Vejder&Mejl: Ah lijepo li je vratiti se na Dinu ponovo, samo raspravljajte i dalje a ja ću da se prisjećam...
ma bih ja, nego se mhejl nesto ucutao
Ja sam uživao u izvrsnim dijalozima Fejd-Raute i barona Vladimira Harkonena... Upravo u tim razgovorima, koji su dijelovi njihove svakodnevnice, se najbolje vidi iskvarenost elite carstva (aristokratska bagra), njihova moralna degradacija i izopačenost. Da li je normalno da se najbliži rođaci bezdušno istrijebljuju? Da li je normalno da nećak pokušava da ubije strica? Ne, to su pomjereni i iskrivljeni međuljudski odnosi. Ostaci napredne tehnologije se koriste kao oružja smrti, kao puke igračke u rukama vlastodržaca. Obični ljudi su izolovani na svojim planetama, jer jedna parazitska skupina kontroliše sva putovanja (Esnaf). Građanskih prava nema. A i Muad'dibova revolucija donosi samo pomahnitali džihad i uskoumnu teokratsku despotiju. Ovo bi bio moj pogled na univerzum Dine. Nema sumnje da je carstvo opisano u ovom serijalu daleko surovije i u moralnom smislu slabije od Galaktičkog carstva koje je zamislio drugi velikan SF, Isak Asimov. P.S U jednom trenutku, pripadnik kuće Korino ističe da su jezičke finese u slučaju ubistva na najvišem nivou; samo jednim drugačije izgovorenim slogom je moguće reći na koji način je pokojnik poginuo. Ovo me je podsjetilo na par rečenica koje sam pročitao na margini neke knjige (ne mogu sad da je se sjetim). Ukratko, tu se govori kako bi haotično naš jezik (pa i svaki drugi) izgledao kada bi smo imali posebne riječi za svaki stepen temperature, za svaku nijansu boje, za svaki tip predmeta i za svaku sitnicu. Ovo samo dokazuje da se društvo Vaseljene Frenka Herberta okrenulo ka dvije stvari: smrti i borbi za moć.
U pitanju su 4 priče o naseljavanju raznih planeta metodom modificiranja ljudske rase u formu prihvatljivu za dati svijet. Dvije priče su dobre dok su dvije apsolutno fenomenalne. To mi je treća po redu knjiga koju sam pročitao (iz žanra sf i srodno) i tada je bila obavezna lektira za nas sfoljupce. A i kasnije sam se rado vraćao toj knjizi. Daklem, toplo je preporučujem.
What you call sanity, it’s just a prison in your minds that stops you from seeing that you’re just tiny little cogs in a giant absurd machine.
U pitanju su 4 priče o naseljavanju raznih planeta metodom modificiranja ljudske rase u formu prihvatljivu za dati svijet. Dvije priče su dobre dok su dvije apsolutno fenomenalne. To mi je treća po redu knjiga koju sam pročitao (iz žanra sf i srodno) i tada je bila obavezna lektira za nas sfoljupce. A i kasnije sam se rado vraćao toj knjizi. Daklem, toplo je preporučujem.
Kolika je cijena vječnog života i da li je dostižan? I kako korporacije zarađuju na istu temu. I da li treba težiti vječnom životu duše koji propagira crkva ili pribjeći vječnom životu tijela koji će omogućiti nauka? Fina tema.
Ne, Tranzitna stranica mi je promakla prije par godina u lokalnoj knjižari, još sam ljut na sebe što je ne trgovah tad. Al sam zato kupio kompletnu Zadužbinu...
nemam sad vremena, sutra malo opsirnije.... ali ovo moram neki izdavac koji se predstavlja kao "carobna knjiga" je izdao Zaduzbinu, Zaduzbinu i carstvo, Drugu zaduzbinu!!!!! te ih ja od juce napokon imam u svojoj skromnoj kolekciji
vidimo se sutra
Potpis u dva reda, prema pravilniku: Vader je, kao i uvek, u pravu. ; john connor ; 2022 A.D.
jel se isplati kupiti i citati Asimova fantasicno putovanje... jel zastarjelo? naivno? dječje? mislim znam otprilike o čemu se radi i nije mi privlačno
Pročitao sam :''2001:Odiseja u svemiru''. Vrlo zanimljivo...;) Jedna stvar mi je privukla pažnju: razvoj računara u toj Vaseljeni. 'Stepenice' razvojima računara se dijele na četiri generacije (naša podjela). Istiniti su samo navodi o prvoj generaciji računara, koja je nastala u četrdesetim i pedesetim godinama. To su bile ogromne mašine, veličine većih soba, sa mnogo hiljada dijelova i priključaka. Rad računara je počivao na elektoroskim cijevima. Ove cijevi su često znale da naprsnu ili da se polome, što je vodilo ka visokoj nestabilnosti računara (koristile su ih samo neke veće kompanije, za različite proračune). Ovo su imena nekih džinovskih računara: ENIAC(kreirali Mokli i Ekert), EDVAC (fon Nojman), UNIVAC (prvi komercijalni računar)... U Klarkovom narativnom univerzumu, osamdesetih godina je došlo do velike revolucije u konstruisanju računara: oni su postajali sve složeniji i sposobniji, dok na kraju nisu postali sposobni čak i za samostalno razmišljanje i stvaranje vlastitih ličnosti (famozni HAL 9000). U stvarnosti, posle primitivnih računara prve generacije pojavile su se još tri generacije računara, tako da bi vam današnji računari bila četvrta generacija (neki stručnjaci imaju drugačije podjele, ali je ova široko prihvaćena). Računari druge generacije su postali savršeniji zbog izbacivanja cijevi u uvođenja tranzistora. Nažalost, prilikom kupovine računara korisnik je često morao da ručno priključi ogroman broj tranzistora. U trećoj generaciji je otkriveno integralno kolo, kolo koje je u početku sadržavalo dva, četiri trazistora, pa do sve većih brojeva (LSI - Large Scale Integrating). Četvrta generacija nam je donijela još savršenija integralna kola (mikročip) - VLSI (Very Large Scale Integrating), to jest - današnje računare. Dakle, računari poput HAL-a su još uvijek daleko od nas, hvala Bogu. A ovo je samo jedan detalj u složenom, prekrasno oblikovanom reljefu svijeta koji je Klark stvorio. Jedva čekam da pročitam nastavke! 7/10
moram da se osvrnem na ove dve recenice:
Vrlo zanimljivo...;)
i
Jedna stvar mi je privukla pažnju: razvoj računara u toj Vaseljeni.
ZASTO
salim se malo, naravno....ali u golemom okeanu metafora, alegorija, ideja, predvidjanja i poruka u Odiseji, ti nadje razvoj racunara daj napisi nesto malo bolje, da se izvadis u mojim ocima
drugo, mislim da ne bi trebao da sudis opise kao "netacne". naime, Klark je predvidjao, nagadjao, prognozirao....jedino sto je tacno napisao, prema tvom navodjenju, je upravo ono sto je izvukao iz stvarnog sveta, seti se da je Odiseja izasla 1968.
no....aj malo se dotakni razvoja samog ljudskog bica, pojma monolita, religije, psihologije, vestacke inteligencije....malo dodirni te teme, pa da se dohvatimo valjane diskusije, kao sto je pokrenuta o Levoj ruci tame, hvala vope
7/10
sorry, ali ovo je svetogrdje, sto subjektivno, sto objektivno
BTW, 2001. mozes da posmatras kao celinu koja stoji za sebe, a mozes i da je povezes sa ostalim nastavcima kad procitas. uostalom, videces i sam.
Potpis u dva reda, prema pravilniku: Vader je, kao i uvek, u pravu. ; john connor ; 2022 A.D.
Ja sam uživao u izvrsnim dijalozima Fejd-Raute i barona Vladimira Harkonena... Upravo u tim razgovorima, koji su dijelovi njihove svakodnevnice, se najbolje vidi iskvarenost elite carstva (aristokratska bagra), njihova moralna degradacija i izopačenost. Da li je normalno da se najbliži rođaci bezdušno istrijebljuju? Da li je normalno da nećak pokušava da ubije strica? Ne, to su pomjereni i iskrivljeni međuljudski odnosi. Ostaci napredne tehnologije se koriste kao oružja smrti, kao puke igračke u rukama vlastodržaca. Obični ljudi su izolovani na svojim planetama, jer jedna parazitska skupina kontroliše sva putovanja (Esnaf). Građanskih prava nema.
hmmmm....you got the point, ali nemoj da zaboravis da nisu Harkoneni jedini predstavnici aristokratije carstva. oni su tek jedna krajnost, dok je druga krajnost kuca Atrejda, stoga su bas i oni u konfliktu, savrsen kontrast. ali da je generalno situacija takva da je taj "krem" galaktickog drustva degradiran i obrijan od morala, to je isto jedan od lajtmotiva. nesto slicno kao i "Eyes wide shut" od Stenli Kjubrika, sad si me podsetio
inace, (ne)primecivanje obicnog gradjanskog stanovnistva carstva je za pohvalu. carstvo svoje postojanje i odrzavanje celishodnosti duguje zacinu koji omogucava svemirska putovanja. opet, jedino su viskoi cinovnici carstva ti koji ta prava ostvaruju - velike kuce, esnaf, bene geserit....gradjnstvo je "zarobljeno" na planetama svojih feudalaca, tj na svojim maticnim planetama. ali....da li gradjanstvo zaista ima potrebe da napusta svoje svetove
A i Muad'dibova revolucija donosi samo pomahnitali džihad i uskoumnu teokratsku despotiju.
to je ono sto je muad dib predvideo, i zato se plasio svog puta, te "Zlatne staze", koja je kasnije ubacena kroz Leta II. pomahnitali dzihad je negativna posledica, ali ce se teokratska despotija ispostaviti kao mudro resenje, ako ne i jedino videces kad budes citao nastavke.
Ovo bi bio moj pogled na univerzum Dine. Nema sumnje da je carstvo opisano u ovom serijalu daleko surovije i u moralnom smislu slabije od Galaktičkog carstva koje je zamislio drugi velikan SF, Isak Asimov.
da ne pominjemo velikana filmskog SFa i veliku sagu o Ratovima zvezda, i zlom galaktickom carstvu
P.S U jednom trenutku, pripadnik kuće Korino ističe da su jezičke finese u slučaju ubistva na najvišem nivou; samo jednim drugačije izgovorenim slogom je moguće reći na koji način je pokojnik poginuo. Ovo me je podsjetilo na par rečenica koje sam pročitao na margini neke knjige (ne mogu sad da je se sjetim). Ukratko, tu se govori kako bi haotično naš jezik (pa i svaki drugi) izgledao kada bi smo imali posebne riječi za svaki stepen temperature, za svaku nijansu boje, za svaki tip predmeta i za svaku sitnicu. Ovo samo dokazuje da se društvo Vaseljene Frenka Herberta okrenulo ka dvije stvari: smrti i borbi za moć.
vidis, to mi je promaklo, imam taj problem da ne mogu da hvatam finese, barem ne tokom prvog citanja nego....video si da u vazduhu leti termin "vendeta" kao najnormalnija pojava odbrane casti pripadnika neke velike kuce, drugim recima - izgovor za ubistva zarad postizanja polozaja, moci, itd....uostalom, mogao si da primetis da je celo carstvo znalo da je Harkonen ubio Atrejda, pa cak i uz pomoc samih carskih trupa ali nije bilo nikakvih medjunarodnih sudova, il slicno
sto se tice jezika, taj citat koji si pomenuo ima istine u sebi, donekle. naime, kad bi za svaku zivu sitnicu koja nas okruzuje imali po jednu rec, verovatno bi jezik bio "haotican". ali, kao sto znas, mali milion faktora utice na oblikovanje jednog jezika tokom nekoliko desetina i stotina godina. ti faktori mogu biti prirodni, drustveni, kakvi god.... tako u jeziku kojim se sluzi carska aristokratija ima razlicitih reci koje opisuju ubistva, u jeziku slobodnjaka sa arakisa postoje razlicite reci za razlicite vrste peska, pescanih oluja....finci imaju rec za svaku mogucu vrstu snega, kise, susnezice....norvezani imaju po nekoliko reci za rukavice, cizme, jakne....
Ovo samo dokazuje da se društvo Vaseljene Frenka Herberta okrenulo ka dvije stvari: smrti i borbi za moć.
seti se, rekao si da je ovo usmereno ka visim slojevima drustva, o nizim slojevima i ne znamo nista
Potpis u dva reda, prema pravilniku: Vader je, kao i uvek, u pravu. ; john connor ; 2022 A.D.
-------------------------------------------------------------------------------- Vrlo zanimljivo...;) -------------------------------------------------------------------------------- i
-------------------------------------------------------------------------------- Jedna stvar mi je privukla pažnju: razvoj računara u toj Vaseljeni. -------------------------------------------------------------------------------- ZASTO salim se malo, naravno....ali u golemom okeanu metafora, alegorija, ideja, predvidjanja i poruka u Odiseji, ti nadje razvoj racunara daj napisi nesto malo bolje, da se izvadis u mojim ocima drugo, mislim da ne bi trebao da sudis opise kao "netacne". naime, Klark je predvidjao, nagadjao, prognozirao....jedino sto je tacno napisao, prema tvom navodjenju, je upravo ono sto je izvukao iz stvarnog sveta, seti se da je Odiseja izasla 1968. no....aj malo se dotakni razvoja samog ljudskog bica, pojma monolita, religije, psihologije, vestacke inteligencije....malo dodirni te teme, pa da se dohvatimo valjane diskusije, kao sto je pokrenuta o Levoj ruci tame, hvala vope
Pisao sam o onome u šta se razumijem, naravno. Želiš opširniju priču o Odiseji? Može! Možda mi pomogne u boljem sagledavanju dijela. Sada sam završio i knjigu ''2010: Druga odiseja'', tako da imam nešto širi pogled.
Od čitave rasprave o budućnosti čovječanstva, meni su bile najzanimljivije rasprave o vansolarnim letovima. Da li ćemo ikada uspjeti da odemo do drugih zvijezda? Ili ćemo zauvijek ostati zarobljenici Sola oko koga se okreće ovih par jalovih planeta? baš me zanima da li će u naredne dvije knjige ljudi naučiti kako da putuju do dalekih dijelova svemira. Ne, nemoj mi to otkriti! Ako bi naučio da putuje brzinom svijetlosti, ili čak i većom brzinom (na primjer, kod Asimova je oruđe ovih putovanja takozvani 'hiperskok), možda bi našao planete pogodne za naseljavanje. Frank Herbert (žao mi je što uplićem drugog pisca, ali je ovo dobar primjer) je dobro zaključio: jedini put (Zlatna staza) koji može da ukloni opasnost čovjekovog istrebljenja jeste onaj put u kome bi se čovjek rapršio po čitavoj Galaksiji, ili po čitavoj Vaseljeni. Šteta je i što se sve te promjene i veliki pomaci dešavaju sporo, daleko sporije od prosječnog ljudskog vijeka. Mi možemo svojim očima posmatrati samo maleni djelić naše istorije.:( Artur Klark jeste veliki vizionar, ali i veliki pisac, bez sumnje.
Pomenuo si i psihologiju. I o tome se može raspravljati nadugačko i naširoko. Zanimljiv je duh koji vlada na svemirskim putovanjima, koji može varirati od užasnog straha pred beskrajem i vakumom Vaseljene, pa do osjećanja dužnosti i prijateljstva koje povezuje čitavu posadu. Jedan od naučnika kaže da kada se u trenutku poletanja sa Zemlje osjeća očišćen od svih briga, izdvojen od svih muka i nevolja našeg svijeta. Simpatično.;)
Klark nam često skrene pažnju na mnogobrojne ljepote i prizore koje Kosmos pruža, a na koje rijetko obratimo pažnju. A i mali broj ljudi ima tu čast da ih doživi u punoj slavi. Pogled na kolosalni Jupiter, pakleni svijet Io koji kao da je izašao iz Danteove 'Božanstvene komedije' (hehe, baš mi se dopalo poređenje sa Mordorom), Saturnovi ledeni prstenovi... A i to je samo mali dio ljepote koja postoji tamo napolju. Na primjer, zamislite zoru u binarnom sistemu...
Diskutabilna je izjava doktora Čanga u drugoj knjizi. U tom poglavlju, između posade se vodi rasprava da li bi Hala trebali žrtvovati ili ne. Čang završava svoj monolog zaključkom da je Hal podjednako inteligentan kao i oni, tako da bi bilo surovo ubiti ga. Ovo me opasno podjseća na neke od dilema na koje sam nailazio u Asimovljevim dijelima, koji se često pita da li postoji samo jedna rasa, rasa razuma, i gdje je granica između čovjeka i mašine. Izdvojio bih njegovu priču 'Dvjestogodišnjak', u kojoj robot Endrju Martin prolazi kroz proces humanizacije, da bi na kraju prigrlio i samu smrt, postajući istinski čovjek. Dirljivo.
-------------------------------------------------------------------------------- 7/10 -------------------------------------------------------------------------------- sorry, ali ovo je svetogrdje, sto subjektivno, sto objektivno
Knjige su dobre, ali nisu sasvim po mom ukusu. Ali odajem poštovanje ovom serijalu...
-------------------------------------------------------------------------------- Originally posted by Mhejl Ja sam uživao u izvrsnim dijalozima Fejd-Raute i barona Vladimira Harkonena... Upravo u tim razgovorima, koji su dijelovi njihove svakodnevnice, se najbolje vidi iskvarenost elite carstva (aristokratska bagra), njihova moralna degradacija i izopačenost. Da li je normalno da se najbliži rođaci bezdušno istrijebljuju? Da li je normalno da nećak pokušava da ubije strica? Ne, to su pomjereni i iskrivljeni međuljudski odnosi. Ostaci napredne tehnologije se koriste kao oružja smrti, kao puke igračke u rukama vlastodržaca. Obični ljudi su izolovani na svojim planetama, jer jedna parazitska skupina kontroliše sva putovanja (Esnaf). Građanskih prava nema. -------------------------------------------------------------------------------- hmmmm....you got the point, ali nemoj da zaboravis da nisu Harkoneni jedini predstavnici aristokratije carstva. oni su tek jedna krajnost, dok je druga krajnost kuca Atrejda, stoga su bas i oni u konfliktu, savrsen kontrast. ali da je generalno situacija takva da je taj "krem" galaktickog drustva degradiran i obrijan od morala, to je isto jedan od lajtmotiva. nesto slicno kao i "Eyes wide shut" od Stenli Kjubrika, sad si me podsetio
Ne zaboravi da su nam detaljno prikazani samo tri kuće: Atreidi, Harkoneni i Korino. Dakle, dvije od tri kuće su najgore smeće ljudskog roda. Harkoneni - već sam obrazložio. Korino - trebaš biti(cenzura) da bi poslao tigrove ljudoždere na nejaku dječicu (to što su Izrodi meni ne predstavlja nikakvu razliku u ovoj situaciji). A vidiš i sam da svi smatraju Atreide za ludake ili naivne budale zbog njihovog kodeksa časti.
inace, (ne)primecivanje obicnog gradjanskog stanovnistva carstva je za pohvalu. carstvo svoje postojanje i odrzavanje celishodnosti duguje zacinu koji omogucava svemirska putovanja. opet, jedino su viskoi cinovnici carstva ti koji ta prava ostvaruju - velike kuce, esnaf, bene geserit....gradjnstvo je "zarobljeno" na planetama svojih feudalaca, tj na svojim maticnim planetama. ali....da li gradjanstvo zaista ima potrebe da napusta svoje svetove
A zašto ne bi napuštali svoje planete? Svako ima pravo da traži svoju sreću. Ne vjerujem da građanstvo uživa velike slobode i materijalnu sigurnost. Šta mislite, odakle Kućama onoliko trulo blago?
-------------------------------------------------------------------------------- A i Muad'dibova revolucija donosi samo pomahnitali džihad i uskoumnu teokratsku despotiju. -------------------------------------------------------------------------------- to je ono sto je muad dib predvideo, i zato se plasio svog puta, te "Zlatne staze", koja je kasnije ubacena kroz Leta II. pomahnitali dzihad je negativna posledica, ali ce se teokratska despotija ispostaviti kao mudro resenje, ako ne i jedino videces kad budes citao nastavke.
Ali teokratska despotija ima jednu veliku manu: sklona je sprečavanju napretka nauke. Da ne spominjem glupa praznovjerja, licemjerne više slojeve sveštenstva itd.
-------------------------------------------------------------------------------- Ovo bi bio moj pogled na univerzum Dine. Nema sumnje da je carstvo opisano u ovom serijalu daleko surovije i u moralnom smislu slabije od Galaktičkog carstva koje je zamislio drugi velikan SF, Isak Asimov. -------------------------------------------------------------------------------- da ne pominjemo velikana filmskog SFa i veliku sagu o Ratovima zvezda, i zlom galaktickom carstvu
Nešta sam se oduvijek pitao, valjda će mi stručnjak za Star wars to umjeti objasniti. Šta misliš, da li je mgouće da je Galaktička imperija daleko efikasnija i djelotvornija od stare Republike? Jednostavno, jak autoritet, pomni nadzor i kult odanosti mogu biti bolji u kontrolisanju nepregledne Vaseljene.
Willa - Priča o duhovima koji ne mogu da prihvate realnost - da nijesu više živi.
The gingerbread girl - Šta se desi kad nabasate na ubicu na djelu u skoro potpuno pustom gradiću na moru.
Harvey*s dream - Da li se ružni snovi neće ostvariti ako ih ispričate posle spavanja. Ili ipak hoće... U pogovoru King navodi da je ova priča nastala tako što je jenostavno "prepisao" san i napravio priču.
Rest stop - Reagovati ili ne reagovati kad nasilnik napastvuje ženu na piš-odmorištu na autoputu? Da li pozvati svoj superiorniji alter ego ako ga imate?
Stationaty bike - Ovo je najoriginalnija priča u knjizi. Opisuje interesantne stvari i doživljaje pretjerano gojaznih ljudi koji pokušavaju da smršaju, ovoga puta na kućnom biciklu. Jako, jako interesantno.
The things they left behind - Priča o preživjelom posle 9/11 tragedije i o "zašto baš ja ostah živ" krivici.
Graduation afternoon - Još jedan prepisani san. Ovoga puta o atomskom razaranju Njujorka usred idiličnog dana.
N. - Lovkraftovska priča o kosmičkom zlu koje vreba da opustoši Zemlju koristeći, takozvane, "thin places".
The cat from hell - Najstarija priča u zbirci. Naslov sve govori.
The New York Times at special bargain rates - Telefonski razgovor izneđu žene i muža nastradalog u avionskoj nereći, koji se javlja iz neke vrste limba sa mnogo vrata...
Mute - Vrlo interesanta priča o tome šta sve možete da pokupite na autoputu i kakve su posledice toga.
Ayana - Priča o božjoj pravdi/nepravdi, zašto dobri ljudi umiru prije vremena a loši ostaju živi - da uprostim.
A very tight place - Neka je i komšijina krava živa i zdrava. Ali prije toga se USRATI u komšiju. Bukvalno. Ko pročita shvatiće referencu.
Kao što vidite iz ovih vrlo kratkih osvrta King nam ne donosi skoro ništa novo, uglavnom su to sve mnogo puta prežvakivane teme ali ono što je najdragocjenije kod ovog pisca je način na koji vas uvuče u priču i učini je zanimljivom, taj njegov zavodljivi način pripovijedanja kojem jednostavno ne možete odoljeti. Hail to the King!
Originally posted by vope Kao što vidite iz ovih vrlo kratkih osvrta King nam ne donosi skoro ništa novo, uglavnom su to sve mnogo puta prežvakivane teme ali ono što je najdragocjenije kod ovog pisca je način na koji vas uvuče u priču i učini je zanimljivom, taj njegov zavodljivi način pripovijedanja kojem jednostavno ne možete odoljeti. Hail to the King!
Upravo tako, skroz prezvaka tema, ali je procitas sa uzivanjem.
Nešta sam se oduvijek pitao, valjda će mi stručnjak za Star wars to umjeti objasniti. Šta misliš, da li je mgouće da je Galaktička imperija daleko efikasnija i djelotvornija od stare Republike? Jednostavno, jak autoritet, pomni nadzor i kult odanosti mogu biti bolji u kontrolisanju nepregledne Vaseljene.
Over and Out.
Da, to je pitanje svih pitanja. Demokracija, kao oblik posrednog sudjelovanja stanovništva u vlasti preko izabranih delegata ima smisla do određene granice, nakon koje postaje troma. Svako tijelo, pa i ono političko, ima kvalitetu funkcionalnosti obrnuto proporcionalnu broju članova. Odnosno: što je tijelo manje to je operativnije. Eh sada, ako imamo demokraciju u savezu nekoliko stotina planeta - a ukoliko bi se htjelo sačuvati delegatski sistem i regionalna zastupljenost - trebalo bi biti barem desetak zastupnika sa svake planete. Na stotinu svijetova to je hiljadu zastupnika. Funkcionalnost takvog tijela je gotovo nemoguća(prisjetimo se samo Sovjetskih polugodišnjih Konvencija sa po nekoliko stotina ljudi - a to su bili ljudi iz SAMO JEDNE države.) S obzirom na tromost takvog tijela(ono bi formalno bilo najutjecajnije tijelo, ali bi zapravo njegova važnost bila minorna), sva vlast bi se polako prebacivala na izvršne organe, dok na kraju ne bi bila u rukama nekolicine ljudi,a vrlo lako moguđe, i u rukama samo jednog čovjeka.Naravno, ne mora biti ovako, ali da sada ne ulazim dublje u tu problematiku, ovakav scenarij je možda i najrealniji, a bilo bi zanimljivo vidjeti njegovo riješenje. Ako ga uopće ima.
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
Nešta sam se oduvijek pitao, valjda će mi stručnjak za Star wars to umjeti objasniti. Šta misliš, da li je mgouće da je Galaktička imperija daleko efikasnija i djelotvornija od stare Republike? Jednostavno, jak autoritet, pomni nadzor i kult odanosti mogu biti bolji u kontrolisanju nepregledne Vaseljene.
Over and Out.
Da, to je pitanje svih pitanja. Demokracija, kao oblik posrednog sudjelovanja stanovništva u vlasti preko izabranih delegata ima smisla do određene granice, nakon koje postaje troma. Svako tijelo, pa i ono političko, ima kvalitetu funkcionalnosti obrnuto proporcionalnu broju članova. Odnosno: što je tijelo manje to je operativnije. Eh sada, ako imamo demokraciju u savezu nekoliko stotina planeta - a ukoliko bi se htjelo sačuvati delegatski sistem i regionalna zastupljenost - trebalo bi biti barem desetak zastupnika sa svake planete. Na stotinu svijetova to je hiljadu zastupnika. Funkcionalnost takvog tijela je gotovo nemoguća(prisjetimo se samo Sovjetskih polugodišnjih Konvencija sa po nekoliko stotina ljudi - a to su bili ljudi iz SAMO JEDNE države.) S obzirom na tromost takvog tijela(ono bi formalno bilo najutjecajnije tijelo, ali bi zapravo njegova važnost bila minorna), sva vlast bi se polako prebacivala na izvršne organe, dok na kraju ne bi bila u rukama nekolicine ljudi,a vrlo lako moguđe, i u rukama samo jednog čovjeka.Naravno, ne mora biti ovako, ali da sada ne ulazim dublje u tu problematiku, ovakav scenarij je možda i najrealniji, a bilo bi zanimljivo vidjeti njegovo riješenje. Ako ga uopće ima.
fascinantno ja sam pobornik misljenja da je diktatura najefektivniji sistem upravljanja ako vec mora nesto da upravlja. sto naravno, ne znaci diktatura na koju se odmah pomisli kad se ta rec izgovori, nego jednostavno uprava prosvecenog suverenog vladara. kraj. bez Zvezde smrti
A sto se imperije tice.... Nema tu nikakvog kulta odanosti, jednostavno borba za opstanak. Ako hoces da sacuvas glavu, slusaces sta ti se kaze, da ti planeta ne bi postala gomila krika u Sili, koji su se momentalno ucutali tako je Lukas resio imperatorovu moc u staroj trilogiji. sto se nove trilogije tice, tj. epizode 2 i 3, princip je isti, samo sto umesto zvezde smrti imamo beskrajnu vojsku koja slusa svaku komandu bez ijednog postavljenog pitanja. dakle, efikasnost - na maximumu.
e sad....ljudi zele da budu slobodni, te je zla galakticka imperija potrajala nekih 30-ak godina, dok je republika trajala nekoliko milenijuma. ali dobro....republiku je doveo do propasti manipulator, koristeci se lukavstvom i cinovnicima pohlepnim za moci. imperiju je do propasti dovela bitka, rat, strateska nadmoc u bici.
tako da....moglo bi se reci da je imperija efektivniji oblik vlasti u ratovima zvezda.
da me neko ne bi optuzio da ovde offtopicarim , da se zna samo, ja i Mhejl pricamo o knjigama:
Potpis u dva reda, prema pravilniku: Vader je, kao i uvek, u pravu. ; john connor ; 2022 A.D.
Evo male paralele u pogledu današnjeg društvenog uređenja i SW: Kako je današnja demokratija definitivno evoluirala u militantnu "šarena laža" demokratiju vjerujem da ćemo, možda još i za naših života, biti svjedoci rađanja otvorenog imperijalizma. Ovog puta unaprijeđenog u odnosu na stari. Samo treba da nas obuzme tamna strana do kraja...
Milorad Pavić, najprevođeniji srpski pisac druge polovine 20. veka, akademik i profesor univerziteta, preminuo je u ponedeljak od posledica srčanog udara u 81. godini života.
Renesansna ličnost, Pavić je podjednako uspešno pisao pesme, priče, romane, eseje, oglede, studije iz istorije književnosti, drame, ali je i maestralno prevodio, tačnije prepevavao Puškina i Bajrona.
Postao je redovni član Srpske akademije nauka 1991 godine.
Bio je, takođe, član Evropskog društva za kulturu i Srpskog PEN centra.
Pobrao je sve važnije književne nagrade u Jugoslaviji, Srbiji i mnoge u svetu.
U Rusiji je bio jedan od najpopularnijih savremenih stranih pisaca, kome je ovoga leta u čast rođendana postavljena bista ispred centralne Moskovske biblioteke, uz najveće književnike sveta.
Kao istoričar srpske književnosti od XVII do XIX veka, bio je stručnjak za barok, klasicizam i simbolizam i ostavio je za te periode kanonske univerzitetske udžbenike.
Pedesetak nalova njegovih knjiga (prema bibliografiji na Internetu), od prve pesničke zbirke "Palimpsesti" iz 1967. godine do poslednjeg romana "Veštački mladež", objavljenog ove godine, imaju preko 80 prevoda na tridesetak jezika širom sveta.
U više navrata književna javnost iz nekih evropskih zemalja, SAD, Izraela, Brazila predlagala ga je za Nobelovu nagradu.
Slavu u zemlji i svetu doneo mu je 1984. godine roman-leksikon u 100.000 reči "Hazarski rečnik", koji su kritičari i publika dočekali sa oduševljenjem i proglasili autora za predvodnika evropske postmoderne.
Na početku profesorske karijere, Pavić je objavio "Istoriju srpske književnosti baroknog doba" 1970, zatim "Vojislav Ilić i evropsko pesništvo" 1971.
Prvu zbirku priča "Gvozdena zavesa" objavio je 1973. godine.
Slede knjige priča: "Konji svetoga Marka" (1976), "Ruski hrt" (1979), "Nove beogradske priče" (1981), "Duše se kupaju poslednji put" (1982), da bi posle "Hazarskog rečnika", u drugom romanu, "Predeo slikan čajem" (1988) autor ponudio uzbudljivo delo za ljubitelje ukrštenih reči.
Godine 1991. objavljuje treći roman, "Unutrašnja strana vetra", pa "Poslednju ljubav u Carigradu" (priručnik za gatanje) 1994.
"Šešir od riblje kože" (ljubavna priča) je objavljen 1996, "Stakleni puž" (priče sa Interneta) 1998, "Kutija za pisanje" 1999. i romani "Zvezdani plašt" (astrološki vodič za neupućene) 2000. i "Unikat" 2004. godine.
Knjiga interaktivnih drama, naslovljena je "Zauvek i dan više", a komedija "Svadba u kupatilu" se pojavila kao poseban naslov.
Ostaće zapamćen kao najinovativniji srpski pisac 20. veka koji je uveo u našu literaturu pojam "nelinearne interaktivne proze".
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
.jpg)
Posted - 18/11/2009 : 20:29:30
.jpg)
ZASTO
