| Author |
 Topic  |
|
ReemCP
stripovi.com suradnik
Croatia
14517 Posts
Member since 03/01/2018 |
 Posted - 22/08/2019 : 20:16:34
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Ja sam nekada volio MM-a, a preskakao Mr Noa. Sad mi je Mr No možda i najbolji Bonelli, a MM je potonuo.
Meni su Zagor i Mister No na samom vrhu, Zagor za nijansu iznad, ali tu je odmah "Pilot" pokraj njega  vidim da i ti citas po redu, gdje si stao sa citanjem? Ja sam zadnju citao LL 22: Nevidljiva prijetnja. |
Never leave it in the hands of the judges
|
Edited by - ReemCP on 22/08/2019 20:17:09 |
 |
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 22/08/2019 : 20:24:16
|
quote:
Originally posted by ReemCP
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Ja sam nekada volio MM-a, a preskakao Mr Noa. Sad mi je Mr No možda i najbolji Bonelli, a MM je potonuo.
Meni su Zagor i Mister No na samom vrhu, Zagor za nijansu iznad, ali tu je odmah "Pilot" pokraj njega vidim da i ti citas po redu, gdje si stao sa citanjem? Ja sam zadnju citao LL 22: Nevidljiva prijetnja.
Danas i jučer sam čitao kao lud, ali još uvijek nisam na toj priči. Znači, upravo sam završio Prljavu aferu, i to je već osjetni pad, u odnosu na prethodnih nekoliko priča. Nije da je loše, ali ne sjedaju mi nekako postupci Mr Noa u toj priči. |
|
|
|
manhunter
Moderator
Switzerland
25988 Posts
Member since 17/09/2004 |
|
|
ReemCP
stripovi.com suradnik
Croatia
14517 Posts
Member since 03/01/2018 |
Posted - 22/08/2019 : 21:10:22
|
@Zoroasterixx - a i Donatelli je to crtao tako da i tu u crtačkom pogledu nije bilo nešto. A i Ferri je skroz promašio žensku na naslovnici. Ali te zato očekuju odlične priče i to dobar niz.
quote:
Originally posted by manhunter
Ugff, šta je ovo u poslednje vreme? Mister No je u modi? :)
Treba da stalno bude tako  |
Never leave it in the hands of the judges
|
Edited by - ReemCP on 22/08/2019 21:11:39 |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
8116 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 22/08/2019 : 23:46:03
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by ReemCP
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Ja sam nekada volio MM-a, a preskakao Mr Noa. Sad mi je Mr No možda i najbolji Bonelli, a MM je potonuo.
Meni su Zagor i Mister No na samom vrhu, Zagor za nijansu iznad, ali tu je odmah "Pilot" pokraj njega vidim da i ti citas po redu, gdje si stao sa citanjem? Ja sam zadnju citao LL 22: Nevidljiva prijetnja.
Danas i jučer sam čitao kao lud, ali još uvijek nisam na toj priči. Znači, upravo sam završio Prljavu aferu, i to je već osjetni pad, u odnosu na prethodnih nekoliko priča. Nije da je loše, ali ne sjedaju mi nekako postupci Mr Noa u toj priči.
Pa stavi onda koji komentar na recenzijama. Dovoljno je nešto kratko, a poslije ti dobro dođe za prisjećanje.
Meni nije gušt nešto pročitati, a da ne vidim mišljenje drugih, a da i ne govorim o situacijama ili stvarima koji su ti pri čitanju promakle, a koje su drugi članovi primijetili i iskomentirali.
Nekad takvi detalji prave ogromnu razliku u shvaćanju kompletne priče i daju drugu dimenziju.
Pogledaj npr. zadnju Sargahanovu DD recenziju i komentar člana bonjovi4ever na nju. Puno takvih stvari prosječnom čitatelju promakne ili ne prepozna bit i onda epizoda bude prosječna.
https://www.stripovi.com/recenzije/dylan-dog-dd-sd-42-ponor/2260/
Tako je i meni stinky potpuno promijenio percepciju priče "Traži se Carlos Gomez".
Obavezno pročitaj tu recenziju nakon čitanja te priče.
https://www.stripovi.com/recenzije/mister-no-mn-lib-13-trazi-se-carlos-gomez/2252/
|
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
Edited by - Spock on 22/08/2019 23:48:52 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 23/08/2019 : 12:29:23
|
quote:
Originally posted by Spock
Odlična i šokantna priča. Ni blizu nisam očekivao smjer kojim će Nolitta odvesti priču. To baš i nije tipično za Nolittu.
Varaš se se ovdje. USKRŠNJI OTOK je Nolittino variranje teme sukoba tradicije i globalizacije, nacionalne samobitnosti i kozmopolitizma, autohtone kulture i industrijske civilizacije (često sa osvrtom na probleme kolonijalizma ili neokolonijalizma).
Naravno, opet moram reći: odlična epizoda!
I slažem se s tobom u potpunosti glede doživljaja epizode u scenarističkom smislu:
"Epizoda kreće predugim i ne baš uvjerljivim zapletom od skoro 60 stranica, a onda te Nolitta uvlači u priču. Zadnji svezak sam pročitao u jednom dahu, što mi se od davno nije dogodilo. Pretvaranje otočke rulje u krvožednu hordu mi nije neuvjerljivo."
Baš sam i sam čitajući ovaj strip pomislio: "Pa nemoguće da je ovoga puta uvod slabiji dio." Ovo je valjda prvi puta da je završetak bolji od uvoda. Mislim, imamo i ovdje lijepe scene, plaža, surfanje, u baru sa Patricijom, ali kao da izmiče onaj pravi poetski doživljaj. Neusporediv je prvi susret, zamjena identiteta i svirka Dane Wintera, sa ovim komično-nespretnim letom Mister Noa na stare babe. Također dio sa gangsterima je slab, a sve skupa je nepovezano: surfanje s prijateljima na plaži -> nalet na Patriciju -> sukob sa lokalnim bosom. U Riu Negru je, međutim, sve povezano, i Paolov bar i lokalna rulja željna kavanske pjevačice i Dana svira lagani mjuz i romansa sa Patricijom.
Dolaskom na otok, počinje prava stvar. Nolitta počinje igrati zaozbiljno. Nekima se čini da je radnja bezveze, kakav Make-Make i gluposti. Da je to samo za potrebe jedne petparačke priče, pa da imamo neku dramu i akciju. Još je gore kada takvi onda pričaju o Batmanima, Preacherima ili kao anto o nekim polubezveznim kvaziintelektualnim pokušajima, tobožnjim stripovima za odrasle.
Ja se pak potpuno slažem s tobom: "Pretvaranje otočke rulje u krvožednu hordu mi nije neuvjerljivo."
Pogotovo kad se shvati da iza ove i zabavne i akcijske i putopisno-poučne priče stoji ideja koja Nolitti ne da mira. Oni koji čitaju da se samo zabave, njima je svejedno, i ideje ih ni ne zanimaju; ima i mnogo napuhanaca koji uglavnom nemaju pojma ni o čemu, ali ih to ne sprječava da dolaze sa predrasudama i brbljaju o tome kako jedan Mister No nema što ozbiljnog ponuditi.
Ali ovakve priče kao Uskršnji otok ih demantiraju, jer svjedoče o Nolittinoj unutarnjoj borbi, o jednom proživljavanju i doživljavanju svijeta sa svim njegovim previranjima, antagnoizmima, traganjima za istinom, za uređenjem, za smislom. Ovo traganje i, uvjetno rečeno, unutrašnja patnja, ili bolje rečeno unutarnji nemir iz kojega onda proizlaze pokušaji progovaranja o proturječjima koja razdiru svijet, onome tko je otvorena srca i istinoljubiv, jasno govore da je Nolitta više od pukog pisca zabavnog štiva. Premda je on našao popularni izraz, i piše stripove koji nesumnjivo imaju (i) zabavljalački karakter, njegove ideje su u pravom smislu pokušaji progovaranja jedne životne filozofije koja se brine za ono što je više od puke zabave. Njega se tiče svijet, nepravda i zalaže se za ostvarenje dobra, baš u platonskom smislu. Stremljenja su mu najviša, a jako lijepo artikulirana u popularne izričaje, pustolovne priče.
Ovaj uvod je potreban da se pravilno razumije što želim reći u vezi Uskršnjeg otoka. Kažeš da nije tipično za Nolittu, ali ja baš govorim da je tipično. To se može lako dokazati, i jednom ću možda ozbiljnije sastaviti ovu ideju koju sada samo nagoviještam. Za to je dostatno uzeti ovu priču u paraleli sa MAU MAU ili TUAREZIMA.
Nolitta uzima Keniju kao jednostavno stripsko mjesto Mister Noovog posjeta ratnom drugu. Ali to je samo izgovor da se prepusti razmišljanjima o političko-socijalnoj zbilji Kenije, koja se nalazi u traganju za identiteom, istovremeno po engleskim kolonijalnim, ali i civilizacijskim sastavnicama u modernom dobu i autohtonim prežicima plemenske kulture u arhajskom dobu. Kojim putem krenuti, što je pravo, što krivo, što je istina, što pravda, sve je to predmet stripa Mau Mau.
Slična tako u priči Tuarezi. Postoje francuske kolonijalne vlasti koje su podigle zemlju u modernitet, ali autohtona kultura jednog naroda je njegova samobitnost. A ova je samobitnost faktički u kamenom dobu i ne može se organizirati na bazi krvnih osveta, plemenskih ratova i tuareških mačeva protiv moderne weberovske superracionalizacije i superbirokracije. Zato onaj tko hoće biti ujedinitelj, osloboditelj, državnik MORA OTIĆI U FRANCUSKU, mora otići upravo k neprijatelju i USVOJITI postignuća druge, strane kulture. Upravo kulture protiv koje se bori. Ovi paradoksi su ona unutarnja Nolittina traganja, promišljanja, unutarnji nemir u sagledavanju i shvaćanju svijeta.
Da sad ne pišem dalje, već je ovaj post otišao u opširnost, možeš iz toga što sam dotakao zaključiti o čemu se radi.
Ideja u Uskršnjem otoku je isto ono traganje za boljim svijetom, ista promišljanja koja vode Nolittu u masi epizoda. Razdrtost između moderne civilizacije i arhajske autohtone kulture. Za sada ću samo ovako kratko reći da Nolitta ne idealizira arhajsko, ne idealizira romantičnog divljaka na rusoovski način plitkog prosvjetiteljstva. Jednako tako ne zastupa bezobzirnu globalizaciju i stvaranje uniformne zapadno-materijalističke kulture, građanoidne. On voli autohtone kulture i bogatstvo raznolikosti, ali ne prezire ni postignuća zapadnog čovjeka koji je već ostvario višu duhovnu razinu. Regresije nisu moguće, tj. to nisu rješenja za Nolittu. Svaki pokušaj oživljavanja mrtvih predaka, fanatizam arhajskog, poganstvo, sve to vodi u divljaštvo i nazadovanje - to govori Nolitta. Jednako u Mau Mau, jednako ovdje, u Uskršnjem otoku.
Pretjerano zanimanje za arhajsko, za tradicionalni život predaka je anakronizam, jedan lik života koji je ostario i ne da se više podmladiti. Naravno, ne može se ni potpuno predati striženju ovaca i multikompanijama, jer si onda izgubio sve: tko podlegne u duhu, doživio je definitivni poraz.
Zato se mora naći put, između svega toga: starih tradicija, vlastitosti, ali i postignuća svijeta, novih duhovnih razina.
I ovdje je Miro morao otići studirati u Ameriku, istu Ameriku koja ima monsterkompanije i koja superaparatom može i eksploatira lokalno stanovništvo i lokalnu kulturu.
Nema jednostavnog rješenja, ali to je jedini put: sagledati sve, imati u vidu i tradiciju, autohtonost i modernitet, tuđa saznanja i pokušati u tom svjetskom kaosu pronaći pravi put, učiniti iz kaosa kozmos.
Uglavnom,
još jedna vrhunska, promišljena i ozbiljna Nolittina priča. |
Edited by - stinky on 23/08/2019 12:52:08 |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 23/08/2019 : 13:32:16
|
quote:
Originally posted by Spock
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by ReemCP
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Ja sam nekada volio MM-a, a preskakao Mr Noa. Sad mi je Mr No možda i najbolji Bonelli, a MM je potonuo.
Meni su Zagor i Mister No na samom vrhu, Zagor za nijansu iznad, ali tu je odmah "Pilot" pokraj njega vidim da i ti citas po redu, gdje si stao sa citanjem? Ja sam zadnju citao LL 22: Nevidljiva prijetnja.
Danas i jučer sam čitao kao lud, ali još uvijek nisam na toj priči. Znači, upravo sam završio Prljavu aferu, i to je već osjetni pad, u odnosu na prethodnih nekoliko priča. Nije da je loše, ali ne sjedaju mi nekako postupci Mr Noa u toj priči.
Pa stavi onda koji komentar na recenzijama. Dovoljno je nešto kratko, a poslije ti dobro dođe za prisjećanje.
Meni nije gušt nešto pročitati, a da ne vidim mišljenje drugih, a da i ne govorim o situacijama ili stvarima koji su ti pri čitanju promakle, a koje su drugi članovi primijetili i iskomentirali.
Nekad takvi detalji prave ogromnu razliku u shvaćanju kompletne priče i daju drugu dimenziju.
Pogledaj npr. zadnju Sargahanovu DD recenziju i komentar člana bonjovi4ever na nju. Puno takvih stvari prosječnom čitatelju promakne ili ne prepozna bit i onda epizoda bude prosječna.
https://www.stripovi.com/recenzije/dylan-dog-dd-sd-42-ponor/2260/
Tako je i meni stinky potpuno promijenio percepciju priče "Traži se Carlos Gomez".
Obavezno pročitaj tu recenziju nakon čitanja te priče.
https://www.stripovi.com/recenzije/mister-no-mn-lib-13-trazi-se-carlos-gomez/2252/
Budem komentirao kasnije te epizode, pa mogu postaviti i na recenzije. |
|
|
|
VALTER
Advanced Member
Croatia
6417 Posts
Member since 21/07/2002 |
Posted - 23/08/2019 : 14:54:20
|
quote:
Originally posted by solar
quote:
Ženski element smanjuje junaštvo, zato kod Zagora toga nema. Čim su stigli Austrijanci i Frida, Zagor je bio zbunjen, jer ovi nastupaju iz jedne više, profinjene kulture, također jedan blitzkrieg. Zato je kod Zagora moglo biti ženskog elementa jako jako odmjereno, Frida, Virginia, prilaziti pipavo. Boselli je kasnije uveo žene, ali ove moraju biti heroine. Nije to ona prava ženstvenost, kao kod Blanche, jer ove Zagorove, Marie, Gambit su iznad razine običnih ljudi, i same su epski junaci takoreći. Na taj način je Boselli uspio spasiti Zagorovo junaštvo, jer ženski element ostaje epika. Padati na žene = pokazati slabost. Zagor si to ne može dopustiti, ali Mister No da, on je smanjeni junak i čak u nekim trenucima upitan (kao kod ovih scena i odnosom sa Blanche). Može se zamisliti da Mister No potpuno pada pod Blanche, kaže "nek ide sve kvragu", prihvaća ponudu i odlazi s njom, postaju Bonnie i Clyde. Ta mogućnost lebdi u zraku.
Ali onda Nolitta presijeca, Blanche donekle iskupljuje praveći od nje grčki tragičnu figuru, Mister No iskreno viče njeno ime, organizira pokop i - odlazi u novu pustolovinu.
Izvrsno, upravo izvrsno, upravo si mi pomogao sa recenzijom.
Plagiranje? |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2407 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 23/08/2019 : 21:06:46
|
quote:
Originally posted by stinky
Slična tako u priči Tuarezi. Postoje francuske kolonijalne vlasti koje su podigle zemlju u modernitet, ali autohtona kultura jednog naroda je njegova samobitnost. A ova je samobitnost faktički u kamenom dobu i ne može se organizirati na bazi krvnih osveta, plemenskih ratova i tuareških mačeva protiv moderne weberovske superracionalizacije i superbirokracije. Zato onaj tko hoće biti ujedinitelj, osloboditelj, državnik MORA OTIĆI U FRANCUSKU, mora otići upravo k neprijatelju i USVOJITI postignuća druge, strane kulture. Upravo kulture protiv koje se bori. Ovi paradoksi su ona unutarnja Nolittina traganja, promišljanja, unutarnji nemir u sagledavanju i shvaćanju svijeta.
Tuarezi je revolucionarna epitoda po tome što Mister No ne provodi pravdu već ostavlja zločin nekažnjenim. Inače glavni junak kod nolite - bilo Mister No, bilo Zagor inzistira da se pravda izvrši kroz obračun, slučajnost ili službeni sud.
Na neki način, Tuarezi pokazuju kako si je Nolitta dozvoljavao sve više pesimizma kako su godine prolazile. Npr, u Atlantiku lokalni ljudi se bore protiv moćne kompanije i pomoću Mister Noa u potpunosti trijumfira. Kasnije, u većini angažiranijih epizoda Mister No suosjećajno pobije hrpicu lokalaca (indiosa, stanovnika Uskršnjeg otoka, itd..) i kazni negativca, a ove zadnje epizode ala Mau Mau, Osvetnik iz Bonapaka su skoro uvijek pesimistične - Mister No izvojuje neku minimalnu pobjedu ali svijet i dalje ostane nepravedan.
Tako se sjećam, nisam sad 100% uvjeren u ovo, ali to su moji dojmovi. Zato volim kad se između ovih dobrih ali depresivnih Nolittinih epica objavi i pokoja laganija priča. |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 23/08/2019 : 21:23:00
|
| I mene je u Tuarezima iznenadio takav rasplet. Jest da je Mister No bio nemoćan da spriječi zločin ili eventualno kazni krivca, ali opet mi je neshvatljivo da se rastane s ubojicom kao s prijateljem. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3526 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 23/08/2019 : 21:31:36
|
Dakle,
Dijamantska klopka, prva priča, je kao priča totalno neupečatljiva, no služi svrsi: predstaviti glavnog junaka, drukčijeg od dotad viđenog u Bonelliju; na prvi pogled propalitet koji puši, pije, vječno bez novca i samo želi da ga se ostavi na miru. Međutim, kako je ovo Nolitta, on nije antijunak, i dalje je riječ o klasičnom junaku.
Ovdje bih spomenuo nešto što bih nazvao "nolitijanski uvod", to sam puno puta vidio u Zagoru, a i ovdje u Mr Nou; Nolitti se ne žuri započeti radnju, nego uvodi u atmosferu putem nekog sporednog lika (u ovom slučaju, turistički vodič) koji nam predstavlja lokaciju, situaciju ili drugog lika, ili preko nekog događaja koji predstavlja lokalne običaje.
O samoj priči nemam puno što reći, nije sjajna, nije ni loša, Ferri mi bolje paše na Zagoru nego Mr Nou.
|
Edited by - Zoroasterixx on 23/08/2019 21:34:45 |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2407 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 23/08/2019 : 21:52:19
|
quote:
Originally posted by DODSFERD
I mene je u Tuarezima iznenadio takav rasplet. Jest da je Mister No bio nemoćan da spriječi zločin ili eventualno kazni krivca, ali opet mi je neshvatljivo da se rastane s ubojicom kao s prijateljem.
Nisam ni ja baš oduševljen njihovim rastankom, bili su veseli kao da su par dana prije bili na svadbi, a ne na smaknuću ali cijela ta epizoda se klacka između odličnih trenutaka i najgorih klišea... Takvo je i upoznavanje Mister Noa i Horerra gdje ovaj uljeće u birtiju sa pet strana teksta iz povijesnih knjiga, kao Marti Misterija, a Mister No strpljivo sluša taj monolog i oduševi se čovjekom :-D
Ali mi to i nije toliko bitno, cijenim to što Nolitta ovdje nije bojao načeti teška pitanja. Obično se to nikad ne desi u Bonelliju - npr. u Mau-mau se Mister No nađe između dvije vatre i ne zna kako postupiti, ali opet podijeli par šamara, kokne par sporednih likova, spasi dječaka i ode bez nekih velikih dilema. |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
8116 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 23/08/2019 : 23:54:06
|
@stinky: Dobro si povukao paralelu s Mau-mau i Tuarezima.
Mau-mau je vrhunska priča - jedna od najboljih u serijalu. Tu nam Nolitta pokazuje kakav je majstor scenarija, ali o Tuarezima nemam baš visoko mišljenje. Upravo suprotno! Ne mogu progutati situaciju da je Mister No je dio bande ekstremista i ubojica. Što je najgore, na kraju ne prijavljuje ubojstva potpuno nevinih znanstvenika i ostaje prijatelj s glavnim egzekutorom i vođom ekstremista, koji bi sve koji razmišljaju drugačije, a pogotovo strance skratili za glavu. To je u potpunoj suprotnosti s Mister Noovim karakterom i čini ga sudionikom nepravednog masakra. Ta činjenica, kao i standardni klišej s metkom koji je našeg junaka samo okrznuo i tako onesvijestio uvelike umanjuje vrijednost ove, inače iznadprosječno dobre priče.
Mislim, ta ideja da glavni pozitivni negativac (kao i u Uskršnjem otoku), mora otići u neprijateljsko gnijezdo na školovanje da bi se mogao suprotstaviti neprijatelju je OK. Imamo to i Zagoru sa Satkom, ali Satko nije krvožedni ubojica i ekstremista.
S toga - palac dolje za Tuarege. |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
Edited by - Spock on 23/08/2019 23:55:17 |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
8116 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 24/08/2019 : 00:00:58
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
Dakle,
Dijamantska klopka, prva priča, je kao priča totalno neupečatljiva, no služi svrsi: predstaviti glavnog junaka, drukčijeg od dotad viđenog u Bonelliju; na prvi pogled propalitet koji puši, pije, vječno bez novca i samo želi da ga se ostavi na miru. Međutim, kako je ovo Nolitta, on nije antijunak, i dalje je riječ o klasičnom junaku.
Ovdje bih spomenuo nešto što bih nazvao "nolitijanski uvod", to sam puno puta vidio u Zagoru, a i ovdje u Mr Nou; Nolitti se ne žuri započeti radnju, nego uvodi u atmosferu putem nekog sporednog lika (u ovom slučaju, turistički vodič) koji nam predstavlja lokaciju, situaciju ili drugog lika, ili preko nekog događaja koji predstavlja lokalne običaje.
O samoj priči nemam puno što reći, nije sjajna, nije ni loša, Ferri mi bolje paše na Zagoru nego Mr Nou.
Odlično! Vidim da si zalijepio komentar i na recenziju. 
Već po ovom prvom vidim da možemo očekivati više nego zanimljive komentare. |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 24/08/2019 : 00:29:07
|
quote:
Originally posted by pcoro
quote:
Originally posted by DODSFERD
I mene je u Tuarezima iznenadio takav rasplet. Jest da je Mister No bio nemoćan da spriječi zločin ili eventualno kazni krivca, ali opet mi je neshvatljivo da se rastane s ubojicom kao s prijateljem.
Nisam ni ja baš oduševljen njihovim rastankom, bili su veseli kao da su par dana prije bili na svadbi, a ne na smaknuću ali cijela ta epizoda se klacka između odličnih trenutaka i najgorih klišea... Takvo je i upoznavanje Mister Noa i Horerra gdje ovaj uljeće u birtiju sa pet strana teksta iz povijesnih knjiga, kao Marti Misterija, a Mister No strpljivo sluša taj monolog i oduševi se čovjekom :-D
Ali mi to i nije toliko bitno, cijenim to što Nolitta ovdje nije bojao načeti teška pitanja. Obično se to nikad ne desi u Bonelliju - npr. u Mau-mau se Mister No nađe između dvije vatre i ne zna kako postupiti, ali opet podijeli par šamara, kokne par sporednih likova, spasi dječaka i ode bez nekih velikih dilema.
Upravo je priča Mau Mau i rastanak s Jimmyjem Collinsom pokazatelj kako je Mister No trebao reagirati i u slučaju Khorera, ali izgleda da Nolitta nije htio ponavljati motiv pa je odlučio postupiti drugačije.
Još jedan pokazatelj zašto je Mau Mau bolja priča je njezin završetak i situacija u onom taxiju. Mister No je vrlo lako mogao napraviti ogromne probleme pobunjenicima koji su ga napali, ali je shvatio da to ne bi imalo smisla jer ionako odlazi iz Kenije... izvrstan potez za sami kraj. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
8116 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 24/08/2019 : 00:34:29
|
quote:
Originally posted by DODSFERD
quote:
Originally posted by pcoro
quote:
Originally posted by DODSFERD
I mene je u Tuarezima iznenadio takav rasplet. Jest da je Mister No bio nemoćan da spriječi zločin ili eventualno kazni krivca, ali opet mi je neshvatljivo da se rastane s ubojicom kao s prijateljem.
Nisam ni ja baš oduševljen njihovim rastankom, bili su veseli kao da su par dana prije bili na svadbi, a ne na smaknuću ali cijela ta epizoda se klacka između odličnih trenutaka i najgorih klišea... Takvo je i upoznavanje Mister Noa i Horerra gdje ovaj uljeće u birtiju sa pet strana teksta iz povijesnih knjiga, kao Marti Misterija, a Mister No strpljivo sluša taj monolog i oduševi se čovjekom :-D
Ali mi to i nije toliko bitno, cijenim to što Nolitta ovdje nije bojao načeti teška pitanja. Obično se to nikad ne desi u Bonelliju - npr. u Mau-mau se Mister No nađe između dvije vatre i ne zna kako postupiti, ali opet podijeli par šamara, kokne par sporednih likova, spasi dječaka i ode bez nekih velikih dilema.
Upravo je priča Mau Mau i rastanak s Jimmyjem Collinsom pokazatelj kako je Mister No trebao reagirati i u slučaju Khorera, ali izgleda da Nolitta nije htio ponavljati motiv pa je odlučio postupiti drugačije.
Još jedan pokazatelj zašto je Mau Mau bolja priča je njezin završetak i situacija u onom taxiju. Mister No je vrlo lako mogao napraviti ogromne probleme pobunjenicima koji su ga napali, ali je shvatio da to ne bi imalo smisla jer ionako odlazi iz Kenije... izvrstan potez za sami kraj.
Upravo tako! Ta situacija u taxiju na kraju daje onu dodatnu vrijednost toj odličnoj epizodi! |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 24/08/2019 : 01:07:14
|
A izjava mu je legendarna, nisu noževi krivi već alkohol i loš vozač.
 |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
8116 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 24/08/2019 : 01:41:50
|
quote:
Originally posted by stinky
Dolaskom na otok, počinje prava stvar. Nolitta počinje igrati zaozbiljno. Nekima se čini da je radnja bezveze, kakav Make-Make i gluposti. Da je to samo za potrebe jedne petparačke priče, pa da imamo neku dramu i akciju. Još je gore kada takvi onda pričaju o Batmanima, Preacherima ili kao anto o nekim polubezveznim kvaziintelektualnim pokušajima, tobožnjim stripovima za odrasle.
Evo baš sad pogledao svoj stariji komentar za Mau-mau, a može se povući paralela s ovim što ti ovdje pišeš: 
U komentarima se stalno spominju "Bonelli standardi". Pa šta fali tim tzv. "Bonelli standardima"? Za većinu onoga što sam čitao izvan Bonellija, ti standardi su nedostižni. Ova priča nije neki vrhunac Nolittinog opusa, ali dokazuje kakav je majstor scenarija bio. On je od jedne naivne priče stvorio nešto za pamćenje, nešto što se čita u jednom dahu. Na crtež nemam zamjerki. "Bonelli standard" je tu neprikosnoven. Palac gore za "Bonelli standarde"!!
|
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
velka031
Advanced Member
.jpg)
Croatia
17108 Posts
Member since 18/03/2010 |
Posted - 24/08/2019 : 07:49:30
|
Nikad neću prestati voljeti "Bonelli standarde", kamoli sreće da su svi stripovi kao Nollitin Mister No...
Toliko sam loših stripova "za odrasle" pročitao da samo mogu žaliti za izgubljenim vremenom. |
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2407 Posts
Member since 17/01/2006 |
|
|
ReemCP
stripovi.com suradnik
Croatia
14517 Posts
Member since 03/01/2018 |
Posted - 24/08/2019 : 10:18:24
|
quote:
Originally posted by velka031
Nikad neću prestati voljeti "Bonelli standarde", kamoli sreće da su svi stripovi kao Nollitin Mister No...
Toliko sam loših stripova "za odrasle" pročitao da samo mogu žaliti za izgubljenim vremenom.
|
Never leave it in the hands of the judges
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 24/08/2019 : 11:27:53
|
quote:
Originally posted by pcoro
Tuarezi je revolucionarna epitoda po tome što Mister No ne provodi pravdu već ostavlja zločin nekažnjenim.
Pokušavam skrenuti pozornost da ta "revolucionarnost" baš jest Nolittino traganje za smislom i pravdom: što je pravo, što je istina, kako urediti svijet.
Nije to tek u Tuarezima, nego praktički oduvijek. Zagorovi Zombiji i Haiti spadaju ovamo, kao i Uskršnji otok, vjerojatno Cangaceiro (nisam dugo čitao pa ne znam detalje), kroz Atlantik se također provlači itd. itd.
U Mau Mau je to savršeno jasno dano na znanje, zato sam i povukao paralelu na ove dvije priče (Mau Mau, Tuarezi), jer su one ključ za razumijevanje i onih ranijih, gdje to nije tako jasno (kao Uskršnji otok, recimo).
Ni u Uskršnjem otoku nema negativaca, Mister No ne sprovodi pravdu (ne pobije podivljale lokalce, ni vrača itd.)
On se samo branio, oslobodio Patriciju i odlazi - ostavivši Uskršnji otok njegovim problemima i njegovim stanovnicima da SAMI NAĐU ISPRAVAN PUT. Taj ispravan put Nolitta vidi u podizanju svijesti; ne može se ostati izolirani partikularitet i tupiti po svome, nego se mora to "svoje" sačuvati u susretu i usvajanju sa višim duhovnim postignućima (koja je donijela zapadna civilizacija).
U Uskršnjem otoku je Nolitta optimističniji, kako kažeš, jer završetak fingira da će se stvar na otoku srediti; da će Miro, vrativši se sa studija, naći rješenje. Zato one scene gdje vrač kao da izlazi iz delirija, kao da se budi iz opijenosti i "više ne može podnijeti pogled na glavu", na suludo divljačko orgijanje kamo su on i domoroci pali.
Te završne scene imaju taj romantični završetak; ali, to je onako malo nagoviješteno, a zapravo ne znamo što se dogodilo. Ostaje i malo dvosmisleno. U svakom slučaju, Mister No nije kaznio 'zločince'. Jer - nema zločinaca! Oni su u krivu, ali ne i klasični zločinci s kakvima se naš junak obračunava (bosovi, bitange itd.)
Zato se tu, dečki, ne slažem s vama. Pogotovo ne ovo što kaže Spock:
"ali o Tuarezima nemam baš visoko mišljenje. Upravo suprotno! Ne mogu progutati situaciju da je Mister No je dio bande ekstremista i ubojica. Što je najgore, na kraju ne prijavljuje ubojstva potpuno nevinih znanstvenika i ostaje prijatelj s glavnim egzekutorom i vođom ekstremista, koji bi sve koji razmišljaju drugačije, a pogotovo strance skratili za glavu. To je u potpunoj suprotnosti s Mister Noovim karakterom i čini ga sudionikom nepravednog masakra."
Mister No nije dio bande ubojica i ekstremista. Baš te antagonizme propituje Nolitta, oni ga muče. I tu nema jednostavnih, stripovskih rješenja. Zato Mau Mau i Tuarezi izgledaju malo čudnovato, u usporedbi sa standardnim zapletima i rješavanjem zlikovaca. Ali ovdje se ne zna što je, tko je prav a tko kriv!! Nolitta niti ne nudi rješenje: nemoguće je donijeti rješenje izvana. To je stvar koju moraju riješiti sami oni kojih se to tiče (da sad ne ulazim, slična stvar nam je itekako poznata, hrvatska stvar).
Nolitta ne donosi rješenje, ali je veličina to što postavlja pitanje na visokoj razini sagledavanja problematike!!
Evo o čemu se radi.
Uzimam sad Tuarege, jer vidim da je to kost koja zapinje.
"na kraju ne prijavljuje ubojstva potpuno nevinih znanstvenika i ostaje prijatelj s glavnim egzekutorom i vođom ekstremista, koji bi sve koji razmišljaju drugačije, a pogotovo strance skratili za glavu"
Mister No se s ovime muči, ne zna što je pravo. Prijaviti ili ne, što misliti o Khoreru, što misliti o toj zemlji...
I prevagne jedan trenutak, jedna riječ, baš životno, kako to i biva u nemogućim situacijama. Jalila mu priča o svojoj zemlji, o svom narodu, koji nema šanse da se digne do samobitnosti, jer su neuki, neobrazovani, duhovno nezreli - i kako će takva zemlja dati čovjeka sposobnog da ih izdigne iz zaostalosti. A Khorer je to, taj tip: privržen svojoj zemlji, a podignut na kulturnu razinu Francuza.
Mister No ostavlja da bude što bude; ta stvar prelazi snage običnog smrtnika. Nitko ne može reći što se treba uraditi, nitko ne zna rješenje. Svatko je u priči bio i prav i kriv, svatko je imao svoje razloge da postupa kako je postupio.
Khorer nije krvožedni fanatik; ali nije ni jalovi plitki racionalistički prosvjetitelj koji si utvara da se može držati apstraktne humanosti. Baš takvi završavaju u jakobinskom teroru, na kraju (vidi Dijalektika prosvjetiteljstva, Horkheimer-Adorno, recimo).
Khorer MORA imati u vidu zaostalost svoga naroda, realnu situaciju na terenu: arhajske tradicije, život u desetercu zajedno sa suvremenim svijetom, superaparatom koji daje premoćnu organizaciju na instrumentalno-kalkulatorskoj osnovi, a jednako tako i duhovna postignuća kulturnog kruga koji je njegovu zemlju već izveo na svjetsku pozornicu i po čemu ta zemlja već pripada modernosti. Khorer je svjestan te nemoguće situacije, tog proturječja da njegovi ljudi žive istovremeno u 10. i 20. stoljeću.
To je situacija koju Nolitta donosi u priči Tuarezi.
U izrazito romansiranoj priči, Khorer bi mogao vući samo savršene poteze, mogao bi biti jedino plemenit, nepogrešiv, human, i zajedno s Mister Noom riješiti svaku situaciju, pa i ovu sa fosilima i francuskim profesorom.
Ali time bi ovaj strip IZGUBIO, a ne dobio. Khorer bi bio apstraktan, jednako kao i Mister No, da nema ove tamne crte. Jer, pravi čovjek je sloboda: a to znači, mogućnost za dobro i zlo. Jedno i drugo, oštrica britve po kojoj se svaki živući čovjek kreće. Baš ove dileme, i kod Mister Noa, a i povlačenje odluke kod Khorera, daju životnost likovima koji su uhvaćeni u ovu situaciju koja je veća od njih.
Khorer mora uvijek držati tko su i što su njegovi ljudi, sada, u ovom trenutku dok mora donositi odluke. Promjena, postajanje boljim (a to znači duhovno zrelijim, što opet znači manje fanatičnim, manje isključivim, otvorenijim) je jedan proces. Zahtijeva vrijeme, a ne da se može dogoditi odmah. Nolitta je tu igrao zaozbiljno, udaljio se od romanse.
Khorer se također unutrašnje muči, to je vidljivo u scenama kada mora ubiti profesora. Ali on preuzima tu odluku - i sam će snositi posljedice. To je ono što Hamvas zove najtežim pitanje Europe (a evo vidimo i Afrike): ući u turbu (u koruptno stanje svijeta, tj. takvo kakvo jest, sa svim svojim antagonizmima, sa jednim kaosom u kojemu se nalazi) ili ostati po strani, baviti se praktički samo svojim spasom (izolacija u kontempalciji).
Evo kako to majstorski formulira Hamvas, a važno je da se pravilno shvati ta stvar sa Khorerom i čitavim stripom Tuarezi:
"Iz turbe se ne smije izaći samo zbog toga da bi se spasila vlastita koža, ali se ne smije ni ostati u turbi iz lažne vjernosti, samo da bi se bilo junakom bezumnog raspadanja. Ne smije se tražiti utočište, graditi zaštita od opasnosti vremena, povući se izvan povijesti, smatrati to rješenjem i podučavati ga kao spas. Ali se povijest ne smije smatrati razumnim procesom i uz nju stajati, jer povijesno vrijeme je bezumno i grešno i glupo i mračno i neusmjereni je kaos."
Ako se razumjelo što se ovdje govori, onda se samo može diviti na koju je visinu Nolitta podigao ove povijesno-socijalno-politički angažirane epizde. I kako je upravo u Tuarezima na visini problematike sa kontempalcijama Mister Noa na terasi ispred značajnog minareta, fosilima dinosaura koje urođenici štuju kao "kamene zmije", visokoduhovnim postignućima zapadnog kruga koja predstavlja francuski profesor i Francuska, koja može dešifrirati fosile i objasniti da to nisu "kamene zmije", ali -ovo je ključno u Nolittinom traganju za sveukupnošću svijeta, za Cjelinom!- MORA odlaziti u arhajske, primitivne krajeve da pronalazi građu i da usput penetrira i razara jedan svijet života i tako nehtijući radi pomutnju među domorocima, sama pridonosi uvećanoj zbrci i turbi.
Profesor nije nevin, nego je htio-ne htio upleten u "istočni grijeh" i također snosi svoj dio krivnje. On je imao također mogućnost postupiti ovako ili onako: mogao je i otići. Ali on, kao i Zirah ima svoje razloge koji ga vode u ovoj priči gdje se sve isprepliće i gdje nema nevinih.
Nolitta ne zna rješenje, ne zna treba li profesor uzeti fosile i odnijeti ih u muzej, treba li Khorer baviti se svojim spasom sada kada se duhovno podigao na francuskom sveučilištu, treba li Niger čuvati svoju samobitnost pod svaku cijenu (pa i pod cijenu kolateralnih žrtava, mladih studenata), treba li Mister No prijaviti Khorera - kome? - francuskim kolonijalnim vlastima. To se ne zna, to je život at his best i samo bi neki suhonjavi depotencirani jalovi racionalist utvarao sebi da zna što treba činiti i kako ići od točke A do točke B.
A Nolitta je puno puta pokazao da je iznad te plitke logike, od Zagorovih Zombija do specijalca Crna magija.
Kad se sve uzme i zbroji, Mister No je uradio najbolje što je mogao u datom trenutku: pustio je da se sam život pobrine sa sve, pustio je Khorera njegovoj sudbini (pukovnik il' pokojnik), bacio zadnji pogled na kulu i otišao dalje, obogaćen za još jedno iskustvo i jednim novim zarezom na pištolju koji se zove lijepa Jalila.
|
Edited by - stinky on 24/08/2019 11:40:24 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 24/08/2019 : 11:34:02
|
Zaboravio reći:
da je Khorer "junak bezumnog raspadanja", da je privržen tradiciji iz lažne vjernosti, onda bih se ja složio s vama da je to jedan ekstremist i budala. Ali, čitava priča nije zamišljena tako niti mi možemo lako reći što je tu pravo a što krivo. Tako ni Mister No i zato takav završetak.
I zato se ne mogu složiti s vama da je to jedna loša priča s pogrešnim završetkom. Naprotiv, još jedna vrhunska priča (a jedini manji minus je ono što Spock kaže, klišej sa okrznućem Mister Noa). |
|
|
|
Spock
stripovi.com suradnik
Croatia
8116 Posts
Member since 26/12/2006 |
Posted - 25/08/2019 : 00:58:42
|
quote:
Originally posted by stinky
Kad se sve uzme i zbroji, Mister No je uradio najbolje što je mogao u datom trenutku: pustio je da se sam život pobrine sa sve, pustio je Khorera njegovoj sudbini (pukovnik il' pokojnik), bacio zadnji pogled na kulu i otišao dalje, obogaćen za još jedno iskustvo i jednim novim zarezom na pištolju koji se zove lijepa Jalila.
Ali nije! To je u suprotnosti s njegovim karakterom. On ne pripada Tuarezima niti može shvatiti razloge masakra znanstvenika.
Ako usporedimo to s Mau-mau, on u toj priči radi ispravnu stvar i ne bira stranu, ali istovremeno je prekrižio svog suborca, zbog kojeg je i došao u Keniju. Smučilo su mu se njegovi postupci - s pravom, iako je u pitanju ratna situacija.
Ovdje nije. Banda bezumnika je pobila znanstvenike. S našeg, a i Mister Noovog civilizacijskog stanja razmišljanja - nedopustivo.
U redu je što je Nolitta situaciju predočio takvom kakva bi i stvarno bila. Dapače, svjedoci smo i gorih stvari u bliskoj prošlosti.
Nemam zamjerki na to.
Imam na situaciju da se Mister No s Khorerom rastaje kao s prijateljem. Što kod ti rekao, tu je nedopustivo i kontradiktorno njegovom svjetonazoru, a pogotovo karakteru. |
Kamo god da kreneš, uvijek si tu. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13464 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 25/08/2019 : 10:04:55
|
Pa, Mister No je i pokušao spriječiti pokolj. Učinio je što je mogao. Nakon ubojstva profesora, napao je Khorera, ali su ga drugi zaustavili i izlupali. Znači, karakter je tu, ideali su tu.
E sad slijedi onaj dio gdje se on prži na laganoj vatrici, pokušavajući dokučiti što je pravda.
Pogledaj str. 292-304. To "preispitivanje savjesti" može se podijeliti na 4 sklopa: 292-294, 295-297, 298-302, 303-304.
Nolitta je ovdje pokušao sve sintetizirati, uključio je jako mnogo elemenata koji igraju ulogu i sve su te stranice važne u finiširanju ove priče. Priče u kojoj je završena 'epizoda' koja je pokrenula fabularni tok. Ta epizodica sa fosilima, profesorom, blagom je završena, ali ona je samo naoko glavna radnja: priča o zemlji i Tuarezima, o samobitnosti jednog naroda, njegovom buđenju u slobodu, to nije završeno! Zato tu nema pravog završetka; otvoreno je pitanje, promišljeno, a Mister No nije taj koji može reći zadnju riječ.
Vratimo se na analizu 4 sklopa.
292-294 - Mister No i opet gleda kulu očarano. Razmišlja o onome što se dogodilo. "Vidio sam stvari koje bih više volio da nisam... u pustinji Tenere..."
"... ili je pametnije prešutjeti sve i tako pomoći El Khoreru VJERUJUĆI DA SE PONIO NA JEDINI NAČIN koji su mu dopuštale ONE TEŠKE OKOLONOSTI?"
Mister No ne može donijeti jasnu odluku: on zna da su okolnosti teške, svjestan je situacije; ali se pita je li to JEDINI NAČIN kojega su okolnosti diktirale? Može se i tako misliti, može se vjerovati da je to bilo jedino rješenje. Zasigurno on to ne zna, ali bi možda moglo biti tako. Pustiti sve kako jest, VJERUJUĆI da se nije moglo bolje?
Ovo pitanje NIJE RIJEŠENO za Mister Noa, ali vidjet ćemo da će se sam život uskoro postarati da on izađe iz ove refleksije, koja se ni ne može riješiti u mediju čistih misli. Život je nešto obuhvatno, takoreći si uronjen sa svih strana i struja te nosi čak i kada bi ti htio zastati na trenutak i reflektirati.
To presijecanje, taj izlazak iz refleksije, nastupa jer
295-297 u svijet refleksije upada Jalila.
"Dok se naš znanac bori sa svojim mislima... jedan poznat glas vraća ga u stvarnost."
Prvi sklop možemo označiti kao meditativni, a onda dolazi nagli povratak u konkretno. Nije slučajno što je to buđenje iz apstraktnih refleksija, simbolizirano Jalilom. Jalila je lijepa, i privržena, prede oko Mister Noa i on 'zaboravlja' apstraktne refleksije o pravdi i dogovara izlazak sa ženom koja mu se sviđa. Važno je ovo imati na umu; i Jalila se mora držati pri svijesti u sklopu cjeline, da se pokuša pravilnije razumjeti završetak.
Mister Nou se sviđa kula, ali i Jalila. Već i po toj liniji ima simpatije za Tuarege.
A onda opet jedan val iz obuhvatne cjeline života i Mister No ugleda
str. 298-302 - skupinu radnika Tuarega.
"Ako se ne varam, to su Tuarezi, zar ne? Zašto su onako odrpani?"
Ova, naizgled, beznačajna epizoda sa radnicima Tuarezima, vrlo je bitna za naš problem "kako je postupio Mister No".
Jalila objašnjava da su ovi šljakeri Tuarezi kojima je propao tradicionalni način života stočara, pa sada preživljavaju u predgrađu, znači, u slamovima. Postali su najniži gradski sloj, a nekada su se držali "mitskim gospodarima Sahare", kako tužno reče Mister No. Štoviše, Jalila se već pomirila sa ovim gubitkom identiteta, ona radi u turističkom uredu i daje cinično-realističke komentare o Francuzima koji projektiraju i grade ceste, jer su otkrili nalazište uranija i "mala sela će postati važna industrijska središta kojima je suđeno sudjelovati u bitnim promjenama koje će zahvatiti našu zemlju."
"... i pokopati ispod brda uranija i dolara i posljednje tragove vaše TISUĆLJETNE KULTURE...", kaže Mister No.
"Što ako je čovjek koji bi mogao podariti dostojanstvo i ponos novoj naciji upravo on, Mokhamed El Khorer, sa svim vrlinama i manama..."
Mister Noov karakter su ideali, ali ovamo spadaju osim apstraktnih načela pravde i simpatije prema raznim kulturama. Njemu je teško vidjeti srozane Tuarege, pretvorene u gradski šljam; draža mu je mitska slika o gospodarima Sahare, koji slobodno lutaju prostranstvima. Ovakvo romansiranje je također dio Mister Noovog karaktera.
I onda dolazi finalni dio čitavog tog sklopa, odjednom na scenu ulazi
str. 303-304 - El Khorer. Mister No je iznenađen drskošću ovog tipa koji se pojavljuje u gradu nakon onoga što se dogodilo.
Ali sada ovo treba dobro pogledati:
1.Mister No ga je napao, izudarao i do guše mu je njegov postupak
2.Ovaj se ipak pojavljuje u gradu, dolazi kod Mister Noa kao da ništa nije bilo i govori mu da je pravi čovjek, da ima povjerenja u njega
3.Mister No je iznenađen ovom drskošću, ali i u neku ruku opčaran smionošću
4.Khorer je spasio Mister Nou život, a također ga je pustio da ide, iako su ga njegovi Tuarezi htjeli ubiti.
Sve ovo su djelići koji prolaze Mister Nou kroz glavu, što se tiče samog Khorera. Zatim svi oni drugi dijelovi koje sam analizirao u potezu str. 292-304.
Sve se to odvija munjevitom brzinom u Mister Noovoj svijesti, za koju smo vidjeli da refleksija ne može naći pravo rješenje. I tako je odluka došla sama po sebi, potpomognuta Jalilom, slučajnim pogledom na Tuarege radnike, i što se također ne treba zanemariti, Khorerovom odlučnošću i prodornošću, smionošću onoga koji izaziva sudbinu i to aktivno ponašanje djeluje na Mister Noa (koji je po pitanju odluke pasivan). Ovdje je dinamika na strani Khorera, a ne junaka stripa; Mister No je izložen Khorerovom djelovanju te i to utječe na njega i odluku koja se dogodila.
On nije načisto što je istina, ovo ili ono, i zato se sve riješava pod prisilom struje života, u kojoj cjelini Tuarezi imaju pravo borbe za svoju samobitnost i način života, što osim toga Mister No i simpatizira. On ne želi sudjelovati u tom metežu, ne aktivno, jer je "rat svinjarija velika" i također u nacionalno-oslobodilačkim borbama događaju se zvjerstva, zločini, grozne stvari (Mau Mau itd.). I tako odlazi, s jedne strane nemoćan da svijet bude idealno mjesto, s druge dirnut i kulom i Tuarezima i Jalilom i Khorerom, koji se svi nalaze u nastojanju, pokušavaju naći put. Khorer je odlučan i misli da je našao ISPRAVAN put; Mister No nije siguran, ali ne može se ni miješati i tako se aktivno uključiti u stvar koja ga nadilazi.
Da Mister No i dalje nije siguran niti dijeli Khorerovu odlučnost i zacrtanost cilja, vidljivo je na str. 309:
"Ako sve prođe kao što se nadam, podignut ću toliku galamu da će sve novine i radijske emisije svijeta početi izvještavati o Nigeru.", kaže Khorer.
A Mister No na to kaže: "Tjah!"
I odgovori Khoreru da u Amazoniju ne dolazi previše vijesti niti se sluša radio. Znači, on spusti Khoreru, dajući mu na znanje da ga ne podržava slijepo u borbi.
Oni se rastaju prijateljski, jedan drugome požele sreću, pa ipak nije to onaj pravi prijateljski odnos bez zadrške. Ni sa MNoove strane, a ni sa Khorerove, koji dođe prijateljski k MNou, ali ga i brzo otputi iz zemlje. Poštuju jedan drugoga, obostrano prepoznaju i cijene neke vrline, ali svaki ima svoj put koji se ne podudara s onim drugim i toga su svjesni. Sve je to vidljivo u stripu.
A ovdje sam pokušao detaljno obrazložiti zašto ja smatram da nije baš tako promašen završetak i da se on jako dobro uklapa u priču, u to što ona pokušava progovoriti.
|
Edited by - stinky on 25/08/2019 18:52:32 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Ultimate Mister No
