| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 20/04/2014 : 14:57:04
|
Kad sam već za kompom...
Večeras u 20:10 na HTV 2 Hrabro srce (Braveheart), r. Mel Gibson, SAD, 1995.
Škotska u 13. stoljeću. Nakon što dječak William Wallace svjedoči pogibiji svog oca i starijeg brata, pobunjenika protiv bezobzirnih engleskih vlasti, skrb o njemu preuzme ujak Argyle (Brian Cox). Godinama kasnije, engleski kralj Edward I (Patrick McGoohan) plemićima dodjeli pravo prve bračne noći sa svakom nevjestom škotskih gorštaka, zbog čega se mladi William (Mel Gibson) odluči potajno vjenčati s ljubljenom Murron (Catherine McCormack). Kad engleski vojnici nedugo nakon svadbe upadnu u selo i okrutno ubiju Murron, William se odmah osveti počiniteljima te postane nemilosrdan borac protiv Engleza...
Drugi redateljski projekt danas zbog antisemitskih ispada kontroverznog i pomalo zaboravljenog glumca i redatelja Mela Gibsona ("Pasija") dojmljiv je naturalistički epski povijesni spektakl koji je od 10 nominacija za Oscara potvrdio njih 5, među ostalim za najbolji film, režiju i fotografiju. Impresioniran patnjom škotskog "Robina Hooda" Williama Wallacea, Gibson vješto u donekle pretencioznu priču ubacuje i melodramske elemente, što mu je donijelo i Zlatni globus za režiju.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 20/04/2014 : 15:04:58
|
Večeras u 23:08 na HTV 2 Samo bez brige (Happy-Go-Lucky), r. Mike Leigh, Velika Britanija, 2008.
Optimistična Poppy (Sally Hawkins) uvijek je vedra i vesela 30-godišnja Lodončanka, mlada žena koja radi kao učiteljica i koja skroman stan dijeli s dobrodušnom Zoe (Alexis Zegerman). Poppy je izuzetno velikodušna i pozitivna osoba koja voli djecu s kojom radi, koja s lakoćom osvaja ljude i koja uvijek ima vremena pomoći drugima. Ona je i djevojka bogatog društvenog života koja pohađa satove flamenca i trampolina, koja s mnogo ljubavi skrbi o mlađoj sestri te kojoj ni krađa bicikla ne može pokvariti dan. No neke će promjene ipak uslijediti kad Poppy odluči krenuti u vozačku školu, u kojoj joj kao instruktor bude dodijeljen nervozni i cinični Scott (Eddie Marsan). On je njezina potpuna suprotnost, uvijek nezadovoljan čovjek koji se dade lako isprovocirati i satovi s kojim će Poppy ubrzo početi smetati. Odlučna da uvijek i bez obzira na okolnosti ostane smirena i vesela, Poppy će se osim s trudnoćom ogorčene sestre uskoro suočiti i s temperamentnom instruktoricom flamenca (Karina Fernandez), da bi naposljetku u njen razred stigao agresivni učenik koji maltretira kolege. Sve to praćeno ozljedom leđa na trampolinu ozbiljno će u pitanje dovesti njezin optimizam.
Godine 2009. nominirana za Oscara za najbolji izvorni scenarij te ovjenčana Zlatnim globusom za najbolju žensku ulogu, za koju je pomalo karikiranju sklona Sally Hawkins („Jasmine French“, „Ženska prava hoću“) godinu ranije nagrađena Srebrnim medvjedom, izvrsna humorna drama „Samo bez brige“ najvedriji je i najoptimističniji film velikog Mikea Leigha („Tajne i laži“, „Vera Drake“, „Još jedna godina“). Čak pet puta za Oscara nominirani scenarist i redatelj jedan je od najvažnijih britanskih i svjetskih filmaša današnjice, tijekom posljednja dva i pol desetljeća ujedno i perjanica socijalno i često politički osviještenog otočkog filma, autor čija djela u pravilu odlikuju neuvijena društvena kritika i zamjetan angažman. Leigh je umjetnik naglašeno sklon strpljivom promatranju i pronicljivom no nenametljivom komentiranju svakodnevice pripadnika britanske niže srednje klase i radništva, koji se bavi često sivim životima i turobnim sudbinama ljudi oko nas i poput nas.
Njegova djela odlikuju gotovo dokumentaristički verizam i autentičnost, ljubav ili barem primjetna simpatija prema nesavršenim i tako stvarnim likovima, meastralna i neopisivo sugestivna režija, sjajne glumačke interpretacije i neobičan rad na filmskim scenarijima koji se konačno zaokružuju i definiraju tijekom same realizacije filmova. Sva navedena obilježja razvidna su i u današnjem Leighovu filmu, koji odlikuju i efektna fotografija njegova stalnog suradnika Dicka Popea („Sve ili ništa“, „Iluzionist“), odlična glazba Garyja Yershona („Topsy-Turvy“) i raspoložene glumačke interpretacije ostatka postave u kojoj su i cijenjeni Eddie Marsan („O za osvetu“, „Sherlock Holmes“) i sve traženija Andrea Riseborough („Čovjek iz sjene“, „Oblivion“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
xilrion
Senior Member
.jpg)
Croatia
2974 Posts
Member since 16/12/2010 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37357 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 23/04/2014 : 19:03:44
|
Happy-Go-Lucky mi se bas svidjela, cak sam je u kinu gledao, a ne zalazim bas cesto. I (he he), postavio u Pogodi film. :D
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/04/2014 : 01:06:15
|
quote:
Originally posted by Poli
Happy-Go-Lucky mi se bas svidjela, cak sam je u kinu gledao, a ne zalazim bas cesto. I (he he), postavio u Pogodi film. :D
Pogledaj od Mikea Leigha što god nađeš, nećeš požaliti.
Osobito Razgolićeni (Naked), Tajne i laži (Secrets & Lies), Sve ili ništa (All or Nothing) i Još jednu godinu (Another Year) a možeš i odličnu ali nešto tamniju Veru Drake.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/04/2014 : 19:10:31
|
Večeras u 22:45 na Novoj Tv Gran Torino, r. Clint Eastwood, SAD / Njemačka, 2008.
Urbana krimi-drama "Gran Torino" Clinta Eastwooda u nekim se segmentima primjetno oslanja na njegovo remek-djelo "Djevojka od milijun dolara". Identično Frankieju Dunnu iz "Djevojke...", središnji protagonist filma Walt Kowalski također je isprva postuliran kao zajedljivi, cinični i grubi starac otuđen od obitelji, ljudi i Boga, kao vrlo teška i neugodna osoba koja je odavno izgubila sluh za novo vrijeme i društvene promjene. No dok je Frankie Dunn mizantrop i prividni seksist koji pod maskom cinika skriva lice bolećivog i sućutnog čovjeka, konzervativac Walt Kowalski je podrijetlom Poljak koji je zaštitni bedem od nezaustavljivim mijenama zahvaćenog vanjskog svijeta izgradio od mizantropije i ksenofobije. U oba slučaja te bedeme probijaju senzibilne mlade osobe s društvene margine, a u "Gran Torinu" to su azijska imigrantkinja Sue Lor i njezin mlađi brat Thao, pripadnici lokalne zajednice naroda Hmong, u interakciji s kojima Eastwoodov antijunak baš kao i u "Djevojci..." počinje mijenjati svoje nazore i ponašanje. U druženju s njima obojica pronalaze nadomjestke za svoju otuđenu djecu, postaju bolji ljudi i otkrivaju novu životnu snagu i razloge za opstanak, te uslijed tih mijena u završnicama pristaju i na velike žrtve gubljenja duše odnosno života.
Osim što je dostatno sugestivna karakterna studija s temama rasizma i osobnog iskupljenja u fokusu, "Gran Torino" je i nekovrsni postvestern kojim Eastwood na određeni način daje posvetu Prljavom Harryju, te se gdjekad površno a ponekad temeljitije bavi mnoštvom intrigantnih motiva. U suradnji sa scenaristom Nickom Schneckom on kreira efektnu sliku suvremene svakodnevice američkog srednjeg zapada, zajednice koju naseljavaju ratni veterani koji ne žele i ne mogu prihvatiti rasni i civilizacijski "melting pot" koji ih okružuje, te koji onog drugog i drugačijeg ponajprije doživljavaju kao prijetnju američkom tradicionalizmu i svom sustavu vrijednosti u koji nimalo ne sumnjaju. Razumijevajući sirovost i grubi mentalitet ljudi poput Walta, Eastwood i Schneck stvaraju naglašenim humanizmom prožetu storiju o razvoju međuljudskog, međugeneracijskog i interkulturalnog razumijevanja. Baš kao što je nepovjerljiv prema liječnici Azijatkinji, Walt se ispočetka ne želi ni ispovjediti mladom svećeniku tek pristiglom iz sjemeništa, jer vjeruje da čovjek skromna životnog iskustva ne može razumjeti njegove grijehe koje vuče iz sudjelovanja u korejskom ratu. Međutim, druženjem s djevojkom Sue Lor i njenim bratom Thaom Walt počinje shvaćati da mu od njih ne prijeti nikakva opasnost, da bi u jednom trenutku zaključio kako više zajedničkog ima s njima no s vlastitom obitelji.
Portretirajući Walta neprestano na rubu groteske i karikature, što bi u interpretaciji nekog drugog glumca bio ozbiljan nedostatak filma, Eastwood kroz neprilične rasističke komentare, vrijeđanje svećenika i sočne psovke s užitkom na površini forsira političku nekorektnost. Istodobno, on u cjelini afirmira sasvim suprotne vrijednosti, točnije naglašen moralizam i političku korektnost koji se očituju kroz protagonistova djela a ne riječi. Kad u završnici žrtvovanjem svog života spasi ugroženu obitelj iz susjedstva, kojoj prijeti skupina kriminalaca dominantno sastavljena od pripadnika njima srodne etničke skupine, smrtno bolesni Walt time ne čini samo osobno dobro djelo. Njegova žrtva, žrtva posljednjeg Amerikanca u četvrti, ima višeznačne i za američko društvo ne nužno isključivo pozitivne posljedice. Jer, osim što četvrt čisti od kriminalaca, Walt posredno Ameriku iskupljuje zbog zločina u Koreji i Vijetnamu, te društvenu savjest čisti od rasizma. No činjenica da nakon starčeve smrti u njegovu kvartu više ne ostaje nijedan Amerikanac, da je dakle ostvarenje boljeg društva plaćeno konačnim zatiranjem amerikanizma i gubitkom identiteta, "Gran Torinu" daje dodatnu zanimljivost i intrigantnost.
Premda bi se filmu moglo prigovoriti zbog mnogočega, od mjestimice nezgrapne režije preko ponekog grubog montažnog reza i posvemašnje predvidljivosti, do nekoliko osjetno slabijih sporednih glumačkih nastupa, "Gran Torino" opetovano uvjerljivo svjedoči o Eastwoodovoj autorskoj zrelosti. Kako je u osvrtu na film napisao pokojni američki kritičar Roger Ebert, bilo bi lijepo ostarjeti kao Clint Eastwood. Kao promišljeni redatelj, kao karizmatični glumac, kao nepobjedivi junak, kao četverostruki oskarovac i kao autoritativni starac koji i sa 79. godina života izgleda pakleno opako.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/04/2014 : 19:27:17
|
Večeras u 23:22 na HTV 1 Crni ponedjeljak (Margin Call), r. J.C. Chandor, SAD, 2011.
Drama s elementima trilera i naglašenim egzistencijalnim motivima „Crni ponedjeljak“ jedan je od onih filmova koji bi s protokom vremena mogli samo dobivati na intrigantnosti. Riječ je o vrlo solidnom i donekle iznenađujuće zrelom debitantskom redateljskom i scenarističkom ostvarenju Jeffreya C. Chandora, djelu koje se poput inferiornijeg naslova „Wall Street 2: Novac nikad ne spava“ Olivera Stonea bavi početkom aktualne gospodarske krize i zametkom sloma samog srca globalnog korporacijskog kapitalizma. Riječ je i o filmu čija se najprije američka jesenas a sada i hrvatska kino-distribucija gotovo savršeno podudarila s rađanjem pokreta „Okupirajmo Wall Street“ i Anonymous, te koji je možda indikator promjena i pojave osviještenih i angažiranih pristupa u načinima umjetničke i šire društvene percepcije događaja kojima smo i sami sudionici.
Premijerno prikazan na festivalu Sundance prije godinu dana, „Crni ponedjeljak“ je ubrzo stekao ugled „možda najboljeg filma o Wall Streetu ikad snimljenog“, a zahvaljujući itekako aktualnoj temi kao i njezinoj znalačkoj obradi uvršten je u konkurenciju festivala u Berlinu te naposljetku nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg izvornog scenarija. Valja reći da su sve pohvale upućene ovom naslovu najvećim dijelom opravdane, jer je riječ o inteligentno napisanom, dosta sigurno i sugestivno režiranom, minimalistički profiliranim no slikovitim likovima i njihovim životnim dijalozima nakrcanom te odlično glumljenom ostvarenju. Priča filma odvija se tijekom 36 sati u rujnu 2008. godine, a smještena je u jednu od najvećih banaka na Wall Streetu koja neodoljivo i nimalo slučajno podsjeća na banku Lehman Brothers, čija je naoko neočekivana propast ubrzo zaljuljala globalne financije i gospodarstvo. U središtu zbivanja je mladi Peter Sullivan u primjereno smirenoj interpretaciji Zacharyja Quintoa, niže rangirani službenik banke koji je u paru s nešto mlađim kolegom zadužen za nadzor sigurnosti financijskih transakcija čitavog sustava. Iako formalno sve izgleda u najboljem redu, na poslovnom se horizontu naslućuju crni oblaci pa je uprava toga dana odlučila podijeliti otkaze velikom broju zaposlenika bez obzira na njihovu stručnost, iskustvo i godine staža. Među takvima je i vrhunski poslovni analitičar Eric Dale u izvedbi pouzdanog Stanleya Tuccija, čovjek koji s velikim razočaranjem sasluša isprazne i bezdušno izgovorene tirade nadređenih o „potrebama restrukturiranja“, „velikim životnim izazovima“ i „sjajnoj prilici za novi početak“ koja je navodno pred njim. Te riječi prate i saznanja da će vrlo brzo ostati bez zdravstvenog i socijalnog osiguranja, kao i bez stana koji nažalost nije platio gotovinom. No Dale zna da će njegova pa i znatno gora sudbina već za koji dan sustići i sve njegove kolege pa i šefove, dokaze o čemu je pohranio na USB-stick koji prije odlaska povjeri upravo Peteru. A nakon što zabrinuti Peter navečer pogleda sadržaj sticka, istog će trena alarmirati čitavu piramidu mahom arogantnih, egoističnih i preplaćenih šefova, od neurotičnog Sama Rogersa u interpretaciji Kevina Spaceya sve do glavnog direktora Johna Tulda u izvedbi Jeremyja Ironsa, koji će već koji sat kasnije stići privatnim helikopterom.
Razlog njihovoj panici i slutnji apokalipse danas svi odlično znamo, a krije se u kolokvijalno rečeno „lošim plasmanima“ i „toksičnim kreditima“, odnosno u izdavanju prevelikog broja stambenih i hipotekarnih kredita klijentima za koje se već u trenutku njihova odobravanja znalo da ih neće moći otplaćivati. Oslikavajući munjevito širenje panike upravljačkom piramidom banke, autor kroz niz naglašeno komornih dijaloških scena te „gesta i grimasa“ izvrsne glumačke postave u kojoj su i markantni Paul Bettany i pomalo zaboravljena Demi Moore, izuzetno efektno i plastično oslikava bešćutnost, egoizam i cinizam koji kod svih uključenih rastu proporcionalno s položajima i visinama primanja. Dok je kod onih niže rangiranih još i moguće primijetiti barem tragove ljudskosti i iskrene brige ponajprije za sebe ali i za druge, što ilustriraju skrivene suze Peterova kolege i Rogersova skrb za smrtno bolesnog kućnog ljubimca, oni na najvišim položajima i u trenucima potpune propasti najprije gledaju kako bi sebi isplatili što veće bonuse te kako bi u posljednjem trenutku neinformiranim klijentima i poslovnim partnerima uvalili što više bančinih dionica koje će već za koji sat biti posve bezvrijedne. Oni pritom znaju da će svojim postupcima istog dana čitavi Wall Street uvaliti u bezdan poslovnih problema te možda i kobno uzdrmati američko i svjetsko gospodarstvo, no ipak su im prioritetni osobni interesi koje u ključnoj sceni filma Tuld elaborira Rogersu dok mirno i bez nervoze uživa u jelu u restoranu na vrhu zgrade. Ako se kod nekog od uključenih na trenutak i pojavi zrnce savjesti i odgovornosti prema drugima i društvu, smjesta ga nadjačaju egoizam i nagon za opstankom, osobito u suočenju sa spoznajom da su ih kolege bez imalo oklijevanja spremne žrtvovati za spas vlastite kože ili samo nešto veći bonus izražen u desetinama i stotinama milijuna dolara. Takav je slučaj sa Sarah Robertson u izvedbi Demi Moore, šeficom za krizne situacije i jedinim bitnim ženskim likom koja upravo zbog toga zaslužuje veću minutažu i razrađeniji karakter. „Crnom ponedjeljku“ može se prigovoriti i zbog manjka živosti i izraženijeg suspensa, kao i zbog toga što u odnosima među protagonistima nedostaje tenzije i većih sukoba, no to biva nadoknađeno učinkovitim prikazom galerije mahom moralno tupih i duboko kompromitiranih financijaša koji će zbog bonusa s mnogo nula na tisuće ljudi ostaviti bez egzistencije i krova nad glavom. Gledanje „Crnog ponedjeljka“ ostavit će vas s knedlom u grlu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/04/2014 : 19:36:20
|
Išlo je jutros, ali reprizira se noćas u 01:24 na HTV 3 Neuspjeh (Crack-Up), r. Irving Resi, SAD, 1946.
Kad jedne večeri u napadu panike razvali ulazna vrata njujorškog muzeja u kojem radi, te odmah potom i napadne policajca, likovni kritičar i predavač George Steele (Pat O´Brien) svojim sasvim neočekivanim ponašanjem privuče pozornost kolega i šefova. On je tijekom Drugog svjetskog rata bio vojni časnik, a nakon njegova završetka smatra se stručnjakom za nacističke umjetničke krivotvorine. Iako je svojim ponašanjem nanio štetu muzeju, upravni odbor ustanove koji čine kustos Stevenson (Damian O´Flynn), dr. Lowell (Ray Collins) i ravnatelj Barton (Erskine Sanford), u cilju izbjegavanja skandala ne želi protiv Georgea podići tužbu, jer svi vjeruju da je ozbiljno bolestan ili da je to napravio pod utjecajem alkohola. Kad na mjesto događaja ubrzo stignu njegova djevojka Terry Cordell (Claire Trevor) i policijski poručnik Cochrane (Wallace Ford), George počne tvrditi da je bio sudionikom teške željezničke nesreće od koje je duboko traumatiziran. Problem je, međutim, u tome što nitko nema pojma ni o kakvoj željezničkoj nesreći, i što nikakva nesreća nije zabilježena. Kad shvati da mu ne vjeruje nitko osim djevojke Terry i zagonetnog Traybina (Herbert Marshall), istražitelja Scotland Yarda kojemu je muzej prilično zanimljiv, George će početi naslućivati dimenzije spletke u kojoj se našao.
Intrigantna i uzbudljiva noirovska psihološka triler-drama redatelja Irvinga Reisa („Velika ulica“, „Svi moji sinovi“) uspjela je adaptacija kratke priče „Madman´s Holiday“ popularnog američkog pisca pulp-literature i scenarista Fredericka Browna (serije „Alfred Hitchcock predstavlja“, „Zvjezdane staze“). Riječ je o filmu koji pomalo populistički zagovara masovnu umjetnost te kritizira umjetnički elitizam u koji uvrštava i kolekcionarstvo i primjerice nadrealizam, što je sasvim u skladu s habitusom Fredericka Browna kao pisca kojeg se nekad smatralo šund-autorom. Sigurno režiran film odlikuju dojmljiv tjeskoban ugođaj, vrlo efektna crno-bijela fotografija jednom za Oscara nominiranog Roberta De Grassea („Vrata za pozornicu“, „Kradljivac tijela“), impresivno poigravanje svjetlom i sjenom, nenametljiva stiliziranost, brz narativni ritam s prilično suspensa kojem pridonosi i izvrsna glazba dvostrukog oskarovca Leigha Harlinea („Snjeguljica i sedam patuljaka“, „Ponos Jenkija“), te odlične glumačke interpretacije. U glavnoj ulozi nastupa pouzdani Pat O´Brien („Anđeli garava lica“, „Neki to vole vruće“, „Ragtime“), a pored sjajne oskarovke Claire Trevor („Poštanska kočija“, „Otok Largo“) njegovi su partneri ugledni britanski glumac Herbert Marshall („Strani dopisnik“, „Male lisice“) i hvaljeni Wallace Ford („Nakaze“, „Sjena sumnje“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/05/2014 : 20:05:38
|
Večeras u 21:14 na HTV 2 Dosjei X: Želim vjerovati (The X-Files: I Want to Believe), r. Chris Carter, SAD / Kanada, 2008.
Nakon naslova "Dosjei X" iz 1998., fantastični triler "…Želim vjerovati" drugo je filmsko izdanje kultne TV serije iz 1990-ih autora Chrisa Cartera ("Milenij"), koji potpisuje i režiju filma. Bivša agentica FBI-ja Dana Scully (Gillian Anderson) sad je liječnica koja se u katoličkoj bolnici bori za život teško bolesnog dječaka Christiana Fearona (Marco Niccoli). Kad nestane jedna FBI-jeva agentica, šefovi službe se na nagovor vidovnjaka i osuđenog pedofila Josepha Crissmana (Billy Connolly) za pomoć obrate Dani i Foxu Mulderu (David Duchovny), koji živi gotovo sasvim izoliran od svijeta.
Razmjerno sugestivno tjeskobno ozračje, donekle intrigantno doticanje licemjerja crkve i profiliranje lika osuđenog pedofila koji se bori protiv svog poremećaja, te korektna no ne i nadahnuta Carterova režija vrline su filma koji u velikoj mjeri pati od istih nedostataka kao i serija. Dobrano zapostavljajući složen međuodnos protagonista, Carter kao i u seriji otvara više dramaturški neurednih podzapleta koje ostavlja nerazrađenima i nedovršenima. Ipak, uvijek možete zapjevati "bila je ponoć i satovi su stali, na vrata su mi pokucali Mulder i Scully!".
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/05/2014 : 20:14:36
|
Noćas u 00:21 na HTV 3 Zatvorena cesta (Roadblock), r. Harold Daniels, SAD, 1951.
Markantni Joe Peters (Charles McGraw) sposoban je istražitelj osiguravajućeg društva Southwest Indemnity iz Los Angelesa, koji uvijek radi u paru s kolegom Harryjem Millerom (Louis Jean Heydt). Nakon uspješno riješenog slučaja povezanog s pljačkom banke, momci se odluče zasebnim letovima vratiti u L.A., te Joe ubrzo u zrakoplovu upozna atraktivnu mladu teksašanku Diane Marley (Joan Dixon). Ona je ambiciozna djevojka iz siromašne obitelji, koja vjeruje da bi se u „gradu anđela“ mogla obogatiti. Iako ga Diane smjesta snažno privuče, Joe unatoč noći zajednički provedenoj u hotelu ubrzo shvati da kod nje nema nikakve šanse, jer ju zanimaju isključivo bogati muškarci koji joj mogu omogućiti život na visokoj nozi. Vrativši se u Los Angeles, Joe s Millerom uskoro preuzme slučaj krađe krzna iza koje čini se stoji nedodirljivi utjerivač dugova Kendall Webb (Lowell Gilmore). Kad posjeti Webba, Joe u njegovu društvu ugleda Diane, što u njemu ponovo razbudi strast. Zbog snažnih osjećaja prema njoj, on će se ubrzo s Webbom upustiti u organiziranje pljačke poštanskog vlaka s plijenom od 400 tisuća dolara.
Atraktivna i prilično zanimljiva noirovska krimi-drama redatelja Harolda Danielsa („Kći zapada“, „Kuća crne smrti“), za koju scenarij potpisuju Steve Fisher („Odredište Tokio“, „Johnny Reno“) i George Bricker („Melodija za dvoje“, „Plavuša iz Singapura“), prilično spretno barata odrednicama i konvencijama film noira. Premda je riječ o niskobudžetnom projektu s ne osobito poznatim ali pouzdanim Charlesom McGrawom („Spartak“, „Ptice“) u glavnoj ulozi, sve sastavnice noira su na broju. Tu su karakterno nepostojan i povodljiv antijunak koji podliježe čarima atraktivne i pohlepne mlade djevojke, spretno i sugestivno prikazan polusvijet kriminalaca i utjerivača dugova, potom grubi protagonisti koji izmjenjuju cinične i sočne likove, kao i naglašena moralistička dimenzija priče uz intrigantno sugeriranje karakterne i etičke nestalnosti onodobne američke srednje klase koja je prema autorima bila prilično sklona korupciji. Izdvojiti vrijedi i vješto poigravanje svjetlom i sjenom za što je zaslužan ugledni direktor fotografije Nicholas Musuraca („Ljudi mačke“, „Iz prošlosti“), te redom raspoložene glumačke interpretacije. Pored darovite Joan Dixon („Eksperiment Alcatraz“, serija „Alfred Hitchcock predstavlja“), partneri Charlesa McGrawa su cijenjeni Lowell Gilmore („Slika Doriana Graya“, „Rudnici kralja Solomona“) i znani Louis Jean Heydt („Veliki san“, „Trideset sekundi iznad Tokija“).
Na YouTubeu je čitav film u 7 dijelova, tu su prva dva:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/05/2014 : 20:28:26
|
Maloprije krenulo na RTL-u ali reprizira se sutra u 12:30 Kung fu panda (Kung Fu Panda), r. Mark Osborne i John Stevenson, SAD, 2008.
Animirana akcijska komedija Marka Osbornea i sukreatora "Shreka" Johna Stevensona priča je o nespretnom i proždrljivom pandi Pou (glas Franje Dijaka). Pomažući ocu kuharu (glas Branimira Vidića Flike), Po mašta o sebi kao o velikom kung fu borcu, sve dok ga jednog dana stari učitelj Oogway (glas Ljubomira Kerekeša) ne proglasi budućim zmajskim ratnikom. Dobrodušni Po se s majstorom Shifuom (glas Božidara Smiljanića) i uz tigricu (glas Jasne Bilušić), guju, bogomoljku i majmuna mora suprotstaviti strašnom leopardu Tai Lungu.
Prilično dojmljiva 3-D animacija, koja se nažalost neće vidjeti na TV-u, s vrlo atraktivno realiziranim prizorima borbi, slikoviti protagonisti uglavnom efektno predočeni kroz humor i akciju, uspjela i duhovita hrvatska sinkronizacija te maštovita i razigrana režija odlikuju klišeiziranu, nedovoljno uzbudljivu i stoput viđenu priču o smotanom luzeru koji postaje junak.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/05/2014 : 11:00:33
|
Večeras u 21:56 na HTV 2 Američki gangster (American Gangster), r. Ridley Scott, SAD, 2007.
Temeljena na novinskom članku "Return of the Superfly" Marka Jacobsona i istinitoj priči o usponu i padu zloglasnog njujorškog gangstera Franka Lucasa (Denzel Washington), za 2 Oscara i 3 Zlatna globusa nominirana krimi-drama Ridleya Scotta počinje u Harlemu 1968., u jeku vijetnamskog rata. Smrću utjecajnog kriminalca Bumpyja Johnsona, njegov tjelohranitelj Lucas počinje preuzimati pokojnikove poslove i bogatiti se na švercu golemih količina heroina iz Vijetnama u New York. Istodobno, Lucasovim tragom kreće siromašni i pošteni detektiv Richie Roberts (Russell Crowe), ženskar nesređenog privatnog života.
Russell Crowe, neko vrijeme stalni Scottov suradnik, interpretira poštenog njujorškog murjaka Richieja Robertsa, antijunaka kaotičnog privatnog života koji se svojom pravdoljubivošću, upornošću i predanošću poslu posve izdvaja iz sredine kojom vladaju korupcija, bezakonje i nemoral, te u kojoj je najčešće nemoguće uočiti razliku između kriminalaca i policajaca. Slično remek-djelu "Vrućina" Michaela Manna, čiju dramaturšku okosnicu predstavlja antagonizam dvojice poslu fanatično predanih i međusobno vrlo sličnih profesionalaca, vrhunskog pljačkaša Neila McCauleya i ciničnog poručnika Vincenta Hanne, i Scott i scenarist Steven Zaillian "Američkog gangstera" gdjekad pomalo nezgrapno i ne uvijek ujednačeno konstruiraju tako da dobričinu, ženskara i neodgovornog oca Richieja kontrapunktiraju elegantnom narkodileru Franku Lucasu, tamnoputom gangsteru koji je, odlučivši zamijeniti svog pokojnog mentora Bumpyja Johnsona (za razliku od kojeg je, prema riječima stvarnog Franka Lucasa u interviewu novinaru Marku Jacobsonu, bio "kurvin sin koji je sav novac želio samo za sebe"), u stvaranju svog zločinačkog carstva slijedio primjer talijanske mafije, brižno se kloneći svakog javnog eksponiranja i prividni sklad svoje uže i šire obitelji stavljajući na lažni pijedestal. Priliku za bogaćenje otkrivši u trgovini i švercu heroinom s pripadnicima poraženih vojnih jedinica Čang-Kaj Šekova Kuomintanga tijekom vijetnamskog rata, te drogu u Ameriku transportirajući u lijesovima ubijenih američkih vojnika, Frank Lucas se prometnuo u personifikaciju tipičnog američkog biznismena, u pohlepnog i beskrupuloznog divljeg kapitalista koji gazeći sve pored sobom zgrtanju novca uvijek daje prednost pred deklarativnim idealima obitelji i časti.
Tijekom čitavog filma, od Lucasovih težnji da svoj "proizvod", stopostotno čisti heroin naziva "Blue Magic", pretvori u prepoznatljivi "brand" i pod svaku cijenu zaštiti njegovu kvalitetu, do Frankovih sastanaka s mafijaškim šefom Dominicom Cattanom (Armand Assante), u prizorima dvojice poslovnih ljudi koji suradnju dogovaraju s terase puškama gađajući pokretne mete obilježenih prizvukom dekadencije, Scott i Zaillian neprekidno naglašavaju paralele između svjetova visokog kriminala i visokog biznisa. Frank Lucas pritom, kao grub i neobrazovan momak "školovan" isključivo na ulicama Harlema, posvajanjem sofisticiranih manira, životom u raskoši, ženidbom za miss Puerto Rica i svakodnevnom precizno isplaniranom rutinom neprekidno prikriva svoju pravu prirodu sirovog i nasilnog utjerivača dugova, prirodu koja svako malo, hladnokrvnim ubojstvom konkurenta na ulici punoj ljudi, premlaćivanjem nižerangiranog pripadnika organizacije i povremenim ispadima nekontroliranog bijesa, neizbježno izbije na vidjelo. Njegova stvarna priroda naposljetku će ga i odvesti u zatvor, nakon što joj se u ključnom trenutku ne uspije othrvati i razmetljivo u bundi od činčile praćen bljeskovima fotoaparata ušeta na boks-meč u Madison Square Gardenu, prema Lucasovim riječima "želeći biti najbolje odjeveni mačak u dvorani".
Istodobno, stalno nailazeći na otvoreni prijezir kolega i opstrukciju svoje operacije, gdjekad do neuvjerljivosti pošteni Richie Roberts itekako je svjestan realnosti svijeta u kojem živi. Kad svojim najbližim suradnicima kaže "Mislim da oni (većina njegovih kolega i pripadnici federalnih službi) ne žele da ovo prestane", Richie zna da korupcija premrežuje policiju, političare, vojsku, pravosuđe, zapravo čitavo društvo, i da bi uspjehom njihove akcije stotine tisuća ljudi ostale bez posla. Šteta što Scott i Zaillian ne zadiru dublje u prikazu Harlema i New Yorka 1970-ih, u oslikavanje turobne socijalne situacije (predočene jedino Bumpyjevim dijeljenjem besplatnih purica na Dan zahvalnosti u uvodu), siromaštva, bijede i besperspektivnosti zahvaljujući kojima je Frank Lucas i izgradio svoje carstvo. Unatoč sugestivnoj i iznimno spretnoj Scottovoj režiji, scenografski i ikonografski pedantnoj rekonstrukciji razdoblja, impresivnoj, vrlo atmosferičnoj i efektnim zagasitim tonovima bogatoj fotografiji Harrisa Savidesa te zgodnim posvetama Friedkinovoj "Francuskoj vezi" i Coppolinu "Kumu", cjelina pati od potpunog nedostatka humora, povremene neujednačenosti dramske tenzije (Robertsov lik zbog angažmana Russella Crowea ponekad dobiva nezasluženo veliku minutažu), pretjeranog mačizma, gdjekad odveć manirističkih nastupa Denzela Washingtona i Crowea te primjetnog zanemarivanja bitnih sporednih likova. Energična interpretacija iskusne Ruby Dee, koja utjelovljuje Lucasovu majku, pomaže da se njezin lik izdigne iz sivila i neprimjetnosti, što nažalost nije slučaj s Frankovom suprugom Evom koju odveć suzdržano i bezlično glumi Lymari Nadal.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/05/2014 : 11:12:22
|
Večeras u 22:19 na HTV 3 Jedanaest cvjetova (Wo 11), r. Xiaoshuai Wang, Kina / Francuska, 2011.
Senzibilni Wang Han (Liu Wenqing) miran je 11-godišnji klinac iz provincijskog gradića na jugu Kine koji sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća, pred kraj kulturne revolucije, odrasta uz brižnu majku (Ni Yan), političkim i socijalnim pitanjima preokupiranog oca (Wang Jinchun) i mlađu sestru. Vrijeme je oskudice i teškog života, pa dječakova majka koja je tvornička radnica i otac glumac koji priželjkuje da mu sin postane slikar moraju paziti na svaki novčić. Dok slobodno vrijeme provodi u društvu trojice prijatelja s kojima izvodi sitne nepodopštine i odlazi na rijeku, Wang od profesora tjelesnog odgoja dozna da je upravo on izabran za novog predvodnika skupnih dnevnih vježbi. To ga ispuni ponosom, no njegov entuzijazam kad dozna da mu za važnu dužnost treba nova i vrlo skupa bijela košulja koju mu majka ne može kupiti. No kad ona otkrije koliko Wangu to znači, ipak mu odluči kupiti košulju. Za nevolju, kad s prijateljima jednog dana stigne na rijeku, Wangu nepoznat netko ukrade košulju. Želeći pronaći kradljivca, dječak u šumarku naleti na ranjenog mladića (Ziyi Wang) koji bježi pred policijom i koji mu je ukrao košulju. Isprva odlučan u nakani vraćanja svoje košulje, Wang će se početi predomišljati kad čuje mladićevu priču.
Godine 2012. s uspjehom prikazana na festivalima u Deauvilleu i Fribourgu te nominirana za dvije Azijske filmske nagrade, izvrsna drama „11 cvjetova“ zasad je posljednji igranofilmski projekt u karijeri darovitog producenta, glumca, scenarista i redatelja Xiaoshuaija Wanga („U ljubav vjerujemo“), zasigurno najpoznatijeg po sjajnoj i Srebrniom medvjedom ovjenčanoj drami „Pekinški bicikl“ iz 2001. godine. Wanga se smješta u kontekst tzv. „šeste generacije“ kineskih filmaša, a njegovo na autobiografskim detaljima temeljeno ostvarenje je vrlo emotivna i iznimno sugestivna priča o odrastanju često gotovo hipnotičke snage. Prema riječima samog autora, gubitak košulje za dječaka postaje metafora gubitka dječje nevinosti i bezbrižnosti, a susret s odbjeglim ranjenikom grubo suočavanje sa svijetom odraslih i sa svime što to donosi. Intimnu storiju spretno smještajući u širi društveni kontekst, onaj kineskog društva godinu prije smrti Mao Ce Tunga, redatelj stvara intimističku, slikovitu i suptilnu sliku jednog djetinjstva čiji kraj navještava i velike društvene promjene. Pored sigurne režije, uvjerljivih nastupa kompletne glumačke postave te dojmljive i izuzetno atmosferične fotografije Donga Sinjonga, uspjehu filma pridonosi i promišljena montaža nagrađivane Nelly Quettier („Ljubavnici s Pont-Neufa“, „Sestra“, „Sveti mpotori“), stalne suradnice Leosa Caraxa koja često surađuje i s Ursulom Meier.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 11/05/2014 11:13:00 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/05/2014 : 11:28:05
|
Noćas u 01:35 na Novoj Tv Matrix Revolutions, The Matrix Revolutions, r. Larry i Andy Wachowski, SAD, 2003.
Spašavajući smrtno ranjenu Trinity (Carrie-Anne Moss) i boreći se protiv agenta Smitha (Hugo Weaving), okretni Neo (Keanu Reeves), Odabrani kojem je proročica Oracle (Gloria Foster) predvidjela ključnu ulogu u oslobađanju ljudi od vlasti parazitskih strojeva, i sam je teško ranjen pao u komu. Dok on na virtualnoj postaji podzemne željeznice odabire između života i smrti, odlučni Morpheus (Laurence Fishburne), Trinity i Dječak (Clayton Watson) suprotstavljaju se opakom Merovingianu (Lambert Wilson), koji želi da mu pobunjenici donesu Oracline oči. Kad se uz pomoć Trinity vrati među žive, Neo od Oracle dozna da što prije mora spoznati sama sebe, jer agent Smith postaje sve snažniji i opasniji. Istodobno, ubojiti matričini strojevi se približavaju pobunjeničkoj koloniji Zion.
Unatoč prilično konfuznoj naraciji, pretjeranoj ambicioznosti te potpunoj dominaciji stila nad sadržajem, zaključno i najslabije poglavlje hit-trilogije braće Wachowski ("Bound", "Speed Racer") neosporno je izuzetno dinamično, vizualno efektno i tematski razmjerno intrigantno ostvarenje koje se poigrava "new age" filozofijom, gnostičkom teologijom i općim mjestima "cyberpunk" literature Phillipa K. Dicka i Williama Gibsona. Kao i u prethodnim nastavcima, tadašnja braća Wachowski se kroz priču o pobuni preostalih svjesnih ljudi protiv strojeva koji lažnom, računalno kreiranom stvarnošću, parazitiraju na čovječanstvu ljude koristeći kao izvor energije, poigravanju teologijom gnosticizma (sve oko nas je iluzija stvorena od Boga, a jedino gnostici / odabrani pojedinci posjeduju mogućnost spoznati pravu istinu), u kojem je osim spomenutih utjecaja Dickove i Gibsonove proze zamjetan i upliv popularne kulture i pulpa, jednako kao i filmske tradicije.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 11/05/2014 11:28:55 |
|
|
|
d.r.p
Senior Member
1598 Posts
Member since 09/08/2007 |
Posted - 11/05/2014 : 16:32:10
|
[quote]Originally posted by Johnny Difool
Noćas u 00:21 na HTV 3 Zatvorena cesta (Roadblock), r. Harold Daniels, SAD, 1951.
Pogledah ga juče ujutro,
dobar B noar,zanimljivo kako je nekad i 75 minuta bilo dovoljno da se ispriča dobra i zanimljiva priča. |
Edited by - d.r.p on 11/05/2014 16:33:29 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/05/2014 : 19:41:48
|
Ja nikad nisam pogledao baš loš noir.
Mogu biti bolji ili gori, ali na stvarno loš nikad nisam naletio.
Valjda je stvar u grubim momcima koji nalijeću na kobne ljepotice, u cinizmu gubitnika koji znaju da srljaju u propast ali se ne mogu zaustaviti, u paletama karakternih i etičkih osobina, u živim dijalozima i moralističkim dimenzijama priča, odnosno u svemu tome pomiješanom na zavodljive načine.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 12/05/2014 : 00:55:04
|
| A jučer navečer je na Novoj bilo "Asterix i Obelix u Britaniji". Jebote, koji šit. Kaj je Depardieu potrebna lova kad pristaje glumit u ovakvim filmovima? |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 14/05/2014 : 21:43:52
|
quote:
Eh ta predivna Panda!
Nije to nikak još jedan "crtić" u nizu, Panda je puno više od toga. Naime kad neki film pogledaš nekoliko desetaka puta i ne dosadi, onda takav film ima (itekako) određene kvalitete.
Oni koji imaju klince znaju kak to ide s njima i njihovim gledanje crtića. Kad zapnu za određeni naslov onda se on nemilice gleda. Moja Gea zapela za njih nekoliko i svi su mi se popeli na vrh glave osim jednog, da osim Pande. A gledalo se tu "Ratatouille", "Brother Bear" i tko zna kaj sve ne...
"Kung-fu Panda" s našom sinkronizacijom je jednostavno neodoljiva i nakon toliko gledanja jer je režiser uspel kliše priču prikazati na jedan jedinstven i zanimljiv način svojim talentom i vrhunskim scenarijem (največa kvaliteta ovog filma). Možda to i nije primjetno na jedno-dva gledanja ali na uzastopno gledanje dan za danom to se primjećuje. "Kung-fu Panda" je sigurno jedan od najboljih animiranih filmova svih vremena, a naša sinkronizacija je samo šlag na tortu!!! |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
Edited by - dosada on 14/05/2014 21:48:35 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/05/2014 : 21:13:13
|
Večeras u 22:45 na RTL-u Izvorni kod (Source Code), r. Duncan Jones, SAD / Kanada, 2011.
Godine 2009., u vrijeme premijere nagrađivane niskobudžetne fantastične egzistencijalne drame „Mjesec“ redatelja Duncana Jonesa, sina legendarnog Davida Bowieja, publika je jako dobro prihvatila a kritika opravdano hvalila debitantski projekt darovitog mladog filmaša. Storija o astronautu Samu Bellu koji uz pomoć robota GERTY-ja na Mjesecu nadgleda iskapanje dragocjene rude Helij-3, da bi iznenada otkrio da je tek jedan od bezbroj klonova pravog Sama, gledatelje i kritičare osvojila je polaganim i slojevitim izlaganjem intrigantne i iznimno atmosferične priče o egzistencijalnim dvojbama neobičnog antijunaka, odličnom dvostrukom ulogom Sama Rockwella i mnoštvom asocijacija na SF-klasike od Kubrickove „2001. Odiseje u svemiru“ preko Carpenterove „Tamne zvijezde“ do „Solarisa“ Andreja Tarkovskog / Stevena Soderbergha. Djelu se opravdano predviđao budući kultni status, a kao najočitiji nedostaci isticani su mjestimice manjkava logika i tek površno doticanje niza provokativnih motiva bez njihova detaljnijeg elaboriranja. Manje ili više iste pohvale i primjedbe mogu se izreći i na račun Jonesova drugog filma, fantastične akcijske triler-drame „Izvorni kod“ koja zapletom u određenoj mjeri podsjeća na neku priču Philipa K. Dicka.
U središtu zbivanja je Colter Stevens (Jake Gyllenhaal), zrakoplovni časnik američke vojske koji se još donedavno nalazio na službi u Afganistanu, a koji se u jednom trenutku iznenada probudi u vagonu vlaka koji upravo ulazi u Chicago. Nakon što počne razgovarati s atraktivnom Christinom Warren (Michelle Monaghan) koja sjedi preko puta njega i koja ga zove imenom Seana Fentressa, Colter će u nužniku otkriti da ga iz ogledala gleda lice koje nije njegovo, te da zapravo ne zna tko je i kako je tu dospio. A kad vlak nekoliko minuta kasnije raznese snažna eksplozija u kojoj poginu svi putnici, Colter se odjednom probudi u neobičnoj komori koju preko ekrana nadziru satnica Carol Goodwin (Vera Farmiga) i znanstvenik dr. Rutledge (Jeffrey Wright). Od njih uskoro sazna da se nalazi na tajnom zadatku i da zahvaljujući sofisticiranoj tehnologiji ima priliku spriječiti tragediju kojoj je upravo svjedočio. Naime, Sean Fentress je zajedno s Christinom Warren i ostalim putnicima poginuo u terorističkom napadu koji je izveo nepoznati počinitelj, a Colter je zahvaljujući moždanoj aktivnosti pokojnika uspio ući u njegov um. Ljudski mozak nakon smrti detaljno pamti posljednjih 8 minuta života, pa Colter ima upravo tih Fentressovih 8 minuta da među putnicima vlaka otkrije terorista, spriječi eksploziju ali i još veći napad na Chicago kojim dotični prijeti. Dok bude mnogo puta uzastopce proživljavao istih a ipak uvijek drugačijih 8 minuta, Colter će se zbližiti s Christinom te doći na trag teroristu. Međutim, istodobno će i o sebi otkriti neke neugodne činjenice te shvatiti da su mu satnica Goodwin i dr. Rutledge štošta prešutjeli.
Na temelju njegova prvijenca „Mjesec“ i ovog filma može se zaključiti da je Duncan Jones neosporno darovit, inteligentan, kompetentan, filmski pismen i promišljen autor koji preferira visokonceptualnu znanstvenu fantastiku. Tematiziranjem pitanja pojedinčevih identiteta, sjećanja, prošlosti, egzistencijalne nelagode i budućnosti bez perspektive, Jones se u oba filma otvoreno naslanja na prozu glasovitog Philipa K. Dicka („Blade Runner“, „Specijalni izvještaj“). Junaci obaju ostvarenja su ljudi koji nakon buđenja otkrivaju da zapravo ne znaju tko su, da su žrtve ovakve ili onakve manipulacije te da je stvarnost u koju vjeruju samo iluzija. Sve su to tipični dickovski motivi spretno inkorporirani u prepoznatljivo no vrlo zanimljivo ruho fantastičnog trilera te nadograđeni detaljem vraćanja u naizgled uvijek isti vremenski isječak koji je ipak svaki put potpuno drugačiji. Vješto se poigravajući žanrovskim odrednicama koje obogaćuju whoduneitom (otkrivanjem identiteta terorista i sprečavanjem da izazove još veću tragediju), redatelj Jones i scenarist Duncan Ripley, dosad potpisnik predložaka za dva bezvezna nastavka serijala „Vrsta“, nažalost pretjerano zapostavljaju logiku, što osobito do izražaja dolazi u završnici. Nakon što gledatelj zajedno s Colterom dozna njegovu „veliku“ tajnu koja se ionako od prvog trena jasno naslućuje, uz dodatnu nevolju što se autori ni ne trude barem ju malo zabašuriti, samo finale je ishitreno i posve nelogično čak i za žanr SF-a koji dopušta uistinu štošta. Otkrivanje tih nelogičnosti moglo bi vam pokvariti užitak gledanja, pa recimo samo da film iznebuha i dotad ugođajem i razvojem priče nimalo očekivano završava svojevrsnim hepiendom uz određeni premaz patetike. Premda to svakako jest očiti minus, što se može reći i za propuštanje prilike za potencijalno zanimljivu političku kritiku, atraktivni „Izvorni kod“ s odličnima Jakeom Gyllenhaalom i Michelle Monaghan ("Nemoguća misija 3", "Nestala bez traga") svakako nudi inteligentnu i uzbudljivu zabavu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/05/2014 : 21:30:30
|
Noćas u 00:30 na RTL-u Pakleni val (Point Break), r. Kathryn Bigelow, SAD / Japan, 1991.
Oskarovka Kathryn Bigelow je redateljica specijalizirana za tvrde te žestokom akcijom i nasiljem nabijene muške priče. U autorskom i filmotvoračkom pogledu ona je sve samo ne predstavnica nekakvog možebitnog ženskog redateljskog pisma. Riječ je o umjetnici koja se tijekom karijere duge tri i pol desetljeća afirmirala kao autorica koja se vješto snalazi u svim žanrovima, koja eksperimentira s ograničenjima narativnog filma, koja se oslanjanjem na hičkokovski suspens spretno poigrava očekivanjima gledatelja, koja inzistira na slojevitom i vrlo pažljivom psihološkom profiliranju likova, koja manje ili više suptilno predočava složene međuodnose protagonista, te koja uživa u režiji fascinantnih akcijskih sekvenci od kojih zastaje dah. Počevši od dugometražnog redateljskog prvijenca "Nevoljeni", egzistencijalne drame o ispraznim životima mladih koju je 1981. režirala u paru s Montyjem Montgomeryjem, preko samostalnih projekata kakvi su horor "Blizina tame", psihološki triler "Plavi čelik", večerašnji buddy-buddy akcijski triler "Pakleni val" i sjajna pesimistična fantastična triler-drama "Čudni dani", sve do ratne drame "Narednik James" i triler-drame "Zero Dark Thirty", Kathryn Bigelow se predstavila kao filmski obrazovana, sigurna i samopouzdana autorica koja odabrane žanrove intrigantno križa i nadopisuje te stvara dojmljiva ostvarenja koja plijene sigurnošću izvedbe i promišljenošću autorskog prosedea.
Sve navedeno odlikuje i "Pakleni val", njezin komercijalno najuspjeliji film nakon kojeg je postalo jasno da da je nekadašnja supruga Jamesa Camerona punokrvna autorica koja u skladu s definicijom autorstva u većini svojih ostvarenja pripovijeda istu priču, te čiji je redateljski uzor veliki i kontroverzni John Milius. Upravo je u "Paklenom valu", storiji o neobičnoj vezi mladog FBI-jeva agenta Johnnyja (Keanu Reeves u svojoj najboljoj ulozi) i vođe skupine u američke predsjednike maskiranih pljačkaša banaka i strastvenih surfera Jodhija (Patrick Swayze), najrazvidniji Miliusov utjecaj na poetiku Kathryn Bigelow. Protagonisti su i ovdje, baš kao i u "Čudnim danima", u tek osrednjoj "Podmornici K-19" te u sjajnom "Naredniku Jamesu" i donekle kontroverznom "Zero Dark Thirty", predani profesionalci koji će u teškim uvjetima razviti složene odnose te u suočenju sa životnim opasnostima i smrću dokazati vlastitu hrabrost, muškost (tj. "muškost") i čvrstoću. Spomenute naslove obilježavaju i jasno razvidni tuga i pesimizam koji ponekad poprima obrise mizantropije.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/05/2014 : 21:43:34
|
Trenutno ide na Novoj TV, ali reprizira se sutra u ponoć Terminator: Spasenje (Terminator Salvation), r. McG, SAD / Njemačka / Velika Britanija / Italija, 2009.
Četvrti nastavak legendarnog serijala započetog kultnim filmom Jamesa Camerona iz 1984. godine, u režiji McG-ja ("Charliejevi anđeli", "Tri dana za ubojstvo"), odvodi nas u postapokaliptičnu 2018. godinu. U ratu između ljudi i strojeva korporacije Skynet, borbu protiv mnoštva terminatora uz generala Ashdowna (Michael Ironside) predvodi odlučni John Connor (Christian Bale). Dok John shvaća da mu je osnovni zadatak sačuvati život svog budućeg oca, tinejdžera Kylea Reesea (Anton Yelchin), među pobunjenike stiže Marcus Wright (Sam Worthington), svojedobno na smrt osuđeni ubojica čije je tijelo poslužilo za znanstvene eksperimente.
Dosad najslabiji nastavak serijala koji će slijedeće godine dobiti i peti dio u režiji Alana Taylora, djelo je pretrpano atraktivno dizajniranim i dojmljivim specijalnim efektima te dinamičnim i razmjerno uzbudljivim prizorima frenetične non-stop akcije koji obiluju posvetama prethodnim nastavcima serijala i žanrovskim klasicima poput "Pobješnjelog Maxa" i "Blade Runnera". Nažalost, vizualne atrakcije ne mogu prikriti logičke rupe, shematične i površne karaktere, mehaničku režiju, isprazne dijaloge, trivijalno moraliziranje o humanizmu i nemaštovitost cjeline. Ipak, vrijedi izdvojiti uvjerljiv nastup Sama Worthingtona ("Avatar"), kao i kratku scenu u kojoj se nepotrebno pojavljuje računalno animirani Arnold Schwarzenegger.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 18/05/2014 : 18:33:41
|
Večeras u 23:49 na HTV 1 Rupa (Le trou), r. Jacques Becker, Francuska / Italija, 1960.
Dok s trojicom "cimera" u istoj ćeliji pariškog zatvora Santé služi dugogodišnju kaznu, grubi ubojica Manu Borelli (Philippe Leroy) zajedno s njima planira bijeg. Nakon što im se neočekivano pridruži i peti "cimer" Claude Gaspard (Marc Michel), optužen za pokušaj ubojstva supruge, Manu i njega uključi u njihov pothvat. Svi bi pobjeći trebali prolazom koji još kopaju, a od ćelije vodi do kanalizacije. Plan je pun opasnosti i neizvjesnosti, a tijekom njegova izvođenja među njima će se roditi određena solidarnost, potencirana i mogućnošću da budu otkriveni.
Godine 1962. nominirana za nagradu BAFTA u kategorijama najboljeg filma i stranog glumca (Philippe Leroy), antologijska triler-drama velikog Jacquesa Beckera ("Ne diraj u lovu", "Zlatne kacige") temeljena je na istinitim događajima koji su se odigrali nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata. Premda je Becker već 1947. imao zgotovljen scenarij, na realizaciju projekta odlučio se tek po objavljivanju faction-romana Joséa Giovannija, istaknutog predstavnika tzv. "crne serije" francuske kriminalističke proze koji je scenarij doradio u suradnji s Jeanom Aurelom ("Manon 70"). Riječ je o najuspjelijem Beckerovu filmu, snažnoj i maestralno režiranoj moralci koja se na dojmljiv način bavi bijegom kao klasičnom temom francuskog kriminalističkog filma, koju tematizira s naglaskom na realističnom pristupup i elaboriranju pojedinčeve želje za slobodom. Detaljan prikaz bijega koji je praktički postao uzor za mnoštvo kasnijih filmova iste tematike, sjajne uloge većinom nepoznatih glumaca, izrazita emotivnost i iznimno učinkovito korištenje motiva iz "Melodie" Arthura Rubinsteina razlozi su zbog kojih se posljednji Beckerov film, završen nedugo prije njegove smrti, ne propušta.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 18/05/2014 : 18:42:46
|
Večeras u 20:08 na HTV 2 Kraljevstvo nebesko (Kingdom of Heaven), r. Ridley Scott, Velika Britanija / Španjolska / SAD / Njemačka, 2005.
Srednjovjekovna Francuska 1184. godine. Markantni Balian (Orlando Bloom) mladi je kovač koji nedugo nakon tragične smrti djeteta i samoubojstva supruge dozna da je njegov pravi otac utjecajni križarski plemić Godfrey od Ibelina (Liam Neeson). Prisiljen zbog ubojstva svećenika bježati pred vlastima, Balian se nevoljko pridruži ocu te s njim krene na dugo putovanje prema luci Messina. Tijekom puta Balian se zajedno s ocem suprotstavi progoniteljima, od njega nauči rukovati mačem i boriti se, te naposljetku primi i titulu križarskog viteza. Kad Godfrey u jednom sukobu uskoro bude smrtno ranjen, Balian odluči ispuniti njegovu posljednju želju i u pratnji očeva odanog pomoćnika Hospitalera (David Thewlis) otići u Jeruzalem. Stigavši onamo, Balian kao hrabar borac i vješt strateg ubrzo stekne poštovanje Arapa i kršćana, osobito kugom zaraženog razboritog kralja Balduina IV (Edward Norton) i iskusnog zapovjednika jeruzalemske vojske Tiberiasa (Jeremy Irons). A kad naposljetku, nakon što organizira navodnjavanje imanja jeruzalemskih zemljoposjednika, postane ljubavnikom Balduinove privlačne sestre Sybille (Eva Green), Balian otvorenog i moćnog neprijatelja stekne u njezinu podlom suprugu Guyu od Lusignana (Marton Csokas) i njegovom prijetvornom prijatelju Reynaldu od Chatillona (Brendan Gleeson). Njih će dvojica, unatoč svim mirotvornim naporima Baliana i kralja Balduina IV, izazvati rat kršćana i brojčano nadmoćnih Saracena predvođenih mudrim Saladinom (Ghassan Massoud). Odlučna bitka u tom ratu bit će upravo ona za grad Jeruzalem.
Nagrađivani epski povijesni spektakl Kraljevstvo nebesko, za koji scenarij potpisuje William Monahan, autor scenarističkog prijedloška za oskarovsku krimi-dramu Pokojni Martina Scorseseja, još je jedno prepoznatljivo ostvarenje glasovitog Ridleya Scotta,ljubitelja filmova Stanleya Kubricka i nekadašnjeg redatelja reklamnih spotova nominiranog za Oscara za režije izvrsnih ostvarenja Thelma i Louise, Gladijator i Pad Crnog jastreba. Nakon što je impresivnim epom Gladijator 2000. godine revitalizirao nekad vrlo popularan žanr povijesnog spektakla, od 12 oskarovskih nominacija potvrdio njih 5 te uspješno reanimirao vlastitu redateljsku karijeru, Ridley Scott se izvrsnim Kraljevstvom nebeskim opet vraća povijesnoj tematici, još jednom u društvu svog nekad stalnog suradnika, hrvatskog producenta i oskarovca Branka Lustiga. Vjerno slijedeći dramaturgiju Gladijatora, Scottov novi film uzbudljivo je ostvarenje čija (romantična) priča "veća od života" te fascinantne i iznimno uzbudljive sekvence borbi za Jeruzalem gledatelja ostavljaju bez daha.
Turbulentna povijesna zbivanja i spletke na dvoru kralja Balduina IV redatelj majstorski isprepleće s romantičnim podzapletom, politički i danas izuzetno aktualnu temu sukoba kršćanstva i islama obrađujući obazrivo i nepristrano, efektno je osuvremenjujući i u vremenu izražene ksenofobije i "rata protiv terorizma" jasno sugerirajući nužnost dijaloga među različitim religijama, civilizacijama i kulturama. Unatoč mladolikosti, u ulozi odvažnog Baliana za koju je kandidirao i naš Goran Višnjić, odlično se snašao daroviti Orlando Bloom, a u zvjezdanoj glumačkoj postavi njemu raspoloženo sekundiraju atraktivna Eva Green (Sanjari, Casino Royale), karizmatični karakterni glumac i oskarovac Jeremy Irons, markantni Liam Neeson i sjajni Brendan Gleeson, a pod maskom kralja Balduina IV krije se Edward Norton. Dojmljivu filmsku glazbu potpisuje hvaljeni Harry Gregson-Williams (Državni neprijatelj, Pobuna u kokošinjcu, Shrek), a fotografiju također dva puta za Oscara nominirani John Mathieson (Twin Town, Hannibal).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 18/05/2014 : 18:47:11
|
Večeras u 22:34 na HTV 2 Pedeset duša (Fifty Dead Men Walking), r. Kari Skogland, Velika Britanija / Kanada, 2008.
Kad ga jednog jutra 1999. godine u automobilu pred njegovom kućom na osami iznenadi i izrešeta plaćeni ubojica, Irac Martin McGartland (Jim Sturgess) se, osjećajući blizinu smrti, počne prisjećati svoje prošlosti. Jedanaest godina ranije on je kao miran momak živio u Belfastu, gdje je čelništvo Irske republikanske armije pripremalo gotovo pravi rat protiv britanske okupacije. Martin se nije previše miješao u politiku i borbu za neovisnost, sve dok mu jednog dana nije prišao inspektor Fergus (Ben Kingsley), koji mu je predložio suradnju. Kao spretan mladić vičan sitnim prijevarama Martin je pristao infiltrirati se u redove IRA-e i Fergusu dostavljati informacije o budućim terorističkim operacijama, zahvaljujući čemu će biti spašeni brojni životi. No tada nije slutio da će biti prisiljen voditi dvostruki život, te da će u veliku opasnost ubrzo dovesti sebe i svoju obitelj, baš kao i svoju novu djevojku Laru (Natalie Press). A sve se dodatno zakompliciralo kad se u njega zaljubila atraktivna Grace (Rose McGowan), visokorangirana pripadnica IRA-e.
Godine 2008. nagrađena na Međunarodnom filmskom festivalu u Vancouveru, te godinu kasnije ovjenčana nagradom za režiju ceha kanadskih redatelja, uzbudljiva i intrigantna biografska triler-drama scenaristice i redateljice Kari Skogland („Drugi svijet“) uspjela je adaptacija istoimene biografske knjige Martina McGartlanda i Nicholasa Daviesa. Potpisnica hita „Snajper“ s Wesleyem Snipesom u glavnoj ulozi, kanadska filmašica Kari Skogland i ovim filmom dokazuje da je vrlo darovita autorica iznimno spretna ne samo u kreiranju psihološki slojevitih karaktera i njihovih međuodnosa, nego i u režiranju akcijskih sekvenci. Njezin današnji film je dramaturški i narativno vrlo kompaktno ostvarenje kod kojeg energična i estetizirana režija te efektne stilizacije uspješno prikrivaju činjenicu da je posrijedi projekt realiziran prilično niskim proračunom. Pored izvrsnih nastupa zvučne glumačke postave predvođene sve traženijim Jimom Sturgessom („21“, „Jedan dan“, „Atlas oblaka“) i oskarovcem Benom Kingsleyem („Gandhi“, „Schindlerova lista“, „Hugo“), zasluge za uspjeh filma pripadaju i zapaženom direktoru fotografije Jonathanu Freemanu („Hollywoodland“), kao i nagrađivanom autoru filmske glazbe Benu Minku („Blues kaubojki“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/05/2014 : 09:43:34
|
Skoro će završiti, ali reprizira se noćas u 01:46 na HTV 1 Strastveni prijatelji (The Passionate Friends), r. David Lean, Velika Britanija, 1949.
Privlačna Mary Justin (Ann Todd) senzibilna je mlada žena udana za znatno starijeg i dobrostojećeg bankara Howarda Justina (Claude Rains), žena koja udobno živi u naizgled skladnom braku bez ljubavi. Kad se zatekne na odmoru u švicarskim Alpama, dok čeka Howarda koji kasni zbog poslovnih obveza, Mary u hotelu Splendide poslije devet godina ponovo susretne naočitog Stevena Strattona (Trevor Howard). Tijekom studentskih dana Steven je bio njena velika ljubav, a Mary ga je odbacila zbog sigurnosti koju joj je tada mogao pružiti brak s Howardom. Kad se ponovo nađe s profesorom biologije Stevenom, u Mary će se opet probuditi nekadašnji osjećaji i dio stare strasti. No pred njom je težak izbor između ostanka s brižnim i pažljivim suprugom koji joj pruža svu udobnost i stvaralačku slobodu, i odlaska sa Stevenom koji jamči novu strast, ali i nesigurnost.
Realizirana u produkciji Ronalda Neamea („Posljednja Posejdonova avantura“), triput za Oscara nominiranog producenta, snimatelja, scenarista i redatelja, izvrsna romantična drama glasovitog Davida Leana („Kratak susret“, „Velika iščekivanja“, „Doktor Živago“) uspjela je adaptacija 1913. godine objavljenog hvaljenog istoimenog romana znamenitog Herberta Georgea Wellsa („Vremenski stroj“, „Rat svjetova“). Posrijedi je elegantno i s mnogo stila režirano te vrlo atmosferično ostvarenje u kojemu su pored samog Leana i danas intrigantnu priču Wellsove proze osuvremenili scenaristi Eric Ambler („Noć za sjećanje“, „Topkapi“) i Stanley Haynes („Oliver Twist“, „Madeleine“). Nakon suradnje s redateljem u antologijskom remek-djelu „Kratak susret“, izvrsni Trevor Howard („Treći čovjek“, „Superman“, „Gandhi“) u ovom filmu tumači karakterno gotovo identičan lik, a njegova je partnerica sjajna Ann Todd („Sedmi veo“, „Slučaj Paradine“), koja je prije premijere postala Leanova supruga, da bi se od njega razvela 1957. godine. Dramaturški pregledno komponirano djelo sadrži mnogo flashbackova, a za vizualnu je dojmljivost zaslužan redateljev čest suradnik Guy Green („Oliver Twist), za rad na „Velikim iščekivanjima“ ovjenčan Oscarom. Vrijedi napomenuti da je režija filma najprije povjerena samom Ronaldu Neameu, koji je zbog učestalih sukoba s Ann Todd već na početku realizacije zamijenjen Davidom Leanom.
Film je na YouTubeu, podijeljen na 11 dijelova:
http://www.youtube.com/watch?v=Zv-HwhRnFMw&list=PLOXdidS_yK2sLf9BCy9OnEI0hM-6ZvWHJ
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
