forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Film & TV
 Filmovi & co
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 519

going going
Advanced Member



Serbia
11313 Posts

Member since 24/04/2012

Posted - 29/05/2016 : 18:51:12  Show Profile Show Extended Profile  Send going going a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Poli


gg, ako zelis jos ovih starih ...






Hvala poli!

Edited by - going going on 29/05/2016 18:51:28
Go to Top of Page

mladjo
Advanced Member



Croatia
20013 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 30/05/2016 : 23:00:17  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Avengers:Age of Ultron:Fina akcijsa, dobri efekti, dva sata čist solidne zabave

Inače, redovito gledam filmove ali nikako da nešto napišem na tu temu

COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 31/05/2016 : 11:11:58  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

jucer pogledao ruski vojni film "Zvezda" (2002), o ruskim izviđacima koji se '44 trebaju prebaciti preko linije fronta u njemacku pozadinu posto ...

A team of Soviet scouts is sent behind enemy lines to find the location of the German armor forces. The Soviets wait until night, and open up with an artillery barrage. As the guns fire, the team advances. The team successfully slips behind enemy lines. Many dramatic scenes follow. In one, a German soldier is captured and interrogated. In another, the team calls an airstrike on German positions, causing great damage and casualties. One man even kills a German soldier with his pistol during the air attack. This tract of scenes finds the main characters successfully finding the location of the German armor. They are eventually cornered in a barn, with Germans attacking on all sides. During the battle, the team leader sends a radio message, telling the location of enemy armor. The team is eventually overrun and wiped out.



sasvim gledljivo, ali izgleda redatelj ipak nije neki maher sto se moze vidjeti u par scena (plus obavezan pokusaj stavljanja "zaljubljenosti"), ali unatoc tome sasvim dobra zabava za sat i pol


ah da ... u filmu ipak nema americkih tenkova umjesto njemackih, tu je cak pravi tigar, mada koliko mi je poznato jedini vozni primjerak je u jednom muzeju, mislim da u Australiji?? a moguce da su mu Rusi stavili masku?? ... aha, nasao
http://www.imfdb.org/wiki/Star_(Zvezda),_The_(2002)#Faux_Tiger_tank
(cjeli link ubaciti u URL)



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See

Edited by - Poli on 31/05/2016 11:28:22
Go to Top of Page

nagor
Advanced Member



Croatia
12553 Posts

Member since 21/02/2012

Posted - 31/05/2016 : 11:37:31  Show Profile Show Extended Profile  Send nagor a Private Message  Reply with Quote


Konačno pogledao The Right Stuff. Baš je dobar film, malo duži ali baš mi je sjeo. Počeci svemirske utrke iz američke perspektive. Zanimljivo je da su Ameri imali priliku biti prvi u svemiru, par mjeseci kasnije je Gagarin već obavio svoj povijesni let. To su baš bila zlatna vremena za svemirska istraživanja i Ameriku uopće. Šteta što je to sve nekako skupa stalo. Wernher Von Braun je već tada htio početi sa projektom slanja ljudi na Mars, ali ništa od toga.

Je li tko pogledao ovo ispod?
http://www.imdb.com/title/tt0120570/

Edited by - nagor on 31/05/2016 11:43:28
Go to Top of Page

ordell
Senior Member



Slovenia
1887 Posts

Member since 20/08/2006

Posted - 31/05/2016 : 18:46:25  Show Profile Show Extended Profile  Send ordell a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by lwood

quote:
Originally posted by manhunter

quote:
Originally posted by ordell

Koliko god loš bio Prometheus



Već smo sto puta razglabali o tome, ali ja još nisam shvatio zašto je Prometheus loš film?



eto i mene zanima zašto je loš.
btw meni je odličan



Kad sam izašao iz kina i u narednim danima, zbog sentimentalne vezanosti uz Aliena, sam sebe sam ubedjivao da je film super,
medjutim nije. Referenca je Alien trilogija (pogotovo 1 & 2) i tu su kriteriji jako visoki. Iako nema službeni naziv "Alien prequel" i predstavlja se kao samostalan film, on to ne može biti, barem ne kod fanova i ljubitelja serijala.
Osim odličnih Fassbendera i Noomi Rapace, koji su na kraju ajde da kažem, izvukli film, svi ostali glumci su pogrešno izabrani, a njihovi likovi su bezvezni, tupavi i nezanimljivi. Ne sjećam se ni ko je glumio al se sjećam da mi je tokom filma bilo svejedno dal će preživeti. Scott si nije dao truda da nas veže za likove.
Charlize Theron? Ma daj molim te. Jedna od najtalentiranijih i najboljih glumica zadnjih 10 godina, gdje je bila, šta je radila u tom filmu pojma nemam. Za primer, George Miller je izvukao ono najbolje iz nje u Mad Maxu, Ridley nažalost to nije znao.
Jebote kako su likovi isprofilirani u Alienima, od Ripley do Bishopa, pa Hicks, Gorman, Hudson, Vasquez...
Neki od njih su dobili svega par rećenica u filmu al i dan danas pamtim njihove quote, sve sa pravom dozom humora (koji btw ne postoji u prometheusu)

Hudson: Hey Vasquez, have you ever been mistaken for a man?
Vasquez: No. Have you?

Hudson: "Game over, man"

Ripley: They cut the power.
Hudson: What do you mean, "*They* cut the power"? How could they cut the power, man? They're animals!

Vasquez: You always were an asshole, Gorman.


Jebiga očekivalo se puno od prometheusa i po meni ta očekivanja nisu ispunjena, od loše glume do pomalo bednog scenarija.
Dal je sva krivica na Scottu? Sigurno nije, ali mi nije ni čudno da je podbacio uz sve više njegovih kikseva poslednjih godina.
Kako bilo, svejedno ću odbrojavati dane i do zadnjeg se nadati u odličan nastavak.
Go to Top of Page

supermark
stripovi.com suradnik



Croatia
29529 Posts

Member since 06/02/2007

Posted - 31/05/2016 : 20:24:03  Show Profile Show Extended Profile  Visit supermark's Homepage  Send supermark a Private Message  Reply with Quote
Sretan rođendan, Clinte!
Go to Top of Page

Deers
Advanced Member



Croatia
9173 Posts

Member since 29/03/2004

Posted - 01/06/2016 : 20:35:28  Show Profile Show Extended Profile  Send Deers a Private Message  Reply with Quote
Nice guys

Veliko hvala Shaneu Blacku što je još jedanput napravio film po PS.

"Trzaj mišica i nad prazninom sam."
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 07/06/2016 : 10:06:43  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote



Kraljica pustinje (Queen of the Desert), r. Werner Herzog, SAD / Maroko, 2015.


Pustolovnu povijesnu biografsku dramu "Kraljica pustinje" scenarista i redatelja Wernera Herzoga, prvi autorov igranofilmski projekt još od na istinitim događajima temeljene i kod nas nedistribuirane psihološke triler-drame religijskog konteksta "My Son, My Son, What Have You Done" iz 2009. godine, najjednostavnije bi bilo otpisati riječima da je posrijedi grandiozni promašaj i najslabije ostvarenje u gotovo pet i pol desetljeća dugoj redateljskoj karijeri velikog umjetnika. Takve tvrdnje ne bi bile generalno pogrešne, makar bi zanemarivale nijanse i određene pohvalne kvalitativne sastavnice, te premda je riječ o djelu koje se tematikom i u dobroj mjeri idejno skladno uklapa u autorov opus, osobito u njegov kroz taj opus razvidan svjetonazor i tematske preokupacije. No takve bi tvrdnje ipak bile u cijelosti nepoštene, jer gledatelj, a posebno onaj koji cijeni i voli Herzoga i njegovu filmografiju, ipak u dobroj mjeri s lakoćom a u nekim segmentima i sa zadovoljstvom prati priču također temeljenu na istinitim događajima te smještenu u stvaran i intrigantan povijesni kontekst, u središtu koje je osebujna i prilično fascinantna protagonistica s biografijom koja je kolokvijalno rečeno "veća od života". Ta je protagonistica ujedno i najveća poveznica ovog filma s ostatkom Herzogova opusa.

Werner Herzog je osebujan autor intenzivno posvećen sedmoj umjetnosti, scenarist i redatelj čiji su filmski junaci ljudi na rubu, psihotični usamljenici i nerijetko fanatici na putu samootkrivanja koji je ujedno i put samouništenja. Njegovi najbolji filmovi obiluju psihičkim i fizičkim nasiljem te se bave kompleksnim pitanjima protagonistova suočavanja s vlastitim demonima i borbe za njihovo prevladavanje, uz kontekst koji često uključuje propitkivanje religioznosti i katoličanstva. Herzogovi u pravilu antijunaci su ljudi razdirani unutrašnjim dvojbama i nemirima, gdjekad ovisnici i često psihotični autodestruktivci koje nemogućnost obuzdavanja vlastitih nagona i u pravilu tragične izvanjske okolnosti tjeraju na prelazak granice psihofizičkog integriteta. Sin Hrvatice djevojačkog prezimena Stipetić koji je s Fassbinderom i Wendersom tijekom 60-ih i 70-ih godina činio udarni trolist novog njemačkog filma, Herzog je bio a u određenoj mjeri i ostao radikalan i beskompromisan sineast koji nikad nije pretjerano držao do oblikovnih i narativnih formi. Ovaj ljubitelj opere čiji se stil rada i pristup odabranim temama često uspoređuje s onima Richarda Wagnera, redatelj je ponosan što se u procesu realizacije filmova nikad ne koristi storyboardom i koji često radi na autentičnim lokacijama. U Herzogove se kreativne vrhunce ubrajaju naslovi "Fatamorgana", "Aguirre, gnjev božji", "Tajna Kaspara Hausera", "Stroszek", "Nosferatu, fantom noći", "Woyzeck" i "Fitzcarraldo", a filmaša suradnici i sugovornici često opisuju kao ekscentrika i ne osobito ugodnu osobu s kojom je vrlo teško surađivati.





Nakon što se tijekom 90-ih činilo da je Herzog redatelj zreo za mirovinu i da je odavno rekao sve relevantno što je imao, on se tijekom proteklog desetljeća i pol s uspjehom vratio dokumentaristici te među ostalim snimio i nagrađivani doks "Grizzly Man" o Timothyju Treadwellu i Amie Huguenard, aktivistima za zaštitu grizlija koji su ubijeni u listopadu 2003. godine, dok su živjeli među medvjedima na Aljasci. Krimi-drama "Loš poručnik" iz 2009. godine njegov je u tom razdoblju najuspjeliji igrani film, u cjelini ipak inferiorno "čitanje" remek-djela "Okorjeli policajac" Abela Ferrare, nakon kojeg je iste godine realizirao spomenuti zapaženi naslov "My Son, My Son, What Have You Done", storiju o psihotičnom mladom mistiku koji ubija vlastitu majku. Premda Herzog i dalje ne zazire od provokativnih sižeja te karakterno i moralno kompleksnih pojedinaca, u "Lošem poručniku" u cjelini ipak nije uspio ostvariti sve potencijale koje posjeduje, a isto se u neusporedivo većoj mjeri može reći i za recentnu "Kraljica pustinje".

Posrijedi je storija sugeriranog ali ne i ostvarenog epskog zamaha temeljena na životu energične i neustrašive britanske pustolovke, spisateljice, arheologinje, istraživačice, kartografkinje i špijunke Gertrude Lowthian Bell. Riječ je o za Herzoga neočekivano romantiziranom, benignom i eskapističkom ostvarenju kojem drastično nedostaju dramski fokus i makar naznaka dramske tenzije, te u kojem se život protagonistice iznosi kronološki i prilično suhoparno, od ranih 20-ih godina života do desetljeće pred smrt. Gertrude Bell staloženo, autoritativno i uvjerljivo tumači Nicole Kidman, i njezina je uloga uz impresivnu i iznimno atmosferičnu fotografiju redateljeva čestog suradnika Petera Zeitlingera najveći adut filma. Gertrude jest tipičan hercogovski lik, neustrašiva žena potpuno predana cilju, koja prkosi konvencijama svog vremena i naslućuje ogromne geostrateške promjene u bližoj i daljoj budućnosti, koja je spremna usprotiviti se i rodnim i spolnim stereotipima i u Britaniji i u iračkoj pustinji, baš kao i dominantno maskulinom i mačističkom okruženju arapskog svijeta u kojem će se dragovoljno naći, a koji će ju privući iskrenošću, nepatvorenošću i ponositošću.





Gertrude Bell je nekovrsna ženska inačica Lawrencea od Arabije, koji je u tumačenju Roberta Pattinsona predočen kao suviše eteričan, nestvaran i proziran lik posvećen poeziji, a s kojim ona u filmu ima platonsku romansu. Nažalost, moguće asocijacije na znameniti ep Davida Leana tu prestaju, jer celuloidnoj priči o Gertrude Bell manjka izraženijeg epskog zamaha baš kao i strasti i energije. Sve je statično, monotono i svedeno na povremeno pretjerano stiliziranu vizualnost, a film posve netipično za Hercoga više ističe romantične pustolovine protagonistice, dok je njezina interakcija s novom i nepoznatom civilizacijom i kulturom svedena na stereotipe o učenju jezika, upoznavanju prijevoza dromedarima kroz pustinju i suprotstavljanju ženskoj submisivnosti koja joj se pokušava nametnuti u objema sredinama, i kad kao mlada djevojka u Engleskoj pleše s mogućim udvaračima, i kad se u arapskom svijetu odbija povinovati željama šeika. Cjelina je dramski koncipirana kao triptih u kojem prvi dio otpada na njezinu mladost i prvi boravak u Teheranu gdje će se zbližiti s naočitim Henryjem Cardoganom, tajnikom u veleposlanstvu kojeg također pretjerano meko i beživotno utjelovljuje James Franco. Središnji se dio odvija tri godine nakon Henryjeva samoubojstva, kad se Gertrude trajno obilježena smrću voljenog muškarca vraća u Teheran i, shvaćajući da se Osmansko carstvo bliži kraju te da se Britanija mora pobrinuti za svoje interese, započinje vezu s vojnim časnikom i političarom Charlesom Doughtyjem-Wylieom. Taj je dio baš kao i završni segment triptiha koncipiran u dijelom svojevrsnoj epistolarnoj formi, te Gertrudina razmišljanja i osjećaji baš kao i zbivanja koja ju sad prate kao špijunku tijekom prve godine Prvog svjetskog rata bivaju predočena kroz njezine dnevničke zapise i pisma Charlesu.

Prilično je neobično da je Herzog, koji je primjerice u filmovima "Fitzcarraldo" i "Aguirre, gnjev božji" uspio sjajno dočarati fanatičnu predanost ciljevima, rubna psihička stanja, izuzetnu energičnost i gotovo mahnitost protagonista, ovdje kreirao galeriju vrlo shematičnih, beskrvnih, tromih i nezanimljivih likova. Među njima tek stoicizam, uvjerljiva hrabrost i iznenađujuća mladolikost Nicole Kidman donekle izdvajaju lik Gertrude Bell, dok ostale likove, od kojih neki koji se isprva čine razmjerno bitnima poput njezine rođakinje Florence jednostavno nestanu iz filma, već tijekom gledanja blijede u sjećanju publike. Ukratko, "Kraljica pustinje" je vrlo slab film kojeg bi ljubitelji Wernera Herzoga morali zaobići u širokom luku, dakako ako ne žele kvariti mišljenje o velikom autoru.





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

DzekDenijels
Senior Member



Serbia
2329 Posts

Member since 26/07/2009

Posted - 08/06/2016 : 00:40:19  Show Profile Show Extended Profile  Visit DzekDenijels's Homepage  Send DzekDenijels a Private Message  Reply with Quote


Upravo odgledah u Cineplexxu.
Fenomenalna adaptacija video igre!
Kao igrač i solidni poznavalac Warcraft i WoW univerzuma možda bi trebalo da tražim dlaku u jajetu.
Ali neću, jer jednostavno FILM JE ODLIČAN !!!
Jednostavno "izuva", priča (dobro poznata ali legendarna), akcija, efekti, kostimi, scene...drži pažnju od prvog do poslednjeg trenutka...
Šta ćete više od jednog filma!?
Jedva čekam nastavak...

Carpe diem
Go to Top of Page

trolodtroje
Advanced Member

3266 Posts

Member since 14/09/2010

Posted - 08/06/2016 : 09:41:59  Show Profile Show Extended Profile  Send trolodtroje a Private Message  Reply with Quote
Ako hočete se nasmijat do suza, pogledajte Four Lions 2010 o Paki britanskim teroristima, koji žele dič u vazduh nešto....za popizdit smijurija. Ako ste več pogledali, pogledajte još jednom. Suze i pišanac garantiran.
Go to Top of Page

mr murdoc
Advanced Member



Switzerland
14557 Posts

Member since 02/01/2006

Posted - 08/06/2016 : 13:00:10  Show Profile Show Extended Profile  Send mr murdoc a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by DzekDenijels



Upravo odgledah u Cineplexxu.
Fenomenalna adaptacija video igre!
Kao igrač i solidni poznavalac Warcraft i WoW univerzuma možda bi trebalo da tražim dlaku u jajetu.
Ali neću, jer jednostavno FILM JE ODLIČAN !!!
Jednostavno "izuva", priča (dobro poznata ali legendarna), akcija, efekti, kostimi, scene...drži pažnju od prvog do poslednjeg trenutka...
Šta ćete više od jednog filma!?
Jedva čekam nastavak...

Ni ja nisam odolio da ga pogledam u kinu
Ako iskljucite sve kriticarske senzore i jednostavno uronite u filmsku adaptaciju igrice koju ste davno igrali, ovaj film uistinu moze biti zabavan.

“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde

Edited by - mr murdoc on 08/06/2016 13:00:40
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 09/06/2016 : 19:17:36  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
J.K. Simmons nabildan do neprepoznatljivosti za Justice League!


http://uk.businessinsider.com/jk-simmons-workout-buff-justice-league-comissioner-gordon-2016-6

http://www.piop.net/jk-simmons-supplements/







Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

going going
Advanced Member



Serbia
11313 Posts

Member since 24/04/2012

Posted - 11/06/2016 : 23:03:57  Show Profile Show Extended Profile  Send going going a Private Message  Reply with Quote
Filmcina i po!

Go to Top of Page

Windwalker
Advanced Member



Croatia
4530 Posts

Member since 08/03/2008

Posted - 12/06/2016 : 00:57:02  Show Profile Show Extended Profile  Send Windwalker a Private Message  Reply with Quote
WTF???
Pa glumi detektiva Gordona, a ne Ramba.
Pa kaj mu je došlo?
Go to Top of Page

bisley
Senior Member



Croatia
1180 Posts

Member since 08/06/2005

Posted - 13/06/2016 : 07:39:39  Show Profile Show Extended Profile  Send bisley a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Johnny Difool

J.K. Simmons nabildan do neprepoznatljivosti za Justice League!


http://uk.businessinsider.com/jk-simmons-workout-buff-justice-league-comissioner-gordon-2016-6

http://www.piop.net/jk-simmons-supplements/









Zanimljivo je to da on trenira duže od 20 godina, ali sad je valjda trenutak da se to napiše i stave 2 fotografije.
Go to Top of Page

Darth Ivan
Advanced Member



Croatia
7978 Posts

Member since 21/03/2010

Posted - 16/06/2016 : 22:53:39  Show Profile Show Extended Profile  Send Darth Ivan a Private Message  Reply with Quote
U nedjelju u 21:30 na Novoj TV:

Shyamalanov The Last Shitbender.

"Nothing lasts forever."
Go to Top of Page

dante
Senior Member



Croatia
2478 Posts

Member since 16/01/2008

Posted - 20/06/2016 : 21:54:55  Show Profile Show Extended Profile  Send dante a Private Message  Reply with Quote
No comment

http://theplaylist.net/eli-roth-make-studio-debut-death-wish-remake-starring-bruce-willis-20160620/

These pretzels are making me thirsty...
Go to Top of Page

going going
Advanced Member



Serbia
11313 Posts

Member since 24/04/2012

Posted - 21/06/2016 : 03:09:51  Show Profile Show Extended Profile  Send going going a Private Message  Reply with Quote
Eli Roth ajd jos i nekako, ali Bruce Willis mi nikako nije za tu ulogu. A ja licno ne bih nikad ni pravio remake Death Wisha.
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 21/06/2016 : 09:15:24  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Zapravo, slobodni remake odnosno prepravak je već napravljen 2007., s Jodie Foster kao osvetnicom Ericom Bain u Neustrašivoj (The Brave One) Neila Jordana.

Meni čak i ne zvuči loše, zašto ne. Willis je već nastupio u prepravku Kurosawina Yojimba, filmu Posljednji preživjeli (Last Man Standing) Waltera Hilla, koji je solidan i lako se gleda.


Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 21/06/2016 : 09:36:27  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Jako dobar film koji preporučam:





Mediterranea, red. Jonas Caprignano, Italija / Francuska / SAD / Njemačka / Katar, 2015.


Na istinitim događajima temeljena migrantska socijalna drama "Mediterranea", prikazana u konkurenciji prošlogodišnjeg festivala u Cannesu, jest debitantsko dugometražno ostvarenje scenarista i redatelja Jonasa Caprignanoa, ali ne i prvi pokušaj autora da se pozabavi konkretnom pričom i likovima. Naime, on je 2012. godine realizirao 19-minutnu dramu "A Chjàna", međunarodno distribuiranu pod naslovom "Ravnica", koja je već tematizirala istinite događaje koji su se u siječnju 2010. godine odigrali u talijanskom obalnom gradu Rosarno u Kalabriji, mjestu u kojem Jonas Caprignano živi. Ondje su izbili rasni sukobi koji su zaprepastili Italiju, a u kojima su se s jedne strane našli imigranti iz nekoliko afričkih država, najvećim dijelom iz Gane i Burkine Faso, a s druge skupina lokalnih rasista uglavnom mlađe dobi. Nemiri su okončani s nekoliko zapaljenih automobila i razbijenih izloga, kao i ozljeđenih i uhićenih imigranata, da bi ulje na vatru dolio tadašnji talijanski ministar unutarnjih poslova Roberto Maroni, član ekstremno antiimigrantski raspoložene desničarske stranke Lega Nord, koji je rekao da uzrok svemu leži u prevelikoj toleranciji građana Italije prema ilegalnim imigrantima. Glas razuma s druge je strane predstavljao lokalni svećenik Carmelo Ascone, koji je zaključio da ga situacija s imigrantima podsjeća na Danteov "Pakao", jer ti ljudi žive u vrlo nehumanim uvjetima koji ih pretvaraju u očajnike.

Upravo to pretvaranje inače mirnih i blagih pojedinaca, kakav je protagonist Ayiva kojeg izvrsno tumači naturščik Koudous Seihon, pod utjecajem opresije i otvorene agresije od strane dijela lokalne zajednice u očajnike koji će naposljetku na silu odgovoriti silom, u tematskom je fokusu filma kod kojeg su nedostatak autorova iskustva i određena nesigurnost zamjetni tek u tragovima, a očituju se u nekim formulaičnim dramaturškim i dramskim rješenjima. Ono, pak, što "Mediterraneu" izdvaja jest izrazit dojam autentičnosti i gotovo dokumentarističkog verizma, što se očituje podjednako na idejnoj i svim izvedbenim razinama. Ne samo što je glavni glumac Koudous Seihon u opisanim nemirima 2010. godine uistinu predvodio ogorčene imigrante, te je svojom karizmom i energičnošću smjesta privukao pozornost redatelja, nego se i zbivanja odvijaju na autentičnim lokacijama, među također stvarnim imigrantima i natrurščicima koji tumače sami sebe, baš kao što i neki mještani utjelovljuju sami sebe i rekreiraju vlastite uloge u istinitim zbivanjima. Takav je slučaj ne samo s primjerice jednom djevojkom, izbjeglicom koja se nekako snašla u novoj sredini i novopristiglima donekle olakšava snalaženje, nego ponajprije s dječakom Piom Amatom, koji i ovdje kao i u Caprignanoovoj 16-minutnoj drami "A Ciambra" iz 2014. godine nastupa kao stvarni lik. Riječ je o romskom dječaku koji se prema dostupnim podacima i viđenom u filmu spretno snalazi u životu na ulici, čijom se zanimljivom svakodnevicom spomenuti kratkiš "A Ciambra" i bavi, te priču o kojem redatelj namjerava razviti i u dugometražni film.





Govoreći o radu na svojim filmovima, Jonas Caprignano ističe važnost i prednosti rada s autentičnim osobama i naturščicima, od međusobnog razumijevanja do predanosti cilju, a smatra ih i vlastitom obitelji, pa nije čudo da s Koudosom Seihonom dijeli stambeni prostor. On je pak u jednom imigrantskom valu stigao iz Burkine Faso preko Tripolija, a izbjegličku odiseju njega, najboljeg prijatelja Abasa kojeg interpretira Alassane Sy i ostalih nevoljnika koji se žele dočepati boljeg života, pratimo tijekom prve četvrtine filma. Taj je segment filma razmjerno stereotipan i svodi se na financijsko izrabljivanje migranata od strane organizatora šverca ljudima uz posljedično zanemarivanje smrtnih opasnosti i žrtava. Kad se Ayiva, Abas i ostali dokopaju talijanskog kopna započinje prava priča, ona o stoiku Ayivi koji spremno pristaje na pravila okrutne igre i izrabljivanje, te ona o od samog početka buntovnom Abasu koji teško podnosi iskorištavanje od strane poslodavaca i njihov rasizam. Dok o Abasovu mogućem obiteljskom zaleđu ne doznajemo ništa, Ayiva ima dobre razloge za odabranu strategiju koja bi se mogla nazvati preživljavanjem.

Njega u Burkini Faso čekaju supruga i malodobna kći s kojima nekoliko puta komunicira putem Skypea, i kojima uz dio zarađenog novca šalje i sitne poklone poput rabljenog i jeftinog MP3 playera za kći kojoj to predstavlja veliko veselje. Dok biva bijedno plaćen za posao branja naranača, dok ponekad spava i među štakorima od kojih će na jednom u značenjski prijelomnoj sekvenci iskaliti sav nakupljeni bijes i očaj, te dok stoički podnosi uvredljivo ophođenje i isprva blage naznake agresije od strane skupine lokalnih mladića, Ayiva na sve odgovara smiješkom i kako se čini nepokolebljivim optimizmom. To osobito vrijedi u odnosima prema altruističnom lokalnom stanovništvu koje nesebično pomaže imigrantima i želi ih socijalizirati, poput stare Mame Africe koja se već ispraksirala u tom poslu i nekoliko mladih žena koje joj pomažu, te prema djeci kakva su Pio i znatiželjna mjesna klinka. No i u Ayivi "kuha" i u njemu se gomila ogorčenost, isprva jedva primjetno u komunikaciji s obitelji i Abasom, a kasnije sve intenzivnije, sve dok nakon još jednog rasističkog ispada i spomenutog iživljavanja na štakoru ne stane na čelo skupine prosvjednika.





Spomenutoj autentičnosti i dokumentarističkom realizmu pridonosi i sjajna, često tendenciozno nefokusirana ili nedovoljno fokusirana kamera iz ruke snimatelja Wyatta Garfielda, snimatelja precijenjenog oskarovskog kandidata "Zvijeri južnih divljina" na kojem je Jonas Caprignano surađivao kao drugi pomoćni redatelj. Za razliku od tog filma, u "Mediterranei" nema značenjskih banalnosti, simplificiranih idejnih poruka i tezičnosti, a jedina formulaičnost očituje se u prikazu odnosa starijeg Ayive i mlađeg Abasa, što je predočeno kao određena bratska relacija u kojoj stariji brat razumije uzroke frustracija i ponašanja mlađeg brata te ga pokušava smiriti i urazumiti. No na kraju će se unatoč međusobnim razlikama obojica u prosvjedu naći rame uz rame, što predvidljivo ali ipak učinkovito podcrtava poruku o tome da je imigrantska sudbina unaprijed zadana i neizbježna, bez obzira kakvi sami imigranti bili, kako se odnosili prema novim sredinama i ljudima u njima, ali i kako ih dočekivale te sredine. Rasizam, netolerancija, nasilje i ekstremizmi su sveprisutni i neiskorjenjivi, i s njima suživota nema.





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

panzer
Advanced Member

12504 Posts

Member since 18/05/2005

Posted - 22/06/2016 : 12:56:30  Show Profile Show Extended Profile  Send panzer a Private Message  Reply with Quote

Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier!
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 25/06/2016 : 18:24:25  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Dobra zabava, ali ne urnebesna kakvu sam očekivao.





Dobri momci (The Nice Guys), red. Shane Black, SAD, 2016.


Tijekom druge polovine 80-ih i prve polovine 90-ih godina prošlog stoljeća tada mladi scenarist Shane Black bio je generalno traženo ime u Hollywoodu, čiji je ugled među producentima rastao ili padao ovisno o komercijalnim uspjesima filmova za koje je pisao predloške, no publika kao i prevladavajući dio kritike cijenio je njegove pametne, duhovite, filmofilski i izvedbeno autoironične, manje ili više pomaknute, zanimljivim likovima napučene te akcijom koja nikad nije bila sama sebi svrhom nabijene scenarije za naslove Smrtonosno oružje, Prljavi igraju prljavo, Posljednji akcijski junak i Dugi oproštaj. U svim tim ostvarenjima, koja su režirali Richard Donner, Tony Scott, John McTiernan i Renny Harlin, Black je spretno i s dosta šarma varirao opća mjesta buddy-buddy koncepta, isti oblikujući s dosta stila te nerijetko s dozom bizarnosti, crnog humora i tada prihvatljivije političke nekorektnosti, što je dodatno pridonosilo zabavnosti filmova.

No zbog komercijalnih podbačaja posljednjih dvaju filmova bio je prisiljen na povlačenje, da bi se 2005. vratio vrlo dobrom krimi-komedijom Cmok, cmok, bang, bang, ujedno i svojim redateljskim prvijencem. Nakon što je treći nastavak serijala Iron Man u njegovoj režiji postao golemi hit, Black je dobio slobodne ruke za povratak onome što najviše voli, buddy-buddy krimi-komedijama garniranima akcijom, političkom nekorektnošću i filmofilijom. Rezultat toga je naslov Dobri momci, koji sadrži doslovce sve sastavnice njegova autorskog rukopisa, no koji je u cjelini za nijansu ipak inferiorniji spomenutim djelima.





U priči o slučajnom partnerstvu sredovječnog iznuđivača Jacksona Healyja i mladog privatnog detektiva Hollanda Marcha, u rolama kojih se Russell Crowe i Ryan Gosling predstavljaju kao prilično duhoviti komičari s autoironičnim odmakom, Black ponajprije daje posvetu 70-im godinama (radnja se zbiva 1977. u Los Angelesu), koje su uistinu impresivno vizualno (sjajan kolorit fotografije oskarovca Philippea Rousselota), scenografski, ikonografski i zvučno rekonstruirane, a gotovo u svakom kadru razvidna je autoroiva nostalgija prema tom desetljeću. Nakon pogibije porno-glumice Misty Mountains, koju će neposredno pred smrt na haubi njezina automobila razodjevenu vidjeti jedan dječak koji ju je upravo gledao u identičnoj pozi u erotskom časopisu, Healy i March će naletjeti na složen slučaj povezan s automobilskom industrijom u Detroitu, industrijskom špijunažom, ekološkim aktivizmom, policijom i mafijom, nestankom jedne djevojke i pornografskog mogula, kriminalom u najvišim razinama gradskih vlasti i jednim porno-filmom u kojem su skriveni detalji o korumpiranosti djelatnice u ministarstvu pravosuđa Judith Kuttner (neraspoložena i neiskorištena Kim Basinger), majke nestale djevojke.

Sve to Blacku pruža mogućnost za zabavno križanje svega i svačega, od crnohumornog eksploatiranja hard boileda i film noira, preko umetanja bizarnih motiva i detalja te još bizarnijih likova, potom nizanja pomaknutih situacija s naglaskom na verbalnom i tjelesnom humoru, do učinkovite posvete „blexploatation“ filmovima te za današnje standarde holivudskih filmova prilične količine političke nekorektnosti. Ništa ne treba uzeti za ozbiljno, sve je tu s ciljem da zabavi gledatelje i možda ih nostalgično podsjeti na prošlost, podjednako američku kao i filmsku. No to je ujedno i najveća mana filma, jer se u prevelikoj ležernosti, neobveznosti i zafrkanciji gube dramaturška i narativna nit, humor je neujednačen i ne uvijek uspio, glumački nastupi povremeno odveć karikirani, dok se određeni seksizam također može opravdati podsjećanjem na prošlost.





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

dr strangelove
Advanced Member



USA
8865 Posts

Member since 26/12/2007

Posted - 27/06/2016 : 23:03:22  Show Profile Show Extended Profile  Visit dr strangelove's Homepage  Send dr strangelove a Private Message  Reply with Quote
Ode nam i Bud Spencer...

It would not be difficult, Mein Führer. Nuclear reactors could - heh, I'm sorry, Mr. President - nuclear reactors could provide power almost indefinitely.
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 29/06/2016 : 18:06:18  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Od Gavina Hooda, redatelja precijenjenog Tsotsija, tek korektne adaptacije Kroz pustinju i prašumu, prvog Wolverinea i Enderove igre, nisam se nadao ovako uspjelom filmu.





Pogled s neba (Eye in the Sky), r. Gavin Hood, Velika Britanija / Južnoafrička Republika, 2015.


Ako se kaže da je ratna triler-drama „Pogled s neba“ najuspjelije ostvarenje u dosadašnjoj karijeri podrijetlom južnoafričkog redatelja Gavina Hooda, to u podjednakoj mjeri govori i o filmu i o njegovu autoru. Gavin Hood je filmaš koji se nakon međunarodne afirmacije precijenjenim oskarovcem „Tsotsi“ iz 2005. godine nije osobito isticao, a osim solidne psihološke ratne triler-drame „Nestali zarobljenik“ i blijede adaptacije superherojskog stripa „X-Men početak: Wolverine“, potpisao je i korektnu prilagodbu istoimenog bestseler-romana „Enderova igra“ Orsona Scotta Carda, kojom se priključio aktualnom trendu ekranizacija distopijske tinejdžerske fantasy proze. U spomenutom politiziranom „Nestalom zarobljeniku“ Hood je 2007. godine kreirao danas u odnosu na vrijeme nastanka još aktualniju priču o islamskom fundamentalizmu i terorizmu s jedne, te američkoj paranoji, kulturnom i inom imperijalizmu te licemjernoj politici s druge strane. Dok je u tom filmu ponudio jasnu kritiku tadašnje Bushove administracije, rata protiv terorizma te prakse nezakonitih otmica i mučenja zarobljenika, što je bilo oslabljeno idejnom tezičnošću, jednodimenzionalnim likovima te doslovnim moraliziranjem i političkim angažmanom, u novom filmu se Hood pametno kloni tezičnosti i idejne plakatnosti, makar se opet može govoriti o dijelom doslovnom moraliziranju.

U „Pogledu s neba“ stvari u svakom pogledu stoje mnogo bolje, što je pretpostavljivo zasluga i suscenarista Guya Hibberta, u čijem se autorskom portfelju nalazi i rad na izvrsnim serijama „Osumnjičeni“ i „Priče Ruth Rendell“ te koji je sklonost bavljenju intrigantnim i etički kompleksnim pričama koje se referiraju na širu društvenu zajednicu demonstrirao u vrlo dobroj psihološkoj drami „Pet minuta raja“ Olivera Hirschbiegela i u ambicioznoj televizijskoj ratnoj drami „Pucanj kroz srce“ Davida Attwooda. U potonjem filmu storija o dvojici prijatelja koji se tijekom rata u Sarajevu nađu na suprotstavljenim stranama ponajviše imponira moralističkom dimenzijom i njezinim suptilnim oslikavanjem, a na temelju „Pogleda s neba“ može se zaključiti da je upravo moralizam u svim svojim aspektima trajno u fokusu Hibbertova interesa. Posrijedi je prilično ambiciozan pa i provokativan projekt koji se bavi pitanjima do kuda se smije ići u obavljanju ratnih operacija, koja je granica koja se u tome ne smije prijeći i koliko su složene etičke dvojbe povezane s obavljanjem važnih i zahtjevnih misija te s nedužnim žrtvama koje te misije mogu prouzročiti. Konkretno, smije li se život jednog djeteta žrtvovati da bi se izbjegla veća nevolja, je li, i ako jest na koji način i u kojoj mjeri, dopušteno preventivno ubiti dijete da bi se spriječile tragične posljedice puno širih razmjera, te kako pojedinac i s njim povezana skupina ljudi smještenih na visokim zapovjednim i izvršnim položajima mogu sami sa sobom i vlastitim vrjednosnim sustavima prelomiti i donijeti takvu odluku. Dakako, ako su u konačnici sposobni za donošenje takve odluke, što pak ovisi i o njihovim životnim dobima, profesionalizmu i s njim povezanom iskustvu, spremnosti za poštivanje autoriteta i izvršavanje zapovijedi, odnosno grubo i pojednostavnjeno rečeno o stupnju bešćutnosti i dehumaniziranosti.





Oni koji se tijekom filma suočavaju s takvim dvojbama su šefovi združenog anglo-američkog stožera za provođenje operacije najprije uhićenja a potom zbog razvoja situacije likvidacije skupine islamskih terorista, potom njihovi podređeni a naposljetku i neposredni izvršitelji ispaljivanja raketa. Operacija kodnog naziva Egret izvodi se i uporabom sofisticiranih dronova, vodi se s lokacija smještenih od Velike Britanije preko Nevade do Havaja, cilj joj je zaustavljanje i obezglavljivanje radikalne islamske terorističke skupine Al-Šabab, koja će privremeni smještaj za pripremu napada dvojice bombaša samoubojica pronaći na periferiji kenijske prijestolnice Nairobi. Operaciju vode dvoje britanskih časnika, pukovnica Katherine Powell koju uobičajeno autoritativno i besprijekorno tumači Helen Mirren, te general-poručnik Frank Benson kojeg smireno i sugestivno interpretira nedavno preminuli Alan Rickman. Oni koji će naposljetku s bespilotnih letjelica iz baze u Nevadi ispaliti rakete su mladi američki vojnik Steve Watts kojeg izuzetno uvjerljivo tumači Aaron Paul i njegova novopečena kolegica Carrie Gershon koju odlično utjelovljuje Phoebe Fox, a između donošenja odluke o raketiranju terorista i samog izvršenja ispriječit će se devetogodišnja djevojčica Alia iz skromne lokalne obitelji. Ona će blizu mjesta predviđenog udara početi prodavati kruh, a taj detalj, odnosno njena potencijalna smrt koja mora biti uračunata u kolateralne žrtve, jest dramsko i etičko središte filma. U skladu s potrebama postojanja antagonista drame, u njega će se postupno pretvoriti pukovnica Powell, makar je njezin grijeh tek u tome što striktno donosi i izvršava zapovijedi te što nema dvojbi glede procjene moguće štet i koristi od djeteta kao kolateralne žrtve. Očekivano, tu je i nekoliko niže ili više rangiranih političara koji brinu o propagandnom ratu, a svi su prikazani kao višedimenzionalni i koliko je moguće slojeviti likovi.

Dvojba se u konkretnom slučaju svodi na to da saveznici nikako ne mogu izići kao pobjednici, jer ako kuću ne raketiraju u napadima dvojice bombaša samoubojica poginut će 80-ak ljudi, što je prosjek žrtava svakog bombaškog samoubilačkog napada, a ako je pak raketiraju zasigurno će poginuti i djevojčica, što će pak na Amerikance i njihove saveznike navući odij svjetske javnosti. Lake odluke nema i izvlačenje nije moguće, unatoč tome što se ratovi u 21. stoljeću vode i špijunskim dronovima ponekad dizajniranima poput ptice na ogradi i muhe na zidu, odnosno što su osobnost neprijatelja i njegova ljudska dimenzija time formalno svedene na minimum. Protivnici su tek figure na ekranima kojima se manipulira kao na filmu, što autori pametno koriste za dizanje dramske tenzije i osjećaja nelagode kod gledatelja koji je stavljen u poziciju voajera, a jednim pritiskom na tipku može nestati čitava prigradska četvrt. Spomenutu dramsku tenziju i osjećaj nelagode povezan i s osobnom etičnošću svakog gledatelja autori inteligentno potenciraju i makar i minimalističkim humaniziranjem svih likova. General Benson je tako prikazan kao sretan djed koji se ne snalazi u trgovini igračkama, pukovnici Powell je brak možda veći izvor PTSP-a od vojne službe, a osnovni motiv aktiviranja pilota drona Wattsa je otplata studentskog kredita.





Svi u tom zapovjednom i izvršnom lancu su obični ljudi sa svojim vrlinama i manama, a takva je i obitelj djevojčice iz Nairobija. Njih pri početku vidimo dok unutar četiri zida pokušavaju živjeti mirnijom i ugodnijom svakodnevicom, bez okova šerijata kojem se moraju povinovati čim prijeđu preko kućnog praga. No kod kuće roditelji školuju Aliu, da bi otac mehaničar knjige skrivao čim netko pokuca na vrata, a kad u jednom trenutku ona počne bezazleno vrtjeti kolut, tim nedopustivim ponašanjem privući će pozornost i negodovanje jedne od očevih mušterija. Takav naglašeno human i „običan“ prikaz svih likova može se doimati i tezičnim, no itekako je funkcionalan u smislu ključnog etičkog i humanističkog aspekta filma, bez obzira što se pod tim humanizmom podrazumijevalo. Svakako, nasilno svođenje mogućnosti Alijine pogibije na „prihvatljivih“ 45 % što zahtijeva pukovnica Powell jest primarno tek statistika nemijenjena smirivanju savjesti sudionika operacije, osobito stoga što gledatelj u završnici doznaje ono što drugi sudionici nikad neće doznati, da Alia ipak nije preživjela.

„Pogled s neba“ odlikuju promišljena i sugestivna režija Gavina Hooda bez imalo praznog hoda, izuzetno pregledno orkestriranje zbivanja koja se istovremeno odigravaju na više svjetskih lokacija, skladna i dinamična izmjena komornih dijaloških sekvenci s onima ponekad akcijskim na otvorenom, gradiranje dramske i etičke tenzije intenzivnijom uporabom krupnih planova i njihovim izmjenjivanjem s totalima, te nematljivo umetanje i svrhovito korištenje sofisticiranih tehnoloških gadgeta. U sredini su ipak ljudi i njihove drame, a to je ujedno i najveća vrijednost filma Gavina Hooda.





Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Zlotvor
Advanced Member



7094 Posts

Member since 03/02/2010

Posted - 30/06/2016 : 17:46:43  Show Profile Show Extended Profile  Send Zlotvor a Private Message  Reply with Quote
^
Nakon kojeg gledanja si ovo sročio?

Trljam ruke.
Go to Top of Page
Page: of 519 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 1.43 seconds. Snitz Forums 2000