| Author |
 Topic  |
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7507 Posts
Member since 26/12/2006 |
 Posted - 27/05/2018 : 23:52:02
|
@DODSFRED: Ne cjepidlačiš i svaka čast što si to zamijetio i ispravio moj krivi zaključak!!
Normalno, povlačim tu tvrdnju! |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
 |
|
|
Tonka24
Advanced Member
.jpg)
14713 Posts
Member since 09/11/2010 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 28/05/2018 : 17:53:11
|
| Mislim obraditi sve do jubilarca 200, a kako pratim Libellus izdanje još se premišljam da li odmah riješiti i one 3 priče nakon toga ili čekati da se skupi njih 15-ak. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 28/05/2018 : 21:36:21
|
Zbogom Afriko
(5, 6, 9, 7)
Kada sam kronološki stigao do afričke sage imao sam velika očekivanja od iste, zadnje 3 južnoameričke avanture su bile pune ranije viđenih situacija pa sam htio nešto osvježenja.
Početak je bio više nego dobar i prve dvije priče su priuštile dosta zabave, ali se s vremenom to počelo razvodnjavati pa često nisam dobio ono što sam očekivao.
Sada na kraju mogu reći da je od tih 10 priča samo jedna vrhunska, još najviše 3 bih mogao svrstati u jako dobre avanture, dok je ostatak prosjek ili nešto ispod njega.
Nažalost, ova posljednja Zbogom Afriko je najslabija od njih, a kada bih gledao svih 84 od početka serijala mislim da bih pronašao samo 2-3 slabije.
Ne znam čime je Mignacco zaslužio tu čast da napiše završetak sage, a kada ju je već dobio nije se uopće potrudio nego napravio nešto ovako traljavo i lišeno bilo kakve inovativnosti.
Ne mogu vjerovati da je kao ideju odabrao toliko puta prožvakani motiv - potragu za skrivenim bogatstvom.
Da je barem takav motiv ubacio kao nešto sporedno ili popratnu pojavu u nekoj boljoj ideji, a on se odlučio na gotovo najgore moguće rješenje.
Od samoga početka pa do kraja ništa drugo se ne spominje osim tobručkog zlata, svaki scenaristički korak je više ili manje podređen njemu.
Kada bih morao navesti najsličniju epizodu na serijalu to bi svakako bila Sclavijeva Riječno zlato, samo što ovdje nema ni takve atmosfere, ni takve duhovitosti.
Zato na pretek ima isforsiranih slučajnosti i začuđujućih naivnosti, a sudeći po reakcijama glavnih likova na kraju vjerojatno je i Mignacco toga bio svjestan.
Ako bih tražio nekakav plus u svemu tome to bi svakako bio Kruger, pri tome ne mislim na njegovu prisutnost u Africi već na činjenicu da smo saznali nešto iz njegove prošlosti.
Za razliku od Mister Noa Kruger nikada nije pričao o sebi, pa je tako ovo bila prilika da konačno na svjetlo dana izađu neke nepoznanice.
Upravo tu njegovu priču iz ratnih dana smatram najzanimljivijim trenutkom i samo zbog toga se isplati pročitati ovu epizodu.
Što se tiče sporednih likova jedino je Ronald Flagg zanimljiv, svi ostali su naporni, a da ne govorim o one dvije kokoši Daisy i Violet.
Krugera nismo vidjeli od početka priče Diazovi nasljednici gdje je imao zanemarivu ulogu, sada kada je dobio onu pravu izabran je vrlo loš razlog da ga pošalju u Afriku.
Koliko bezvoljan moraš biti da se 15 godina nisi odlučio otići potražiti skriveno zlato, i onda ti u sekundi sine takva ideja čim si čuo da ti se prijatelj nalazi u Africi.
Takve stvari ne čekaju slučajnost koja se možda neće ni dogoditi već se rješavaju što je moguće prije, a Kruger je toliko vremena besposličario po Manausu da je pravo čudo kako mu nije ranije palo na pamet da može promijeniti financijsku situaciju.
Je li Mister No toliko ponosan da će vratiti darovani novac za povratak kući i radije odabrati mogućnost da ga sam nekako zaradi.
Ta mogućnost nije nešto bajna kada imaš tako škrtog poslodavca koji će ti odbijati od ionako bijedne plaće za običan telefonski poziv.
Barem mu je taj poziv donio dobru i dugo očekivanu vijest kako se konačno može vratiti u Brazil, iako se Kruger ne slaže s tim povratkom i ima sasvim drugačije planove.
Krugerova priča o zlatnim polugama skrivenima u libijskoj pustinji tijekom rata na prvu ne zvuči pretjerano vjerojatna, dojam je kako je u nju više povjerovao špijun pokraj prozora nego sam Mister No.
Kako se uvijek pronađe netko tko će prisluškivati i čuti ono što ne treba, slučajnost kakve se ne bi postidjeli ni stari EsseGesse serijali.
Kada je već odabran takav prečesti motiv barem treba priznati da su porijeklo i put zlata detaljno razrađeni, nije samo tek tako palo s neba među Krugera i kompanjone bez ikakvog objašnjenja.
Sa tog puta svakako treba izdvojiti talijanskog poručnika Lupa i njegovu ulogu u spremanju tako vrijednog tereta.
Osim vraćanja u Krugerovu prošlost, koja čitetelju nije poznata od ranije, imamo malo podsjećanje na ono što se dogodilo u epizodi sa početka serijala Operacija Posejdon.
Ubacivanje Daisy i Violet je bilo toliko providno da je odmah postalo jasno kakva im je otprilike uloga.
Vrijeme i način njihovog ulaska u igru nije davao mjesta nikakvoj slučajnosti, sve je to dio nečijeg plana usko povezanog sa velikim otkrićem.
Kako je moguće prodati takvu glupost da se radi o sestrama blizankama, i to iskusnim ratnim veteranima pored njihovih zdravih očiju.
Mignacco kao da se htio nasprdati sa njima dvojicom, prikazujući ih kao prvoklasne naivce koji su vjerovali svakome koga su susreli, a na kraju su ih svi na neki način izigrali.
Koliko trebaš biti neoprezan da ideš pričati o sanduku zlata nekome koga si tek upoznao, bez obzira koliko ti dobro može doći njegova pomoć.
Kada ideš potegnuti iz Južne Amerike za Afriku moraš računati s time da ćeš imati određene troškove kod same potrage, a ne se dovesti u situaciju da tražiš financijsku injekciju od sumnjivih osoba.
Kako su uopće Daisy i Violet mogle računati da će uspjeti natjerati njih dvojicu da progovore o svojim planovima, tj. kako je to mogao znati njihov poslodavac za koga su odnosi Mister Noa i Krugera trebali biti čista nepoznanica.
Nevjerojatno zvuči da je Kruger svih tih godina nosio kartu u podstavi šešira, po nekoj logici ostao bi bez nje davnih dana jer je šešir posljednje o čemu vodiš računa kada se nađeš u nevolji.
Scena sa zmijama na dnu spremnika je velika naivnost, nema šanse da bi se netko izvukao iz onakve situacije da ga niti jedna ne ugrize.
Ni scena u logoru pljačkaša nije puno realnija, oslobodiš zarobljenike i pobjegneš s njima usput povlačeći za sobom sanduk od 150 kila dok ti iznad glave lete meci.
Naravno, od samoga početka je bilo jasno da će dvojica prijatelja ostati praznih džepova, neovisno o tome uspiju li ili ne uspiju pronaći sakriveno zlato.
Samo se čekao trenutak kada će u igru upasti netko sa jakim argumentima koje je nemoguće pobiti, a s vremenom su se pojavljivale naznake tko bi to mogao biti.
Najviše što se moglo izvući su avionske karte za povratak u Brazil, ali Kruger se ipak odlučio na promjenu relacije.
Što ga je natjeralo da u zadnji trenutak donese takvu odluku vjerojatno će se saznati u nekoj od kasnijih epizoda, a Mister Nou je jedino preostalo da na odlasku kaže ''zbogom Afriko''.
Crtež Bianchinija je vrlo dobar, maksimalnu ocjenu ne zaslužuje samo zbog određenih stilskih promjena u odnosu na prijašnje radove.
Ako se previše pouzdaš u Krezovu sudbinu na kraju možeš ostati samo krezav.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 28/05/2018 : 21:58:34
|
Da se osvrnem malo na naslovnice iz afričke sage, tj. ove iz Dnevnikove kućne radinosti.
Gledajući ih ovako sve skupa čovjeku postane jasno zašto je Mikica toliko nepopularan, nije on tehnički bio tako loš crtač već vrlo nemaštovit i njegove naslovnice nemaju nikakve veze sa pričama.
  
  |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
morski
Senior Member
2656 Posts
Member since 09/08/2014 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 28/05/2018 : 22:45:03
|
| Ma znam da ih nije ciljano radio za određene epizode, ali bode u oči kako su sve na istu foru, dvojica ili ponekad više ljudi u međusobnoj tučnjavi i ništa drugo. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 29/05/2018 : 22:09:45
|
Glazba, maestro
(7, 8, 9, 9)
Nakon što je ranije 2 puta odbio novac za povratak u Brazil sada više nije bilo govora o tome, putovanje po Africi je stiglo svome kraju i Mister No je napustio taj kontinent.
Njegov Manaus će ipak još malo pričekati jer mu predstoji kratko zadržavanje u mjestu pod imenom Paraty.
Trebali su to biti najobičniji odmor i zabava, a na kraju se pretvorilo u borbu za goli život.
Nolitta je ovdje posegnuo za vrlo jednostavnom tematikom koja ne nudi nikakvu spektakularnu avanturu sa uzvišenim motivom, dobar dio ovoga se može dogoditi svakom običnom smrtniku u svakodnevnom životnom okruženju.
Prikazana je bahatost visokog društvenog sloja i ono najgore što se može roditi u ljudskoj duši, kako pojedinca tako i određene skupine.
Naučen živjeti u svijetu gdje se sve može dobiti za novac, postoji velika vjerojatnost da čovjek izgubi sposobnost shvaćanja drugačijih od sebe.
Misleći da zbog svog društvenog položaja može napraviti sve što mu se prohtije, često će otići na stranu koja ne bi smjela biti dozvoljena nikome.
Sa jedne strane jad i bijeda siromaha a sa druge luksuz bogataša, ovdje se međusobno isprepliću i pokazuju netrpeljivost jedni prema drugima.
Od prvoga trenutka kada je stigao u sukob sa bogatašima, Mister No više nije propuštao niti jednu priliku da pokaže gađenje prema njima.
Bilo je neobično vidjeti čovjeka poput njega u okruženju kakvo inače izbjegava i prezire, a iskreno niti nema prilike da se često nađe kao gost među takvim ljudima. Sasvim sigurno se ne bi našao ni sada da se nije dogodilo nekoliko slučajnosti.
Nismo vidjeli pod kakvim okolnostima je upoznao Auroru, ali to poznanstvo je bilo prvi preduvjet za ulazak među visoko društvo.
S obzirom da pilot ne trpi omalovažavanje ne treba čuditi da se vrlo brzo zakvačio sa jednim provokatorom, na osnovi toga lako se moglo zaključiti kakav će kasnije biti njegov odnos sa sličnim ljudima.
I među tom gomilom bahatih bogataša moguće je pronaći jednoga koji se razlikuje od njih i odudara od takvog stereotipa.
Doktor Diniz nije dopustio da ga ponese ponašanje većine i reagirao je suprotno onome što bi neupućeni u prvi trenutak mogao pomisliti.
Kako se to mirne duše moglo protumačiti tek kao pokušaj mazanja očiju jednome strancu, trebalo je ipak pričekati ozbiljniju situaciju da bi se vidjelo od kakvog materijala je napravljen.
Niti na takvom testu Diniz nije pao, iako nije imao hrabrosti osobno se suprotstaviti kolektivnom ludilu, barem je pokazao koliko je drugačiji od ljudi čijem svijetu pripada.
Zašto je Mister No uopće pristao da bude u društvu koje mu ne odgovara, kada je već sam naglasio kako zabave bogataša nisu po njegovom ukusu?
Trebalo je pronaći vrlo jak razlog i tu se Nolitta sjetio da bi mogao pomoći jedan lik sa početka serijala - Dana Winter.
Već je prošlo jako puno vremena od kako smo ga vidjeli, točnije od legendarne priče Rio Negro, pa je ovo bila idealna prilika da Mister No dobije dovoljno argumenata za promjenu mišljenja.
I ovdje je Nolitta odlučio iskoristiti neobično ime crnog glazbenika pa napraviti iznenađenje za sve prisutne, za razliku od Rio Negra sada je barem jedna osoba bila upoznata s time koga se može očekivati.
Ali, Mister No i njegov prijatelj nisu mogli znati što sve mogu očekivati na zabavi jednog bogataša poput Apolla Santane.
Koliko bahat moraš biti da ideš iskoristiti moć novca i poznanstava samo da bi izgradio kuću na mjestu gdje inače nije dozvoljeno imati privatni posjed.
Otok Ilha Grande baš nije mjesto na kojemu bi normalan čovjek htio boraviti, ako zbog ničega drugoga onda zbog kaznionice koja se tamo nalazi.
Međutim, Apollo je tip spreman da iskoristi mogućnost za provokacije čak i na takvom mjestu, a neki od zatvorenika nisu spremni istrpjeti bahato ponašanje.
Tako nakratko upoznajemo Julija Barbosu, nedugo nakon što je Mister No sreo njegovu majku na brodu prema otoku.
Tada sam očekivao da će se radnja vrtjeti oko kaznionice i eventualno tog Barbose, ali je to kasnije palo u drugi plan i nije imalo veću ulogu.
Jedino smo saznali je li Barbosa bio stvarno kriv za ubojstvo policajaca ili je nevin kako se zaklinjala njegova majka.
Incindent sa zatvorenicima je skoro natjerao Mister Noa da se vrati natrag, već kod prvog susreta sa Apollom vidio je da ništa nije drugačiji od bogataša s kojima se sukobio u Paratyju.
Najgore tek dolazi, tko bi mogao predvidjeti da će jedna obična zabava eskalirati zbog neobičnog zahtjeva njezinog organizatora.
Ne znam je li Apollu bilo samo do šale ili možda ima neke drugačije sklonosti, jedino je sigurno kako je pretjerao i da je sam kriv za posljedice proizašle iz svoga ponašanja.
Sigurno da se bogataši nisu spremni suočiti sa posljedicama, pa će radije potražiti izlaz ili nekakvu zadovoljštinu za svoje prljave igre.
Za samoga Apolla nije ni čudno da se u trenutku bijesa odlučio na takav potez, već je više šokantno kako su svi prisutni podržali njegov prijedlog i nitko se nije našao da ga pokuša urazumiti.
Ipak se tu radi o priličnom broju ljudi i barem nekome je moralo doći u glavu da takav zločin ne može ostati dugo skriven od javnosti.
Ili je takva sorta ljudi stvarno previše uvjerena u sebe i računa s time kako novac može sakriti baš svaku svinjariju koju naprave.
Lov na čovjeka je nešto sasvim drugo od lova na životinje, pogotovo kada ta lovina ima pomoć nekog puno iskusnijeg u takvom odnosu snaga.
Životinja ubija samo kako bi preživjela, dok je čovjek to u stanju napraviti ako si se usudio pobuniti protiv tlačenja i ako su tuđa uvjerenja drugačija od njegovih.
Od progonjene životinje Dana Winter je na trenutak postao zvijer koja zna uzvratiti udarac, mada ne želi biti isti kao njegovi progonitelji morao je platiti tu cijenu kako bi opstao u igri bez pravila.
Kao što se svi oni mali ljudi moraju boriti da opstanu, iz dana u dan bez obzira što svaki od njih donosi u svome nepoznatom sudbinskom krugu.
Onako kako je došao na otok Ilha Grande, Mister No je na isti način i otišao s njega, na brodu punom sirotinje još jednom je dobio potvrdu kako život mora ići dalje, unatoč tome što svijet često nije ugodno mjesto.
Di Vittovi su napravili svoj najbolji rad u dosadašnjem dijelu serijala i kao takav zaslužuje ocjenu više od one standardne.
Kakva je zabava bila dobro da te nisu tražili da počneš lajati.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
7507 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 30/05/2018 : 22:47:40
|
  
#204/205/206/207: Crveni ratnik,(Lib. 90 - SD 2/3/4/5) - 261 str.
Scenarij: Luigi Mignacco
Crtež: Stefano i Domenico Di Vitto
Već viđena priča, stavljena u južnoamerički kontekst. Kao što su i ostali već primijetili, očigledno je da je Mignacco ovdje iskopirao Nolittu i njegovu priču "Jack Mohikanac". Samo što Mignacco nije ni sjena Nolitti, a epizoda je još dobro i ispala s obzirom na njegove sposobnosti. Očito je na početku preuzimanja glavne autorske palice Mister No serijala, još imao dovoljno volje i ideja da priče budu barem prosječne. Ova priča nije dosadna, ali nedostaje svega što bi ju izdiglo iznad prosjeka. Pozitivne strane su spominjanje prethodnih avantura i pokušaj održavanja kontinuiteta. Konkretno, u Belemu se naš junak sjetio prijateljica i događaja koji su prethodili afričkoj sagi. Kupio im je cvijeće prije posjete, ali prijateljice ovdje vidjeli nismo. Sjetio se i života s plemenom Yaonama i nikad prežaljene, tragično izgubljene ljubavi. Nažalost, tu epizodu još nisam pročitao, ni nabavio, pa ću morati u skoroj budućnosti. Nadalje, u stilu Burattinija, pokušava detaljno objasniti neke detalje u scenariju. Pomalo naivno, ali meni ne smeta.
Čudi me da nitko nije spomenuo crtače epizode, odnosno braću Di Vitto. Na recenziji krivo piše da je crtač Bianchini! Dakle, solidan uradak, jasan i čist crtež, bez nekih većih zamjerki. Naslovnice osrednje, kao i priča.
(priča: 6, scenarij: 5, crtež: 9, naslovnice: 5) - 65%
Recenzija: http://www.stripovi.com/recenzije/mister-no-mn-sd-2-5-pokolj/1660/
|
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
Edited by - Spock on 29/08/2018 02:07:08 |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 30/05/2018 : 23:41:03
|
Povratak u Manaus
(8, 9, 10, 10)
Još jedna epizoda bez prisutnosti većih avanturističkih elemenata, rađena više onako u prolazu da se popuni prostor.
S obzirom da je ograničena brojem stranica zbog približavanja jubilarnog broja 200, ispala je bolje nego što inače mogu ponuditi ovakve jednostavne teme.
Konačno je Mignacco napravio nešto iznadprosječno dobro, ovdje mu je puno bolje uspio taj polušaljivi ton nego u njegovom prijašnjem radu Zbogom Afriko.
Osim što smo saznali neke detalje iz prošlosti glavnog junaka, također smo dobili još jednu dodatnu radnju sa nepredvidljivim raspletom.
Sve je počelo više kao zajebancija uz povremeno uplitanje nostalgije, išlo je u takvom smjeru sve do pred kraj kada završnica dobija malo ozbiljnije tonove.
Kada se nakon više od godinu dana vratiš kući onda ti ne smeta ni sva neudobnost tijekom putovanja, a ako je tko naučio na nedostatak luksuza onda je to Mister No.
Naravno da će se takva vijest brzo proširiti Manausom i natjerati vatrene Brazilce da je proslave na sebi svojstveni način.
Kao što to bude običaj kod takvih trenutaka, uslijedit će mnoga pitanja od strane znatiželjnika, a neki će imati neobjašnjivu želju da pokušaju pokazati znanje koje ne posjeduju o Africi.
Ali, pilot ne bi bio pilot da ne vodi računa o svom prijevoznom sredstvu, pogotovo kada je to sredstvo jedini izvor njegove zarade.
Poznato je kako je odlazak u Afriku bio iznenađujuć za Mister Noa, tako da nije imao vremena maknuti svoj pajper na neko sigurnije mjesto.
Što se dogodilo s avionom najbolje će znati njegov pouzdani mehaničar Augustino, iako bi se takvog pouzdanog čovjeka rado odrekao svaki normalni pilot.
Međutim, postoje dvije verzije pajperove sudbine, a Augustino nije spreman obje podijeliti sa svima nazočnima.
Ova prva verzija je više poslužila da probudi nostalgiju kod Mister Noa, koja inače hoće uhvatiti čovjeka u trenucima kada se pomirio s time da je nešto izgubio.
Mudro je to Mignacco iskoristio kako bi upoznao čitatelja sa prošlošću pilotovog prijevoznog sredstva. Oduvijek sam se pitao na koji način je Mister No nabavio svoj pajper jer to nikada ranije nije bilo objašnjeno, barem ne u redovnoj seriji.
Kako je moguće da netko tko je u kroničnoj besparici posjeduje avion, čak i kada je riječ o ne posebno privlačnoj starudiji? Je li ga stvarno kupio ili možda dobio na poklon i kako se sve to odigralo?
Sada saznajemo sve detalje u vezi pajpera, najprije jedan dio kroz trenutke prisjećanja Mister Noa, pa kasnije i ostatak prilikom raspleta same priče.
Taj prvi dio je usko povezan sa upoznavanjem Mister Noa i Krugera, što je puno detaljnije obrađeno u specijalu Dark lady kojeg još uvijek nisam imao prilike čitati.
Kada je Augustino otkrio drugu verziju priče o pajperu, samo po sebi se nametnulo pitanje tko je taj tajanstveni Jack Daniels.
Vidimo scenu u kojoj on nestrpljivo isčekuje povratak Mister Noa kao da je u pitanju nekakav stari poznanik, dok je nedugo potom potvrđeno nešto sasvim suprotno.
Osim što su obojica piloti koji usput vole potegnuti iz boce, nije bilo nikakve druge povezanosti između njih.
Kako Jack Daniels fizički jako podsjeća na Billyja MacKinleya iz nedavne afričke priče Pobuna Masaija, u prvi trenutak čovjek može pomisliti da je onaj na neku foru stigao čak do Manausa iz samo njemu znanih razloga.
Međutim, brzo je postalo jasno da ta sličnost postoji samo zbog toga što je obje priče radio isti crtač, valjda je Disu ponestalo šablona za neko drugo lice kada je u kratkom vremenskom razmaku upotrijebio gotovo isto.
U prošloj epizodi smo vidjeli povratak Dane Wintera a sada je na redu Deborah Winter, pa tako ovdje imamo na okupu čak 4 pilota.
Deborah je bila prisutna u pričama Dobrodošli u Meksiko i Nevidljiva prijetnja u kojima je većinu vremena provela kao zarobljenik, sada joj je uloga ipak osjetno drugačija i značajnija.
Naravno, ono što se dogodilo na kraju njezinog drugog pojavljivanja nije poprimilo ozbiljne razmjere, zaruke sa izvjesnim Lopezom raskinute su po brzom postupku kako bi Deborah dobila svoju slobodu.
Susret sa Jack Danielsom u baru je bio još jedna prilika za podsjećanje na jednu staru epizodu, i to onu prvu na serijalu. Uvijek postoje prevaranti koji ne gledaju sa simpatijama poštene kockare koji im odnesu dobar dio zarade od gostiju lokala.
Što reći o Jack Danielsu? Na prvu se čini dosta simpatičan tip spreman za provod i šalu, a ako treba uletjet će sa poslovnom ponudom kako bi izvukao čovjeka iz nevolje.
Izgledao je kao pravi dobričina, a možda me zavarala upravo njegova sličnost sa spomenutim Billyjem, dobar potez Disa ako mu je to bila namjera.
Baš ničime Jack nije odavao kakve su mu točno namjere, čak ni kada je onako iznenada prekinuo utrku kroz džunglu i pobjegao avionom u nepoznatom smjeru.
Stvarno je organizirao odličnu predstavu kako bi svima zamazao oči i došao do onoga što ga je najviše zanimalo.
Neću previše zamjeriti činjenici da je motiv takvog postupka prilično izlizan, pošto su sam plan i njegova realizacija bili na zavidnom nivou.
Iz utrke kroz džunglu treba izdvojiti situaciju sa jaguarom, Mister No je opet dokazao kako neće bespotrebno ubiti životinju, čak ni kada se radi o vrlo starom primjerku na kraju životnog puta.
Da ne ispadne kako nesretni Augustino može napraviti samo probleme, Mignacco ga je htio izvući i dodijeliti mu zadatak da uskoči kada je najpotrebnije.
Završni sukob najbolje opisuje Mister Noa i njegov način života, kao što reče ''živim u straćari, radim za sitniš koji trošim u barovima s prijateljima, ali to je moj život i zadovoljan sam njime''.
Svaki puta tako blizu a opet tako daleko, kao što ne zna nanjušiti novac Mister No ne zna ni zadržati žensku neko duže vrijeme.
Iako se radnja odvija polovinom godine, u završnoj sceni se Mignacco poigrao sa čestitkama za božićne blagdane između Deborah i Mister Noa, s obzirom da je ovaj broj originalno izašao u 12. mjesecu vidljivo je koja mu je bila namjera.
Povratak u Manaus je protekao bolje od očekivanja kao priča koja zaslužuje još koje čitanje u budućim danima.
Diso se dodatno uklopio sa svojim odličnim crtežom, kako unutar samoga stripa tako i na onako prepoznatljivoj naslovnici.
Najmlađi od sviju a najbolje je upoznat sa divljim prostranstvima Afrike.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 31/05/2018 : 11:59:39
|
Eh da, konačno je Mikica napravio malo drugačiju naslovnicu, ali da ne bude sve idealno pobrinuo se kolorist koji je zajebao boju (pa i dužinu) kose od Deborah.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 31/05/2018 : 22:54:05
|
Sedmorica sa Santa Cruza
(8, 8, 9, 7)
Kako sam se približavao jubilarnom broju postojalo je određeno isčekivanje u vezi njega, koliko zbog toga što je u boji toliko zbog činjenice da sam ga čitao u onom izmišljenom maxiju.
Prošlo je već dobrih 10 godina od toga i u sjećanju mi je ostao kao daleko najbolji od sva 3, pa sam htio vidjeti je li situacija još uvijek potpuno ista.
Pošto se jako dobro sjećam samoga raspleta i uloge pojedinih likova, naravno da sada više nije postojala nikakva neizvjesnost po tom pitanju, pa ću se zato više osloniti na onaj prijašnji prolazak kroz takve trenutke u kombinaciji sa današnjim dojmom cjelokupne priče.
Sigurno da taj dojam mora biti nešto slabiji zbog više razloga koji će utjecati na njega, ali kada se sve skupa zbroji opet mogu potvrditi kako je ovaj jubilarac bolji od ostalih, bez obzira što prvi vjerojatno ima nekakav kultni status.
Najzanimljivije od svega što je Nolitta po tko zna koji put od vrlo malo sastojaka napravio najviše što se u takvoj situaciji moglo napraviti, unatoč tome što je posegnuo za scenama koje će iskusnijim čitateljima serijala biti itekako poznate.
Upotrijebio je klasičnu i provjerenu šablonu iz legendarnih priča kao što su Rio Negro i Izazov u Pantanalu, a možda i još neke koje se sada ne mogu sjetiti.
Sigurno da ograničen broj stranica neće dopustiti scenaristu da se razmaše onako kako bi možda htio i kako bi zahtijevale postavke za jednu ovakvu priču, zato niti ne može stvoriti nešto epskih razmjera što će biti svrstano u posebnu kategoriju serijala.
Koliko god epizoda u boji bila posebna na neki način, mislim da nitko neće očekivati posebnost kada je u pitanju sama radnja.
Upravo zbog toga ne treba biti prestrog prema takvim radovima jer su zamišljeni tek kao dodatak svemu onome što inače daju avanture u c/b verziji.
Meni je i kao takva priča bila zanimljiva za čitanje, postoje određene tematike koje mi ne mogu dosaditi, a među njima je svakako i ova.
Sviđaju mi se ovakva putovanja brodom praćena teškoćama u većoj ili manjoj mjeri, bilo da ih je stvorila priroda, životinje ili sami ljudi međusobno, što je najrealnija i najčešća prepreka u ovakvim avanturama.
Ne postoji dovoljno načina da se opiše ljudska pohlepa, uvijek se može nešto reći na tu temu i samo je pitanje scenarističke sposobnosti koliko uspješno će ona biti realizirana.
Najgore od svega što je pohlepa u većini slučajeva najprisutnija tamo gdje se najteže boriti protiv nje, skrivena pod maskama raznih visokih dužnosnika, ljudi od zakona ili onih koji bi trebali biti u službi naroda.
Kako to obično biva, u takvim slučajevima najviše nastrada najniži sloj ljudi, jer često nije u mogućnosti da se obrani od svih onih lešinara koji bi se htjeli pogostiti njihovim mesom.
Takvih lešinara je jednostavno previše među ljudima, pa zato ni ono malo humanista, spremnih da se žrtvuje za dobrobit najugroženijih, ne može napraviti neke značajnije rezultate.
Zbog nedovoljno prostora Nolitta si nije mogao priuštiti luksuz da napravi pravi uvod već je odmah aktere ubacio u igru, tako da relativno brzo upoznajemo posadu broda Santa Cruz.
Tu riječ brod treba uzeti sa rezervom jer je opet u pitanju prijevozno sredstvo čiji je veliki uspjeh ako stigne na cilj svoga putovanja prije nego se raspadne.
Kako se radnja odvija u Boliviji umjesto u Brazilu nismo mogli vidjeti kapetana Antonija Vegu, poznatog iz nekih ranijih avantura, već je za ovu priliku upao Caetano Cevila.
Iako je posada broda malena, nije bilo previše vremena za upoznavanjem svakog člana posebno, pa je to moralo ići ovisno o okolnostima i brže nego inače.
Npr. kada se zaglavio propeler broda vidimo Negra u akciji, njegov nezahvalan posao kojeg godinama svakodnevno obavlja, a vidimo i reakciju Saffolda i Lowea kojima je neshvatljivo da se netko izlaže takvim opasnostima.
Da je bilo mogućnosti vjerojatno bi vidjeli više od te jedne prirodne prepreke, dok se kasnije moralo otići na ljudski faktor kako bi se uspješno dočarao ciljani motiv.
Što je natjeralo inače miroljubive indiose Ese Ejjas da napada posadu Santa Cruza bez ikakvog razloga?
To ne može dokučiti ni Tirina koji bi trebao najbolje poznavati svoj narod, situacija je opasna za nastavak putovanja, ali i previše ozbiljna da bi se tek tako odustalo i prepustilo sudbini ljude na Nueva Vidi.
Već prilikom dolaska je bilo jasno da je ta Nueva Vida daleko od zemaljskog raja, kako ju je Ted Walker opisivao u svojim pismima dvojici prijatelja.
Jedan veliki san je propao zbog ljudske pohlepe, a indiosi su zajedno sa svojim nesuđenim dobročiniteljem dobili samo bijedan život u kolibama na rubu raspadanja.
Novac je zagolicao maštu pokvarenih ljudi kojima nije bitno ništa drugo osim vlastite guzice.
Naravno, tada će krenuti one poznate priče o ljudima koji su cijeli život marljivo radili svoj posao u zamjenu za mizerna primanja, o domorocima kojima je ionako suđeno da jednoga dana nestanu sa lica Zemlje, i svemo onome što ide uz takav način razmišljanja.
Ali, Walker više ne želi biti koka sa zlatnim jajima i odlučio je prekinuti tu agoniju, ponuditi najveću moguću žrtvu kako bi spasio barem ono što se spasiti može.
Jedina zamjerka je u tom završnom obračunu koji je opet izgledao previše jednostavno za jednu stranu i previše neprecizno za drugu.
Nueva Vida se konačno riješila tiranina, a cijena nipošto nije mala kada uzmeš u obzir dosadašnje žrtve i one koje tek trebaju doći.
Netko drugi mora nastaviti projekt započet od strane nesretnog Walkera, sada sa većim izgledima za uspjeh i bez prisutnosti ljudske pohlepe, ali uz dodatan oprez jer budućnost uvijek nosi neke nove prepreke.
Crtež Bianchinija vrlo dobar, iako sam dojma kako je prije epizode Zbogom Afriko bio ujednačeniji nego sada.
Naslovnica dobro nacrtana, ali sa manje maštovitosti nego što je bio slučaj kod broja 100.
Nije baš toliko ozbiljno jer uopće nije potrebna liječnička intervencija.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
Edited by - DODSFERD on 31/05/2018 22:55:28 |
|
|
|
Tonka24
Advanced Member
14713 Posts
Member since 09/11/2010 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 31/05/2018 : 23:05:21
|
Što se tiče same boje ipak je bolje napravljena u broju 100 na epizodi Džungla.
Ovdje mi nekako djeluje isprano, ne mogu reći je li tako i u originalu ili je Libellus jednostavno dobio slabije skenove. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Tonka24
Advanced Member
14713 Posts
Member since 09/11/2010 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 31/05/2018 : 23:15:54
|
Ta slika je uređena u obradi fotografija na mobitelu gdje sam malo pojačao zasićenje pa je boja (pogotovo plava i crvena) više naglašena nego u samom stripu.  |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
wesskowaz
Advanced Member
Serbia
11506 Posts
Member since 10/07/2007 |
|
|
Tonka24
Advanced Member
14713 Posts
Member since 09/11/2010 |
Posted - 01/06/2018 : 00:06:59
|
Ja sam tek nedavno počeo s mister nom.
Dugo mi je bio totalno nezanimljiv i na jednom sajmu sam nabavio komplet SD izdavača, i to mislim za 50 kn.
I rekao sam sebi, ajde pa da imam što za čitati,mđutim, tu me pilot kupio skroz.
Tako da, ovo mi je totalna nepoznanica. |
|
|
|
wesskowaz
Advanced Member
Serbia
11506 Posts
Member since 10/07/2007 |
|
|
Tonka24
Advanced Member
14713 Posts
Member since 09/11/2010 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38068 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 01/06/2018 : 09:57:14
|
Sto se ova tri jubilarca u boji tice (brojevi 100, 200 i 300), jedino broj 100 "Dzunga" valja. Ostala dva su tak-tak... Pored Dnevnka ti je sva 3 jubilarca izdao vec i Strip-agent u jednom od "laznih maxija", pa ih mozes dobiti za đ. Zanimljivo je i primjerivati Disov crtez u 100 i 300 koliko se "promjenio", koliko je na pocetku bio detaljan, puno ljepse je sve skupa izgledalo, dok ovi kasniji brojevi... :/
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
Tonka24
Advanced Member
14713 Posts
Member since 09/11/2010 |
Posted - 01/06/2018 : 10:38:37
|
Skupio sam sve od LL tako da nema potrebe za drugim izdanjima.
U vezi crteža i priča,mogu reći ono što sam pročitao.
Kompletno sd razdoblje mi je odlično,možda ima jedna-dvije lošnjikave priče.
Broj 1 LL me nije oduševio,dapače blago razočarenje i broj 8 LL mi se svidio. |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 01/06/2018 : 10:59:42
|
A mnogi tu Prljavu aferu smatraju najslabijom pričom u prvih 10.
Prva je zamišljena više kao upoznavanje sa glavnim likom nego kao ozbiljna avantura.
Kada uhvatim vremena isčupat ću svoje ocjene za svih 87 da ih imam na jednom mjestu. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Tonka24
Advanced Member
14713 Posts
Member since 09/11/2010 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 01/06/2018 : 13:43:53
|
Ove 3 iza Afrike su dobre do vrlo dobre, bolje nego recimo zadnje 2 iz afričke sage.
Nakon jubilarca sam pročitao nekih 20-ak (bez nekog redoslijeda), ali već ima podosta godina od toga i znam da sam sa onima nakon originalnog broja 240 bio razočaran, pa sam stao tu negdje kod 245 i rasprodao sve što sam imao od SD/SA brojeva.
Vidjet ću kakav će dojam ostaviti u Libellus izdanju, barem prije broja 240 mora biti dobrih priča. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Ultimate Mister No
