| Author |
 Topic  |
|
dante
Senior Member
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
(1).jpg)
Croatia
29661 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
 Posted - 08/12/2016 : 17:28:44
|
KIRK I'm Spartacus DOUGLAS sutra slavi 100. rodjendan. Nema zajebancije s ovim likom 
 |
These pretzels are making me thirsty... |
 |
|
|
vešmašina
Average Member
600 Posts
Member since 12/10/2013 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/12/2016 : 20:38:30
|
U mladim danima moje stare, njena ekipa ga je iz zajebancije zvala Krik Naglas.
Sretan rođendan legendo!
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/12/2016 : 23:03:08
|
Café Society, red. Woody Allen, SAD, 2016.
Neurotični Njujorčanin Allan Stewart Konigsberg tijekom nepuna tri i pol desetljeća, točnije od komedije San ljetne noći iz 1982., koja se gdjekad prevodi i kao Seksi komedija Ivanjske noći, neumorno snima barem jedan film godišnje, a recentna romantična humorna drama Café Society njegov je 47. igrani film. Nakon što se izuzetno uspjelom i Oscarom za najbolju glavnu žensku ulogu Cate Blanchett nagrađenom crnohumornom egzistencijalnom dramom Jasmine French 2013. poslije osam godina izbivanja iz New Yorka i Amerike vratio i samom sebi i Americi i dijelom Velikoj Jabuci, neumorni Woody nastavio je snimati za standarde na koje nas je nekad naviknuo tek osrednje, neosporno šarmantne, lako gledljive, učinkovito estetizirane te u manjoj ili većoj mjeri prepoznatljivim alenovskim dodirom obilježene, ali i po malo čemu pamtljive naslove. Ni romantična komedija Čarolija na mjesečini, u kojoj u sadržajnom smislu nije ponudio ništa novo te se neobvezno pozabavio oprekama realno-nerealno i racionalno-iracionalno, niti humorna drama Nerazuman čovjek, također djelo tanke dramske premise, idejne površnosti i zamjetne klišeiziranosti, ljubiteljima redateljeva opusa u cjelini ne nude ništa više od podsjećanja i nostalgije, podjednako za vremenima u kojima je Allen bio autorski najzanimljiviji i najpotentniji, kao i za razdobljima u kojima smješta priče određenih filmova.
U posljednjoj fazi njegova stvaralaštva, ostvarenja filmaša koji će prvog prosinca proslaviti 81. rođendan pate od pravocrtnosti, određene makar i zavodljive artificijelnosti te manjka autorskog angažmana, što su realno boljke velikog broja njegovih filmova tijekom protekla dva desetljeća. Allen je napustio dominantno realistično postuliranje intimnog svijeta svojih likova kao i realizam u oslikavanju šireg društvenog konteksta, sve više se utječe bajkovitosti i frivolnosti, a filmovi su mu uglavnom karakterne i dramske konstrukcije kojima nedostaje uvjerljivosti i izraženijeg spomenutog nekadašnjeg alenovskog dodira, kojim je i obične priče pretvarao u sjajno režirane vatromete emocija, glumačkih bravura i iznijansiranih karaktera.
Sve navedene osobine razvidne su i u, u opisanom kontekstu u cjelini ipak zamjetno uspjelijoj, romantičnoj humornoj drami Café Society, još jednom filmu u kojem Allen i sebe i gledatelje vraća u prema njemu ljepša, romantičnija, jednostavnija i mirnija vremena, pa tako čak i posljednje razdoblje Velike depresije 30-ih može izgledati vrlo atraktivno i zavodljivo. Posrijedi je u svim izvedbenim segmentima staromodna storija o ljubavnom trokutu, a staromodnost se ovdje naposljetku ispostavlja kao vrlina, storija koja je elegantno napisana te raspoloženo, dosta sugestivno i povremeno mladenački svježe režirana, i u kojoj Allen još jednom demonstrira spoj nepretenciozne mudrosti, sardoničnog humora te dovoljne spretnosti i suptilnosti u profiliranju i vođenju likova.
U središtu priče prvog Allenova digitalno snimljenog filma, čija je najveća vrlina fascinantna začudnim pastelnim koloritom obilježena fotografija velikog Vittorija Storara, trostrukog oskarovca koji za ovaj rad zavrjeđuje novu nominaciju, je Bobby (Jesse Eisenberg nakon niza slabih rola u još slabijim filmovima ovdje ostavlja vrlo dobar dojam), isprva naivni mladić iz Bronxa koji stiže u Hollywood želeći se pod zaštitom ujaka i utjecajnog agenta Phila Sterna (smireni Steve Carell) afirmirati u industriji zabave i možda na filmu. Bobbyjevo druženje s Philom i njegovim zvjezdanim klijentima autor očekivano koristi za odavanje počasti klasičnom Hollywoodu, no zbivanja na vrijeme iz L.A.-ja seli u New York gdje će protagonist postupno preuzeti vođenje elitnog noćnog kluba, prethodno konstruirajući ljubavni trokut koji s Bobbyjem i Philom zatvara mlada Vonnie (također vrlo dobra Kristen Stewart), Philova tajnica složen odnos s kojom će Bobbyja natjerati na sazrijevanje, raskrštavanje sa snovima i iluzijama te na određeni način „ogrubljivanje“.
Allen itekako dobro zna kako privući i vezati gledateljevu pozornost, pa vješto i prilično intenzivno eksploatira art deco, romantične konvencije i klišeje, frivolnost i dekadenciju svijeta glamura. Pritom stalno i u priči i u svojoj naraciji u offu zadržava ironijski i crnohumorni odmak, zahvaljujući čemu ni mafijaška ubojstva ni pogubljenje Bobbyjeva starijeg brata, koji je prethodno s judaizma prešao na kršćanstvo jer judaizam ne vjeruje u zagrobni život, ne doživljavamo pretjerano ozbiljnima. Šteta što više nisu iskorišteni vrlo zanimljivi sporedni likovi Bobbyjevih roditelja, osobito njegova oca kojeg sjajno tumači Ken Stott, skromnog i razočaranog Židova odanog obitelji, ma kakvi njezini članovi bili.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/12/2016 : 23:06:26
|
Allenova presica iz Cannesa ove godine, plus kratki razgovori o Café Societyju s njim i Kristen Stewart:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7649 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
.jpg)
22370 Posts
Member since 10/11/2007 |
Posted - 09/12/2016 : 14:52:24
|
quote:
Originally posted by dante
KIRK I'm Spartacus DOUGLAS sutra slavi 100. rodjendan. Nema zajebancije s ovim likom
Zaista nevjerovatan covjek. Pravi gladijator! |
|
|
|
Mrkva
Senior Member
1184 Posts
Member since 11/09/2016 |
Posted - 09/12/2016 : 18:06:23
|
quote:
Originally posted by Shaner
Vise-manje tipican Allen iz zadnje faze. Meni cak medju slabijima, iako je sve to, kao sto je Johnny napisao, i dalje relativno sarmantno i lako gledljivo.
+1
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
vešmašina
Average Member
600 Posts
Member since 12/10/2013 |
Posted - 10/12/2016 : 08:20:29
|
U Dobrici, od svih glumaca Slavko Štimac daleko najlošiji.
Film je toliko loš s hrpetinm mana,al kraj takve priče ti se čak i svidi.
Jedino ona zadnja scena, gdje svi uletavaju u kadar je potpuno nepotrebna i uništava dojam. |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 10/12/2016 : 13:07:09
|
quote:
Originally posted by dante
Živio on još sto godina, kraljina!
Još mali Douglas bude umro prije njega  |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/12/2016 : 19:44:36
|
Adaptacija istoimene drame "Oslobođenje Skoplja" ("Osloboduvanje na Skopje") Dušana Jovanovića koja je krajem 70-ih godina prošlog stoljeća bila kultna kazališna predstava družine KPGT u režiji Ljubiše Ristića, s Radom Šerbedžijom i Inge Appelt u glavnim ulogama.
Makedonski kandidat za Oscara i hrvatska manjinska produkcija priča je o obitelji dječaka Zorana (David Todosovski) u vihoru Drugog svjetskog rata, predočena iz često korištene vizure 11-godišnjeg djeteta.
Godina je 1943., grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari, a Zoranovu obitelj čine njegova majka Lica (vrlo dobra i uvjerljiva Lucija Šerbedžija), njezina sestra Lenče (Silvija Stojanovska) i njezin muž Gjorgije (Rade Šerbedžija), a dječak često misli na oca (odlični Nebojša Glogovac koji s lakoćom krade sve scene u kojima se pojavljuje), koji je otišao u partizane.
Obiteljski projekt Šerbedžija zajedničkim su snagama režirali Rade i Danilo, neobuzdani i preglumljivanju naglašeno skloni Rade stalno viče, psuje i teatralizira, a riječ je o staromodnom i arhaičnom filmu koji kao da je vremeplovom dospio s kraja 70-ih ili početka 80-ih, sa stereotpinim likovima i njihovim međuodnosima te s pravocrtnom i sasvim predvidljivom pričom koja je bezbroj puta viđena na filmu, od Fellinija i Kusturice do Čeha i Mađara.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 12/12/2016 : 22:23:41
|
War dogs (2016) - znam da se mnogi neće složiti sa mnom ali ovo je odličan film! Očekivao sam nepretencioznu zabavu a dobio zabavu sa odlično smišljenom radnjom i kalitetnom ekipom. Film je cijelo vrijeme dobar ali zadnjih 40-ak minuta je presudilo da mu na kraju dam ocjenu više. I zato od mene 8/10.
http://www.imdb.com/title/tt2005151/ |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12974 Posts
Member since 23/09/2005 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 13/12/2016 : 21:49:31
|
| Je, bolji je Lord of war, puno izbalansiraniji, a i uvod od Cagea je sad vec legendaran! |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
Croatia
29661 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
Mrkva
Senior Member
1184 Posts
Member since 11/09/2016 |
Posted - 15/12/2016 : 09:32:02
|
Zakašnjelo reagiram na Arrival jer sam ga tek sinoć uzmogla (ili da kazem: bila prisiljena) pogledati.
Premda bi zbog mog zijevanja neki nevini promatrač pomislio da mi je film dosadan, a misli su mi u dobrom dijelu početka filma lutale, ipak me na kraju, against all odds, osvojio.
Privatna priča glavne junakinje mi je potpuno nezanimljiva i đigiralo me što su toliko na tome inzistirali do samog kraja - ali ovaj SF dio - dizajn, zvukovi, gradnja napetosti oko njihovih namjera, borba s vlastima (mozda čak i najbolji dio u smislu kognitivne vrijednosti koju film moze imati) itd...to me sve osvojilo.
Ali opet ponavljam, velik dio filma sam i prozujala zbog nedostatka sna pa se mozda moja nekritičnost prema filmu moze objasniti skroz subjektivno. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 18/12/2016 : 18:14:04
|
Ne gledaj mi u pijat, red. Hana Jušić, Hrvatska / Danska, 2016.
Posebno priznanje kojim je u konkurenciji dugometražnih filmova ovogodišnjeg Zagrebačkog filmskog festivala ovjenčana crnohumorna socijalna drama Ne gledaj mi u pijat scenaristice i redateljice Hane Jušić, već je šesta nagrada koju je u nešto više od dva mjeseca od početka svog festivalskog života osvojilo za hrvatske filmske standarde uistinu iznimno ostvarenje. Posrijedi je dugometražni prvijenac vrlo darovite autorice koja se tijekom proteklih šest godina u film(ofil)skim krugovima afirmirala nizom manje ili više, ali svakako iznadprosječno uspjelih kratkih filmova u kojima je demonstrirala redateljsku zrelost, promišljenost i senzibilitet, autorsku samosvijest i ambicioznost, sklonost ka intrigantnim i aktualnim pričama predočenima iz vizura osebujnih protagonistica, podjednak afinitet ka posezanju za nenametljivim no vrlo učinkovitim stilizacijama, sjajno korištenje prostora uz kreiranje nerijetko začudnih i značenjski vrlo potentnih mizanscena, odličan rad s glumcima te usmjerenost ka bavljenju stanjima i odnosima u manje ili više disfunkcionalnim obiteljima. U tematskom fokusu Hane Jušić praktički uvijek je uže ili šire shvaćena obitelj sa zategnutim međuodnosima (nekih) njezinih članova, a protagonistice se težnjom za oslobađanjem kroz seks ili makar i neuspješnim pokušajima bijega trude nositi s konvencionalnim i(li) patrijarhalnim odnosima u obiteljskim zajednicama, s postojećom ili tek naslućivanom opresijom unutar tih zajednica te s osjećajima zarobljenosti životnim okolnostima i bezizlaznosti situacija u kojima ih zatječemo.
Ponekad su konture intimnih stanja i drama protagonistica doslovnije i „plastičnije“, primjerice u kratkišu Da je kuća dobra i vuk bi je imao iz 2015., u kojem se mlada vegetarijanka osjeća ne samo metaforički „zatočena“ u suprugovoj obitelji mesara, dok su gdjekad one suptilnije i samo nagoviještene, kao primjerice u filmovima Pametnice, kojeg potpisuje sa Sonjom Tarokić, i samostalnom autorskom projektu Zimica, u kojima je seks u prvom slučaju priželjkivani način za odrastanje i oslobađanje od obiteljskih i inih stega a u drugom poligon za demonstriranje razlika među nekadašnjim partnerima među kojima osjećaji još uvijek postoje, iako su oboje svjesni da je spašavanje i obnavljanje veze nemoguće. Seks je bitan motiv u konstruiranju drama i emancipaciji, odnosno pokušajima emancipacija protagonistica i u Oktavijanom za najbolji igrani film nagrađenom Terariju, u jedno ljetno poslijepodne smještenoj storiji o sugerirano incestuoznom odnosu mlade Tine i njezina socijalnom patologijom označenog bratića Maksa, kao i u autoričinu dugometražnom prvijencu Ne gledaj mi u pijat, koji je nakon nagrade FEDEORA za najbolji europski film u programu Dani autora na Mostri osvojio i Posebno priznanje na festivalu u Varšavi, Nagradu za najbolju redateljicu u Tokiju, titulu najboljeg filma u programu Meeting point u Valladolidu te Nagradu za najbolju glumicu na festivalu u Bratislavi.
Posljednju je nagradu apsolutno zasluženo osvojila debitantica i naturščik Mija Petričević, studentica arhitekture koju je Jušić slučajno pronašla na plaži u Komiži, a koja pred kamerama fantastično dočarava sve vidljive i nevidljive slojeve karaktera mlade Marijane Petković, svu istovremenu i grubost i nježnost, i oporost i požrtvovnost, i sućutnost i mizantropske crte, i želju za bijegom i svijest da je taj bijeg nemoguć. Autorica Marijaninu egzistenciju kontekstualizira u malen i trošan stan derutne radničke četvrti u Šibeniku, u obitelj u kojoj su i ona i stariji možda donekle mentalno hendikepirani brat Zoran (maestralni Nikša Butijer u najboljoj ulozi dosadašnje karijere) i neodgovorna i ne osobito bistra majka Vera (izvrsna Arijana Čulina u prvoj ozbiljnoj dramskoj roli) isprva izloženi psihofizičkoj opresiji od strane arogantnog i nasilnog oca Laze (sjajni Zlatko Burić koji s lakoćom „jede“ svaki kadar u kojemu se pojavljuje). Jušić sugerira da je otac u socijalističkom sustavu bio pripadnik represivnog aparata, za obiteljsku anamnezu bitna je i njegova nacionalna pripadnost, a sad obavlja administrativni posao na koji mu Zoran svakodnevno nosi marendu.
No kad on doživi moždani udar i padne u krevet, Marijana će uz posao medicinske sestre u laboratoriju dijelom preuzeti skrb o ocu, da bi ubrzo počela u fušu s prijateljicom Anđelom čistiti vile bogatih sugrađana u gradskoj okolici. Kad agresivni patrijarhat zbog očeve bolesti zamijeni nešto manje ali ipak također arogantni i agresivni matrijarhat, u kojem je Zoran u skladu s dalmatinskom tradicijom kao sin vječno pošteđen (njegovo stvarno zdravstveno stanje ostaje nejasno i do kraja upitno), dok je Marijana iskorištavana žrtva izložena stalnom omalovažavanju i kritici, u djevojci će se probuditi bunt i spomenuta želja za bijegom. Ta će se želja najprije manifestirati u druženju i nevoljkom obavljanju dodatnog posla s Anđelom, a potom u lakomislenom flertu i neobveznom seksu s trojicom nepoznatih mladića, da bi naposljetku postalo jasno kako je bijeg nemoguć, i zbog osobne Marijanine slabosti i neodlučnosti, i zbog obiteljskog okruženja kojeg se ne može samo tako napustiti.
Tjeskobnu egzistencijalnu socijalnu dramu Jušić boja tamnim i mjestimice nepodnošljivo mizantropskim tonovima, istodobno ju razblažujući crnim humorom i elementima groteske, a susjedi na ulici funkcioniraju kao kor iz grčke tragedije koji komentira a donekle i usmjerava zbivanja. Šibenik u filmu nije šarena turistička destinacija nego pozornica crne socijale, grad mračnih uličica, ruševnih kuća te dotrajalih i nedovršenih fasada iz kojih viri armatura, eksploatiraju se autentični govor i zvukovi svakodnevice, a oni koji ne poznaju grad u njegovoj će se filmskoj slici teško snaći. Kad se pred kraj ukaže prepoznatljiva panorama, za bilo kakvo olakšanje je prekasno jer su tjeskoba i mrak već obuzeli gledatelje. Premda bi se cjelini moglo ponešto i prigovoriti, primjerice potpuno zanemarivanje očeva lika nakon moždanog udara, uz tek verbalno objašnjenje da o njemu najviše skrbi stanovita Vinka, to nimalo ne umanjuje izrazito pozitivne dojmove o filmu koji je zasluženo obasut pohvalama i nagradama, te koji Hanu Jušić predstavlja kao iznimno zrelu i vrlo potentnu filmašicu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 18/12/2016 : 18:17:14
|
Par kratkih isječaka iz Ne gledaj mi u pijat:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Filmovi & co
