| Author |
 Topic  |
|
Mrkva
Senior Member
1184 Posts
Member since 11/09/2016 |
 Posted - 25/10/2016 : 18:10:56
|
quote:
Originally posted by panzer
Knjiga, koju promoviraju kao The Hunger Games za odrasle. Ako ste ljubitelj ove trilogije, onda bi to možda bilo nešto za vas, inače ju mirno možete preskočiti ...
Baš me zaintrigiralo, ali ne znam je li dovoljno da kupim, a vidim da u knjimbi nema. |
 |
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2965 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 27/10/2016 : 12:18:20
|
Evo me ponovo posle dugo vremena jer moram da skrenem pažnju, ako je to uopšte potrebno, na ovaj serijal:
[URL=http://www.directupload.net] [/URL]
Trenutno sam na Bonehuntersima i mogu reći da je ovo najkompleksnija i od sada najbolja epska fantastika koju sam čitao uključujući i Igru prestola. Ono što nije česta pojava je da kvalitet knjiga, po mom mišljenju, raste sa svakom novom knjigom. Prva u serijalu je najlošija jer nije pisana u stilu "krećemo prvom" već se odmah nalazite u brzoj vožnji u kojoj tek nakon određenih etapa otkrivate beočuge svijeta kojim putujete.
Srpska Laguna je prevela serijal do Plima ponoći i veliki problem je brzina izdavanja ostalih knjiga, jer ako napravite veliku pauzu između knjiga - ne valja posao. Rešenje je čitanje na ingliškom pa ko umije a voli ovaj žanr mislim da je ovo nezaobilazno štivo. |
... |
Edited by - vope on 27/10/2016 12:27:17 |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12514 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 27/10/2016 : 12:25:18
|
| "... Basically, there's going to be at least 22 Malazan books in total divided into four sub-series. The 10-volume Malazan Book of the Fallen by Steven Erikson is complete. Ian Cameron Esslemont's 6-volume Malazan Empire series finishes in a couple of months. Steven Erikson is also writing two additional trilogies: a prequel series, The Kharkanas Trilogy, and a sequel one, The Toblakai Trilogy. Book 1 of The Kharkanas Trilogy is out now and Book 2 should be out next year ..." |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 27/10/2016 12:58:46 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
panzer
Advanced Member
12514 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
Mrkva
Senior Member
1184 Posts
Member since 11/09/2016 |
Posted - 31/10/2016 : 18:52:09
|
Houellebecq je u medijima poznat kao kontroverzan pisac jer je očiti islamofob, a pomalo i zenomrzac.
Ništa to ne smeta: on je čovjek koji piše jednostavno, a odlično, a njegov stil moze se opisati samo jednom riječu: moderan.
Houellebecq se ne pokušava ulizivati akademskim elitama, on piše za svakog čovjeka koji je sit i umoran u ovome svijetu.
Njegova najveća mana jest ta što mu je svaki roman manje-više isti: ima glavnog junaka koji iz nekog razloga ima dosta novca (bilo da je novac stekao zbog karijere u IT industriji ili zbog pozamašnog nasljedstva ili nečeg trećeg, za njegovog junaka nema krize siromaštva), tu se pojavljuje neka mila, dobra, pokorna cura koja je ili seksualno frustrirana ili zeljna biti seksualni i emocionalni rob glavnom junaku, iiii...nikad stvari ne završe hepiendom jer to onda ne bi bila kritika društva.
Ipak, uza sve ovo rečeno, Platforma se ipak pomalo razlikuje od ostalih romana. Govori o sredovječnom čovjeku (imena, vjerovali ili ne, Michel) koji nasljeđuje od pokojnog oca priličnu količinu novca. Taj novac koristi kako bi otputovao na Tajland i uzivao u seksualnom turizmu koji tamo cvjeta. Na tom putovanju upoznaje Valerie, divnu, ali vrlo submisivnu djevojku koja radi za jednu turističku agenciju. Između njih rađa se ljubavna priča prepuna seksualno eksplicitnih scena koje graniče s pornografijom.
Tema romana je dvojaka: govori o tome što je potrebno za sretan i funkcionalan ljubavni odnos, ali priča je isprekidana kontempliranjem o suvremenim previranjima u ekonomiji i turizmu. Je li odzvonilo turistima koji se zele besciljno brčkati i sunčati po plazama? Je li došlo vrijeme "ruksakaša"i couch-surfinga?
Što zene zele od muškaraca i kakva je to zena "idealna" u današnjem svijetu te koliko se to poklapa s religijskom vizijom "čedne" i "čiste" zene?
Mozda i najvaznije pitanje: je li seksualizacija društva u kojem zivimo dovela do toga da uzbuđenje više ne mozemo osjećati ako je ono usko vezano uz svojevrsno ponizenje?
Ako vam ne smeta klinički pristup pornografskim scenama koji odlikuje Houellbecqovo pisanje, moći ćete uzivati u vrlo inteligentnim esejskim promišljanjima o zivotu, svijetu i smislu.
Povremeno previše informacija i tehnikalija o turizmu, to mi je jedina zamjerka.
7/10 |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 01/11/2016 : 05:51:45
|
Od ove knjige sam odustao nakon 20-ak strana.
Shvaćam ideju ali djelo mi je jednostavno vrlo brzo postalo dosadno. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Mrkva
Senior Member
1184 Posts
Member since 11/09/2016 |
Posted - 01/11/2016 : 08:19:16
|
quote:
Originally posted by mladjo
Od ove knjige sam odustao nakon 20-ak strana.
Shvaćam ideju ali djelo mi je jednostavno vrlo brzo postalo dosadno.
Pa da, čitanje je stvar ukusa, trenutka, vlastitog zivotnog iskustva i okolnosti, a i mnogih drugih stvari. Ja nikad nisam upoznala osobu koja je o istoj knjizi imala isto mišljenje kao i ja :) |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
6929 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 01/11/2016 : 18:44:00
|
Slikar i rat - Stefan Hertmans
Flamanski književnik Stefan Hertmans početkom je 80-ih godina prošlog stoljeća, kada mu je preminuo djed, dobio u naslijeđe njegove bilježnice sa zapisima o životu prije i za vrijeme Prvog svjetskog rata. Hertmans se odlučio pročitati ih tek dvadesetak godina kasnije i na temelju njih napisati knjigu o svom djedu, Urbainu Martienu, čovjeku kojeg je, usprkos godinama provedenim u njegovoj blizini, zapravo upoznao tek tada. Knjiga je podijeljena u tri dijela, u prvom i trećem Hertmans pripovijeda prepličući djedova sjećanja na djetinjstvo, svoja sjećanja na djeda i istraživanje koje je provodio pišući knjigu, dok se u onom srednjem uklanja i prepušta glasu svoga djeda da prepriča užase koje je proživio od 1914. do 1918. godine. Taj dio je tek neznatno izmijenjen u odnosu na originalan tekst, što se i osjeti u njegovom više dokumentarističkom tonu, no iako mu je rukopis nešto slabiji nego onaj njegova unuka, Martien to nadoknađuje razornom snagom sadržaja. Priča Urbaina Martiena neobična je priča običnoga čovjeka, što je već samo po sebi dovoljno zanimljivo, a Hertmans uz nju uspijeva ispričati još i svoju priču kao i dotaknuti šira pitanja sjećanja, sreće, vjere, ljubavi i neizbježne promjene, te čini to na jasan i zanimljiv način. Slikar i rat biografska je knjiga koja čitatelju otkriva detalje ne samo o svojim akterima već i, što je rijetkost, o njemu samom.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Tutta
Advanced Member
Germany
32400 Posts
Member since 19/02/2010 |
|
|
panzer
Advanced Member
12514 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 08/11/2016 : 12:05:29
|
Adams: Watership Down
Priča govori o grupi zečeva, koji podu na opasan put traženja novog doma. Autor je ovdje uspio u stvaranju ne samo njihovih osobina, nego i mitologije, pjesama i jezika tj. uspio je povezati sve to u jednu vrlo dobru priču.
Počeo sam več čitati knjigu, kad sam shvatio, da postoji i crtič pa sam radije pogledao njega. Ako pogledate neke postove na njegovoj stranici na IMDB-u (WTF???????, Most depressing animated film ever), onda vidite, da to nije obični humoristični crtič o zečevima (recimo kao Zeko Dugouško), nego njegova crnija, depresivnija strana. Ima prizora borbe, krvi pa i smrti među zečevima, zato ni knjiga ni crtič nisu namijenjeni mali djeci.
Knjiga ima bolje ocjene od crtiča, ali koliko sam ja vidio, crtič dobro prati knjigu, pa je svejedno, što od to dvoje pogledate. |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 08/11/2016 12:07:57 |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12514 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 08/11/2016 : 12:15:34
|
Towles: A Gentleman in Moscow
Evo još jedne odlične knjige. Priča govori o ruskom grofu, kojeg Boljševici "zatvore" u jedan od moskovskih hotela. Sve dok je unutra, ništa se mu neče dogoditi. Ako ga napusti, streljat če ga. Mislili bi, da če pomisao, da če preostatak života morati preživjeti u tako malom prostorom, grofa uništiti. Ali ne. On tako istražuje hotel sa malom djevojčicom, prijateljuje sa poslugom i sam postaje dio nje, ševi poznatu filmsku glumicu, jede finu hranu i pije fina vina, ... Još malo imam do kraja, tako da još ne znam, da li je grof nakog nekoliko desetlječa uspio pobječi, ali knjiga ima vrlo dobar "flow", ima vrlo malo stvari, koje čete željeti preskočiti, pa ako vam je priča ikoliko zagolicala maštu, ovo zbilja morate pogledati. |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
6929 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 20/11/2016 : 15:42:02
|
Seiobo je bila tamo dolje - László Krasznahorkai
Rijetka su djela koja uspijevaju fascinirati i stilom i sadržajem, bar do mjere do koje to Krasznahorkaiju polazi za rukom u ovoj knjizi. Seiobo se sastoji od niza radnjom nepovezanih pripovijetki koje dijele tematske preokupacije. One prije svega govore o umjetnosti, njenom stvaranju, kao i doživljaju iste. Krasznahorkai istražuje značaj koji umjetnost ima (ili može imati) i njenu tijesnu povezanost s religijom/duhovnošću, no čineći to progovara i o čitavom mnoštvu drugih stvari, uvijek u središtu imajući čovjeka i njegov odnos sa njima. Mnoge priče govore o stvarnim djelima, ljudima i događajima i stvarno je nevjerojatna količina podataka koje nam Krasznahorkai ovdje iznosi, kao i širina njegovog interesa. Ipak, pitanje je kakav bi dojam sve to ostavilo da nije autorova prepoznatljiva stila. U njegovim neuobičajeno dugim rečenicama (i po nekoliko desetaka stranica) s lakoćom se izmjenjuju perspektive i lokacije, te se zatičemo u potpunosti transportirani na najrazličitije moguće lokacije: od renesansne Italije do suvremenog Japana, od vrha Akropole do zabačenih dvorana Louvrea, pritom bivajući gotovo hipnotizirani. Seiobo je bila tamo dolje djelo je iznimno bogato podatcima, značenjima i ljepotom koje inzistira da mu se vraćamo, iako je već nakon prvog čitanja jasno kolika je njegova vrijednost.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Mrkva
Senior Member
1184 Posts
Member since 11/09/2016 |
Posted - 21/11/2016 : 19:57:33
|
Premda izbjegavam gomilati u mentalnom repozitoriju jedne te iste autore, ipak sam pročitala još jednu Chimamandinu knjigu. Bio je to dobar izbor, iako mozda ne iz onih razloga iz kojih sam mislila da će biti.
Biafra je drzava nastala u Nigeriji 1967. kao rezultat pokolja jednog nigerijskog naroda, Igbo. Stvari su puno kompliciranije od ovoga što sam rekla i bilo je mnogo razloga za pokolj: Nigerija je na svom jugu imala animiste, a na sjeveru praktički muslimanske paradrzave. Pripadnici Igboa bili jako dobri trgovci i bogatiji od ostalih i zbog toga su izazivali ljubomoru ostalih naroda, a usto su pripadali jugu koji je bio bogat naftom (glavnim izvorom prihoda Nigerije). Nije teško predvidjeti što će se dogoditi, a upravo to je tema ovog vrlo poučnog romana.
Roman prati Ugwua, klinca koji dolazi u kuću uglednog profesora kao sluga i tamo se od seoskog djeteta koje vjeruje u vračanja i čini pretvara u turbozanimljivu osobu s mnogim talentima.
I da je priča ostala na tome, sve bi bilo super...ali Chimamanda je i ovdje fokus stavila na dvije različite ljubavne priče, jednu između Britanca i Nigerijke, a drugu između dvaju pasioniranih nigerijskih boraca za crnačka prava i bolji zivot. Treba naglasiti da je ova knjiga kronološki napisana prije Amerikane i zato joj opraštam djelomičnu patetiku, ali isto sam tako svjesna da je ubacivanje lik Richarda (Britanca) pomalo neuvjerljiv potez, čisto pamfletiziranje, stavljanje mu riječi u usta zato da čitatelj dobije neku poruku. Nikad nisam voljela takve knjige.
Zato, Chimamanda, iako te volim i naučila si me sve o Biafri (a dosad nisam znala ništa), za Polovicu zutog sunca (na zastavi Biafre), dam ti tek...
6.3/10 |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12514 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 23/11/2016 : 15:08:35
|
Nisam došao do kraja:
   
Od lijeve: Apokaliptični roman sa elementima nadnaravnog, futuristični roman i dvije znanstvene fantastike ...
|
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12514 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 23/11/2016 : 15:35:17
|
Neobična priča o familiji (nije to jedina priča ali mi je ta bila najzanimljivija), koja se useli u malu kuču i dođe do spoznaje, da je kuča unutra malo veča nego što bi morala biti (ljubitelje Dr. Whoa i Tardisa nešto takvo ne bi smijelo iznenaditi). Na tu tematiku več sam jednom naletio, ali što je neobično je način, na koji autor nagovara čitatelja. Na nekim stranicama nalazi se samo nekoliko riječi, neke riječima fale slova, dok su ostale okrenute naopačke ...
U glavnom zbrka je takva, da je po riječima jednog čitatelja izdavač odlučio ne izdati paperback verziju. Čitatelji imaju različita mišljenja o knjizi, neke je ne vole, dok je drugi obožavaju i svrstavaju ju na sam vrh horror priča koje su čitali. Stvari postanu zanimljivije kad kuča počne iznutra rasti (kao svemir koji se širi u više dimenzije) pa tako, dok vani izgleda još uvijek mala, iznutra postaje sve veča i veča, a grupa ljudi, koja ju istražuje, danima luta po njoj i sve teže naiđe na izlaz. Priču inače uspoređavaju sa The Blair Witch Project-om, ali ovde nemam šta reči jer taj film nisam ni pogledao.
Mene sama priča nije uplašila, ali možda bi govorio drukčije da je po toj knjizi snimljen film. Gledajuči ocjene ostalih knjiga autora, možda je, ali samo možda, autor uspio barem djelomično izbječi sudbinu Charlesa Pallisera, koji je sa svojom prvom napisanom knjigom postavio tako visoki standard, da ga još do dan danas sa svojim ostalim knjigama nije dostigao, a kamoli prestigao.
Bilo kako bilo, udite konačno u Kuču lišća, ako do sada još niste (i ako imate vremena i još više - hrabrosti).
P.S. Ako želite knjigu čitati u digitalnom obliku, jedan Pirat iz Kariba u piratskom zaljevu nudi skeniranu knjigu u PDF verziji. Oko 350 MB. Cijena: sitnica.
Razumijeli smo se, zar ne? |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 23/11/2016 15:45:45 |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
6929 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 26/11/2016 : 19:10:01
|
Crvene usnice - Manuel Puig
U središtu ovoga romana koji se (većim dijelom) odvija u jednom malom argentinskom mjestu, nalazi se lik Juana Carlosa, o čijoj smrti na početku saznajemo, a oko njega se vrti mnoštvo ženskih (i jedan muški) likova. Posebnost ovog djela je u različitim metodama kojima nam Puig prepričava događaje i predstavlja svoje likove: pisma, policijski izvještaji, paralelno praćenje likova kroz isti dan i dijalozi u kojima istovremeno pratimo šta osobe govore, a šta zapravo misle (jedini upečatljivi dio) neke su od njih. Problem je što sva ta raznovrsnost metoda pristupa likovima i tekstu nije dovoljna da učini likove zanimljivima i privuće nas tekstu. Priča ne odskače puno od prosječne "sapunice" i vrlo brzo postaje zamorna i predvidljiva, dok su likovi takvi od samoga početka. Nije to jako loše pisano i ima neke solidne trenutke, ali u pitanju je roman koji se slobodno može preskočiti.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Mrkva
Senior Member
1184 Posts
Member since 11/09/2016 |
Posted - 02/12/2016 : 09:20:58
|
Imam neki feeling da je netko (vjerojatno Shaner) već pisao o ovoj knjizi pa neću previđe u detalje, ali evo, pročitala sam Ulicu mračnih dućana Patricka Modiana.
Roman govori o privatnom istrazitelju Guyu Rolandu koji se nalazi u nezavidnoj situaciji: tvrtka za koju je radio osam godina zatvara se, a njegov šef odlazi u mirovinu. Sada si Guy, koji je zivio za posao, mora naći novu zanimaciju. Ta zanimacija bit će otkrivanje vlastite prošlosti. Naime, Guy pati od amnezije: nema pojma tko je niti što se dogodilo prije dvadeset godina kada je izgubio pamćenje.
Zanimljivi su istraziteljski načini na koje Guy to čini, ali roman nije po mom ukusu: ne podnosim taj kafkijanski košmar kojim je roman pisan.
Isto tako, odiozni su mi naprasiti rezovi scena i prelazak na novu scenu i nove likove. Zamjećujem da je takvo fragmentarno pripovijedanje veliki trend (najvidljiviji u pisanju Cormaca McCarthyja, osobito u Cesti), ali ubij me ako to kuzim. Da je knjiga htjela biti film, već bi to bila.
Knjizevnost ne trpi brzinu, naprasitost i površnost.
Iako je Modiano dobio Nobelovu za knjizevnost 2014., za mene je ova knjiga:
dovoljan (2)/ 10 |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
6929 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 02/12/2016 : 18:47:44
|
quote:
Originally posted by Mrkva
Imam neki feeling da je netko (vjerojatno Shaner) već pisao o ovoj knjizi pa neću previđe u detalje, ali evo, pročitala sam Ulicu mračnih dućana Patricka Modiana.
Roman govori o privatnom istrazitelju Guyu Rolandu koji se nalazi u nezavidnoj situaciji: tvrtka za koju je radio osam godina zatvara se, a njegov šef odlazi u mirovinu. Sada si Guy, koji je zivio za posao, mora naći novu zanimaciju. Ta zanimacija bit će otkrivanje vlastite prošlosti. Naime, Guy pati od amnezije: nema pojma tko je niti što se dogodilo prije dvadeset godina kada je izgubio pamćenje.
Zanimljivi su istraziteljski načini na koje Guy to čini, ali roman nije po mom ukusu: ne podnosim taj kafkijanski košmar kojim je roman pisan.
Isto tako, odiozni su mi naprasiti rezovi scena i prelazak na novu scenu i nove likove. Zamjećujem da je takvo fragmentarno pripovijedanje veliki trend (najvidljiviji u pisanju Cormaca McCarthyja, osobito u Cesti), ali ubij me ako to kuzim. Da je knjiga htjela biti film, već bi to bila.
Knjizevnost ne trpi brzinu, naprasitost i površnost.
Iako je Modiano dobio Nobelovu za knjizevnost 2014., za mene je ova knjiga:
dovoljan (2)/ 10
O Modianu (još) nisam pisao.  Nisam čitao ništa njegovo, ali sam upravo o Ulici čuo jako dobre stvari, a sad evo i loše. Uvijek mi je zanimljivo kada se oko neke knjige pojave oprečna mišljenja, tako da možda i dođe na red slijedeće godine.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
6929 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 02/12/2016 : 19:18:32
|
Polovica duše - Carme Riera
Riera nas u ovom romanu pokušava zavesti direktno nam se obračajući i tražeći našu pomoć. Naime, nakon primitka jednog fascikla s pismima autorica/pripovjedačica kreće u istraživanje života svoje prerano preminule majke i svaka informacija joj je dragocjena pa tako moli čitatelje ako znaju išta o njenoj majci da joj obavezno jave. Moram priznati da ni nakon ponešto istraživanja na internetu nisam uspio shvatiti u kojoj mjeri se lik pripovjedačice podudara sa samom autoricom, no dojma sam da je u pitanju u potpunosti fikcionalno djelo. Pristup na koji se Riera odlučila u teoriji djeluje zanimljivo no ispada naporan i pretenciozan. Roman najbolje funkcionira nekad oko sredine kada autorica propitkuje pojmove identiteta, osobne povijesti i sjećanja, no taj dio nažalost traje prekratko. Zbrzano i neuvjerljivo razrješenje glavnog pitanja (tko je bio majčin tajni ljubavnik) te ista takva završnica dodatno kvare dojam koji ostavlja ovaj, inače vrlo tečan i što se tiče španjolske povijesti 20. stoljeća čak i informativan roman.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Mrkva
Senior Member
1184 Posts
Member since 11/09/2016 |
Posted - 06/12/2016 : 21:02:20
|
Teško mi je napisati o Alice Munro nešto što već nisam napisala, budući da je ona vječna tema ono malo tekstova koje danas pišem.
Ljudima koji su pisali za neku publiku uvijek bude jako vazno što će ta publika reći (to je, primjerice, jedan od razloga za moje potpuno odricanje od pera vrlo rano u karijeri), ali Alice Munro uopće nije takva likuša. Ona je upravo suprotno: osoba kojoj nije vazno ako ponavlja teme, ako njeni motivi ne odgovaraju publici, ili ako piše nešto što nitko neće čitati, a u tomu je sva njena moć. Često se čuje da Munro voli i kritika i publika, a kada je osvojila Nobelovu nagradu, nije bilo mnogo nezadovoljnika koji bi tu nagradu osporili. Kad je jedan od mojih omiljenih pisaca, Jonathan Franzen, napisao hvalespjev Munro, a ja konzekventno pročitala njenu zbirku priča Druzba, sluzba, ljubav, prošnja, brak, bila sam nedovoljno oduševljena i moglo se dogoditi da je se zauvijek odreknem.
Kako mi je samo drago što nisam! Za one koji njen opus slabo poznaju, vazno je reći da Munro piše isključivo kratke priče, s izuzetkom romana o kojem ću sada nešto napisati. Ono što vam se gotovo sigurno neće svidjeti jest banalnost i infantilnost stila kojim Munro piše, često čineći njene priče "smrdljivima". A smrde, ljudi moji, na kanadsku babu, što ona i jest.
No, kao i sve njene priče, Zivot djevojaka i zena nipošto nije knjiga ćudoređa, nego upravo suprotno: kroz priču o djevojčici Del Jordan, Munro priča o odrastanju, tjelesnosti, prijateljstvu i onome što nas (osim prve tri godine zivota) čini upravo onako s*ebanima i pomalo divnima kakvim ostajemo čitavog zivota.
Mozda će vam ići na zivce početni idilični prikaz pecanja, ili dosada kojom vas Munro uvodi u priču, ali prisjetite se: ova je kanadska baba genijalna na razini klasika, ona je u najmanju ruku gospa Galadriel pisanja, i tko god bude dovoljno strpljiv, otključat će ju jednom...barem donekle.
Draga moja A. Munro, hvala ti što si mi u pauzama između Jingle Bells i istog tog Jingle Bells, ali u školi, dala kratki nagovještaj onoga što zivot, bez obzira na njegovu malenkost ili velebnost, moze i treba biti.
9/10
|
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
6929 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 10/12/2016 : 19:55:59
|
Triput u zoru - Alessandro Baricco
Iako je ova kratka (svega 80-ak stranica) knjiga djelomično vezana za Bariccov roman Mr. Gwyn, ona se bez problema može čitati sama za sebe. Tri kratke priče koje prate susrete muškarca i žene u različitim životnim dobima međusobno su usko i vrlo neobično povezane, a uglavnom se sastoje od prilično šturih dijaloga kroz koje ipak, malo po malo, uspijevamo pobliže upoznati likove. Baricco posjeduje sposobnost gotovo filmskog oživljavanja scene tako da se siromašni i zapravo ne toliko bitni prostori u kojima se odvija radnja potpuno jasno pojavljuju pred nama, kao i likovi koji se u njima nalaze. On uspijeva stvoriti i posebnu, melankoličnu atmosferu, onu dočeka zore nakon neprospavane noći provedene u razgovoru koji samo podcrtava usamljenost svojih sudionika. Ipak, njegova čarolija nije u svakom trenutku jednako snažna (prva priča po tom je pitanju bolja od ostalih) te vrlo kratko traje: onoliko, naime, koliko traju i priče. I tu dolazimo do problema. Kada čitamo Bariccov tekst on nam u najmanju ruku s lakoćom drži pozornost te nas povremeno čak i opčinjava, no čim zatvorimo knjigu on kao da ispari. Prava knjiga ipak bi trebala biti veća od (z)broja svojih stranica.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Mrkva
Senior Member
1184 Posts
Member since 11/09/2016 |
Posted - 12/12/2016 : 20:50:10
|
Trebala sam je pročitati na faksu za jedan kolegij, bilo je na silabusu. Umjesto toga vjerojatno sam se šminkala ili sanjarila o dečkima (što je najtuznije, vjerojatno PG13 snove).
Edna Pontellier zena je mojih godina koja ima prilično dragog supruga i dvoje djece i sve se čini prilično u redu, skoro pa idilično.
Jednog ljeta Edni Pontellier događaju se dvije stvari koje započinju njeno buđenje: zaljubljuje se u plemenitog zavodnika Roberta i ta joj je ljubav uzvraćena (ali nije konzumirana) i nauči plivati (čime joj se otvaraju vrata samoaktualizacije i za druge stvari).
Poslije toga ona je manje-više "šenula": počinje ju smarati što njen suprug od nje očekuje da utorkom prima i zabavlja goste, počinje perfekcionistički slikati, prepušta se tjelesnosti s bonvivanom i plejbojem Arobinom, djecu šutne baki dok je muz u inozemstvu i tumara ulicama pokušavajući proniknuti u bit svog postojanja.
Ući u metaforiku ovog djela, značenje buđenja (buđenja čula kad se Edna zaljubljuje i onda kasnije buđenja kao otrjeznjenja od te, također izobličene stvarnosti), značenje motiva ptice koji se provlači kroz čitavo djelo, nagovještaj psihoanalize u motivu umirovljenog liječnika, sve to...značilo bi spojlati knjigu.
Zato ću se suzdrzati i samo citirati jednu rečenicu.
Nakon što Edna odlučuje čitavu obitelj preseliti iz malograđanske bogataške kuće u sićušnu kuću koju čak i sluškinja naziva "golubarnik" (btw uočite opet metaforiku ptice), ona posjećuje svoja dva sina i govori im o novoj kući, a njih dvojica se pitaju ima li tamo mjesta za igranje i ima li dečkiju u blizini:
Raoul (sin) je, s pesimističnim slutnjama, bio uvjeren da su u blizini samo djevojčice.
S pesimističnim slutnjama! :)
Pitko, zabavno, duboko, odlično.
Ne usuđujem se dati deset pa eto 9/10. |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12514 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 20/12/2016 : 23:28:59
|
quote:
Originally posted by Shaner
Triput u zoru - Alessandro Baricco
Iako je ova kratka (svega 80-ak stranica) knjiga djelomično vezana za Bariccov roman Mr. Gwyn, ona se bez problema može čitati sama za sebe. Tri kratke priče koje prate susrete muškarca i žene u različitim životnim dobima međusobno su usko i vrlo neobično povezane, a uglavnom se sastoje od prilično šturih dijaloga kroz koje ipak, malo po malo, uspijevamo pobliže upoznati likove. Baricco posjeduje sposobnost gotovo filmskog oživljavanja scene tako da se siromašni i zapravo ne toliko bitni prostori u kojima se odvija radnja potpuno jasno pojavljuju pred nama, kao i likovi koji se u njima nalaze. On uspijeva stvoriti i posebnu, melankoličnu atmosferu, onu dočeka zore nakon neprospavane noći provedene u razgovoru koji samo podcrtava usamljenost svojih sudionika. Ipak, njegova čarolija nije u svakom trenutku jednako snažna (prva priča po tom je pitanju bolja od ostalih) te vrlo kratko traje: onoliko, naime, koliko traju i priče. I tu dolazimo do problema. Kada čitamo Bariccov tekst on nam u najmanju ruku s lakoćom drži pozornost te nas povremeno čak i opčinjava, no čim zatvorimo knjigu on kao da ispari. Prava knjiga ipak bi trebala biti veća od (z)broja svojih stranica.
Imam jednog zanimljivog susjeda koji relativno često ostavlja svakakve časopise na mjestu gdje se stavljaju reklame, a često je znao ostaviti i knjige. Ne znam tko je, sumnjam na Igora Mandića ali ne mora biti. Uglavnom, tako sam došao u posjed ove knjige (iako je to zapravo novela). Baš sam razmišlajo da li da to pročitam ovih dana... |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
