa kakvo je zlo rasizam i što ljudima može nanijeti društvena nepravda ponekad uzrokovana tek drugom bojom kože, pogrešnim porijeklom ili pukim siromaštvom.
Scout postupno počinje razumijevati svu pogubnost predrasuda, licemjerja i iracionalne mržnje prema drugom i drugačijem, a u njenim zapažanjima i zaključcima ocrtava se turobna slika izolirane provincijske sredine u kojoj su poroci tajni a vrline javne, i u kojoj senzibilni pojedinci svoj način života štite svjesnim izborom margine i lažnim bijegom u alkoholizam. Nakon što je oženio tamnoputu djevojku koju voli, jedan sporedni lik tako odabire čitav život proživjeti kao prividni alkoholičar i propalica, jer zna da će većina njegovih rasizmom neizlječivo zaraženih sugrađana jedino uz takvo objašnjenje moći prihvatiti inače apsolutno neprihvatljivu činjenicu da je u braku s crnkinjom. Da bi prkosio većini i javnom mnijenju, čovjek mora biti ili ludo hrabar ili samo lud, jer treće mogućnosti jednostavno nema.
Dakako, suočenje s licemjerjem društva nepodnošljivo opterećenog rasizmom, i posljedično svjesno odabiranje margine tek su neke od tema koje obrađuje Lee Harper. Nju podjednako zaokupljaju kompleksan odnos dobra i zla, osobito kad je ponekad teško na prvi pogled zaključiti što je uistinu dobro a što zlo i tko su predstavnici obiju strana. Ona ističe vrijednost obrazovanja zahvaljujući kojem se pojedinci mogu izdignuti ponad mediokritetske sredine i steći sposobnost trezvenijeg, tolerantnijeg i pametnijeg rasuđivanja. Lee Harper pojedinačnu hrabrost i odlučnost izjednačava s vladavinom zakona, jer pravedno, skladno i mirno društvo upravo i počiva na dominaciji hrabrih ljudi nad kukavicama. Napokon, ali svakako ne i najmanje važno, autorica jasno upire prstom u socijalnu nejednakost te rasnu i svaku drugu segregaciju koji u spoju s neukošću, netolerancijom i primitivizmom u pravilu vode u tragediju. A zajednica koja ne uspije ništa naučiti iz tragedije koju je sama skrivila osuđena je da joj se povijest ponavlja u možda još tragičnijem obliku. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Mord
Advanced Member
Croatia
3135 Posts
Member since 20/10/2001 |
Posted - 05/02/2013 : 18:43:37
|
Procitao Kolijevku za macu od Vonneguta. Odlicna knjiga, zaniljiv stil pisanja, ironicno, sarkasticno a opet ozbiljno stivo. Preporucam. Jedva cekam dokopati se neceg drugog od Vonneguta.
p.s.
Hrvatski prijevod je odlican. Stilski je ujednacen, nema nerazumljivosti ili nekakvih sumnjivih rjesenja.
|
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2969 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 05/02/2013 : 19:13:02
|
quote:
Originally posted by Mord
Procitao Kolijevku za macu od Vonneguta. Odlicna knjiga, zaniljiv stil pisanja, ironicno, sarkasticno a opet ozbiljno stivo. Preporucam. Jedva cekam dokopati se neceg drugog od Vonneguta.
p.s.
Hrvatski prijevod je odlican. Stilski je ujednacen, nema nerazumljivosti ili nekakvih sumnjivih rjesenja.
Dobar je Vonegat, ako te ne mrzi potrazi knjige koje je izdao Beli Put (Galapagos, Plavobradi, Vremetres, Oko sokolovo). Odlicne knjige.
Kolijevka za macu mi je uz Plavobradog najbolja do sada od procitanih. |
... |
|
|
|
Mord
Advanced Member
Croatia
3135 Posts
Member since 20/10/2001 |
Posted - 05/02/2013 : 19:32:59
|
| Probat cu prvo sa Slaughterhouse 5 i Sirens of Titan, posto su mu te dvije najpoznatije. Nakon toga moze Plavobradi kad kazes da je dobar. |
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 11/02/2013 : 10:23:18
|
Adnadin Jašarević
Društvo tragača -
Izdavač: Zoro, Zagreb 2011.
Postapokaliptični roman koji vas ne može ostaviti ravodušnim. Priča prati šesteročlanu družinu koja putuje razvaljanim svijetom u potrazi za knjigama koje čuvaju, čitaju i tako osiguravaju prijenos znanja o Starim ljudima koji su i doveli do katastrofe.
Atmosfera cijele radnje je odlično napisana i pogođena - baš postapokaliptična, ali ne amerikanizirana, već suptilno balansirana - na mahove poprilično mučna. Knjiga je teška za čitanje, ne zbog stila ili, nedajbože načina pisanja - koji je, usput da bude rečenu i to, odličan - već zbog samog mučnog putovanja i introspektivnih osvrta glavnog lika.
Meni nije jasno da je kraj ovakve knjige, koja 2011. godine nije ušla ni u uži izbor za nagradu Sfera, pobjedila Kriza(onaj amerikanizirani horor - koji nije loš, ali ne može se mjeriti s "Društvom").
Ovo je kompleksana, dobro napisana, mučna horor-sf-drameština, koja očekuje od čitatelja popriličnu koncentraciju. A sama poruka djela, uz niz alegorija na svakoj stranici, svrstava Društvo tragača u odličan roman.
Zašto je on prošao tako nezapaženo i pomalo marginalizirano, nemam pojma, ali je do sada najbolji SF koji sam pročitao od pisaca s područja bivše Juge. |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
Edited by - Pirgavi on 11/02/2013 10:24:34 |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 13/02/2013 : 09:46:10
|
Pištanek: Rivers of Babylon
Sječate se:
"In this country, you gotta make the money first. Then when you get the money, you get the power. Then when you get the power, then you get the women."
Ne, u ovome slučaju nečemo govoriti o Tonyju Montani, nego o njegovom istočnoeuropskom "bratu", seljaku po imenu Racz (Ako se sječate, i u Scarfacu su imali Babylon - klub). Knjiga govori o njegovom usponu sa mjesta običnog ložača u jednom hotelu do mjesta jednog od najutjecanjih ljudi u gradu. Ovo je priča o prelasku nekadašnje Čehoslovačke iz socializma u kapitalizma. Priča o tome, kako su neki uspijeli na brz i lak način obogatili u tadašnje vrijeme. A sve to je zapakirano u dobru dozu crnog humora sa nekoliko zanimljivih likova (od Fredija Šparšvajna do nosača prtljage Torontala, koji se pravi, da je mrtav i tako uspijeva da ohrani baš onoliko energije, koja mu je potrebna, da potrči ka novome gostu, koji dođe u hotel, i uzme prtljagu. Još samo da se počeo prituživati, kako ga sve boli, i mogli bi ga nazivati Jeremija.). U stvari, ova knjiga mogla bi poslužiti kao scenarij za koju epizodu Alana Forda.
Racz na kraju ne doživi sudbine Tonyja Montane. Ipak, prema kraju, on sanja o tome, kako se sve to uopšte nije desilo. Čak se u snovima i rasplače. No, budi ga njegov sluga i on na to zaboravlja. Vijest u obliku starke sa ogledalom na leđima konačno ga sustigla i prisilila ga da pogleda u njega, no on je več znao šta če vidjeti pa ga to nije primoralo da razmisli o svome životu i promijeni se ... |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 13/02/2013 11:41:34 |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 15/02/2013 : 09:25:46
|
Terrin: Stražar
Distopijsko apokaliptični roman. Harry i Michel žive u podzemnoj garaži jedne od elitnih zgrada u neimenovanom gradu i čuvaju njezine stanovnike. Njih dvoje garaže nikad ne napuštaju, a zalihe hrane jim dostavlja kamion nepoznate "organizacije", koja je ujedno i njihov poslodavac. Jednog dana gotovo svi stanovniki zgrade zbog nepoznatog razloga odluče otiči. Nedugo kasnije otiđe i njihova služinčad. A nitko od njih ne kaže našim junacima, zašto odlaze. A njih dvoje kao kod You rang, Mylord?, ne usude se pitati, jer su na društenoj ljestvici prenisko. Kasnije pokušavaju dokučiti pravi razlog odlaska. Zračni napad? Nuklearni rat? Eksperiment, koji je pošao po zlu? Bojni plin? Virus? (Jedno mjesto u knjizi otkriva, da bi mogao biti virus, ali ta teza nije sigurna). I tako njih dvoje čekaju i čekaju i čekaju i čekaju. Jedino šta vide vani je jedno drvo i po izgledu njegovih listova pokušavaju dokučiti, šta se događa. No, zabrinjavajuče je što se vani ne čuje ništa - nema zvuka automobila, aviona, nema ljudskih glasova. Svi su otišli. Pa valjda nisu poslodavci zaboravili na njih? Jednog dana opet uleti kamion i donese jim nove zalihe, a njih dvoje opet ne pitaju vozača, šta se dešava. I tako dani prolaze, a njihovo psihičko stanje se pogoršava. I onda dođe treča osoba, ali jim ni one ne zna reči, šta se dešava vani, jer je prije radio kao stražar na jednom drugom mjestu, a onda su ga strpali u kamion i dovezli ga ravno do ulaza u garažu. Njihovo psihičko stanje se još pogoršava i neizbježno dođe do nasilja. Nakon toga odluče se popeti u zgradu, da vide, šta se desilo sa poslednjim stanovnikom zgrade ...
Prvi dio knjige je vrlo dobar, jer pokaže sav raspon osamljenosti i tjesnobe, koju doživljavaju stražari, a dobar je i detaljan opis promjena zvuka, mirisa, svijetlosti itd. Drugi dio se previše vuče i postaje dosadan. Želeo bih, da njih dvoje kad-tad prekinu moč, koju organizacija ima nad njima, i zavire vani ... A tako njih dvoje žele svojim poslodavcima pokazati, kako dobri čuvari su, pa nikako da napuste garažu, premda je evidentno, da jih je organizacija napustila. Radije svaki dan šetaju po njoj i broje municiju ... A i kraj je neobičan. Nema neki vrh - recimo, da Michel sazna, šta je uzrok svih događaja u knjizi, ili pak da se na kraju probudi i ustanovi, da je sve samo sanjao, ili da naiđe na listič sa natpisom Nalazite se u Zoni sumraka ili pak, da vani ugleda razbijen Kip svobode i počne proklinjati. Ili da susretne čovjeka u vrnoj odori koji če mu reči:"Luke, I am your Father!" ... Ne, ništa od toga. A tako Harry umre, Michel u halucinacijama razgovara sa ljudima, koji su več odavno napustili zgradu. Pronađe poslednjeg stanovnika zgrade, ali ni njega ne pita, šta se dešava. Kad mu ovaj odgovori, da ne misli napustiti zgradu, Michel se vrača tamo, od kuda je i došao - u garažu. A i sama zgrada je neobična - neobično sagrađena, i iako izgleda, da se roman dešava u budučnosti, u zgradi nema televizije ili radia, uz pomoč kojih bi mogao Michel provjeriti, šta se stvarno dogodilo ... Ali gle vraga - imaju novine, i to u tiskanom izdanju! Budučnost? Hmmm ... Čuvari mi (sa svojim kapama) liče na Geniije iz Stargata, a namještaj u knjizi na onaj ružan namještaj iz filma Breakfast at Tiffany. U stvari, ne bi se načudio, da se ispostavilo, da se grad zove Pripjat (u alternativnom svemiru). Zbilja, kad sam čitao, kako se njih dvoje šetaju po praznoj zgradi, gdje je sve mirno, sve tiho, imao sam osječaj, kao da se šetam po zgradama u danas praznom Pripjatu ...
Knjiga ima zanimljiv zaplet, ali mogla bi biti puno, puno bolja ... |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 15/02/2013 09:33:43 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
