| Author |
 Topic  |
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7304 Posts
Member since 24/09/2012 |
 Posted - 05/09/2015 : 17:39:59
|
Pisan u prvom licu i prožet izrazito jakim i osebujnim emocijama, ovaj roman ostavlja dojam (bar djelomične) autobiografske proze. Uzevši u obzir da je Blecher imao u najmanju ruku specifičan život (oboljevši u devetnaestoj godini od tuberkuloze kralježnice i provevši gotovo svo vrijeme do svoje smrti u dvadeset i devetoj po lječilištima diljem Europe), ne čudi što glavni lik doživljava svijet oko sebe na poseban način. Problem je što, iako su poneke epizode onkraj stvarnosti zanimljive, kao i pripovjedni stil koji se oslanja na reminiscencije i naglašene emocije (očit je veliki utjecaj Prousta), ipak sve to djeluje pomalo pretenciozno. Blecher se toliko uporno trudi uvjeriti nas u unutarnje bogatstvo i autentičnost svog lika (koji primjerice u jednom trenutku osjeća da je zapravo stablo) da isti na kraju ispada prazan i lažan. Bar je takav moj dojam. Naime, Blecher je generalno hvaljen pisac te se upravo "Događaji" ističu kao njegovo najbolje djelo. Izgleda da ja ipak živim u nekoj drugoj irealnosti.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
 |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7304 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 06/09/2015 : 13:49:57
|
Europom u 30 knjiga
Postaja sedma: Češka
Hladnom zemljom – Jachym Topol (prevela Mirna Stehlikova Đurasek)
Neobično je da je tako kratak roman (160 stranica) toliko očito i precizno podijeljen na dva jednaka dijela. U oba se doduše prepoznaje rukopis istog autora, ali ton postupno prelazi iz svjetlijeg u mračniji.
Dva dijela, dvije države - Češka i Bjelorusija. Zemlje koje uglavnom ostaju u sjeni kada se govori o Drugom svjetskom ratu, te je Topol (i sam Čeh) očito htio privući na njih pozornost koju zaslužuju. Zanimljivo je da i sama radnja govori o tome. Privlačenje pozornosti na mjesta velikih pokolja pretvaranjem istih u svojevrsne turističke atrakcije, a za koje se do kraja ne može sa sigurnošću utvrditi je li motivirano iskrenom željom za očuvanjem povijesnih istina ili onom za velikom zaradom. Povlačenjem očite paralele možemo se pitati koji su zapravo Topolovi motivi (iako je očito da je on znao što radi) no i koji su motivi svih ostalih brojnih autora koji pišu o takvim temama, što vjerujem da je Topol i htio.
Spomenuta dihotomija ne ide u prilog romanu, bar prvi prvom čitanju. Prvi dio, sa upoznavanjem likova i pomalo nepreglednim portretom Terezina nekad i danas, mi je bio djelom nerazumljiv i na trenutke čak i dosadan, te su mnoge stvari dobile smisao tek čitanjem drugog dijela. Time se, naravno, popravio i moj dojam, no neke mi se stvari i dalje čine nepotrebnima. Primjerice, dugačko i vremenski ispremješano predstavljanje glavnog lika. Iako se sada pitam nema li i to možda svoju svrhu. Naime, već dugo se nisam susreo s toliko nezanimljivim glavnim likom kao što je onaj ovog romana, da bi na kraju shvatio da strepim za njegovu sudbinu.
Bio sam siguran da mi se "Hladnom zemljom" nije baš pretjerano svidio, sve dok nisam počeo pisati ovaj osvrt. Sad sam siguran samo u jedno - koji god mu bili motivi, čini se da Topol ipak zna šta radi.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12630 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 08/09/2015 : 12:08:05
|
Vrlo dobra. Preporuka za sve ljubitelje znanosti (i humora) ... |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 08/09/2015 12:14:36 |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7304 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 15/09/2015 : 23:37:59
|
Europom u 30 knjiga
Postaja osma: Portugal
Svjetlarnik – Jose Saramago (prevela Petra Petrač)
U "Svjetlarniku", svom drugom napisanom a posljednjem objavljenom romanu, Saramago opisuje živote stanara jedne zgrade u Lisabonu sredinom dvadesetog stoljeća. Riječ je o uglavnom nesretnim ljudima sa financijskim, bračnim, ljubavnim i ostalim problemima koji muče svih, neovisno o vremenu i lokaciji, što čini ovaj roman uvijek aktualnim. Ipak, kada ga se smjesti u kontekst vremena u kojem je nastao (početak pedesetih godina 20. Stoljeća), teme poput prostitucije, istospolne ljubavi i incesta ukazuju na Saramagovu spremnost da govori o stvarima o kojima se uglavnom šuti. No on te, tada (a i danas) poprilično kontroverzne, teme koristi samo kao još jedan detalj u gustom tkanju života svojih likova.
Saramagovo pripovijedanje je izuzetno tečno i uvodi nas u priču poput kamere koja putuje od lika do lika u jednom dugačkom, neprekinutom kadru, upoznajući nas tako s njima te uspostavljajući njihove međusobne odnose. Ta povezanost kasnije nestaje i ustupa mjesto, u velikoj mjeri odvojenim, učahurenim pričama svake od šest obitelji.
"Svjetlarnik" ne pruža ništa posebno novo ni revolucionarno. U njemu nema velikih misli ni važnih otkrića, samo obični, "mali" ljudi u potrazi za trenutkom zadovoljstva, okusom radosti. No nismo li svi barem jednom bili na njihovom mjestu?
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7304 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 28/09/2015 : 08:27:47
|
Europom u 30 knjiga
Postaja deveta: Poljska
Kod nas u Auschwitzu – Tadeusz Borowski (prevela Ivana Vidović Bolt)
Poljski pisac i pjesnik Tadeusz Borowski preživio je Auschwitz da bi šest godina kasnije počinio samoubojstvo plinom. Prilično je jasno da su njegova iskustva iz tog doba u najmanju ruku uznemirujuća, a ovo je zbirka priča koje govore upravo o tome. Teško je procijeniti koja priča je potresnija od koje i šokantno vidjeti iz tako intimne blizine što su ljudi u stanju učiniti jedni drugima. I tu naglasak nije na odnosu Nijemaca prema zatvorenicima, već na onome tih nesretnika jednih prema drugima.
Iako portretira strašne sudbine i pokazuje kako nagon za samoodržanjem ne poznaje moral niti bilo kakva druga ograničenja, Borowski to radi gotovo pjesničkim jezikom i gotovo da uspijeva pronaći trenutke ljepote u svom tom užasu, pa čak i humora. Naravno, toga ipak nema, i prisutan je samo neoborivi dokaz životinjske prirode ljudi i brutalnosti za koju su sposobni.
"Kod nas u Auschwitzu" nije lako štivo, od svjedočanstva jedne od najvećih tragedija koje svijet poznaje teško se to može i očekivati, ali je zato upozorenje svima što je sve čovjek u stanju učiniti i pokazatelj kako i najbolji ljudi imaju svoju mračnu stranu.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7304 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
panzer
Advanced Member
12630 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
Mali_Mate
stripovi.com suradnik
Croatia
2065 Posts
Member since 18/03/2006 |
Posted - 07/10/2015 : 13:41:45
|
Trebalo mi je dosta da probavim Wolfeov stil. Odvikao sam se od romantičarskoga patosa i literature nastale na tim uzorima. Takva nesputana strast danas je uglavnom smiješna, il' bi barem bila da se netko danas usudi pisati poput Wolfea. Njemu je to nekako "oprostivo". Pogotovo zato što je živio kako je i pisao - zaneseno, ludo, grčevito, patnički.
Al ispod tog stila, ispod kilometarskih, neuređenih rečenica, ispod brljave "montaže" i narativnih skokova, leži sjajan portret nekadašnje Amerike, arhetipska pripovijest o nesretnim obiteljima i pronicljiv uvod u dvadeseto stoljeće.
Grandiozna emo-ostavština jedne "stare duše". Ko zna šta bi bilo da je doživio pojavu bitnika. |
http://matanovogumno.blogspot.com |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17821 Posts
Member since 02/08/2002 |
Posted - 13/10/2015 : 14:29:52
|
quote:
Originally posted by vope
quote:
Originally posted by mladjo
quote:
Originally posted by vope
Stvarno loše.
Xexexe, nemoj tako o starom bardu:)) Ma knjiga je stvarno ispod nivoa na kakav smo naviki kod Clarkea.
Klark je za mene pisac koji piše ili izrazito dobre (Odiseje, Kraj djetinjstva, Grad i zvijezde, Rajski vodoskoci) ili loše do izrazito loše i dosadne (Pad mjesečeve prašine, Duboko poniranje, Poslednja teorema pu, pu, pu, Pjesme daleke zemlje) knjige. Nema sredine. Koliko uživam u njegovim remek-djelima toliko sa naporom čitam ove druge. Evo, čeka me "Božji čekić" na čitanje i bojim se da ću ga, barem po onom što mi osjećaj govori, svrstati u ovu drugu grupu.
meni su pjesme daleke zemlje sasvim OK... prije me je kraj djetinjstva smorio morao bih ponovo...
kakav je ovaj pad mjesečeve prašine... pretpostzavljam da je bio dobar 61 ali danas je dosada?
|
Utabanim stazama ocaja! |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2968 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 15/10/2015 : 14:49:21
|
| Pad mjesečeve prašine... Operacija spasavanja iz saobraćajne nezgode na mjesecu, dosadno štivo vjerovatno nastalo u pauzi između djela koja su obilježila Klarkov rad. |
... |
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13166 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 20/10/2015 : 20:41:52
|
quote:
Originally posted by Mali_Mate
Trebalo mi je dosta da probavim Wolfeov stil. Odvikao sam se od romantičarskoga patosa i literature nastale na tim uzorima. Takva nesputana strast danas je uglavnom smiješna, il' bi barem bila da se netko danas usudi pisati poput Wolfea. Njemu je to nekako "oprostivo". Pogotovo zato što je živio kako je i pisao - zaneseno, ludo, grčevito, patnički.
Al ispod tog stila, ispod kilometarskih, neuređenih rečenica, ispod brljave "montaže" i narativnih skokova, leži sjajan portret nekadašnje Amerike, arhetipska pripovijest o nesretnim obiteljima i pronicljiv uvod u dvadeseto stoljeće.
Grandiozna emo-ostavština jedne "stare duše". Ko zna šta bi bilo da je doživio pojavu bitnika.
svetogrđe
Mate, ovo je izjava za svrstati se u Svjetskog Skakavca;)
u svakom slučaju, sad si me dodatno potaknuo na ovaj roman
meni je, naprotiv, TEK postao napeti "romantičarski patos", iz ovih stopa idem ponoviti Eremita u Grčkoj |
|
|
|
Mali_Mate
stripovi.com suradnik
Croatia
2065 Posts
Member since 18/03/2006 |
Posted - 20/10/2015 : 20:52:18
|
quote:
Originally posted by stinky
quote:
Originally posted by Mali_Mate
Trebalo mi je dosta da probavim Wolfeov stil. Odvikao sam se od romantičarskoga patosa i literature nastale na tim uzorima. Takva nesputana strast danas je uglavnom smiješna, il' bi barem bila da se netko danas usudi pisati poput Wolfea. Njemu je to nekako "oprostivo". Pogotovo zato što je živio kako je i pisao - zaneseno, ludo, grčevito, patnički.
Al ispod tog stila, ispod kilometarskih, neuređenih rečenica, ispod brljave "montaže" i narativnih skokova, leži sjajan portret nekadašnje Amerike, arhetipska pripovijest o nesretnim obiteljima i pronicljiv uvod u dvadeseto stoljeće.
Grandiozna emo-ostavština jedne "stare duše". Ko zna šta bi bilo da je doživio pojavu bitnika.
svetogrđe
Mate, ovo je izjava za svrstati se u Svjetskog Skakavca;)
u svakom slučaju, sad si me dodatno potaknuo na ovaj roman
meni je, naprotiv, TEK postao napeti "romantičarski patos", iz ovih stopa idem ponoviti Eremita u Grčkoj
ako je to cijena, onda ću je platjeti 
al fak it, ja danas ne mogu pročitat uzvike poput "O Izgubljeniče!" i ne nasmijat se. Wolfea izvlači što je bio 'blizak' 19. st., al da svejedno prišti od patosa - pršti bogati  |
http://matanovogumno.blogspot.com |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13166 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 20/10/2015 : 21:25:05
|
BITAK I NIŠTO, Sartre
svezak 1
Uz gomilu dosadnog cjepidlačenja u pokušaju da Francuzi 'racionalnije' objasne Nijemce (kakav gaf!), Sartre pokazuje da je prije suludog posrtanja u komunizam mogao dati par solidnih filozofskih misli.
U biti, sve je to prežvakavanje istih naj-pitanja, ali s vlastitom, friškom terminologijom.
Nakon Kanta, nema više nikakvog niza, nikakve "evolucije", nego se stvar i tu raspada na dva pola: svijest i sve ostalo (predmeti). Bitak-za-sebe i bitak-po-sebi. Jedan pol je čovjek, a drugi sve drugo.
Sartre su tu ne može baš dogovoriti sam sa sobom, pa bi kao optirao za prvenstvo bitka-po-sebi... ali koji se "hoće" utemeljiti, pa postaje ... bitak-za-sebe.
sve je to ekvivalent hegelovskog pojma posredovanja ili starog problema zašto Bogu treba svijet??!
stotine stranica o bitku-za-sebe i nijekanju, povremeno zanimljivih, no ostaje temeljno pitanje: a zašto bi se bitak-po-sebi, tako zgusnut, samodovoljan, beskonačno komprimiran, istovjetan, zašto bi se, pobogu, bitkić-po-sebi želio (želio?), trebao utemeljiti? koji su mu 'motivi', kaj muči tog njofru u beskonačnom poklapanju samog sa sobom , totalnoj, apsolutnoj sjedinjenosti i tijesnosti?
nitko, ni sam Scheling sa trima božjim potencijama, a ni ateist Sartre nisu i ne mogu odgovoriti na to pitanje, a koje je uopće polazište njihova filozofiranja.
ima Kant jedan spis, Uvođenje negativnih veličina u svjetsku mudrost, ali nemam pojma kako je on to postavio. u svakom slučaju, "negativne veličine", nijekanje, ništenje, ništo, ništa su postali velike face i ništa bez ništenja. e da, zašto do toga dolazi kod tih divnih veličajnih, samodovoljnih stvorenja, entiteta, zašto bi oni nešto ništili kad ih tvrdimo, nije sasvim jasno.
što još reći o Sartrovom pokušaju?
možda ovaj paradoks: kasniji, novopečeni, stasali komunist stvara svoju filozofiju Bitka i Ništoa na kategorijama "loša vjera", "nijekanje", "stid", drugi-kao-iskonska-konstantna-prijetnja-u-svijetu, "pogled" kojemu ne-možeš-pobjeći itsl. pogleč ti to. brine za "prezrene na svijetu", a nije da baš ulijeva povjerenje sa svojim temeljnim kategorijama orisivanja bitka-za-sebe aka svijesti aka čovjeka.
pokušaj nadilaženja solipsizma, ne vidim da je uspio.
Sartrea, kao i sve vrle muže, muči glavno pitanje: a kako ja uopće mogu znati da je drugi svijestan?
i Sartre se utekao Svevidećem Oku, pogled koji te prožima i protresa, no, ja ne vidim da je uspio utvrditi ono za što je druge optuživao da su promašili.
ali, da ne duljim, Bitak i NIŠTO, haha, ništo, vrijedi pročitati u inat svim nagorima. i duplima i ekipi sa "evolucije".
usput, pitanje svijesti i solipsizma, o da, to je pravo pitanje. recimo, ovdje na forumu sam do sada vidio 5-6 (slovima pet-šest) ljudi koji bi eventualno mogli biti svjesni. ostali, njih 10 tisuća, ma kakvi, nemam pojma gdje su što su kamo idu i što će biti od ...
recimo, koliko je to goruće i naj-pitanje, plastično pokazuje poluzanimljivi film Ex machina, gdje se doslovno priznaje da nitko nema pojma - što je to svijest. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13166 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 20/10/2015 : 21:39:14
|
quote:
Originally posted by Mali_Mate
al fak it, ja danas ne mogu pročitat uzvike poput "O Izgubljeniče!" i ne nasmijat se.
pa je to smjehuckavo, ali to je onaj smijeh od dragosti. netko tko može (tko ima snage!) obratiti se drugome (bližnjemu!) sa "O Izgubljeniče" zasigurno nije u "lošoj vjeri".
meni je to baš krasno (a osim toga, ionako držim da su sve oko mene Izgubljenici, pa se prepoznajem;) |
|
|
|
Mali_Mate
stripovi.com suradnik
Croatia
2065 Posts
Member since 18/03/2006 |
Posted - 20/10/2015 : 21:44:21
|
quote:
Originally posted by stinky
quote:
Originally posted by Mali_Mate
al fak it, ja danas ne mogu pročitat uzvike poput "O Izgubljeniče!" i ne nasmijat se.
pa je to smjehuckavo, ali to je onaj smijeh od dragosti. netko tko može (tko ima snage!) obratiti se drugome (bližnjemu!) sa "O Izgubljeniče" zasigurno nije u "lošoj vjeri".
meni je to baš krasno (a osim toga, ionako držim da su sve oko mene Izgubljenici, pa se prepoznajem;)
Ne vjerujem da bi to Wolfe tako doživio, kod njega je to nalik emo-muzici, a emo muzici se nismo smijali od dragosti
al' kažem, mani to, to je stil - ima kod Wolfea i sadržaja
nego, jesi se dohvatio Šperande, baš me zanima tvoj komentar? |
http://matanovogumno.blogspot.com |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13166 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 21/10/2015 : 14:36:44
|
| je, krenuo sam na Šperandu, ali bio si potpuno u pravu. odustao sam nakon nekih 30-tak stranica, jako slabo je to napisano. ne znam hoću li jednom, nekad, probati ponovo, stil je potpuno promašen, nije mi se svidjelo. |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12630 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 28/10/2015 : 09:34:59
|
Melanie je posebna vrsta devojčice. Svaki dan u čeliji čeka na to, da po nju dođe grupa ljudi, koja ju veže na invalidska kolica, dok njihov šef mjeri na nju pištoljem, i odvezu ju na nastavu. Kad ponekad momcima kaže, da jih neče ugristi, nitko se od njih se ne nasmije.
Dobrodošli u post-apokaliptično Ujedinjeno Kraljestvo. Večina ljudi je zbog parazita postala krvoločna, dok jedina nada u lijek leži u tijelima grupe djece, koje u sebi nose parazita, ali su ipak dijelomično imuni na njega. Jedna od njih je i naša Melanie, koja mora, kad stvari pođu po zlu, sa ostalima napustiti bazu i međuvremenu pronači odgovor na pitanje: Jesam li ja još uvijek čovjek? Ili sam pak več postala krvoločni monstrum?
Vrlo dobar početak, ali onda stvari idu polako nizbrdo, a i kraj baš nije ništa posebno. Ipak preporučam. |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 28/10/2015 09:36:07 |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 28/10/2015 : 11:52:45
|
Evo sad mi je frend javio da knjižnica u kojoj radi donira sve tri knjige ARATONA i pitao me da li ih hoću uzeti - ajd' baš da vidim da li je tako loše kao što vele |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
panzer
Advanced Member
12630 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 28/10/2015 : 12:35:06
|
Jesi čital?
Ja nikak da to počnem čitati, uvijek je nekaj drugo iskrsnulo
Al' komentari na forumima
Paz' ovog:
procitao sam prve 2 knjige i mislio sam ih temeljito popljuvati na forumu ali nisam imao zivaca uopce vise misliti o tom sranju.
vjerojatno najgore napisana knjiga uopce, dva tjedna nakon citanja sam jos bio u takvom mentalnom stanju da mi se i salvatore cinio vrhunskim piscem. jezivo. vec sam mislio da sam zaradio tesko ostecenje mozga.
ne pokusavajte to citati. cak ni da provjerite je li stvarno tako lose, sigurnije je lupati glavom u zid.
stvar je totalni ripoff svega i svacega (zelazny, wolfe), glavni lik je takav balvan da je to nevjerojatno (a radnju pratimo ih prvog lica) da pored njega terminator izgleda kao izuzetno dubok i kompleksan lik. ali apsolutno najgore je jezik. nakon nekoliko stranica u nevjerici sam krenuo provjeriti da mi netko nije uvalio bespuca povijesne zbiljnosti u koricama aratona. izrazi poput ravnovjesje (=ravnoteza) bi bili dobar vic da se ne moras boriti s takvim nebulozama nekoliko tisuca stranica. osim toga jos mi nije jasno kako je pisac uspoio ispuniti toliko prostora s obzirom da se nista ne desava. cijelo vrijeme u prolazu likovi pricaju o globalno vaznim dogadjajima, ali sve sto citatelj dobije su random susreti sa raznim protivnicima cija je jedina svrha pokazati kako je glavni lik bad motherfucker. ne, to ne znaci da ima puno zabavnih opisa fajtova.
dobro sto nemam vise vremena jer bih mogao satima pisati kakvo je ovo sranje od knjige sto bi definitivno bilo glupo utroseno vrijeme.
steta sto ne postoji kakav medjunarodni sud za zlocine protiv knjizevnosti...
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 30/10/2015 : 23:40:18
|
quote:
Originally posted by mladjo
Al' komentari na forumima
Ah ti forumi... ak je Sferin forum, onda čtaj, sigurno knjiga valja ;)
Sa Franićem sam se jednom upoznao i pričao sat vremena. I on je svjestan da je Aratona pisao jako dugo, gubio niti, mijenjao stilove i prolazio s njim dobre dijelove svoga života.
Tako da vjerujem da ima disonanci... JAko dugo ga je pisao, čini mi se godinama, to mora uzeti danak. |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
Mali_Mate
stripovi.com suradnik
Croatia
2065 Posts
Member since 18/03/2006 |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7304 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 05/11/2015 : 21:40:41
|
Rat. Malo selo na samoj prvoj crti bojišnice. Srijeda, četvrtak i petak. Tri dana u životima dviju trinaestogodišnjih djevojčica. Tako bi se ukratko mogao postaviti okvir priče u "Brojalici". Priče koju nam gruzijska spisateljica Tamta Melashvili pripovijeda vrlo neobičnim i pomalo nezgrapnim, ali i zanimljivim stilom. Riječ je o vrlo kratkoj knjizi od tek stotinjak stranica i još uvijek se ne mogu odlučiti je li joj to prednost ili mana. U tom malom broju stranica i dana, Melashvili je uspjela prikazati sazrijevanje dviju djevojčica i snagu prijateljstva bolje nego mnogi, no nakon čitanja ipak ostaje osjećaj da nešto nedostaje. Bi li detaljnija razrađenost likova i priče doprinijela ukupnom dojmu ili bih se samo trebao još jednom vratiti knjizi i pročitati ju malo sporije, pažljivije, i možda drugim redoslijedom? Ne znam. Ali znam da mi je drago vidjeti još jedan naslov namijenjen prvenstveno tinejdžerskoj publici koji govori o ozbiljnim temama i to čini s posebnim autorskim pečatom (kakav god on kvalitativno bio).
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
