| Author |
 Topic  |
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
 Posted - 09/10/2017 : 00:04:22
|
| Ne razumijem zašto je Dnevnik preskočio ovu epizodu, ne vidim ništa problematično i neprimjereno u njoj. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 10/10/2017 : 21:41:09
|
Izgubljena utvrda
Izgubljena utvrda??? Ne bih rekao, prije bi odgovarao naslov ''izgubljeno vrijeme u čitanju ove dosadne gluposti'', ili možda čak ''sve ono zbog čega ne volim serijale kao Martin Mystere''.
Moralo se dogoditi da naleti nešto ovako loše u inače vrlo kvalitetnih prvih 100 brojeva serijala.
Sam pogled na ovaj užasan crtež prije čitanja u glavi rađa pomisao kako se ne može dogoditi ništa gore od njega.
Kako se čovjek vrlo lako prevari upravo kada to ne očekuje, ako već i ne postoje osjetne razlike priča je barem za nijansu još užasnija od crteža, tako da na kraju nema ni žaljenja da se netko uzalud potrudio.
U stvari, ipak ima jedan razlog, Ferri se potrudio da napravi izvrsne naslovnice, ali njegov dio posla ionako zahtjeva najmanje vremena.
Sama priča je dosadna i prepuna rupa i stvarno ne znam što je njome Castelli htio postići. Možda je samo htio uraditi podsjetnik na svoj prijašnji uradak slične tematike pod imenom Eldorado, koji, iako prosječan, nudi barem puno veću količinu zabave.
Već početno spominjanje izvanzemaljaca kao civilizacije koja je utemeljila Machu Picchu je dalo naslutiti u kojem smjeru će radnja ići.
Krajnje rješenje je ipak drugačije od toga, ali ne mijenja nešto posebno na stvari jer ni civilizacije kao Atlantida kod mene također ne mogu probuditi zanimanje.
Istina, nije baš Atlantida nego At'lan, nevažno jer je sve to isti kurac, pogotovo kada se davi sa nekakvim spoznajama i sličnim glupostima uz ubacivanje futurističkih elemenata.
Takve stvari su mi uvijek smetale na Zagoru jer tamo ne pripadaju, a potpuno istog mišljenja sam kada je Mister No u pitanju.
Castelli je uz glavnu radnju, kojoj je znanost u prvom redu, htio ubaciti i sporednu koja je prikazana više sa financijskog stajališta.
Međutim, uloga pohlepnog Trumpa nije dobro iskorištena. Prerano je otkrivena njegova prava namjera, a ona otmica Alison i potjera su samo bezveze uzeli dobar broj stranica kako bi radnju odvukli na nešto potpuno nebitno.
Još je tu ubačen jedan ogromni klišej sa ranjavanjem kada metak okrzne sljepoočnicu Mister Noa, a Trump uopće ne provjeri je li mrtav nego se pokupi i ode.
Dolazak u samostan i upoznavanje sa fratrom Rafaelom su se mogli odigrati na drugačiji i brži način, nije bilo potrebno napraviti pravu potjeru za Trumpom.
A koja je uopće svrha fratra Rafaela? Toliko je govorio o svojim vizijama i snovima da je već postao dosadan, otkrio da je potrebna njegova žrtva kako se prijetnja ne bi ostvarila, i što onda na kraju od toga bude?
Fratar pogine od metaka zločinca, a prije toga smrtno ranjen uspije ubiti trojicu (!!!) razbojnika, iako vrlo vjerojatno nikada nije rukovao pištoljem. A da ne govorim o tome kako je uspio uz pomoć molitve pokrenuti pajper Mister Noa, ma daj me nemoj...
Inače, način pripovijedanja je skroz promašen, stvarno nije bilo potrebno toliko puno prebacivanja sa jedne radnje na drugu jer se time još više zaguši priča.
Ne znam ni koliko je puta bila prikazana scena tajanstvene aktivnosti u zemljinoj utrobi, kao nekakvo titranje po živcima čitatelja.
Vjerojatno se radilo o elektroničkoj opremi u podzemnom laboratoriju, samo što nije bilo potrebe da se to toliko forsira.
Ideja sa laboratorijem je besmislena, a eksplozija koja ga je uništila takav klišej viđen na stotine puta u sličnim slučajevima.
Jedino vrijedno spomena kao dobra stvar u podzemlju je halucinacija sa napadom mumije.
Slučaj sa Alison je bezvezan, istrčala je onako iz kreveta u nesvjesnom stanju, obučena u prozirnu spavaćicu ispod koje ima samo gaćice dok bradavice strše, te odmah otišla ravno u kulu kako bi pokazala put do laboratorija Mister Nou i fratru.
I onda u komori pronađe svoju blizanku koja je tamo ležala tisućama godina kako bi dočekala moderno doba i spasila ljude od uništenja, ma daj me nemoj...
Kraj je glupost koju ne može prožvakati nitko tko imalo poznaje žensku ćud.
Alison cijelo vrijeme baca oko na Mister Noa i tek na kraju shvati da je pravi čovjek za nju neugledni pomoćnik njezinog oca, izgleda da je iznenada dobila prosvjetljenje za vrijeme boravka u podzemnom laboratoriju.
Ne znam što više reći osim ne ponovilo se nešto ovakvo, jer to nije ono što želim čitati kada su u pitanju Mister No epizode.
Mislim da neću otkriti toplu vodu ako kažem kako je Marraffa napravio loš posao, lošiji nego na svom prvijencu Nestali zrakoplov.
Na početku je to još ličilo na nešto, ali u drugom dijelu priče je crtao takve karikature od likova da boli glava.
Jedino što ovdje ima prolaznu ocjenu su naslovnice, štoviše, odlične su i stvarno je šteta da su iskorištene za ovakvu glupost od stripa.
Alkoholna industrija sigurno ne bi propala.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 12/10/2017 : 14:02:08
|
| Izgubljena utvrda je jedina od ovih preskočenih epizoda u izdanju Dnevnika za koju taj preskok ima smisla, toliko je lošija od ostalih da je to upravo nevjerojatno. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 12/10/2017 : 14:19:20
|
Fantom u operi
Sclavi je napravio jako dobru verziju ovog starog filmskog klasika, za koju se može reći kako u svakom smislu nadmašuje original.
Cijelo vrijeme je vodio radnju prema jednom, ne previše maštovitom raspletu, i onda na kraju ponudio potpuno neočekivani preokret, ili da se bolje izrazim, dodatak koji obogaćuje dotadašnje događaje.
Na početku vidimo ponovno pojavljivanje Olinta Righettija, možda se ne bih ni sjetio od kuda ga Mister No poznaje da nisu bile navedene smjernice.
Stvarno, tko bi se prisjetio jednog od mnogobrojnih pilotovih klijenata iz početne faze, bez obzira što je ovaj prepoznatljiv po plaćanju računa mjenicama. Čak se niti on sam ne sjeća tog slučaja pa ga je trebalo podsjetiti od strane njegovog vjerovnika.
Iako radnja u prvoj polovini nije nešto bogata, treba odati priznanje Sclaviju na dobroj karakterizaciji likova kojih ovdje ne nedostaje.
Tako odmah u zgradi manauske opere upoznajemo Isidra, nekadašnjeg bogatog i moćnog čovjeka, koji sada radi kao čistač kako bi preživio i uz jeftinu cachaçu pokušao zaboraviti prošlost.
Ne saznajemo čime se ranije bavio i zbog čega točno je pao na niske grane, ali takve stvari nisu ni bitne jer je Isidrova namjena bila da otkrije neke detalje sakrivene od javnosti.
Operna diva Maria Arghidas je najkompleksniji lik, praćena svojim izljevima ludila nije dopuštala da joj se zaviri u dubinu duše.
Niti njezin dolazak nakon 15 godina nije protekao mirno, burna prošlost nije dopustila da se opušteno posveti razlogu svoje prisutnosti u Manausu.
Njezina reakcija na aerodromu, potaknuta maskiranim čovjekom u gomili, je dala naslutiti da bi se ispod te maske moglo kriti neko poznato lice.
Nije prošlo dugo kako bi na vidjelo izašao tajanstveni nestanak jednog od sudionika opere, a Sclavijev odabir njegovog imena je još jedan omaž originalu.
Kakvi su bili odnosi u prošlosti između Marije i nestalog Erika Maelstroma? Po Marijinom ponašanju reklo bi se da su bili prijatelji u najmanju ruku.
Ona nema veliko mišljenje o svom mužu Martinu Lizardu, ali što se tiče Erika stvar je ipak drugačija. Ili možda nije?
Scena na groblju gdje doživi halucinaciju bi trebao biti scenaristički mig da nije sve jednostavno kako se čini.
Zašto Erik u toj halucinaciji ustaje iz groba i napada nekoga s kime je bio u dobrim odnosima? To je još čudnije kada se zna da on niti nije pokopan na tom mjestu, a možda uopće nije ni mrtav.
Zašto onda Marija odlazi posjećivati grob za kojeg unaprijed zna da je prazan, i to u vrijeme kada joj je ubijen muž?
Puno pitanja se nameće a odgovor možda nije tako daleko već nadohvat ruke, samo što je jako dobro sakriven ispod maske glume.
Upravo to, dobra gluma, koja je u opisu Marijinog posla, je bila cijelo vrijeme prisutna kao maska koju ne želiš skinuti da se uvjeriš u gorku istinu.
Dobro je primjetio Mister No kada je nakon ubojstva Lizarda komentirao njezino ponašanje ''ona kao da sve vrijeme glumi''.
Osveta je pokretala fantoma da ubije svog bivšeg suradnika, u prvi trenutak se učinilo neobično što je kao oružje odabrao goruću strijelu, ali na kraju je taj izbor dobio svoj smisao.
Ubojstvo novinara Caetana je malo nespretno napravljeno, teško je povjerovati da on ne bi stigao reagirati u situaciji kada mu fizički slabija osoba prilazi sa britvom u ruci.
Uz pomoć Righettija Mister No je uspio povezati neke stvari, ali pojavljivanje fantoma i Marijina otmica su zakomplicirali situaciju.
Obrat na kraju mi je potpuno neočekivan jer je bilo nemoguće predvidjeti na koji način su Marija i Erik bili povezani u prošlosti.
Ubojstva koja za motiv imaju novac inače nisu nikakvo iznenađenje, ovdje ipak jest jer kroz radnju nisam stekao dojam da je on opernoj divi toliki prioritet.
Njezina maska, koja je bila neprovidnija od fantomove, je učinila svoje, i sada kada je prestala glumiti pokazala je svoje pravo lice.
Sa vatrom je počelo Erikovo progonstvo pa je red da se s njom i završi, a kako drugačije spustiti zastor na pozornicu života nego spaliti sve tragove prošlosti.
O crtežu ne treba previše govoriti, Diso je napravio odličan posao, kao što je to bio njegov običaj u ovom periodu.
Čovjeku puno znači kada je netko iskren prema njemu.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 12/10/2017 : 22:42:13
|
Uskrsnuli
Kako po treći puta natjerati Mister Noa da obavlja posao za CIA-u?
Ništa lakše od toga, samo mu ubaciš Deliju i uz nekoliko lukavih poteza sve će sjesti na svoje mjesto.
Ali treba uzeti u obzir da je već 2 puta bio izigran na isti način, tako da lažna ubojstva i otmice više neće proći pa treba smisliti nešto drugo.
A kako bi bilo da se pokuša sa varkom u kojoj nema metoda prisile, već prevareni mora sam donositi zaključke na osnovi podmetnutih tragova?
Da, to bi moglo upaliti, pogotovo kada znaš kako postoji velika vjerojatnost da će tvoj suradnik skočiti u pomoć Deliji čim nanjuši prvi znak opasnosti.
Nestao je jedan nuklearni fizičar koji je u zadnje vrijeme radio na vrlo važnom projektu za američku vojsku. Čovjeku je jednostavno dopizdio njegov dotadašnji način života, i nakon obiteljske tragedije odlučio ga potpuno promijeniti.
Ništa čudno, koliko je samo ljudi koji pronađu neki novi smisao i ne žele se više vraćati na staro.
Problem za Moorea je u tome što ga CIA neće pustiti da živi svojim novim životom, jer se radi o čovjeku koji je previše upućen u tajanstvene i opasne poslove.
Treba ga vratiti natrag pod svaku cijenu, a to nije jednostavno pošto se nalazi na teritoriju druge države s čijom vladom odnosi nisu baš najbolji.
Dodatna sol na ranu je to što se Moore priklonio vjerskoj sekti koja zagovara pacifistički način djelovanja.
Zamisli, čovjeku nije bilo dovoljno što je izdajnički pobjegao već propovijeda mir i jednakost među ljudima, kao u inat državi koja drugima voli pokazati svoju snagu kada god se ukaže prilika.
Ipak, bolje je biti što manje upleten u pokušaju izvođenja zavedenog fizičara na pravi put. Neka većinu posla obavi netko drugi, a prvi korak u toj operaciji je podmetanje klijenta koji će ga namamiti na startnu poziciju.
I tako je Mister No ponovo došao u Santarem, mjesto gdje se mogu susresti ljudi svih vrsta, krijumčari koji se bave raznim prljavim poslovima, mjesto gdje operiraju stare kurve koje više nitko neće jebati osim pijanih mornara.
Ali, to je i mjesto gdje će k'o fol slučajno naletjeti na Deliju koja se sada bavi novinarstvom. Susret je bio kratak, svejedno više nego dovoljan da se baci udica a riba zagrize mamac.
To je bila prilika da se u priču ubaci još jedan stari znanac uz nešto važniju ulogu nego što je bio slučaj u prvom pojavljivanju.
Tajni agenti su ga upoznali sa činjenicama samo u ograničenim dozama, tako da nitko iz njegovih usta ne može isčupati više informacija nego što je potrebno.
Osim svojim svećeničkim dužnostima O Bispo se još uvijek bavi krijumčarenjem, sada je malo proširio djelatnost pa uz oružje ubacio nešto droge. Vruća roba, a postaje još vruća kada se ukrade nekome tko se uopće ne slaže sa takvim načinom poslovanja.
Ovdje mi nije jasno zašto su pokradeni čekali kurira koji će obaviti primopredaju kokaina, umjesto da su odmah otišli kod čovjeka koji ga je ukrao, tim više jer su znali o kome se radi.
Izvrsna je scena u kojoj Mister No izvlači informacije od Bispa, na maštovit način malo po malo uništavajući vrijedni sadržaj paketića.
Tako je njihov međusobni rastanak protekao u istom tonu kao i kod prošlog susreta, a pilot se mogao posvetiti operativnoj fazi svoje istrage.
Tu mu je od velike koristi bio njegov kolega po zanimanju, ne sjećam se Ortege od ranije pa može biti da mu je ovo prvo pojavljivanje.
U Cachoeiru još malo Delijinih tragova dodatno pojačava zablude u koje je Mister No sve dublje tonuo.
Rad za vladu je sam po sebi prljav posao i moraš biti spreman ići daleko da bi bio kvalificiran za obavljanje istog.
''Ponekad se pitam koliko se nisko možemo spustiti baveći se ovim poslom'' kaže jedan od agenata CIA-e. Izvještaj u kojem je djelovanje Uskrsnulih lažno predstavljeno kao cilj za bogaćenjem je najbolji odgovor na to pitanje.
Vodeći se informacijama koje su mu gurnute pod nos netko neupućen može napraviti nepopravljivu štetu.
Mister No ipak ne donosi nagle zaključke prije nego provjeri svaku mogućnost, a dobro dođe i čitanje istine sa lica sugovornika.
Sada je na njemu bio red da posegne za varkom kako bi uništio planove onih koji ga bezobzirno iskorištavaju.
Prvi puta u Buenos Airesu nije imao nikakve šanse protiv prevaranata, drugi puta u Vila Bittencourtu je na vrijeme skužio njihovu igru, ali je ustrajao da privede posao kraju zbog osvete prijatelja, a sada je mogao mirne duše stati korak prije cilja.
Za nekoga je to stvarno bilo rušenje snova korak prije cilja, dok je za Moorea bila nova mogućnost da nastavi živjeti onako kako je smatrao da je ispravno.
A tko drugi može proturječiti toj odluci nego njegova vlastita savjest, a ona je dovoljno mudra da ne napravi takvu grešku.
Što drugo reći o Civitelliju nego da je odlično obavio svoj dio posla. Naravno da nije ponovio takve majstorije iz svoje dvije prethodne priče Dječak Santiago i Ledeni pakao, ali to ovdje nije ni bilo potrebno.
Naslovnica je jedna od najslabijih koje je Ferri nacrtao na serijalu. Nema na njoj grešaka, nego mi se jednostavno ne sviđa takav koncept i scena borbe inače miroljubivih sektaša, a pogotovo ne kako je to prikazano u ovom slučaju.
Tko se želi zabaviti (u trijeznom stanju) sa mlađim kurvama neka nipošto ne ide u Santarem.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 13/10/2017 : 20:58:22
|
Džungla
Ovo je tek prosječna epizoda, po ničemu posebna osim po činjenici da se radi o jubilarcu objavljenom u boji.
Iz SA maxija broj 200 mi je ostao u sjećanju kao osjetno bolji, ovaj ni onda ni sada nije ponudio previše toga za pamćenje.
A preduvjeti za tako nešto su bili prisutni, cijela radnja je smještena u prašumsku divljinu što inače djeluje vrlo obećavajuće.
Zbog ograničenog prostora uvod ne postoji već su akteri odmah bačeni u vatru, istina, ne pretjerano žestoku.
Ako izuzmem no name likove kao što su indiosi, ovdje ih je prisutno malo i svi su nam jako dobro poznati.
Kruger uvijek donese nešto epizodama u kojima se pojavljuje, i sada je tako samo što se njegov doprinos svodi većinom na duhovite dosjetke i prepirke sa pilotom.
Nema nekog njegovog poteza koji bi iskakao iz kolotečine događanja, kao što je bio običaj u prijašnjim epizodama gdje bi njegova uloga bila ozbiljnija od ispijanja alkohola po barovima.
Kada god bi bio uvučen u pustolovinu to se stvarno osjetilo, tj. nije bio običan promatrač koji će samo uskočiti da pomogne prijatelju dok popravlja avion.
Sada se probudio usred same pustolovine ne znajući kako je tu dospio, barem se u tome može pronaći nekakav plus jer je time neko vrijeme zadržan efekt iznenađenja.
Iznenađenje, kako za Krugera tako za čitatelja, je trebalo predstavljati ime osobe po čijem zahtjevu su došli u prašumu, i sa te strane je napravljen maksimum da se ono ne otkrije već na samom početku.
Ni razlog zbog kojeg je Patricia sa ekspedicijom došla na takvo mjesto nije problematičan, recimo da za sveučilište kipić iz srušenog aviona stvarno predstavlja toliku vrijednost.
Ostale stvari iz tog slučaja ipak nisu tako uvjerljive, pa se sve čini isforsirano kako bi se troje prijatelja sastalo u tamo nekoj pripizdini i doživjelo neku vrstu uzbuđenja.
Naravno, već u startu treba maknuti likove koji su višak i ubaciti dozu opasnosti kako pustolovina ne bi ispala puko odrađivanje posla.
Ne drži mi vodu da se ostatak ekspedicije samo tako razbježao, a Patricia bila prisiljena ostati jer joj indiosi nisu dopustili da ode.
Primitivni narodi sve bijelce gledaju na isti način, pa nema razloga da različito postupaju prema pojedincima.
Patricijin potez također nije shvatljiv, osim ako se ne gleda očima očajnika koji će sve napraviti da izađe iz nevolje.
A kada sam već kod toga, ona prilikom susreta sa prijateljima uopće nije izgledala očajno, već kao netko tko je naivan ili barem veliki optimist.
Normalno da arheologinja ne može znati o avionima toliko kao jedan pilot, ali je svejedno bio presmion potez pozvati Mister Noa i očekivati da on osposobi krntiju koja godinama leži u prašumi. I onda još uvjeriti poglavicu u uspješan projekt, a dobro je poznato kako indiosi reagiraju kada netko ne održi obećanje.
Što reći o osposobljavanju Dakote, svaka logika prestaje kada se vidi kako je sređeno polomljeno krilo bez potrebnog materijala, a preinaku u hidroavion neću komentirati jer nisam toliko upućen u takve mogućnosti.
Jedino smisleno u toj operaciji mi izgleda krčenje stabala da bi se napravila pista, a tu negdje ću svrstati i zamjenu neispravnih kabela.
S obzirom koliko je Mister Nou važan njegov pajper čudi me kako ga je ostavio onako napuštenog u prašumi, izgleda da sve opcije dolaze u obzir kada gori pod petama.
Kraj je definitivno najbolji, kada je već izgubio svaku nadu da će pokrenuti Dakotu sjetio se metode koja uvijek pali. Kako su kabeli skinuti sa pajpera sigurno su zadržali svoje stare boljke, baš sam se nasmijao toj sceni.
A nasmijao sam se i onom papagaju koji mi je najzanimljiviji lik u epizodi.
Scena u kojoj bježe pred indiosima kada Mister No govori ''bježimo'', a papagaj ponavlja za njim i sam bježi kao da mu također prijeti opasnost, je stvarno vrhunska.
Šteta što nema više takvih scena koje bi podigle ukupni dojam, ovako ostaje epizoda u koju nije uloženo dovoljno truda da bi postala nešto ozbiljnije.
Diso odličan kao i u svojim prethodnim radovima. Boja nije na toj razini, ali kada uzmem u obzir vrijeme nastanka ne mogu biti kritičan prema njoj.
Indiosi su stvarno divljaci kada imaju srca proganjati i nedužne ptice.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 13/10/2017 : 21:17:28
|
U kratkom presjeku nakon 100 brojeva mogu samo potvrditi kako je u toj fazi serijal vrlo kvalitetan.
Od 47 kompletnih priča jedino je Izgubljena utvrda baš loša da ju nije lako pročitati.
Xavanti je malo ispod prosjeka, ali je zato zabavna i čita se bez ikakvih problema.
Nađe se još nekoliko prosječnih, dok se ostale kreću od dobrih do odličnih. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
velka031
Advanced Member
.jpg)
Croatia
16868 Posts
Member since 18/03/2010 |
Posted - 14/10/2017 : 07:10:10
|
Stvarno krasan serijal, ostaje nadati se da će nove epizode biti barem malo slične onima koje si pročitao i odlično obradio.
Dobar posao :) |
|
|
|
morski
Senior Member
2650 Posts
Member since 09/08/2014 |
Posted - 14/10/2017 : 09:57:49
|
Predzadnja knjiga u ovoj našoj novoj turi koja će uskoro izaći van nosi naslov “GLAZBA, MAESTRO!” i riječ je o 85. knjizi našega najdražeg pilota - Mister Noa!
Autori ove priče koja se proteže na 220+ stranica su Guido Nolitta (scenarij) te braća Domenico i Stefano Di Vitto (crtež), a izvorno je u Italiji objavljena u brojevima 196-198 redovnog serijala u razdoblju između rujna i studenog 1991. godine.
Prije čitanja “Glazbe” predlažemo da obavezno bacite pogled na premijerno pojavljivanje Dane Wintera u “Rio Negru” (naša 7. knjiga), a oni najstrastveniji ljubitelji pilota znaju da ga se Mister No s nostalgijom prisjetio i u našoj 61. knjizi pod naslovom “Posljednji samuraj”.
Na kraju još samo podatak da će 85. knjiga Mister Noa tijekom prva dva mjeseca koštati 156 kuna, a potom će cijena iznositi regularnih 195 kn.
Bacite pogled:
 |
Kompletni popis Bonelli stripova u Excelu |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 14/10/2017 : 13:54:52
|
| Šteta što u istoj turi ne ide još Povratak u Manaus, zadnja epizoda prije jubilarca, pa neće je valjda ostaviti za sljedeću godinu. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
velka031
Advanced Member
Croatia
16868 Posts
Member since 18/03/2010 |
Posted - 14/10/2017 : 23:05:22
|
Odlična epizoda, Nolitta je lijepo prikazao društvenu "kremu", neke onodobne brazilske horvatinčiće, koji mogu samo izazvati gnušanje...
Velik strip, pomalo podcijenjen u pilotovom univerzumu... |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 15/10/2017 : 11:42:14
|
quote:
Originally posted by velka031
Odlična epizoda, Nolitta je lijepo prikazao društvenu "kremu", neke onodobne brazilske horvatinčiće, koji mogu samo izazvati gnušanje...
Mogu zamisliti, vjerojatno nešto što bi se moglo opisati ovom pjesmom. https://www.youtube.com/watch?v=dxrolYt2j18 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 16/10/2017 : 23:43:24
|
Mjesečeve planine
Odlična priča, na kraju je ispala bolja od očekivanja, baš zato što nisam očekivao onakav kraj.
Možda je mogla biti kraća, ali unatoč tome ne može se reći da ima dosadnih dijelova.
Cijelo vrijeme radnja ne dozvoljava da se čitatelj opusti i prepusti drijemanju, a i duži dijalozi imaju svrhu upoznavanja sa nekim nepoznatim činjenicama.
Sami uvod je više u Sclavijevom stilu, vidimo scenu koja je bitnija nego što se u prvi trenutak čini.
Možda bi netko jako pažljiv na osnovi tog uvoda napravio poveznicu koju će primjeniti na rasplet, ali dok priča stigne u završnu fazu tko bi se više sjećao detalja sa početka.
Ženska ruka ubija čovjeka a odmah nakon toga ženski lik žali za ubijenim, prilično zbunjujuće za objasniti. Ako to nisu dvije različite osobe onda je čvor toliko zapetljan da ga nije moguće otpetljati na uobičajeni način.
Bez ikakve naznake o vremenskom razmaku nakon toga, Mister No pronalazi onesviještenu ženu na potpuno drugoj lokaciji.
Tada upoznajemo i prvi lik bitan za kasnije događaje, američkog bogataša Huguesa.
Skoro po ničemu se ne razlikuje od većine ljudi sličnog materijalnog statusa, iako posjeduje dvije milijarde dolara bio je spreman ostaviti ljudsko biće da leži usred prašume, samo kako ne bi zakasnio na poslovni sastanak.
Ali, kada se bolje razmisli takve stvari uopće ne trebaju čuditi, pitanje je kako bi takvi ljudi stekli svoje bogatstvo kada bi imali obzira prema drugima. Vrlo često ćeš postići više kada igraš prljavo i služiš se niskim udarcima, nakon što uvidiš da to djeluje tko je lud mijenjati pobjedničku formulu i tražiti drugu koja možda neće biti djelotvorna.
Dobra prilika da Mister No održi lekciju Huguesu zbog sebičnog ponašanja, a pogotovo ideja da mu malo utjera straha u kosti sa onim indiosima.
A tko je uopće žena pronađena bez svijesti usred divljine? Za održavanje napetosti nije poželjno da se to otkrije prerano, i onda se Castelli sjetio da situaciju riješi gubitkom pamćenja.
Meni osobno to nije baš najsretnije rješenje jer se pojavljuje u stripovima češće nego bi trebalo, i zbog toga u konačnici ide ocjena manje scenarističkoj izvedbi.
Da je nepoznata žena važna osoba pokazuje potraga za njom koju pokreće lik iz sjene.
Profesor Laroux pokušava prodati priču koja nadaleko smrdi, upravo zbog toga što je navedeni razlog prvi kojega bi se čovjek sjetio kada želi nekoga na silu odvesti.
Tko bi rekao da samo želi sakriti identitet osobe kako ne bi izašao u javnost, dok u svemu ostalom ima velika doza istine.
Ubojstvo doktora Moraesa je dodatno pojačalo sumnje u Larouxa i njegove pomoćnike. Tipovi koji se usude nekoga napasti u njegovoj kući vjerojatno su sposobni posegnuti za krajnjim rješenjem, pogotovo kada je poznato da bi se Moraes sigurno usprotivio nasilnom odvođenju žene prema kojoj gaji simpatije.
Opet Mister No dolazi na mjesto zločina u najgore vrijeme i opet završava u zatvoru, ovoga puta na jako kratko vrijeme jer mu je alibi išao u prilog.
Zanimljivo kako je baš u zatvoru pronašao trag koji će slijediti u pokušaju rješavanja slučaja, možda malo isforsiran susret sa Ponchom iako neću tome zamjeriti.
Castelli nije propustio priliku da podsjeti na neke prirodne znamenitosti Čilea, a ujedno je Mister No dobio novi trag za slijeđenje.
Iznenađenje je predstavljala spoznaja da je nepoznata žena u stvari kćer bogataša Parkera, kojega je na samom početku Hugues spominjao kao svog žestokog konkurenta.
Ima li možda on svoje prste u otmici Luise Parker kako bi ucjenjivao protivnika ili čak spriječio da neki mutni poslovi izađu na vidjelo?
Ta mogućnost nije bila baš besmislena, tim više jer je Hugues bio prisutan kada je Luisa pronađena, a kasnije je svakako mogao organizirati otmicu.
Međutim, ta mogućnost se mogla odbaciti kada je Mister No došao na razgovor kod Parkera, onako se ne ponaša otac koji upravo primi vijest da mu je kćer oteta.
Jedna sitna greška je pomogla da i pilot shvati neke stvari, samo što je povučen tom spoznajom donio sasvim krive zaključke, a Luisa se nije trebala ni truditi da smisli uvjerljivu priču.
Bogataš koji želi postati još bogatiji uz pomoć znanstvenog otkrića, zvuči više nego dovoljno uvjerljivo u svijetu prepunom bezobzirnih ljudi.
Tu opet Hugues ulazi u igru jer treba spriječiti da njegov protivnik iskoristi važno otkriće za konačni trijumf svoje moći.
Moram priznati da sam očekivao kako će Hugues, nakon uspješno odrađene akcije spašavanja, pokušati na silu pridobiti za sebe otkriće, ali srećom takav pokušaj se nije dogodio.
Na osnovi ponašanja Luise pred novinarima počeo sam sumnjati kako tog otkrića zapravo ni nema, već da je stvar u nečemu drugome.
Prvo što pada na pamet kao razlog bijega od oca je nekakva obiteljska svađa i nesuglasice, djeca većinom bježe od kuće kada ih se prisiljava na život po roditeljskim pravilima.
Završetak je potpuno neočekivan, jedan od šokantnijih na serijalu.
Parker je samo htio spriječiti da psihičko stanje njegove kćeri izađe u javnost, služeći se svim svojim utjecajem i bogatstvom. Mister No je opet nasjeo, a sada je u želji da pomogne samo pogoršao situaciju.
Završne scene u njegovoj kući su izvrsno napravljene; sjedenje za stolom a fokus na nožu kraj Luise, Luisa ustaje i drži ruku iza leđa a noža više nema na stolu, ulazak njezinog oca u posljednji trenutak, emocionalni šok i izlazak na vidjelo strašne istine.
Upravo kao što je rekao Parker na oproštaju; iz ove priče su na kraju svi izašli poraženi... ali ja bih dodao da je Castelli izašao kao pobjednik.
Bignotti kao da se žurio pa nije ponudio ono najbolje što može, ipak ide visoka ocjena i za ovaj rad.
Prva naslovnica najbolja, druga dobra a treća nije nešto.
Ispadne da je opasnije praviti se pametan nego oboljeti od tropske bolesti.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 17/10/2017 : 23:35:45
|
Sotonina kuća
Baš dylandogovska epizoda, ne bih se čudio da je Sclaviju poslužila kao uvježbavanje za pokretanje svog vlastitog serijala. Sve odgovara, čak je i broj stranica približno u zadanim okvirima.
Upravo zbog svoje ograničene dužine radnja je morala teći brzo, pa tako u kratkim crtama vidimo upoznavanje sa Franciscom, njegovim čudnim sposobnostima i svemu onome što ga okružuje.
U normalnim okolnostima je sigurno jako ugodno biti dijete bogatog oca, ali Franciscu je to donijelo probleme koji su ga pratili gotovo cijeloga života.
Imperator je pokazao kako zaslužuje svoj nadimak u pravom smislu te riječi, takvog čovjeka nije dobro imati ni kao prijatelja.
Niti klijente Mister Noa nitko ne bi htio kao članove svoje obitelji, zato je Erasmusa zadesila nevolja da mora trpjeti onakvu ženu i dijete.
U tom trenutku nije se moglo pretpostaviti da će Erasmus imati ikakvu važnost za priču, pogotovo nakon što vidiš o kakvom mekušcu se radi. Sclavi je mudro postupio ostavljajući u sjeni tajanstvenog šefa organizacije, da sam pokušao pogoditi o kome se radi vjerojatno ne bih pogodio.
Mister No je došao u takvu fazu da više ne može mirno spavati u svojoj kući a da ne upadne u nekakvu nevolju, i to ne bilo kakvu već opasnu po život.
Scene koje su se odigrale nakon toga su baš brutalne, raznesena glava i ruka nije nešto što se inače vidi na ovom serijalu.
Unatoč tome Francisco Cabral ne spada u negativce i potpuno se razlikuje od svoga oca, a upravo zbog tih nepremostivih razlika poslao ga je što dalje od sebe.
Roditelj se neće odreći svoga djeteta bez obzira koliko čudno bilo, a sigurno da je Imperator osjetio neke stvari koje bi ga mogle skupo koštati u budućnosti.
Bez obzira na udaljenost od oca Franciscov život nije bio posebno ugodan, barem ne nakon što je otkriveno kakve moći posjeduje.
Kada vlada negdje uplete svoje prste to može biti samo da izvuče vlastitu korist iz toga, neovisno o kojoj državi se radi.
I onda nakon nekog vremena svijet jednostavno postane premalen, tako da više nema mjesta gdje bi mogao pobjeći.
Nije mi jasno kako je dadilja Elis uspjela prepoznati Francisca nakon 40 godina, a pošto nije ponuđeno nikakvo logično objašnjenje to ću svrstati u nedostatke.
Baš me zanima hoće li u narednim epizodama biti objašnjena situacija sa pajperom Mister Noa. Ovdje se nije vidjelo kolika je šteta nastala na njemu, ali sigurno kako nije u pitanju sitnica koja se može sanirati praznim džepovima njegovog vlasnika.
Francisco je točno znao gdje će pronaći odgovore na pitanja o svojim nadnaravnim sposobnostima.
Sclavi je to dobro objasnio sa duhovima pobijenih robova, jer korijen svega je svakako morao izrasti iz sprovedenih zločina. Korijen osvete koji raste jako sporo, ali kojega ne može ništa zaustaviti da izbije na površinu i otruje krivca.
Konačno je i Francisco pronašao svoj mir vrativši se kući nakon toliko godina. Vratio se na mjesto gdje je oduvijek pripadao, sa kojega je otišao protiv svoje volje.
Kraj neočekivan sa pojavljivanjem čovjeka u ulozi koja je inače namijenjena nekoj drugoj vrsti ljudi.
Završna scena sa paljenjem šibice je legendarna, a može se samo nagađati Franciscova konačna sudbina.
Šteta što se nije išlo na dužu i detaljniju priču, ovako se ipak osjeti da fale neke stvari, i taman kada se čitatelj zagrije sve bude gotovo.
Crtež vrlo loš, rekao bih kako je ovo najslabiji rad Marraffe u njegovom inače skromnom doprinosu serijalu. Samo zbog nekih horor scena dajem mu ocjenu više nego što zaslužuje.
Koliko god bila gusta od juhe se ipak ne može preživjeti, pa neka kaže tko što hoće.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
|
|
velka031
Advanced Member
Croatia
16868 Posts
Member since 18/03/2010 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 21/10/2017 : 19:31:43
|
Poštanska kočija
Ovo je vjerojatno najbolja Sclavijeva epizoda na serijalu, a u početnom dijelu se nije činilo da će biti tako.
Ispričana na poseban način i potpuno nepredvidljiva, konačno rješenje je izvan dohvata ruke sve dok ne bude otkriveno na kraju.
Ispada kako je nemoguće da je Mister No sve to doživio upravo onako kako je opisao, ali to je potpuno nebitno u ovom slučaju.
Početak je koliko originalan toliko i maštovit, a kako je u pitanju gluma odmah me podsjetio na sličan uvod u legendarni Grad zločina. Još jedna poveznica s tom pričom je i Morgan jer je upravo zahvaljujući njemu Mister No došao u takvo neobično okruženje.
Gotovo čim je stupio u kontakt sa žiteljima Trevorovog ranča počele su se događati nesvakidašnje situacije, Sclavi nije dugo čekao da ponudi onaj pravi zaplet.
Stvari su izmaknule kontroli i jedna rutinska predstava za gosta brzo se pretvorila u tragičnu. Nije teško dokučiti kako se ne radi o slučajnosti ili grešci, već da je sve napravljeno sa određenim ciljem.
Zašto bi netko htio smrt jednog indijanca iz rezervata i što bi time dobio za sebe?
Mi dobivamo na pladnju hrpu likova među kojima je trebalo pronaći krivca.
Zadatak nije uopće jednostavan, pogotovo kada se u igru uključi više osoba nego što inače bude u takvim slučajevima.
Kada želiš obaviti kakav prljavi posao najbolje da što manje ljudi zna za njega, a ovdje je išlo upravo suprotnim smjerom što je dodatna otežavajuća okolnost.
Šerif je među važnijim likovima, koliko god bio sumnjičav i strog radi se o poštenom čovjeku koji neće nikoga namjerno oštetiti.
Nalazi se u nekom posebnom filmu, sugovornici ga ne mogu lako smesti, pa tako svog pomoćnika oslovljava krivim imenom bez obzira koliko ga ovaj uporno ispravljao. Jedini puta kada nije pogriješio šerif je to napravio samo zato jer je bio odlučio prekinuti službenu karijeru.
John Trevor je čovjek zaluđen westernima do te mjere da je otišao u ogromne dugove kako bi zadovoljio svoju strast.
Upravo ti dugovi su bili izvor svih nevolja, iako sam Trevor nije snosio nikakvu krivicu za ubojstva koja su se dogodila.
Njegova kćer Louise sa svojim psihičkim problemima me podsjeća na Luisu iz epizode Mjesečeve planine, Sclavi joj gotovo nije ni ime promijenio. Dobra fora sa glumljenjem samoubojstava, pogotovo scena sa vješanjem.
Claire je od samog početka bila nasumnjivija od svih, žene koje su puno mlađe od svojih muževa ne ostavljaju dojam poštenja i iskrenosti.
Postrojenje za vađenje nafte je bila njezina ideja što svakako upada u oči, bez obzira što je Trevor bio uvjeren kako ispod zemlje nema ničega.
Ionako je rekao kako nikada ne bi dopustio da njegovo područje postane naftna bušotina, pa je Claire trebala pronaći neki drugi način za postizanje cilja.
Morala je postojati povezanost između te žene i Billyja Jacka, a nije trebalo dugo da se otkrije i koja.
Ubojstvo je isplanirano do najsitnijih detalja, vrijeme, mjesto, pa čak i osoba koja će obaviti prljavi posao. Članovi obiteljske zavjere su pazili da to ne bude nitko od njih, pa su u igru ubacili lika koji će služiti samo kao potrošna roba.
Otac ubijenog indijanca je imao važnu ulogu u otkrivanju potrebnih detalja za usmjeravanje istrage, kao i kod završnog obračuna.
I on se uklopio u neobičnost likova ove priče, njegova se pokazuje u tome što je svima od svojih 7 sinova dao isto ime.
Kraj je fantastično odrađen, Mister No a ubrzo i šerif su uspjeli povezati sve kockice u mozaiku zavjere.
Scene u Ghost Townu izvrsno dočaravaju napetost prije otkrivanja istine, Mister No najprije ispriča prisutnima kako se sve odvilo, i nakon završetka izlaganja tek tada vidimo likove koji stoje nasuprot njemu.
Najprije prevladava čuđenje kako se usudio izaći pred toliki broj protivnika, da bi u najvažnijem trenutku izašlo na vidjelo kako je unaprijed pripremio dobro zaleđe.
Osveta i pravda su udarile u isto vrijeme da stave završni pečat na ovu tragediju. Tragediju koja je Trevora bacila na koljena i srušila carstvo u režiji njegovih najbližih.
Mister No je na oproštaju od šerifa rekao da bi htio posjetiti neku južnoameričku zemlju kao što je Brazil i Amazoniju, pa je moguće da su ovo kronološki njegovi posljednji događaji (ako su istiniti) prije dolaska u Manaus.
Kruger smatra kako su ovo samo izmišljotine, a možda i nije posve u krivu...
Diso je pokazao kako mu priče iz prošlosti Mister Noa jednostavno odgovaraju.
Prva naslovnica vrlo dobra, ostale su ipak mogle biti bolje.
Ako nemaš pravi, taj svoj gumeni kurac možeš si ugurati...
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Tonka24
Advanced Member
.jpg)
14635 Posts
Member since 09/11/2010 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 22/10/2017 : 23:22:11
|
Tuđinac
Tema sama po sebi nije nešto posebno, ali je Sclavi izvukao gotovo maksimum iz nje i učinio je posebnijom od očekivanja.
Unatoč kratkoći ne primjećuje se nedostatak stranica, postavke radnje su takve da se ista ne odvija prebrzo već ima sasvim dovoljno vremena za detaljniju razradu.
Takvim postavkama sigurno pomaže činjenica da epizoda nije nabijena akcijom, nego obiluje dijalozima između najmanjeg mogućeg broja likova, uz poneku retrospektivu prijašnjih događaja.
Prava tema nije let u svemir niti alien, ovdje se po tom pitanju jedva nešto dogodilo, cijela poanta je u odnosima 2 čovjeka različite nacionalnosti čije države se nalaze u sukobu na svim mogućim područjima.
Sama priča je više politička nego avanturistička, ako na kraju čovjek shvati njezinu poruku u pozitivnom smislu može se reći kako je ispunila svoj cilj.
Na početku vidimo mračno nebo nad Amazonijom i zvijezdu padalicu, ali vidimo i Mister Noa kako leti u svome pajperu vraćajući se u Manaus.
Nije baš izabrao idealno vrijeme za povratak, što se može kada je obećao Krugeru da će platiti piće novcem zadnjeg klijenta.
Odmah sam se sjetio kako je njegov pajper bio razbijen u epizodi Sotonina kuća, a nakon toga nije uslijedilo objašnjenje na koji način je popravljen. Izgleda da su to za Sclavija zanemarive stvari, iako ne bi trebale biti.
Kada sam već kod razbijanja aviona, i ovdje smo imali prilike vidjeti jedno takvo nakon kojeg se Mister No izvukao čistom slučajnošću.
Pajper nije imao toliko sreće i bio je red da vlasnik isprati dugogodišnjeg prijatelja na vječni počinak. Ili ipak nije sve tako kako se čini?
Nije ugodno ostati bez prijevoznog sredstva usred prašume u situaciji kada niti ne znaš gdje se točno nalaziš, a kada još imaš protivnika koji te želi žrtvovati zbog praznovjerja, onda je to znak da si do vrata zaglibio u nevolju.
Sreća za Mister Noa što nije bio jedini koji je neplanirano završio svoj let u bespuću divljine, i što je neznanac svojom opremom ostavio dovoljno jak dojam na indiose.
Iz tog dijela zanimljiva je scena pilotovih halucinacija pod utjecajem droge; ''ja sam prvi čovjek koji lebdi svemirom'', govorio je, a nedugo nakon toga je upoznao čovjeka koji je to napravio u stvarnosti.
Arkadij i Mister No su sličniji jedan drugome nego što bi to sami htjeli priznati. U ono malo vremena koliko su proveli zajedno posvađali su se nekoliko puta svatko braneći svoja uvjerenja, ali kada je trebalo pomoći drugome nisu ni trenutka razmišljali trebaju li to napraviti.
U divljoj prašumi, daleko od svoje domovine, jedan Amerikanac i jedan Rus su iznijeli dokaz da ne postoje nepremostive prepreke kada želiš pokazati ljudskost prema drugima.
Najzanimljiviji dio je onaj kada su se zatvorili u letjelicu bježeći ispred indiosa, i sva ona prepucavanja zbog nastale situacije.
Upadne i poneka smiješna scena, kao ona kada Mister No predvidi kako će indiosi zapaliti vatru oko letjelice da ih istjeraju van.
Najsmješnije je ipak kada se ispostavi da zarobljenici u letjelici ne mogu umrijeti od žeđi jer postoji uređaj koji prerađuje mokraću u vodu.
Problem hrane i vode je riješen barem za neko vrijeme, ali postoji opasnost od gušenja pa je potrebno pobjeći što je moguće prije.
Spas je trebao biti bolje izveden, mala je vjerojatnost da bi Kruger onako uletio u zadnji trenutak, čak i da ga je netko brzojavom obavijestio o točnoj lokaciji.
Izgleda da je obećano piće bilo dovoljan motiv da pokrene potragu, žeđ ne pita za mjesto, vrijeme i udaljenost. Neće puno pokvariti dojam, ali dovoljno da dobije ocjenu manje za scenarističku izvedbu.
Kraj je ponudio nekoliko iznenađenja, a prednjači nepoznato stvorenje iz svemira, zarobljeno na Zemlji bez mogućnosti povratka.
Ostalo je tajna o kome se radi i kako izgleda, jedino je sigurno da nema loše namjere s obzirom na pruženu pomoć.
Vrlo dobra priča kojoj je malo falilo da postane odlična, sasvim sigurno malo bolji rasplet.
Civitelli je kao po običaju odradio izvrstan posao i šteta što mu je ovo zadnji rad na Mister Nou.
Dokazao se na ovom serijalu pa je ubrzo prebačen na Texa, ali zato uskoro dolazi Bianchini čiji stil crtanja je dosta sličan.
Ako hoćeš možeš prerađivati i govna, ali ja ću radije umrijeti od žeđi.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
velka031
Advanced Member
Croatia
16868 Posts
Member since 18/03/2010 |
Posted - 22/10/2017 : 23:42:32
|
| Ova epizoda mi je u doba kada je izašla u LMS bila nešto stvarno novo i jako mi se svidjela, a ni danas nije puno izgubila, bravo Sclavi... |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 22/10/2017 : 23:59:42
|
A čak ni ''zamjenska'' naslovnica nije loša, barem ova perspektiva.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Tonka24
Advanced Member
14635 Posts
Member since 09/11/2010 |
Posted - 23/10/2017 : 21:22:37
|
Preporuka po kvaliteti,koje knjige od libellusa nabaviti?
Tek sam počeo,pa sam cijeli izgubljen u svemu tome,nekako bi počeo od afrike nabavljati pa dalje...samo trebam vašu pomoć,tj. popis priča koje su dobre tj.knjige? |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 23/10/2017 : 22:16:35
|
Kada bih sada počeo nabrajati koje su priče meni posebno dobre bila bi to dugačka lista, a opet ne znači da bi se iste i tebi svidjele jer su ukusi različiti.
To sve ovisi o tome da li ti više odgovaraju priče u divljini ili urbanom okruženju, sa više avanturističkih, triler ili krimi elemenata, priče iz sadašnjosti ili prošlosti i razne druge stvari.
|
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Tonka24
Advanced Member
14635 Posts
Member since 09/11/2010 |
|
|
Topic |
|
|
|
Ultimate Mister No
