| Author |
 Topic  |
|
ReemCP
stripovi.com suradnik
Croatia
12500 Posts
Member since 03/01/2018 |
 Posted - 10/05/2018 : 09:43:46
|
quote:
Originally posted by Tonka24
Poslao sam ti na PM linkove ponude Libellusa.
Procitao sad, hvala ti  |
"everybody's got a plan until they get hit"
|
 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 20/05/2018 : 20:50:33
|
Nakon poduže pauze nastavljam tamo gdje sam stao prošle godine.
Ljudi-leopardi
(10, 8, 10, 10)
Afrička čarolija se nastavlja dalje, a sada je odlučila pokazati svoje lice u pravom smislu te riječi.
Kada bih birao najbolji Ongarov rad na serijalu vjerojatno bi Ljudi-leopardi ušao u tu konkurenciju, možda se ne bi smjestio na sami vrh, ali u top 3 sasvim sigurno.
Ovo je još jedna priča za koju me veže velika nostalgija, iako nakon ponovnog čitanja moram priznati da više ne izgleda toliko moćno kao nekad davno u izdanju Dnevnika.
Ponekad ni sav luksuz današnjih modernih stvari ne može vratiti osjećaj pripadnosti jednom starom i bezbrižnom vremenu.
Inače mi previše ne odgovaraju nerealne priče, ali ovdje je Ongaro kroz izrazito zanimljiv lik Mbare napravio da takve stvari ne izgledaju prenapadno.
Istina, na kraju malo jest pretjerao sa njegovim moćima u sceni prizivanja vjetra, a ako taj kratki dio ostavimo po strani može se reći kako je Mbara bio pun pogodak.
Vrač plemena Ewondo je od prve scene u kojoj se pojavio bio obavijen velom tajne, njegove moći jesu odmah izašle na vidjelo, ali mu uloga i važnost iste nisu tako brzo došle do izražaja.
Jedino je bilo sigurno kako je njegova pojava sa određenim razlogom usko povezana uz Mister Noa, pa koja bi budala ušla u avion za kojeg unaprijed zna kako neće stići do svoga cilja.
Ta scena sa avionom i nevremenom je jedna od najboljih u cijeloj priči, iako je na serijalu bilo dosta sličnih ovdje se baš osjeti neka vrsta strijepnje povezane sa misterijom.
Unatoč tome što se Mbara ciljano našao na mjestu događaja, njegova uloga se nikako nije mogla sastajati samo od toga da izigrava pilotovog anđela čuvara.
To je bilo jasno već kod prvih riječi između njih dvojice, a da ne bude nikakve zabune potrudila se scena u kojoj Mister No to predloži vidovnjaku, onako više u šali. Mbarin odgovor "to nije moja sudbina, a ni tvoja" je bio jasan znak kako se u svemu nalazi neki puno veći cilj.
Tu je u igru ušla još čarobna točka sudbine i Mister No je mogao krenuti u misiju koja mu je povjerena, iako bez njegovog znanja.
Nije dugo trebalo da bi se upleo do grla i shvatio kako je ta sudbina jača nego što je u prvi trenutak vjerovao.
Što je to tako tajanstveno i mračno što može osuditi čovjeka na smrt samo zbog toga što je ubio jednog leoparda kako bi pokušao pomoći drugim ljudskim bićima?
Problem je u tome što to nije bio običan leopard kakav se često može vidjeti po afričkim divljinama, njegovo ubojstvo je imalo malo veće posljedice i usput aktiviralo strah od jednog starog proročanstva.
Kako je uvijek dobro znati s kakvim problemom se susrećeš ne preostaje ništa drugo nego obratiti se na pravu adresu. U ovom slučaju to zahtijeva pomoć stručnjaka kakav je francuski etnolog profesor Edhel.
Njegov sin Antoine je još jedan lik koji je na neki način bio od pomoći Mister Nou, samo što je on imao potpuno drugačije motive od vidovnjaka Mbare.
Stvarno, Antoine se malo previše trudio kako bi ponudio svoju pomoć da je to jednostavno moralo upasti u oči, kao da je htio biti u središtu zbivanja i sakupiti što je moguće više informacija za neku svoju osobnu korist.
Sama završnica je otkrila što ga je točno pokretalo, iako ja nisam nešto posebno zadovoljan ponuđenim raspletom.
I Jack Carson je velikodušno nudio svoju pomoć, samo što se kod njega osjetilo da ne želi pod svaku cijenu biti prisutan tamo gdje možda ne bi trebao, tj. nije bio takav priljepak poput mladoga Edhela.
Upravo za Jacka se veže jedna scena poznata od ranije. Zmiju otrovnicu ubačenu u automobil smo već vidjeli u priči Krstarenje iz noćne more, u oba ta slučaja je ugrižena osoba spašena samo zbog pravovremene reakcije Mister Noa.
Sa atentatom na princa Yaoundea, koji je maestralno izveden napadom iz podzemlja, završava prvi dio priče, tu se bez problema može podvući crta ako bi recimo scenarist odlučio napraviti dvije različite a ipak povezane epizode.
Sve ono što ide u nastavku može funkcionirati i kao zasebna avantura unutar iste sage, međutim, ona je nešto slabija u odnosu na prvi dio.
Neću o tome koliko je realno da bi netko tko inače živi na drugom kontinentu mogao biti upleten u jedno proročanstvo staro desetljećima, to mi ionako ima nekakvu posebnu draž koliko god nevjerojatno bilo.
Čak je i Mbara priznao da na početku nije bio previše oduševljen izborom čovjeka u čije ruke bi trebalo staviti budućnost plemena Ewondo.
Jedna od scena koja ostaje u sjećanju dugo godina je svakako Tikorov atentat na Mister Noa, a zanimljiva je usporedba Bianchinijevog crteža iste scene kroz Mbarinu viziju nasuprot stvarnom vremenu.
Iz tog pokušaja se rađa izvrsna ideja koja nije ništa novo, ali često daje pozitivne rezultate kada se sprovede u djelo.
Možda je odlazak na teritorij Fanga trebalo ispratiti sa više poteškoća, ovako je dojam da sve ide kao podmazano iako se to može objasniti činjenicom kako je protivnik bio prevaren.
Hegba je klasičan primjer tiranina kakvi su naučeni živjeti od tuđe muke, uz svu svoju okrutnost gotovo nikad nemaju hrabrost svojih obiteljskih predaka.
Kada ih malo jače pritisneš onda pucaju po šavovima, to se vidjelo i u slučaju Hegbe kojemu nije bilo teško pretrpjeti rušenje ponosa u zamjenu za spas svoje kože.
Završnica je slabiji dio u inače jako dobroj avanturi, ne toliko zbog toga što se moglo naslutiti da će netko od Edhela napraviti nekakav preokret, već zato što je ovakva vrsta preokreta postala veliki klišej.
U zadnje vrijeme na serijalu se prečesto juri za nekakvim bogatstvom i to više nije toliko zanimljivo, nemoguće da u svakom kutu zemljine kugle postoji manje ili više neotkriveno blago.
Ako ništa drugo to je barem poslužilo da vidimo kako i Mbara ima svojeg krvnog brata, pa je ovo bila prava prilika da ga iskoristi u kritičnoj situaciji, ali to neće spriječiti da na kraju dam ocjenu manje za scenaristički dio posla.
I opet ona stara poznata stvar kako Mister No iz pustolovine izlazi praznih džepova iako mu je bogatstvo ispred nosa, a sada mu nisu htjeli dati ni jedan jedini cent.
Crtež Bianchinija odličan a ni naslovnice ne zaostaju, prva i treća su mi posebno drage jer sam ih imao u LMS izdanju.
Dobro je poznato da jabuka ne pada daleko od stabla, pogotovo kada je trula.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
Edited by - DODSFERD on 21/05/2018 21:14:54 |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 21/05/2018 : 21:14:09
|
Zlatno prijestolje
(7, 6, 9, 9)
Nakon pustolovine malo većih razmjera dolazi jedna koja se ne može pohvaliti takvim atributima.
Rekao bih kako se radi o tek usputnoj stanici prema značajnijem odredištu na putovanju afričkim prostranstvima.
Epizoda je spoj više elemenata kakvih smo se nagledali na ovom serijalu, bez obzira što je radnja tek nedavno prebačena na drugi kontinent neke stvari su itekako ostale prepoznatljive.
Kako je ova afrička saga rađena sa namjerom da se ponudi nešto novo i svježije, nisam baš siguran da je Zlatno prijestolje put u pravome smjeru. Istina da se lako čita i nije zamorna, ali ova priča će teško zadovoljiti zahtjevnije čitatelje koji očekuju nešto više od jednokratne konzumacije.
Mbara kao jedan od zanimljivijih likova iz prethodne avanture je prisutan i ovdje, samo s tom razlikom što mu je Ongaro sada namijenio tek sporednu ulogu.
I onako iz pozadine je bio od velike pomoći na kraju u situaciji koju nismo vidjeli u samoj radnji, a to je ipak premalo u odnosu na očekivanja.
Nije ugodno biti u koži bjegunca; greškom završiš na drugom kontinentu, kao na iglama čekaš trenutak mogućeg povratka, a osobe zbog kojih si se uvalio u nevolje ne daju nikakve informacije. Kako se ono kaže; "tko ti je kriv kada si gurao nos tamo gdje mu nije mjesto".
U čekanju boljih vijesti iz Brazila Mister No prihvaća poslovnu ponudu jednog bračnog para koji je već na prvi pogled sumnjiv, pogotovo Sheila za koju se odmah može naslutiti da je spremna sklopiti pakt sa vragom ako bude potrebno.
To Ongaro niti ne skriva i postavlja stvari onakvima kakve stvarno jesu, nema mazanja očiju po pitanju namjera novih klijenata i znamo da se one razlikuju od onoga što govore.
Kako ne bi sve izgubilo na neizvjesnosti trebalo je samo držati u tajnosti krajnji cilj avanture što je duže moguće, scenarist je to uspješno napravio iako je opet upotrijebio nekoliko već puno puta viđenih rješenja.
Mislim da je pogriješio u karakterizaciji lika Carol, u prošloj priči je ona bila osjećajna i izrazito smirena osoba, dok je sada toliko živčana da će razbijati stvari po kući.
Istina da Carol ni prije ni sada nije dobila puno prostora pa može biti da promjena njezinog karaktera nije toliko bitna, ali meni je svejedno upala u oči kao nešto što ne izgleda uvjerljivo.
David i Sheila Mason su posebna priča, iako ih pokreće isti motiv njihov odnos nikako nije onakav kakav bi trebao biti kod bračnih parova.
Njihova distanciranost izlazi na vidjelo u gotovo svakoj situaciji, kao da su u pitanju tek obični poslovni partneri kojima osim uspješnog završetka projekta ništa drugo nije važno.
U nekoliko situacija je prisutan Davidov kukavičluk i možda je to jedan od razloga zašto Sheila nema dobro mišljenje o njemu, jednom je čak došlo do međusobnog fizičkog obračuna što svakako ne pogoduje njihovim odnosima.
Ako ima dobro zaleđe, kao u sceni obrane Bamilekeia od pljačkaša, onda kod Davida nestaje sav strah i moguće je da dođe do iznenadnog izljeva hrabrosti, ali to je samo maska kojom želi zadiviti Sheilu ili možda tek samozavaravanje.
David se i kao lovac pokazao vrlo loš, Mister No je 2 puta morao popravljati njegove greške.
Davidova crna mrlja iz prošlosti je svakako njegov brat Stuart koji je potpuna suprotnost od njega, koliko fizički toliko i karakterom.
Iako također negativac Stuart posjeduje puno veću hrabrost, a vjerojatno ne bi niti otišao na krivi put da ga obitelj nije otjerala od sebe.
Taj sukob između braće je došao do vrhunca u ovoj utrci za prijestoljem kralja Dinke, iako se njih dvojica niti jednom nisu susreli licem u lice.
Svaki je okupio svoju ekipu u pokušajima da uspješno stigne do cilja ne birajući sredstva ni način kako će to izvesti.
Vjerojatno je i scenarist shvatio da nekakav fizički obračun između njih dvojice nema smisla pa ga nije ni stavljao, Stuartova superiornost u svakom pogledu bi takav dvoboj učinila nezanimljivim uz vrlo predvidljivi ishod.
Opet se kroz radnju proteže motiv utrke za bogatstvom, ovoga puta to neću uzeti kao nedostatak jer je taj motiv bogatstva ukombiniran sa željom za moći i slavom. Stuart je baš kao i njegov predak Dinka želio biti vladar koji će sa svoga prijestolja upravljati vojskom.
Sudbina se na kraju njime poigrala vrlo grubo, a način na koji je završio je definitivno najjači trenutak u cijeloj epizodi.
U svojoj slijepoj želji da postane kralj nije previše razmišljao o značenju riječi kako "na zlatnom prijestolju može sjediti samo Dinka".
Dosta dugo je bilo aktualno pitanje kakva je uloga Dicka Farrella jer je cijelo vrijeme bio nekako u sjeni. Njegov postupak na kraju uopće nije iznenađenje, kao ni otkriće s kime je potajno surađivao.
Bilo je jasno da Sheila ne podnosi Davida i samo se čekao trenutak kada će se potpuno okrenuti protiv njega.
Međutim, ona igra višestruku igru i spremna je mijenjati strane ovisno o situaciji, ali njezin krajnji potez mi baš nema previše logike.
Vjerojatno je u pitanju osveta prema Mister Nou zbog toga što ga nije uspjela pridobiti na svoju stranu, samo što takva osveta mora imati gorak okus zato što ne možeš dugo uživati u njoj.
U onakvom razvoju situacije čovjek inače ne poseže za takvim potezima, to samo pokazuje kakva je zmija bila ta namiguša Sheila.
Zlatno prijestolje nikome nije donijelo sreću i pošteno je da ostane tamo gdje je bilo cijelo vrijeme, skriveno od ljudskih očiju.
A što se tiče daljnje sudbine Mister Noa Mbara je bio dovoljno jasan, morat će proći još hrpu afričkih pustolovina i nevolja prije nego bude spreman za povratak.
Bignotti je vrlo dobro odradio svoj posao, ne mogu mu dati najveću ocjenu jer kod likova povremeno ima neujednačenosti, ali je zato izvrsno dočarao afričku divljinu.
Siguran sam da po pitanju vjernosti govori iz vlastitog iskustva.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
wesskowaz
Advanced Member
Serbia
11201 Posts
Member since 10/07/2007 |
|
|
velka031
Advanced Member
.jpg)
Croatia
16868 Posts
Member since 18/03/2010 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 22/05/2018 : 21:17:54
|
Kalahari
(8, 7, 8, 6)
Zbog nekog nedefiniranog razloga imao sam osjećaj da će ova priča biti promašaj, no na sreću, prevario sam se.
Čak je bolja nego prethodna od koje sam bio više očekivao, valjda to tako inače bude da se u očekivanja ne treba previše pouzdati.
I ovdje se proteže motiv koji je bio prisutan u zadnje dvije avanture, to će malo sniziti ukupnu ocjenu iako ne smatram da se u ovom slučaju radi o osjetnom nedostatku.
Dok se stigne do tog glavnog motiva treba proći prilično vremena, a prije toga (čak i poslije) se dogodilo nekoliko zanimljivih scena koje barem malo skreću pažnju sa bogatstva.
Činjenica je da novac pokreće svijet, a kada u blizini imaš negativce spremne na sve stvar postaje kristalno... bolje reći dijamantno jasna.
Početak je klasika za serijal, Mister No šeće gradom bez prebijenog novčića u džepu, i onda u pustoj ulici napadnu njega ili nekog drugog kome je potrebno priskočiti u pomoć.
Ovoga puta ta pomoć je bila potrebna Pepeu Duvalu, vlasniku jedne male brodarske firme pritisnute od strane gangstera Ala i Claudea Martina.
Odmah upada u oči da je Ongaro u drugoj priči zaredom upotrijebio likove sa bratskim vezama, samo što su prošli put braća bila protivnici dok sada međusobno surađuju (naravno, nije riječ o istim ljudima).
Zašto gangsteri, koji se također bave brodarskim poslom, žele da im Duval proda svoju firmu, je li u pitanju samo odstranjivanje konkurencije ili tu ima nečeg puno većeg?
S vremena na vrijeme može se nešto naučiti iz ovih avantura, neupućeni u francusku kinematografiju (među kojima sam i ja) sada su mogli saznati na koga to fizički sliči Pepe Duval.
Većinom klijenti prvi ponude posao Mister Nou a sada je bilo obrnuto, besparica ne daje previše vremena i mogućnosti za biranje. Treba uzeti u obzir da pilot ionako ne može dugo bez nevolja, a i kroz njih je lakše prolaziti kada se boriš na pravoj strani.
Duvalovo povjerenje je brzo zadobio dok neki drugi članovi njegove posade traže opipljivije dokaze.
Situacija sa ukradenom kartom je dobro poslužila da se čitatelj zavara, jest da postoje ljudi koji baš ne vjeruju "dobrim Samaritancima", ali zašto bi te netko javno napao osim ako mu nisi upropastio posao.
Kada je već poznato da postoji izdajnik u tvojim redovima ovakav napad svakako pobuđuje sumnju, barem je to tako izvedeno da bi posumnjao promatrač sa strane kao što je čitatelj.
Međutim, izdajnik je većinom netko tko se ne ističe svojim ponašanjem, smiren je i nema burne reakcije, pa čak i osoba koju sudbina najprije uhvati u škripac pa joj ponudi izlaz po često visokoj cijeni.
Poput većine kriminalaca, braća Martin su također likovi koji će gaziti i preko svojih suradnika samo da stignu do vlastite koristi, pogotovo ako su druge rase.
Piratski napad na brod Albatros je pokazao kako nečiji životi malo vrijede, a nešto slično će se ponoviti i na samome kraju.
Ongaro nije propustio priliku da kroz radnju napravi upoznavanje sa poviješću Bečuane, o njezinim odnosima sa susjednim državama, pustinjom Kalahari, te stanovnicima iste kao što su bušmani.
A Mister No je opet pokazao kako ne dopušta da itko bude mučen, pa makar to bila obična životinja.
Ovoga puta su ga osjećajnost, brzopletost i neznanje uvalili u probleme jer bušmani baš nemaju razumijevanja za takve stvari, tim više jer je i sam poglavica naglasio kako mrzi bijelce.
Poglavica je upoznat sa životom među bijelcima u velikom gradu, ali mu je svejedno puno draže živjeti u pustinji i nastambama od grančica i slame koje su još bijednije i primitivnije nego kod amazonskih indiosa.
Po njegovim riječima "bolja je tama i noćna tišina od svjetala i buke, bolje je biti siromašan i slobodan nego imati novca i da s tobom postupaju kao sa robom".
Ne može se reći da barem djelomično nije u pravu, pogotovo kada se zna kako se nekada postupalo sa crncima, a danas je ionako nebitno koje si rase jer se iskorištavaju svi mali ljudi bez iznimke.
Ova situacija sa bušmanima nema važnost za glavnu radnju, ali je toliko obogatila priču da dobiva veliki plus od mene, svaka čast Ongaro.
Nakon dolaska u sjedište tvrtke Southern Diamonds malo mi pada intenzitet priče unatoč tome što akcije nimalo ne nedostaje.
Iz tog dijela treba izdvojiti varku braće Martin i njihove bande za preuzimanje utvrde, te nesebičnu Wilsonovu žrtvu kojom je opet pokazao svoju eksplozivnu narav, nažalost po njega, u krivi trenutak.
Malo mi je nepromišljena odluka da se zatvorenici smjeste u prostoriju sa dobrom mogućnošću za bijeg, kao i potez da netko nenaviknut na takvu aktivnost ide miljama trčati pustinjom bez obuće.
Najsmješniji lik je svakako mladi crnac sa svoje dvije žene, momak je morao potegnuti u drugo pleme kako bi pronašao nešto po svojem ukusu kada već u blizini nema ničega kvalitetnog.
Upravo su njegove žene dobro došle za rješavanje jedne situacije i bile od velike pomoći Mister Nou.
Možeš samo zamisliti kakav je to izazov kada nakon dosadnih stražarskih dana usred divljine izroni golo poprsje, a nisi siguran hoće li i kada se više ukazati takva prilika.
Takvi trenuci slabosti nisu pametan potez jer je Al Martin s vremenom sve živčaniji i ne oprašta greške.
Na kraju je već došao u takvu fazu da nisu bile potrebne ni greške da pokaže svoju ubojitu narav, ako si na neki način suvišan crno ti se piše, a Al ionako nikada nije podnosio crnce.
Potpuno nenaoružani Mister No i Duval pokazuju kako se uz pomoć lukavstva pobjeđuje opasni protivnik, ne znam koliko je realno da tegljač može vući helikopter, ali treba priznati kako su se izvrsno snašli.
Iako su velike njegove zasluge što su vrijedni dijamanti spašeni ne vjerujem da će Mister No imati veliku korist od toga, kladim se da će već u sljedećoj epizodi besparica ponovo zakucati na njegova vrata i duboko mu ispuniti džepove.
Di Vittovi mi nisu nekakav crtački vrh čak niti na ovakvom serijalu koji im odgovara, unatoč tome ovdje nemam nikakvih zamjerki jer su vrlo dobro odradili svoj posao. Naslovnice su najslabije od svega, ne znam što je bilo Disu da napravi ovakve dvije ispodprosječne za svoje mogućnosti.
Neke stvari se ne mogu platiti novcem, za sve ostalo tu je hvatanje na prepad.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 22/05/2018 : 21:31:31
|
Pošto ova epizoda na nekoliko mjesta ima vidljivo golo žensko poprsje, baš me zanima je li Dnevnik radio kakve cenzure.
Svejedno je dosta toga upropašteno sa izmiješanim naslovnicama, čak ni one originalne nisu znali objavljivati tamo gdje pripadaju. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
wesskowaz
Advanced Member
Serbia
11201 Posts
Member since 10/07/2007 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 23/05/2018 : 20:54:40
|
Pobuna Masaija
(8, 6, 10, 10)
Sa nestrpljenjem sam očekivao da stignem do Pobune Masaija jer sam nekad davno imao završni dio te priče u LMS izdanju.
Nakon pročitanog vidim da su ta očekivanja bila prevelika, ovdje se ništa posebno ne izdvaja od većine sličnih pustolovina.
Čak bih rekao da drugi dio priče toliko vuče na jedan drugi serijal; ako umjesto Afrike stavimo divlju lokaciju Sjeverne Amerike a umjesto Masaija neko indijansko pleme dobit ćemo - klasičnu Zagorovu avanturu.
Svi potrebni elementi se nalaze tu; sukob bijelaca i plemena izazvan usijanom glavom, obmana svoga naroda uz pomoć laži, gaženje tradicija suradnjom sa ljudima druge rase i rješavanje problema adutom kojeg je izdajnik ranije pokušao uništiti.
Takve klišeizirane stvari nisu nešto s čime čitatelj može biti oduševljen i moram priznati da sam na kraju ostao malo razočaran.
Pozitivna stvar je da se iz svega ovoga može izvući pouka zašto bi trebalo podići svijest o održavanju ekološke ravnoteže i spriječiti njezino narušavanje.
Međutim, dobro je poznato kako je čovjek na niskoj razini ekološke svijesti, pa tako ova priča dođe više kao potvrda toga nego kao nada u drugačiju budućnost.
Osim te pouke još bih izdvojio dva sporedna lika koja su pomogla da ukupni dojam ostane u nekakvim granicama prosjeka za ovaj serijal, jedino je šteta što se jedan od njih izgubio još prije početka pravog zapleta.
Kao što se moglo pretpostaviti na kraju prethodne avanture, Mister No nije izvukao veliku korist od spašavanja vrijednih dijamanata. Istina da baš nije ostao potpuno praznih džepova, ali iznos s kojim je raspolagao nikako nije dovoljan za daleki put od Johannesburga do Nairobija.
Potkrala se jedna scenaristička greška u sceni kada Mister No razmišlja o nesreći koja ga prati na svim kontinentima, pa mu kroz glavu prolazi ovakva misao "tko zna, možda mi se posreći ako u budućnosti odem u Australiju ili na Antarktiku".
Naime, on je već bio na Antarktici u epizodi Ledeni pakao, jest da je to radio Missaglia, koji je godinama prije ove priče otišao sa serijala, ali je ipak trebalo voditi računa o tome.
Što napraviti kada u džepu imaš samo 190 dolara a niti jedna zrakoplovna kompanija ne nudi prijevoz do Nairobija za taj iznos?
Ako ti je sudbina naklonjena barem možeš debelo skratiti put odabirom puno jeftinijeg privatnog pilota, a upravo ta uloga je namijenjena jednom od spomenitih sporednih likova.
Billy MacKinley je kolega po zanimanju a također i kolega po čaši, vrlo društven tip koji se pokazao pravi dobričina vrativši pola iznosa za prijevoz.
Međutim, nisu svi tipovi ugodni poput Billyja kada popiju, Tony Steele je čista suprotnost i njega alkohol učini samo agresivnijim prema drugima, bilo da se radi o ljudima ili životinjama.
Iako je također sporedni lik, Tony je imao dovoljno vremena da napravi probleme Mister Nou i uspori ga na putu prema cilju.
Kao što je ranije bilo slučajeva, opet ga jedan znanstvenik spašava od dobivene kazne, iako će to značiti drastičnu promjenu unaprijed utvrđenih planova.
Već je sukob sa Steeleom mogao nagovijestiti kako će životinje ovdje imati veliku ulogu, nadalje kroz radnju se to proteže koliko god je moguće i upravo zbog toga je Serengeti izabran kao lokacija zbivanja.
Tako je npr. susret sa kobrom ubačen više da bi podigao dinamičnost i možda predstavio čitatelju takvu vrstu opasnosti, nego što je to prethodilo nekakvom važnijem događaju.
Zmija otrovnica u spavaćoj sobi većinom asocira na pokušaj ubojstva određene osobe, a ovdje se ipak radilo o čistoj slučajnosti kojoj nije pridodan ikakav značaj ni kod samih aktera.
I u dalekoj Africi Mister No ima priliku obavljati posao pilota služeći se istim modelom aviona - pajperom. Čak i ovaj primjerak zna imati iste boljke prilikom pokretanja, a ni rješenje u tom slučaju nije ništa drugačije.
Da u toj životinjskoj oazi ne bude sve u redu pobrinula se skupina ljudi spremnih da iskoriste takvo bogatstvo bez grižnje savjesti.
Tko predvodi krivolovce u Serengetiju i koje boje kože su oni?
Sumnja uvijek prvo pada na bijelce jer su isti sposobni napraviti sve za novac, pogotovo nakon što na scenu stupi teksaški naftaš Richard Dumper.
Ali čekaj malo, taj Dumper sigurno ima novca na bacanje tako da mu nije sila baviti se krivolovom, a ni njegove lovačke vještine nisu nešto čime bi se čovjek mogao pohvaliti.
Kako mu skromnost nije jača strana ipak se voli pohvaliti i onime što ne posjeduje, a ako je vjerovati njegovom nosaču radi se o dobrom čovjeku.
Masaiji su ponosan narod koji jako drži do svojih tradicija, unatoč tome uvijek se mogu pronaći pojedinci koji će gaziti preko tih tradicija, a ako treba i preko leševa bližnjih.
Ne znam je li zbog upada drugog scenarista ili se jednostavno tako poklopilo, ali drugi dio ima nekoliko nerealnih i često viđenih scena.
Sigurno da nije uvjerljivo kada obitelj na svojoj farmi nema ni radio jer k'o fol prezire tekovine moderne civilizacije zbog vjerskih razloga, a s druge strane posjeduje cijeli arsenal oružja, streljiva i kuću građenu poput utvrde za odbijanje eventualnih napada.
Što tek reći o situaciji kada vremešni starčić preživi 3 metka iz neposredne blizine i pad s ogromne visine, da bi se od svega toga oporavio brže nego ratnik na vrhuncu snage.
Cijelo vrijeme se potencira kako Dumper ne može pogoditi ni slona sa 10 koraka i onda na kraju on riješi kritičan slučaj pogodivši protivnika u glavu zavidnom preciznošću.
Dobro, uvijek postoji mogućnost velike slučajnosti, a meni je ovdje najjača bila Dumperova izjava "hmm, rekao sam vam da sam dobar strijelac".
Ukupna pobjeda je samo naizgled takva jer neke stvari ne izgledaju dobro kada ih zagrebeš ispod površine.
Projekt premještanja granica parka Serengeti nije išao tako brzo kako je profesor Konrad bio uvjeren, ali to je ionako nešto što se vremenski događalo nakon ove priče.
Mister No nije toliko optimističan poput njegovih prijatelja po pitanju budućnosti Serengetija, tako da mu je bolje nastaviti putovanje nego prisustvovati uništenju jednog sna kojemu nije suđeno da bude ostvaren.
Taman kada sam pomislio da je nemoguće da Diso ponovi onu razinu na kojoj je bio početkom 80-ih godina on me demantirao, ova epizoda bez problema može konkurirati radovima sa vrhunca njegove karijere. Sve je napravljeno precizno i nigdje nisam pronašao vidljivih grešaka. Naslovnice također odlične, posebice druga i četvrta koja usput posjeduje nostalgičnu vrijednost kod mene.
Kurvini sinovi se jednako ponašaju bez obzira gdje si naletio na njih.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Tonka24
Advanced Member
.jpg)
14635 Posts
Member since 09/11/2010 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 24/05/2018 : 18:54:54
|
Onako ugrubo sigurno da ima jer se dosta dotičem same priče, iako se trudim da ne otkrijem ništa što je presudno iz radnje; npr. tko je ubojica, izdajnik ili bilo kakav potez bitan za rasplet.
Kako ove komentare postavljam pomalo retroaktivno, pošto imam obrađeno sve do Legionara, imam slučaj da npr. komentar za priču Tuarezi sadrži manje spojlera nego sama recenzija za istu. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 24/05/2018 : 21:35:59
|
Mau-Mau
(10, 10, 9, 9)
Negdje oko polovice afričke sage stiže trenutak koji se spominjao kroz nekoliko prijašnjih avantura.
Kada je već igrom slučaja stigao na drugi kontinent, Mister No je htio iskoristiti mogućnost da posjeti jednog svog poznanika iz ratnih dana.
Taj susret je, uz sve ono što mu je prethodilo, donio vrlo uzbudljivu priču nabijenu akcijom i nasiljem.
Nešto ovako kvalitetno mogu napisati samo Nolitta i Castelli, a ukupna dužina dodatno pridonosi dinamičnosti radnje koja niti trenutka ne posustaje.
Više od 400 stranica prođe vrlo brzo i uopće nisam imao osjećaj da se radi o takvoj brojci, Nolitta vrlo dobro zna kako napraviti nešto takve dužine što neće biti pretrpano događajima i likovima.
Nema iznenadnog prebacivanja radnje s jedne lokacije na drugu što zna biti odlika nekih drugih scenarista, priča posjeduje točno određeni i neprekinuti tok koji prati glavnog junaka u nastojanjima da pronađe najpovoljnije moguće rješenje za sve strane.
Kada već nije mogao izbjeći da bude uvučen u građanski rat, Mister No se barem potrudio da razum prevlada i reagira samo u skladu sa trenutnom situacijom.
Sigurno da nije ni jednostavno ostati smiren kada se nađeš u takvom okruženju gdje nema nikakvih pravila, gdje je važno samo stići na cilj prije protivnika služeći se najefikasnijim metodama, često prljavim i nepotrebnim.
Već od samog početka postavke sukoba su vrlo jasne, a zaraćene strane kao da se natječu koja će više zaglibiti u ekstremizam.
Koji je smisao toga da ubijenog protivnika držiš obješenog još 3 dana nakon smrti, ili da uletiš u restoran i izrešetaš goste koji nemaju veze sa samim sukobom.
Upravo to pitanje se potegnulo kroz riječi jednog sporednog lika i nevine žrtve tog građanskog rata; "gdje je smisao u tome da posiječeš drvo u šumi bez ikakva razloga? Kenija sutra ujutro sigurno neće biti bolja bez mene".
Najprije vidimo brutalnost jedne strane kroz dvije različite situacije, da bi vrlo brzo uslijedio odgovor sa suprotne, tek toliko da se neutralni promatrač ne zavara kako je itko od njih u pravu.
Prva pojava engleskih vojnika je imala zadatak da uvede Mister Noa u sukob, na licu mjesta je odmah mogao vidjeti koliko nepotrebnih stvari proizlazi iz toga.
Iživljavanje vojnika na mrtvim tijelima pobunjenika je imalo gotovo simetričan odgovor u jednom malom selu na pripadnicima postrojbe King's African Riffles.
Zvjersko ponašanje se često vraća kao bumerang koji tada ne bira koga će pogoditi, kao da nisu dovoljne sve ratničke žrtve već su potrebne i one nedužne.
Iz takvog okruženja čovjek se jednostavno mora maknuti, pogotovo kada ne želi odabrati niti jednu stranu jer postoji mogućnost da će pogriješiti.
Svatko će uvijek reći kako su upravo njegove metode ispravne, dok je tebi kao slučajnom prolazniku vrlo teško pronaći ikakvu razliku između njih, vrlo vjerojatno zato što ih uopće niti nema.
Međutim, Mister No se neće povući ako je prijatelju potrebna bilo kakva pomoć, čak ni kada se taj prijatelj toliko promijenio da ga je nemoguće prepoznati.
Vjerojatno niti nije bilo pitanje samoga Jimmyja Collinsa nego je opet prijetila opasnost da padne nevina žrtva, a tada se stvari gledaju drugačijim očima.
Osjetljiva situacija kao što je otmica djeteta ne daje previše vremena za čekanje, i Mister No će biti spreman otići ravno u vučju jazbinu kako bi spriječio najgore.
Ono što je tamo vidio i doživio s pravom se može svrstati pod zvjersku razinu, a još je iz prve ruke dobio potvrdu koliko razjarenoj gomili malo treba da krene čak i protiv svoga vođe.
Obred prisege novih Mau-Mau ratnika je posebna priča i samo za one jakog želuca.
Iako je u pitanju žrtvovanje životinje teško je ostati ravnodušan na scene vađenja očiju i utrobe na živo, a što tek reći na životinje u ljudskom obličju koje su spremne konzumirati odvratnu smjesu od iznutrica.
Ali, postoji jedan ratnik koji ne želi piti napoj vrača Kikuyua, i taman kada pomisliš da je konačno prevladao zdravi razum uslijedio je novi šok.
Jedan plemenski poglavica je previše dostojan da bi pio životinjsku krv, već bi za tu priliku radije odabrao ljudsku.
Kako je samo lako manipulirati zatupljenom masom dodatno spuštenoj na primitivnu razinu, dovoljno je samo baciti kost među čopor koji će odmah postati gladan pravoga mesa.
General Uhuru je jedan od rijetkih u logoru Kikuyua koji zna razumno razmišljati, ali kada se igraš vatrom onda možeš očekivati da će se ista okrenuti protiv tebe.
Što ti onda vrijedi činjenica da si oduvijek uspješno postavljao pravila, kada se ta pravila lako promijene u bilo kojem trenutku.
Glas naroda će odlučiti kojim putem treba krenuti, a dobro je poznato kako pojedinac nema šanse da zaustavi većinu.
General Uhuru je prošlost izbrisana pod pritiskom vodeće struje, ali stiže jedan drugi general da otrijezni sve prisutne.
Događaji u logoru Kikuyua se redaju jedan za drugim i gotovo je nemoguće predvidjeti što će biti sljedeće. Nolitta je posegnuo za nekoliko preokreta kako bi na kraju pokazao koliko je malo potrebno da se zapali vatra, koliko je tanka linija ljudskog razuma.
Cijelo vrijeme je koristio lik Mister Noa kao nekoga tko je svjestan toga da ne može riješiti trenutnu situaciju, ali koji će ukazati drugima na njihove pogreške.
Da bi to napravio ponekad će trebati razvrgnuti staro prijateljstvo, a možda će usput posijati sjeme za neko buduće.
Jedan Collins ga je razočarao, a kako je poznato da svijet ostaje na mladima postoji šansa da će jednoga dana sudbina Kenije doći u prave ruke, koliko god ona malena bila.
Završna scena sa taksijem je upravo taj vedriji pogled na budućnost, iako je svojim suputnicima mogao napraviti velike probleme Mister No se nije odlučio na takav potez.
A ne bi ni imalo previše smisla pošto je ionako na odlasku, pa tako više neće imati nikakvu ulogu u kreiranju političke situacije u Keniji.
Neke stvari je bolje potisnuti iz sjećanja a upamtiti samo ono što ne izaziva duševni nemir, ostaviti samo riječi iz daleke Burme o jednom fantastičnom raju na zemlji.
Da je crtež radio samo Bignotti onda bi i taj segment mogao dobiti maksimalnu ocjenu. Koliko god da se stil Di Vittovih dobro poklopio sa Bignottijem, ipak se primjećuju određene neujednačenosti kod likova što je povremeno znalo upadati u oči.
Pokoj mu duši, ali sada je barem jasno zašto je pokojan.
|
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Tonka24
Advanced Member
14635 Posts
Member since 09/11/2010 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
|
|
velka031
Advanced Member
Croatia
16868 Posts
Member since 18/03/2010 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 25/05/2018 : 21:17:05
|
Meni su Tuarezi odlični sve do pred kraj kada je Nolitta ipak napravio jednu grešku kod Mister Noa, ali o tome sutra puno opširnije.
Danas sam pročitao Zbogom Afriko i to je naslabija priča u sagi, tako da mi je drago što slijedi povratak kući. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7004 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 25/05/2018 : 21:36:35
|
quote:
Originally posted by DODSFERD
Meni su Tuarezi odlični sve do pred kraj kada je Nolitta ipak napravio jednu grešku kod Mister Noa, ali o tome sutra puno opširnije.
Danas sam pročitao Zbogom Afriko i to je naslabija priča u sagi, tako da mi je drago što slijedi povratak kući.
Ne bih se složio. "Zbogom Afriko" je neobavezna i opuštajuća epizoda, potpuno različita od ostalih iz afričkog ciklusa. Zbog toga što je drugačija, nije nužno loša. Mau-Mau mi je uvjerljivo najbolja! |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 25/05/2018 : 21:41:14
|
Zaboravljeni faraon
(7, 7, 10, 7)
Nakon razočaranja kojeg je doživio u prethodnoj avanturi Mister No je započeo operaciju povratka u Brazil.
Povrijeđeni ponos mu nije dopustio da uzme novac koji bi mu omogućio direktnu kartu, već se odlučio osloniti na vlastite financije a one su dovoljne samo za put do Kartuma.
Međutim, taj put je još daleko od svoga kraja jer preostaje nekoliko pustolovina iz muslimanskog dijela Afrike.
Sa ovom Castellijevom nisam previše zadovoljan, nije stvar u tome da je loše zamišljena već mi jednostavno ne odgovara takva tematika.
Iako mi priče sa arheolozima na ovom serijalu znaju ponuditi dosta zanimljivosti, sada to nije bio slučaj zbog ubacivanja fantastičnih elemenata.
Prvi dio je stvarno odličan jer je prepun akcije i napetosti, ali kada se radnja prebacila na arheološko nalazište sve se razvodnilo i postalo dosadno, pa čak i zamorno.
Naravno da ne mogu zanemariti tu prvu polovicu, zbog nje je ukupni dojam više nego solidan a strip vrijedan ponovnog čitanja kroz neko vrijeme, samo ostaje malo žaljenje što nije ponudio puno više.
Sigurno da se u ovakvim stvarima iz drugog dijela krije odgovor zašto ne čitam junaka kojem je Castelli podario život - Martina Mysterea.
Ipak, kada se sjetim kakve je sve gluposti nadrobio u epizodi Izgubljena utvrda onda mu ne mogu puno zamjeriti na ovome.
Kao što rekoh, Mister No je zbog nedostatka novca stigao do Kartuma, gdje se odmah bacio na posao da oplodi preostali sitniš kako bi mogao nastaviti putovanje.
I kada mu se sreća osmjehne nije ju u stanju do kraja iskoristiti, koliko zbog svoje brzopletosti toliko zbog čudnog ponašanja vlasnika gostionice.
Prevaranti mu šamaraju ženu a čovjek neće ni prstom da makne, tko joj je kriv kada je gurala nos gdje mu nije mjesto.
Možda je to kod muslimana normalno i teško shvatljivo nekome potpuno drugačije kulture i načina razmišljanja, a možda je u pitanju samo scenaristička sloboda u pokušaju stvaranja šaljive situacije.
Kada si bez novca i ne vidiš način kako ga zaraditi sigurno će se pojaviti nekakvo rješenje kao grom iz vedrog neba.
I vidi vraga, usred Sudana Mister No susreće jednog bivšeg klijenta sa južnoameričkog kontinenta. Koliko god sam dozivao u sjećanje sve prijašnje epizode sa arheolozima nigdje nisam pronašao tog Garrisona, što će reći kako ga je Castelli izmislio baš za ovakvu priliku.
Taj potez jest linija manjeg otpora što mu ipak neću uzeti za zlo zbog svega onoga što je uslijedilo u nastavku.
I kako to obično biva, kada nemaš drugog izbora moraš prihvatiti ponudu koja zaudara na prevaru, a tko bi očekivao da jedan bezazleni arheolog može biti sposoban za opasne igre.
Je li to baš zaista tako ili se radi više o samozavaravanju?
Poznato je da ljudi od znanosti u većini slučajeva nisu ljudi od akcije, i kada je potrebno ići preko nekih granica onda se ispriječi velika brana, ovdje baš u pravom smislu te riječi.
Presudnu ulogu je ipak odigrao ljudski faktor, a Garrison pokazao da posjeduje humanost bez obzira na rušilačke planove.
Nažalost po njega, pripadnici sekte Al Azif nemaju niti najmanju dozu humanosti, pokazana brutalnost više graniči sa bolesnim umom nego bilo kakvom vrstom suparništva.
Nekoliko nasilnih i krvavih scena se izredalo prilikom tog neugodnog susreta gdje je malo došlo do pretjerivanja sa izvlačenjem Mister Noa iz kritične situacije.
Kako izbjeći preveliko uplitanje u stvari koje te se ionako ne tiču kada ih nikako ne možeš zaobići koliko god bježao od njih.
Pred ucjenom čovjek obično nema velikog izbora, a kada još dolazi od strane zakona tada je red zaigrati po pravilima koja su ti nametnuta.
Tu negdje završava taj prvi i puno zanimljiviji dio, nakon prebacivanja radnje u dolinu Wadi Al-Malik intenzitet je splasnuo poput ispuhanog balona.
Može biti da su takve informacije ponekad korisne, ali meni je bilo dosadno predavanje Linde Garrison o povijesti Egipta, faraonima i svemu onome što je povezano s time.
Jedina napetost je bila potraga za tajanstvenim predmetom, iako ni ona na kraju nije ponudila ništa spektakularno čime bi opravdala očekivanja.
Vidimo i jedno scenarističko navođenje na krivi put po pitanju izdajnika u redovima istraživačke ekipe.
Kada je već odlučeno da se sumnja pokuša baciti na određenog lika, onda je barem trebalo odabrati bolji i uvjerljiviji razlog za njegovo udaljavanje iz logora.
Događaji u spilji i podzemnom labirintu su imali preuvjete da budu nešto više od običnog lutanja bez pravoga cilja, meni je tu falilo jezive atmosfera kakvu takva mjesta inače imaju, a to ova fantaziranja nisu mogla dati.
Što se tiče Meltzera i njegove uloge oni su malo otišli u krivi smjer, legende o besmrtnom čovjeku bi trebale ostati samo legende a ne ih gurati kao moguću istina na ovaj serijal.
Kada to ionako nije precizirano ja ću sve događaje u labirintu pripisati halucinacijama Mister Noa, jedino ostaje nepoznata sudbina Meltzera.
Na kraju Mister No i Linda pričaju o proteklim događajima i niti jednom riječju ga ne spomenu, kao da nikada nije ni postojao.
Možda se više nije ni vraćao nakon što je otišao zbog onako čudnovatog razloga, pa je i njegova sudbina ostala zakopana poput tajanstvenog predmeta u paklenom labirintu.
Crtež Bignottija je odličan i daleko najbolji dio ove epizode, naslovnice su tek prosječne isto kao i sama priča kada se sve zbroji.
Zbog snažnih mišića i žilavog mesa glava joj u oblacima visoko do nebesa.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
Edited by - DODSFERD on 26/05/2018 23:31:29 |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7004 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 25/05/2018 : 21:42:43
|
Moje mišljenje o epizodi "Tuarezi":
Zločin je zločin i svaki zločin treba biti kažnjen! Ovdje imamo hordu krvoločnih tzv. boraca na neovisnost Nigera, a Mister No je dio te bande ekstremista i ubojica. Što je najgore, na kraju ne prijavljuje ubojstva potpuno nevinih znanstvenika i ostaje prijatelj s glavnim egzekutorom i vođom ekstremista, koji bi sve koji razmišljaju drugačije, a pogotovo strance skratili za glavu. To je u potpunoj suprotnosti s Mister Noovim karakterom i čini ga sudionikom nepravednog masakra. Ta činjenica, kao i standardni klišej s metkom koji je našeg junaka samo okrznuo i tako onesvijestio uvelike umanjuje vrijednost ove, inače iznadprosječno dobre priče. Disu za crtež fali malo za desetku, a naslovice su mogle biti i bolje. Prva, s svjetski poznatim minaretom u pozadini, je jedina odlična.
(priča: 8, scenarij: 6, crtež: 9, naslovnice: 6) - 75% |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 25/05/2018 : 21:55:38
|
quote:
Originally posted by Spock
quote:
Originally posted by DODSFERD
Meni su Tuarezi odlični sve do pred kraj kada je Nolitta ipak napravio jednu grešku kod Mister Noa, ali o tome sutra puno opširnije.
Danas sam pročitao Zbogom Afriko i to je naslabija priča u sagi, tako da mi je drago što slijedi povratak kući.
Ne bih se složio. "Zbogom Afriko" je neobavezna i opuštajuća epizoda, potpuno različita od ostalih iz afričkog ciklusa. Zbog toga što je drugačija, nije nužno loša. Mau-Mau mi je uvjerljivo najbolja!
Glavni motiv je toliko puta prožvakan u nekim drugim epizodama tako da mi nije bilo zanimljivo opet o tome čitati.
Mister No i Kruger ispali teški naivci, svima su vjerovali i svi su ih na kraju izigrali.
Od likova jedino onaj Flagg zanimljiv, ostali naporni dok su one dvije kokoši toliko providne da se iz aviona vidjelo koje su im namjere. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7004 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 25/05/2018 : 22:22:00
|
quote:
Originally posted by DODSFERD
quote:
Originally posted by Spock
quote:
Originally posted by DODSFERD
Meni su Tuarezi odlični sve do pred kraj kada je Nolitta ipak napravio jednu grešku kod Mister Noa, ali o tome sutra puno opširnije.
Danas sam pročitao Zbogom Afriko i to je naslabija priča u sagi, tako da mi je drago što slijedi povratak kući.
Ne bih se složio. "Zbogom Afriko" je neobavezna i opuštajuća epizoda, potpuno različita od ostalih iz afričkog ciklusa. Zbog toga što je drugačija, nije nužno loša. Mau-Mau mi je uvjerljivo najbolja!
Glavni motiv je toliko puta prožvakan u nekim drugim epizodama tako da mi nije bilo zanimljivo opet o tome čitati.
Mister No i Kruger ispali teški naivci, svima su vjerovali i svi su ih na kraju izigrali.
Od likova jedino onaj Flagg zanimljiv, ostali naporni dok su one dvije kokoši toliko providne da se iz aviona vidjelo koje su im namjere.
Istina, nisam pročitao sve priče kronološki kao ti, pa mi je glavni motiv bio svjež. Zbog toga se slažem da su tvoji komentari za Mister Noa mjerodavniji, ali za sada ostajem pri svom mišljenju o toj epizodi. |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 26/05/2018 : 23:27:18
|
Tuarezi
(10, 7, 10, 8)
Nakon Castellijevog oproštaja od serijala u prošloj avanturi, koja je mogla i bolje ispasti, opet je Nolitta preuzeo glavnu riječ u nastavku afričke sage.
Ovdje nije uspio ponoviti genijalnost iz svoje prethodne epizode Mau-Mau iako se radi o dosta zanimljivom uratku.
Zanimljivost, objektivna kvaliteta, pa čak i same postavke nekog serijala ne moraju uvijek biti međusobno usko povezani, pa tako i sada moram priznati da nalazim određene zamjerke.
Često sam znao naglašavati kako motiv bogatstva može samo negativno djelovati na cjelokupnu priču i da je to klišej koji u većini slučajeva treba izbjegavati.
Međutim, ovdje se radi o drugačijem slučaju i takav motiv dođe samo kao popratna pojava, čak bih rekao da je neka vrsta pomoći za scenarističko vođenje radnje u željenom smjeru.
Kako drugačije napraviti razilaženje u razmišljanjima dvije grupacije ljudi i prikazati njihove različite karaktere ako nije u pitanju vrlo jaki razlog.
Baci kost među vukove i vidjet ćeš hoće li se sukobiti oko iste i na koji način, a kosti prapovijesnih životinja nisu takav mamac kao neke druge.
Prisutnost blaga u takvim okolnostima nije bilo prenapadno, pojavilo se iznenada bez ikakve najave, postalo predmetom kratke euforije i odmah nestalo ispred očiju, kako samih aktera tako i čitatelja.
Prilično različita situacija u odnosu na recimo Sclavijevo Riječno zlato gdje je sve bilo podređeno pronalasku istoga i sve drugo je padalo u drugi plan.
Problemi koji su prisutni su ipak druge prirode i više se odnose na završni dio i postupke pojedinih likova.
Mora se priznati da je Nolitta uspio u držanju neizvjesnosti kroz duži period, ugradio nešto sebi svojstvenog humora u ozbiljnu političku situaciju u Nigeru, da bi na kraju posegnuo za iznenađujućim rješenjima u pomalo šokantnom raspletu.
Ta rješenja se ne moraju svidjeti svakome jer djelomično izlaze iz zadanih okvira serijala, a reakcija glavnog lika je u najmanju ruku diskutabilna i podložna mogućim kritikama.
Treba se prisjetiti da je baš nedavno Mister No također doživio slično razočaranje što je popratio drugačijom reakcijom, tako da ovu sadašnju svakako treba staviti pod povećalo.
Viša sila se pobrinula da njegova sljedeća etapa ne bude Dakar već Agadez, tuareški grad u Nigeru poznat po svojem minaretu.
Tamo se našao u vrijeme spremanja velikih promjena u kojima priliku za ostvarenje planova o boljoj budućnosti svoje zemlje vidi karizmatični Mokhamed El Khorer.
Po običaju se to pokaže kao vrlo nezahvalan posao i pilotova pravovremena reakcija je spriječila da Khorerovi planovi propadnu još u samom začetku.
Temelji jednog budućeg prijateljstva su podignuti od čvrstog materijala spremni da odolijevaju napadima iz svih oružja i najvećim kušnjama.
El Khorer je pravi ponosni Tuareg spreman da napravi sve kako bi zaštitio imovinu i ugled svoje zemlje, nema milosti za protivnike bez obzira jesu li stranci koji izvlače materijalna dobra za korist druge države ili nesavjesni pripadnici vlastitog naroda.
Njegov bijes su osjetili istraživači Leblanc i Zirah već kod prvog ulaska na scenu, pa makar to bilo samo u verbalnom smislu.
Zamisli, jedan priprosti uzgajivač deva se usudio usprotiviti operaciji francuskih znanstvenika iako njegova zemlja još uvijek nije stekla neovisnost. U toj sceni se još nisu mogle vidjeti razlike između Leblanca i Ziraha, činilo se da su njih dvojica napravljeni od potpuno istoga materijala.
Prve sumnje su se počele javljati kod njihovog sljedećeg susreta sa pilotom, kada profesor Leblanc gotovo sa ushićenjem predloži Mister Nou da im se pridruži na ekspediciji, Zirah ga je onako na fin način pokušao odgovoriti od toga.
To većinom rade ljudi koji nešto skrivaju ili ne žele da previše osoba bude upućeno u stvari koje se trebaju dogoditi.
Iznenadilo me što je Mister No prihvatio ponudu, pogotovo njegovo objašnjenje da nema ništa loše u tome da se odnesu kosti dinosaura u drugu državu.
Možda je već tada nešto naslutio pa je htio ekspediciju držati na oku, a ne treba zanemariti ni činjenicu kako je to bila dobra šansa da zaradi potreban novac za povratak kući.
Uglavnom, brzo je izašlo na vidjelo da kosti dinosaura nisu jedina vrijednost za koju se isplati potruditi, čak nisu ni jedine kosti koje se mogu pronaći u pustinjskom pijesku.
Krađa i zločin iz prošlosti su pustili svoje korijenje duboko u sadašnjost, prevarantski plan pod maskom znanosti je izazvao gnušanje istinskih znanstvenika i moralnih ljudi.
Recimo da je za ovakav razvoj situacije bilo potrebno ubaciti taj prečesto korišten motiv pronalaska blaga, baš zato da bi vidjeli unutrašnjost svakog člana ekspedicije i dobili zaplet oko kojeg se vrti priča.
Kada se na prostoru nađu dvije skupine ljudi sa različitim interesima normalno je da dođe do sukoba, ovdje jedino imam zamjerku što je opet upotrijebljen klišej o okrznutoj sljepoočnici u situaciji kada treba samo onesposobiti čovjeka na određeno vrijeme i zavarati njegove protivnike.
Već je dovoljna nevolja što imaš ranu na glavi, a kada si još prepušten utjecaju pustinje onda se teško više možeš osloniti na vlastitu sposobnost.
Ponovni ulazak El Khorera u igru sa scenarističke strane nije imao samo spasilačku ulogu, već i obrazovnu kako bi upoznao čitatelja sa načinom života Tuarega.
Nisam provjeravao koliko istine ima u značenju svih onih navedenih pojmova, jedino mi je upala u oči smiješna scena kada Mister No krivo protumači jedan takav.
Čovjek je proveo dugo vremena u čistoći pustinje pa se zaželio malo orgijanja, koliko god napaljen bio nevjerojatno zvuči da bi to učinio u prisutnosti drugih ljudi.
Za Tuarege ostaje još samo vratiti ukradena bogatstva i predati krivce pravdi, no nije baš sve tako jednostavno.
El Khorer je promijenio mišljenje i želi sve riješiti po kratkom postupku bez ikakvog suđenja, a možda je to planirao još od samoga početka samo što se nije htio izjasniti.
Među članovima ekspedicije ima i onih koji ne snose krivicu za pljačku i ubojstva, ali takve stvari vođu Tuarega niti malo ne zanimaju.
Kako se pokazati sposobnim pred svojim ljudima i braniti njihovo dostojanstvo ako ćeš biti popustljiv prema strancima koji upadaju na tvoj teritorij s namjerom da uzimaju sve što im se prohtije?
Ne može se reći da ima potpuno pogrešan način razmišljanja, mada je meni njegov postupak dvoličan.
Ako su svi koji su sudjelovali u ekspediciji jednako krivi, zašto onda to isto ne vrijedi i za Mister Noa? On je također bio u istoj ekipi kako bi zaradio novac za putovanje, što se opet može protumačiti kao stjecanje osobne koristi pomaganjem u krađi.
Ne kaže se uzalud da ''nije lopov samo onaj koji krade nego i onaj koji mu drži ljestve'', tako da ni ovdje ne bi trebalo biti razlike u vezi toga.
Istina da se iskapanje dinosaurovih kostiju ne može svrstati pod klasičnu krađu jer su ljudi imali potrebnu dozvolu od nigerske vlade, ali ako je već El Khorer protumačio da jest krađa onda se trebao tako postaviti prema svima.
Sada dolazimo do prijašnjih zasluga i svakako se ne smije zaboraviti da mu je Mister No spasio život, pa je možda čovjek smatrao da ima nekakav dug prema njemu.
Nisam baš siguran u nešto takvo jer mu je El Khorer uzvratio istom mjerom u pustinji Tenere što je sasvim dovoljno, ne vidim zašto bi Tuarezi bili nešto posebno drugačiji po tom pitanju u odnosu na američke indijance.
Kada već ne preostaje logičnije objašnjenje onda ću prihvatiti ono vođe Tuarega kako zna dobro prepoznati pravoga prijatelja i predvidjeti njegove postupke.
Ali je zato puno teže prihvatiti odluku Mister Noa da i dalje ostane prijatelj sa čovjekom koji je počinio zločin nad nedužnima.
Nešto slično smo vidjeli u epizodi Mau-Mau i tada je pilot jednostavno prekinuo sve veze sa prijateljem koji ga je razočarao.
Ne vidim da je ova situacija posebno drugačija, osim činjenice da je sada Mister No imao vremena preispitati sam sebe prije donošenja konačne odluke.
Tko zna kako bi završila ta moralna dilema da nije vidio prizor koji je mogao biti nagovještaj propasti tuareške kulture i običaja, te pripreme za novu akciju iskorištavanja prirodnih dobara od strane francuskih kolonizatora.
Kako postoji malena mogućnost da tuareška plemena jednoga dana dobiju vođu dovoljno sposobnog da ostvari snove o političkom jedinstvu, ne bi bilo pošteno od jednoga stranca da sasiječe takvu mogućnost već u korijenu.
Istina da interesi većine trebaju biti ispred pojedinca i da ponekad zahtijevaju određene žrtve, ali se ne mogu oteti dojmu da je Nolitta pogriješio sa završnim susretom Mister Noa i El Khorera.
On se jednostavno nije trebao dogoditi u takvom ozračju sa obzirom na događaje iz pustinje Tenere.
Razumijem potrebu da zbog mogućih boljih vremena za Tuarege u budućnosti Mister No odluči zanemariti počinjene zločine, ali nikako ne odobravam onakav susret i rastanak u prijateljskom tonu.
Pilotov karakter to sigurno ne bi mogao podnijeti, već bi vjerojatno napravio isti potez kao nedavno u slučaju Jimmyja Collinsa.
Ponekad je najbolje samo otići bez suvišnih riječi i rušenja svoga karaktera, ovako je ostao gorak okus bez obzira na završetak u vedrijem raspoloženju.
Nakon svega moram priznati da se radi o jako dobroj i zanimljivoj priči kojoj zbog završnice dajem dvije ocjene manje za scenarističku izvedbu. Kao što bi rekao El Khorer ''razumijete me, zar ne... ali moram to učiniti''.
Za razliku od scenarija crtežu dajem maksimalnu ocjenu. U prvoj trećini se činilo da su linije malo predebele, ali je nakon toga sve došlo na svoje i Diso je pokazao ono najbolje od sebe.
Što se tiče naslovnica prve dvije su vrlo dobre a zadnja bezidejna i puno slabija.
Sve su to dobri momci, ali spremni da zakolju i vlastitu majku za nešto više od bijedne plaće.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 27/05/2018 : 21:46:32
|
Legionari
(7, 6, 10, 8)
Još jedna prepoznatljiva Nolittina epizoda, samo što ova nema takvih moralnih dilema kao prethodna o Tuarezima.
Može se reći kako nema ni tako jaku priču kada se sve skupa zbroji, iako je sama završnica uspješnije dočarala nepisana pravila serijala.
Legionari nisu ponudili ništa specijalno novo i impresivno, sve su to više-manje scene poznate od ranije, prije svega iz južnoameričkih avantura a neke čak sa drugih serijala.
Kao što to bude običaj kada pristupiš scenariju na takav način, priča će barem na trenutke biti predvidljiva jer se određene stvari nameću same po sebi s obzirom na situaciju.
Dobro je poznato da Nolitta više preferira realnije događaje, tako da nije bilo nikakvih dilema na koju stranu će radnja otići kada je stigla do trenutka razotkrivanja misterija bogova okruglih glava.
Takav smjer mi svakako više odgovara i gotovo uvijek mu dajem prednost u odnosu na fantastične elemente, ali je u ovom slučaju to odrađeno površno sa dosta jednostavnih rješenja.
Ako izuzmem završni dio sve ostalo se više naziralo tijekom čitanja, čak i likovi koje s vremenom zaboraviš odjednom ih se opet prisjetiš neposredno prije njihovog ponovnog stupanja na scenu.
I takva scena dođe baš u trenutku kada treba odigrati vrlo važan potez za preusmjeravanje radnje, upravo zato jer nije preostala niti jedna druga mogućnost kojom bi se to riješilo.
Ne treba zaboraviti ni pomalo naivna rješenja pojedinih situacija, kao što je paničan bijeg čovjeka usred pustinje zbog nepotrebnog straha ili obračun sa legionarima ispred utvrde Motilinsky.
Putovanje je stiglo do Alžira i Mister No dolazi u mjesto Djanet gdje su već po običaju opet nastale poteškoće sa prijevoznim sredstvom.
Prošli puta je zakazao avion a sada kamion, afrička starudija nije baš pouzdan izbor nekome tko je naumio prijeći veću udaljenost.
Koliko god tvoje društvo i mjesto na kojem si zaglavio bili ugodni, ponekad se nije poželjno dugo zadržavati tamo gdje si došao u sukob sa opasnim ljudima.
Tko bi rekao da se karte mogu tako okrenuti da ćeš na kraju ići spašavati onoga tko te pokušao opljačkati. Jedna stvar je kazniti lopova na primjeren način a sasvim druga je trenirati nepotrebnu brutalnost na njemu, čak i tvrdi legionari će osjetiti kako je to kada naletiš na tvrđu kost od sebe.
Ovaj zaštitnički stav prema nemoćnom čovjeku će kasnije ubrati plodove kada bude najviše potrebno, mora se priznati da je Nolitta unaprijed pripremio teren za uspješnu akciju spašavanja.
Mislim kako je ovo prvi puta na serijalu da Mister No pokazuje odbojnost prema nekom alkoholnom piću, stvarno je nevjerojatno što toliko mrzi pernod da će radije piti mineralnu vodu.
Kakvu to tajnu krije visoravan Tassili da se nitko ne usudi zaputiti tamo kao vodič? Upravo zbog tog sveopćeg straha znanstvenici su prisiljeni unajmiti nekoga tko nema iskustva sa takvim prijevoznim sredstvom kao što su magarci.
Bila mi je smiješna scena kada Ahmed tijekom pregovaranja stalno povećava broj osoba o kojima mora voditi brigu, najprije samo žena i djeca a uskoro sva uža i šira rodbina.
Koliko god bio sposoban teško će zaraditi dovoljno da ih sve uzdržava, a vjerojatno je malo petjerivao samo da ga prime u svoju ekipu.
Svejedno se nije pokazao tako hrabar kao što je uvjeravao ostale, k'o fol se ne boji ni okruglih glava a čim je ugledao prvu njihovu sjenu uhvatio ga paničan strah i pobjegao glavom bez obzira.
Razumijem potrebu da se Ahmeda sačuva kao jokera za kritičnu situaciju, ali način na koji je to izvedeno nije pretjerano uvjerljiv.
Ako mu je stvarno toliko bio potreban novac ne vjerujem da bi sebi dozvolio takav luksuz da ostane bez njega, što je i on sam ranije potvrdio.
Što se tiče tih tajanstvenih bogova okruglih glava nije trebalo puno da se shvati o kome se zapravo radi, čak i prije nego što su uopće postojale prve naznake rješenja.
Puno lakše se braniti od napadača kada znaš da te trebaju uhvatiti živog i neće te ubiti, ali je razlog takve namjere opet onaj standardni i viđen toliko puta.
Sigurno da nećeš tražiti pilota da bi radio u kuhinji već ono što najbolje zna, samo što se u ovoj afričkoj sagi prečesto naglašava kako je Mister No zamjena nekome tko je na neki način spriječen obavljati taj posao.
Pukovnik Langrois je jedan od onih fanatičnih tipova koji je zaluđen idejom kako može promijeniti svjetski poredak, njegovi planovi o stvaranju nove države bogate naftom su više utopija nego realna vjerojatnost.
Operacija u utvrdi Motilinsky zahtijeva određenu žrtvu koju nisu svi spremni prihvatiti, da je Langrois imalo poznavao Mister Noa sigurno mu ne bi palo na pamet objasniti mu glavni cilj operacije.
Barem mu se mora priznati da ima mašte kada je potrebno ljudsku volju staviti na kušnju, vjerujem kako je Nolitta bio inspiriran Zagorovom pričom Kralj orlova kada je u pitanju scena mučenja među stijenama Jabbarena.
Zanimljiv je bio detaljan prikaz tih trenutaka, o čemu je sve Mister No razmišljao da si nekako olakša muke, i kakv kraj je poželio u trenutku kada je već pomislio da mu nema spasa.
S obzirom da se nije mogao izvući vlastitim umijećem razumljivo je da mu netko pritekne u pomoć, čak je bilo vrlo jednostavno za pogoditi kome će biti dodijeljena uloga spasioca.
Kada ga je već spasio užasne smrti onda ga pilot nije trebao dalje uvlačiti u sljedeću akciju i izazivati mu sudbinu, iako je istina kako je Alžirac zbog svoje nesmotrenosti najveći krivac za onakav razvoj događaja.
Slučajnosti se nastavljaju kada Mister No u kabini aviona pronađe napunjen pištolj koji će mu itekako zatrebati kada stigne do utvrde Motilinsky.
Naravno da će ga ispred utvrde dočekati određena skupina ljudi sa određenim namjerama, pa zato nevjerojatno izgleda scena kada uspije srediti brojnijeg i puno bolje naoružanog protivnika.
To stvarno nije bilo potrebno prikazati na takav način, pogotovo što je takva neozbiljnost bila uvod u prilično ozbiljnu završnicu.
Na kraju su neke stvari ostale nerazjašnjene ili može biti da su prepuštene na maštu čitatelju.
Ja sam bio uvjeren da će zapovjednik utvrde otkriti svoje pravo lice i priznati umiješanost u operaciju, a on se vrlo uspješno ogradio od svega i ostao tajnovit iako je jasno da zna više od onoga što je rekao.
Sigurno da postoje neki viši interesi koji si ne mogu dopustiti da takva operacija izađe u javnost, neovisno o tome na čiju stranu ti interesi naginju.
Mister No je svejedno dobio svoju osvetu pa ga ništa drugo ne treba ni zanimati, čak su mu dali novac za povratak što je jasan znak da nije poželjan na alžirskom teritoriju.
A povratak kući je ionako nešto o čemu sanja od kako je stupio nogom na afričko tlo, sada je toliko blizu tome da se već počinje osjećati miris stare Amazonije.
S obzirom da je ovo predzadnja Bignottijeva epizoda na serijalu baš sam se ugodno iznenadio koliko je moćno ispala, scene Mister Noa prepuštenog Suncu su stvarno vrhunski napravljene.
Od naslovnica mi se druga ne sviđa, ostale dvije su vrlo dobre.
Problem uopće nije toliko ozbiljan kada ga rješava zamjenik tajnika žandarmerije.
|
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 27/05/2018 : 22:11:36
|
quote:
Originally posted by Spock
quote:
Originally posted by DODSFERD
Iskreno, ne mogu vjerovati da je autor ove priče Nolitta. Kao da se netko drugi igrao s scenarijom, jer Nolitta nije ovako površan. Scenarij je katastrofalan!! Toliko nelogičnih, nemogućih i isforsiranih situacija nikada nisam vidio u jednom Nolittinom djelu. U ovoj afričkoj sagi najčešći je predložak da se pilot nenadano razbolio i sada taj netko hitno treba pilota. Prvi put je originalno, drugi put može proći, ali ovo je već treći put u nekoliko epizoda. Situacija u kojoj Mister No riješi tri dobro naoružana legionara, usput vješto kao mačka izbjegavajući rafalnu paljbu s par metara udaljenosti je dno dna. Nadalje, onaj lik Ahmed koji svako malo iskače po potrebi, da bi na kraju potpuno promjenio karakter i izgubio glavu bez potrebe, je druga katastrofa. Oni nesretnici arheolozi kažu kako su našeg junaka već nekoliko dana viđali po gradu, a čovjek tek došao, upao u nevolje i planira kako pobjeći prije nego ga legionari nađu. Pretpostavljam da je Nolitta napisao priču ugrubo, pa je, iz samo njemu znanih razloga, dao nekome kao što je De Nardo ili Ruju da se malo poigra. Nažalost, jer itekako je bilo potencijala uz malo pametniji scenarij. Inače, prvi put čitam ovu "legendarnu" afričku sagu u cjelosti i nakon ove priče ostaje gorak okus. Izuzev "Mau-Mau" niti jedna ne zaslužuje epitet antologijska ili legendarna! Bignotti odličan kao u većini slučajeva uz prekrasno prikazana bespuća Sahare, a naslovnice tipične Disove - atraktivne na prvi pogled, ali površne.
(priča: 8, scenarij:1, crtež: 9, naslovnice: 7) - 61%
Ovo boldano mi je upalo u oči, ipak je u pitanju nekoliko dana jer je to naglašeno još na samom početku.
Možda je cjepidlačenje, ali neka se zna da tu Nolitta nije pogriješio.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Tutta
Advanced Member
Germany
32400 Posts
Member since 19/02/2010 |
|
|
Topic |
|
|
|
Ultimate Mister No
