| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 16/07/2014 : 18:06:40
|
Večeras u 21:08 na HTV 2 Urotnica (The Conspirator), r. Robert Redford, SAD, 2010.
Nakon atentata u kojem je 15. travnja 1865. godine u kazalištu Ford ubijen američki predsjednik Abraham Lincoln, sedam muškaraca i jedna žena uhićeni su pod optužbom za sudjelovanje u uroti za ubojstvo predsjednika te pokušaje ubojstva potpredsjednika Andrewa Johnsona i državnog tajnika Williama H. Sewarda. Jedina žena među urotnicima je plaha udovica Mary Surratt (Robin Wright), predana 42-godišnja katolkinja i vlasnica prenoćišta u kojem je skupina atentatora predvođena Johnom Wilkesom Boothom (Toby Kebbell) pripremala čitavu operaciju. Premda Mary nije neposredno sudjelovala u izvršenju atentata, ona je uhićena kao majka Johna Surratta (Johnny Simmons), jedinog urotnika koji je uspio pobjeći. Vlasti predvođene senatorom i odvjetnikom Reverdyjem Johnsonom (Tom Wilkinson) vjeruju da će sudski proces koji nadzire tajnik za ratna pitanja Edwin Stanton (Kevin Kline) i prijetnja vješanjem njegove majke Surratta natjerati na predaju, a obrana optužene povjerena je mladom odvjetniku Fredericku Aikenu (James McAvoy). Frederick je suradnik senatora Johnsona, 27-godišnji ratni junak i časnik Unije za kojeg svi očekuju da tijekom suđenja neće praviti previše problema. No kad upozna Mary, Frederick će otkriti da je ona ponosna i senzibilna žena koja bi mogla biti i nedužna.
Ambiciozna i hvaljena povijesna biografska sudska drama zasad je pretposljednji redateljski projekt glasovitog glumca („Butch Cassidy i Sundance Kid“, „Žalac“, „Nemoralna ponuda“), producenta („Građanska parnica“, „Dnevnik s motocikla“) i redatelja Roberta Redforda („Kviz“, „Šaptač konjima“, „Jaganjci i lavovi“), koji je pored Oscara osvojenog za režiju impresivne drame „Obični ljudi“ iz 1980. godine nagrađen i počasnom Akademijinom nagradom za sveukupan doprinos sedmoj umjetnosti. Riječ je o zapletom intrigantnom i prilično sugestivno režiranom filmu koji se pričom praktički nastavlja na recentnu dvama Oscarima ovjenčanu političku biografsku dramu „Lincoln“ Stevena Spielberga. Redfordov film sa Spielbergovim u dobroj mjeri povezuje i idejna razina, jer dok Spielberg apostrofira superiornost američke demokracije koja je i u najtežim okolnostima poput onih ratnih sposobna napraviti tako velik civilizacijski iskorak kakav je ukidanje ropstva, Redford naglašava važnost provođenja zakona i služenja pravdi u demokratskom društvu. Redfordov se film nenametljivo ali jasno angažirano referira i na aktualna zbivanja, te ističe važnost djelovanja zakonskih i političkih društvenih institucija u današnjem kaotičnom američkom društvu u kojem su zbog „rata protiv terorizma“ suspendirana neka građanska prava. U glavnoj ulozi nastupa odlični James McAvoy, njegova ravnopravna partnerica je izvrsna Robin Wright, a u sporednim rolama među ostalim gledamo sjajnog karakternog glumca Toma Wilkinsona i cijenjenog Kevina Klinea.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 16/07/2014 : 18:15:07
|
Večeras u 23:10 na Novoj Tv Pravedno ubojstvo (Righteous Kill), r. John Avnet, SAD, 2008.
Formalno treći, no istinski prvi zajednički projekt oskarovaca Roberta De Nira i Ala Pacina, triler-drama Jona Avneta ("Pohane zelene rajčice") storija je o iskusnim njujorškim detektivima Turku i Roosteru, murjacima u lovu na serijskog ubojicu koji pored žrtava ostavlja poruke u stihovima. Kad s kolegama Perezom (John Leguizamo) i Rileyem (Donnie Wahlberg) zaključe da je ubojica policajac, sumnja će pasti upravo na Turka.
Malo što valja u ovom filmu, tek zadovoljstvo gledanja dvojice velikih glumaca koji rutinskim i prilično manirističkim nastupima u dobroj mjeri uspijevaju obuzdati obostrana preglumljivanja. Riječ je o posve formulaičnom i predvidljivom djelu pretrpanom klišejima, kojem nedostaje atmosfere, zanimljivijih zbivanja i intrigantnosti. Holivudski Lennon i McCartney zaslužuju puno bolje.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/07/2014 : 22:28:52
|
Večeras u 23:10 na HTV 1 Iluzija (Iluzija), r. Svetozar Ristovski, Makedonija, 2004.
Egzistencijalna tinejdžerska drama "Iluzija" makedonskog suscenarista i redatelja Svetoara Ristovskog ("Dragi gospodine Gacy") donosi priču o senzibilnom dječaku Marku (Marko Kovačević), darovitom matematičaru i pjesniku iz Velesa kojeg će stalna zlostavljanja agresivnih školskih kolega odvesti na put nasilja i kriminala. Premda pričom donekle asocira na hit "Billy Elliot" Stephena Daldryja, jer tu je i lik požrtvovnog nastavnika makedonskog jezika u interpretaciji Mustafe Nadarevića, koji Marka želi spasiti od grubog oca (Vlado Jovanovski), nezainteresirane majke (Elena Mosevska) i pogubnog djelovanja sredine, dojmove o korektno režiranoj cjelini kvare pravocrtna dramaturgija, ishitrene mijene malog protagonista i uglavnom očekivani kraj s još jednim podcrtavanjem poante kako je bijeg nemoguć.
Čitav film je na YouTubeu:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
vukozec
Advanced Member
4865 Posts
Member since 17/08/2013 |
Posted - 18/07/2014 : 13:56:52
|
quote:
Originally posted by dosada
Na HRT3 ovih dana ide ciklus zaboravljenih naših filmova, stvarno pravi rariteti su na repertoaru!
Uhvatio sam Svanuće od Tanhofera. Nisam imao pojma o filmu prije, a ispao je prava Filmčina!
Počne kao drama o ljubavnom trokutu u postratnom socijalističkom okruženju, da bi se u zadnjih 20 minuta pretvorio u vrhunski akcijski film. Ne pada mi napamet nijedan naš film od devedesetih naovamo da ima akcijske sekvence koje se mogu mjeriti sa onima u ovom filmu iz 1964. Što je najbolje, iako se u tom zadnjem dijelu film pretvori u neki drugi od onoga koji smo gledali do tad, sve to ima smisla jer taj završni dio služi kao katarza prvog dijela. Tu je i nelinearno editiranje, eksperimentiranje sa kadrovima, sve odrađeno sa mjerom i jasnom vizijom.
Većina ljudi, uključujući i mene, Tanhofera znaju samo po H8 - ovaj film zaslužuje izvlačenje iz zaborava, restauraciju i kućno izdanje. |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 18/07/2014 : 14:07:38
|
quote:
Originally posted by vukozec
quote:
Originally posted by dosada
Na HRT3 ovih dana ide ciklus zaboravljenih naših filmova, stvarno pravi rariteti su na repertoaru!
Uhvatio sam Svanuće od Tanhofera. Nisam imao pojma o filmu prije, a ispao je prava Filmčina!
Počne kao drama o ljubavnom trokutu u postratnom socijalističkom okruženju, da bi se u zadnjih 20 minuta pretvorio u vrhunski akcijski film. Ne pada mi napamet nijedan naš film od devedesetih naovamo da ima akcijske sekvence koje se mogu mjeriti sa onima u ovom filmu iz 1964. Što je najbolje, iako se u tom zadnjem dijelu film pretvori u neki drugi od onoga koji smo gledali do tad, sve to ima smisla jer taj završni dio služi kao katarza prvog dijela. Tu je i nelinearno editiranje, eksperimentiranje sa kadrovima, sve odrađeno sa mjerom i jasnom vizijom.
Većina ljudi, uključujući i mene, Tanhofera znaju samo po H8 - ovaj film zaslužuje izvlačenje iz zaborava, restauraciju i kućno izdanje.
Riječ je o žanrovskim autorskim filmovima, a ovo je odlična prilika da se upoznamo s blagom kojeg krije (na žalost) naša kinematografija. |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 18/07/2014 : 19:48:47
|
Na HTV 3 je sinoć premijerno a popodne reprizno išla Jedanaesta zapovijed Vanče Kljakovića iz 1970., za ono vrijeme vrlo provokativna priča o 15-godišnjoj kćeri partizana (Vesna Malohodžić) koja jedne večeri, dok se sprema za izlazak, počinje flert s neočekivanim gostom, očevim vršnjakom i suborcem (Dragomir Bojanić Gidra).
Tematiziranje pedofilije i dekadentnosti starih partizana glavni su aduti, Gidra je izvrstan kao slatkorječivi stari zavodnik koji bi okrenuo 15-godišnjakinju, ali ono što je malo poznato jest da je film sniman u kući Franje Tuđmana, tada generala koji je pao u nemilost i koji upravo počinje transformaciju u disidenta.
A u Tuđmanovoj kući na zidovima Becić, Kraljević i drugi domaći majstori, ništa doneseno nego izvorno vlasništvo obitelji Tuđman, milina ti je gledati.
Edit: scenograf je bio Željko Senečić, u to vrijeme a koliko znam i kasnije, i poslije 1990., kućni prijatelj Tuđmanovih, pa Franju i obitelj navodno nije trebao dugo nagovarati da kuću s nedirnutim interijerom ustupe za filmski set.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 18/07/2014 20:07:06 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 18/07/2014 : 19:57:38
|
Večeras u 22:56 na HTV 1 Irski put (Route Irish), r. Ken Loach, Velika Britanija / Francuska / Italija / Belgija / Španjolska, 2010.
Grubi plaćenik Fergus (Mark Womack) čovjek je porijeklom iz Liverpoola koji tijekom okupacije Iraka u toj zemlji pruža vojnu zaštitu strancima koji odluče posjetiti zemlju. No dok Fergus neko vrijeme boravi u rodnom Liverpoolu, njegov najbolji prijatelj Frankie (John Bishop) u Iraku naleti na zasjedu u kojoj smrtno strada. Mučen grižnjom savjesti zbog činjenice da je upravo on Frankieja nagovorio na dolazak u Irak, ali i zbog osjećaja odgovornosti prema Frankiejevoj djevojci Rachel (Andrea Lowe), Fergus nakon povratka odluči istražiti pozadinu tragičnog događaja. Izgleda da Frankiejeva smrt krije dosta tajni i nepoznanica, od kojih je jedna povezana i s mobitelom kojeg Fergus primi od nepoznatog pošiljatelja. Na mobitelu je zastrašujući video-snimak masakra jedne iračke obitelji koji su čini se zabunom počinili njegovi kolege. Kad počne njuškati po okolnostima nastanka snimka, Fergus će postupno otkriti da je Frankie ubijen u zaštićenoj Zelenoj zoni nedaleko bagdadske zračne luke te zaključiti da je suočen sa zavjerom i pokušajem zataškavanja ratnog zločina.
Godine 2010. prikazana na festivalu u Cannesu, angažirana ratna drama s elementima trilera ponešto je konvcncionalnije i žanrovski usmjerenije ostvarenje uglednog Kena Loacha („Kes“, „Zemlja i sloboda“, „Danak anđelima“). Osebujni Ken Loach, dobitnik Zlatne palme za režiju povijesne ratne drame „Vjetar koji povija ječam“, jedan je od najznačajnijih britanskih redatelja današnjice, ujedno i jedna od perjanica socijalno i nerijetko politički angažiranog britanskog filma tijekom posljednja dva i pol desetljeća. Loachova ostvarenja odlikuju neuvijena društvena kritika i zamjetan angažman kao možda njihovi najvredniji i najintrigantniji sastojci, a obilježena su emotivnim, socijalno osviještenim, često duhovitim i dominantno lijevim društvenim opservacijama. Njegov današnji film je sigurno režirano, atmosferično, tezično i naglašeno antiratno angažirano ostvarenje u kojem se autor ponajprije bavi pitanjem odgovornosti za ratni zločin, ali i patnjom kojoj je izložen irački narod te temom korištenja odnosno zloupotrebljavanja rata za ostvarivanje pojedinačnih ciljeva i ispoljavanje psihopatskih nagona. U oslikavanju tjeskobnog i mračnog naličja ratnih zbivanja Loach se koristi i dokumentarnim snimcima mučenja zarobljenika od strane vojnika, koji su se posljednjih godina pojavili u javnosti i izazvali prilične skandale. Oslanjajući se na scenarij svog čestog suradnika Paula Lavertyja („Carlina pjesma“, „Tražeći Erica“), redatelj inteligentno kritizira rat u cjelini, ne samo interese svjetskog krupnog kapitala i multikorporacija koje često određuju dvojbenu vanjsku politiku zapadnih zemalja.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/07/2014 : 20:40:48
|
Večeras u 22:32 na HTV 3 Akvarij (Fish Tank), r. Andrea Arnold, Velika Britanija / Nizozemska, 2009.
Hirovita Mia (Katie Jarvis) osamljena je 15-godišnjakinja sklona upadanju u nevolje, neprilagođena cura iz predgrađa Londona koja je izbačena iz škole i koju vršnjaci izbjegavaju, te pred kojom je još jedno ljeto ispunjeno lutanjima bez roditeljskog nadzora. Njezina majka Joanne (Kierston Wareing) gruba je, neodgovorna i promiskuitetna žena neprestano željna zabave, koja nimalo ne skrbi ni o Miji ni o njenoj neodgojenoj mlađoj sestri Tyler (Rebecca Griffiths). Neprekidno se sukobljavajući s majkom i sestrom, Mia se ne iznenadi kad Joanne jednog dana kući dovede novog dečka, naočitog i zagonetnog Connora (Michael Fassbender). Ubrzo će shvatiti da Connor uz zabavljanje s njenom majkom i s njom osobno razvija odnos koji baš i nije roditeljski. Dok primjećuje da se Connor trudi uvijek joj biti pri ruci i pomagati joj u različitim situacijama, Mia sluti da su njegove namjere i drugačije. Istodobno, ona počinje skrbiti o bijelom konju privezanom na obližnjem smetlištu, kojeg bi željela spasiti.
Sjajna egzistencijalna drama „Akvarij“ godine 2010. je osvojila nagradu BAFTA za najbolji britanski film, a godinu ranije je ovjenčana nagradom žirija na festivalu u Cannesu te među ostalim nagrađena i na festivalu u Motovunu, gdje je redateljica Andrea Arnold („Crvena cesta“, „Orkanski visovi“) pored nagrade FIPRESCI osvojila i Propeler Motovuna. Dobitnica Oscara za najbolji kratki film „Wasp“ 2005. godine, Britanka Andrea Arnold je bivša glumica i televizijska voditeljica koja se uz studij režije na konzervatoriju AFI u Los Angelesu obrazovala i za scenaristicu, a kao redateljica je debitirala 1998. godine hvaljenim kratkim filmom „Mlijeko“. „Akvarij“ je njezin drugi dugometražni redateljski projekt, a riječ je o zrelom i sugestivno režiranom djelu impresivnog tjeskobnog ozračja i oporosti, o intrigantnoj priči o odrastanju smještenoj u efektan socijalni kontekst i obojenoj natruhama realizma „kuhinjskog sudopera“, što je jedno od najvažnijih obilježja britanskog filma još od 50-ih godina prošlog stoljeća. Naracija je polagana i koncentrira se na profiliranje likova i njihovih međuodnosa, ugođajnosti pridonosi dojmljiva fotografija Robbieja Ryana („Danak anđelima“ Kena Loacha), a glumačke interpretacije su redom izvrsne. U glavnoj ulozi nastupa darovita Katie Jarvis, a pored u međuvremenu proslavljenog Michaela Fassbendera („Opasna metoda“, „X-Men: Prva generacija“, „Prometej“) njezina je partnerica mahom TV-glumica Kierston Wareing (serije „Scott i Bailey“, „Eastenders“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/07/2014 : 20:46:57
|
Večeras u 23:19 na HTV 1 Lornina šutnja (Le silence de Lorna), r. Jean-Pierre i Luc Dardenne, Belgija / Francuska / Italija / Njemačka, 2008.
Dramom "Lornina šutnja", 2008. godine u Cannesu nagrađenom za najbolji scenarij, braća Jean-Pierre i Luc Dardenne ("Dječak na biciklu") se stilski i tematski nastavljaju na superiornijeg tri godine starijeg kanskog pobjednika "Dijete". Slično spomenutom filmu, iznimno slojevitoj moralci i karakternoj studiji u čijem su se središtu nalazili nezreli i neodgovorni no karakterno kompleksni društveni marginalci, i "Lornina šutnja" je gruba, neposredna i nerijetko dokumentaristički vjerodostojna priča o nesigurnoj djevojci, ilegalnoj albanskoj imigrantici u Belgiji koja kratkotrajnim formalnim brakom s narkomanskim ovisnikom i sličnom budućom vezom s ruskim poslovnim čovjekom želi steći potrebne dokumente i osigurati si kakvu-takvu egzistenciju.
Međutim, ono čime je "Dijete" imponiralo ovdje se doima svojevrsnim manirizmom i ponavljanjem "dobitne" formule. Točnije, "Lornina šutnja" izgleda poput naslova u kojem je tek skriven pravi film, onaj koji bi znatno detaljnije razradio složenu djevojčinu osobnost i njezine intrigantne odnose s dečkom Sokolom, nejasnim mladićem koji ju unatoč snažnih izljeva ljubavi pri kraju hladno prepušta ubojici, i prisilnim suprugom Claudyjem, autodestruktivnim momkom prema kojem Lorna uz prijezir i sažaljenje u jednom trenutku osjeti i naklonost, pa možda i ljubav. Makar, dakle, u cijelosti ne ispunjava očekivanja, "Lornina šutnja" je svakako potvrda trajne opčinjenosti braće Dardenne neorealizmom, a izvrsna Arta Dobroshi dojmljivo interpretira egzistencijalnu tjeskobu naslovnog lika, Lorninu prvotnu racionalnost i odlučnost postupno nadograđujući elementima iracionalnog koji će ju prema završnici odvesti u psihičku nestabilnost i uz borbu za goli život izmišljenom trudnoćom potencirano ludilo.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/07/2014 : 19:15:07
|
Večeras u 22:34 na HTV 3 Carstvo životinja (Animal Kingdom), r. David Michôd, Australija, 2010.
Osamljeni Joshua J. Cody (James Frecheville) povučeni je 17-godišnjak koji jednog dana svoju majku pronađe mrtvu od posljedica uzimanja prevelike doze heroina. On je pomalo otuđen tinejdžer koji se za pomoć obrati svojoj naizgled dobrodušnoj baki Janine (Jacki Weaver), koja ga spremno primi pod svoj krov. Pod maskom simpatične i susretljive osobe Janine krije pravu prirodu prijetvorne i manipulativne žene koja upravlja kriminalnim aktivnostima trojice odraslih sinova. Pored pljačkaša Andrewa zvanog Popea (Ben Mendelsohn), tu su na oružju lak nasilnik i ubojica Darren (Luke Ford) te narko-diler Craig (Sullivan Stapleton), koji spremno slušaju majčine zapovijedi. Iako je dom njegove bake pod čestim nadzorom policije, Joshua se dosta brzo uspije uklopiti u novu sredinu. No kad između obitelji Cody i policije uskoro izbije pravi rat u kojem počnu padati i glave, Joshua će se pokazati ključnim igračem. A kad istragu preuzmu inspektor Nathan Leckie (Guy Pearce) i njegov partner Justin Norris (Anthony Hayes), koji Joshuu žele pridobiti za suradnju, zbivanja će sasvim izmaknuti nadzoru.
Izvrsna i vrlo žestoka krimi-drama scenarista i redatelja Davida Michôda, godine 2011. nominirana za Oscara za najbolju sporednu žensku ulogu za koju je sjajna Jacki Weaver („Piknik na Hanging Rocku“, „U dobru i u zlu“) osvojila i nominaciju za Zlatni globus, dijelom je temeljena na istinitim događajima koji su se početkom 80-ih godina prošlog stoljeća odigrali u Melbourneu. Autor David Michôd je redatelj debitant, no to se u njegovom energično režiranom, vrlo atmosferičnom i sugestivnom te izraženom aromom autentičnosti obilježenom djelu nimalo ne vidi. Posrijedi je bizarna, ugođajem naglašeno tjeskobna i mizantropska te povremeno efektnim dugim i statičnim kadrovima realizirana storija nenametljivog stila, koju nose redom osebujni i zgodno pomaknuti likovi. Riječ je o dramaturški linearno koncipiranom djelu koje se uspješno poigrava konvencijama žanra ili ih u dobroj mjeri iznevjerava, te koje se pored slojevitog karakternog profiliranja likova odlikuje svježinom i dovoljno originalnim pristupom intrigantnoj priči. U glavnoj ulozi nastupa mladi James Frecheville koji je u ovom filmu ostvario prijelomnu rolu, a pored spomenute Jacki Weaver njegovi su partneri markantni Ben Mendelsohn („Vitez tame: Povratak“, „Ubij ih nježno“), poznati Guy Pearce („Memento“, „L.A. Povjerljivo“) i daroviti Joel Edgerton („Kralj Artur“, „Ratnik“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/07/2014 : 19:01:03
|
Noćas u 02:32 na HTV 1 Obitelj Jones (The Joneses), r. Derrick Borte, SAD, 2009.
Kad se četveročlana obitelj Jones doseli u raskošnu kuću u idiličnom američkom predgrađu, taj događaj smjesta privuče veliku pozornost njihovih novih susjeda. Sasvim razumljivo, jer je glava obitelji Steve (David Duchovny) naočit i nevjerojatno ljubazan muškarac, njegova supruga Kate (Demi Moore) je privlačna i prema svima izuzetno prijateljski raspoložena žena, a njihova već odrasla djeca Jenn (Amber Heard) i Mick (Ben Hollingsworth) su mladi ljudi kakve se samo može poželjeti. Kad uskoro prirede veliku zabavu na koju pozovu sve susjede, među kojima su i supružnici Larry (Gary Cole) i Summer Symonds (Glenne Headly), članovi obitelji Jones se sa svima lako sprijatelje. No nitko od njih ne može ni pretpostaviti da obitelj Jones zapravo ne postoji, već da su svi četvero djelatnici tvrtke LifeImage koja ljudima prodaje „američki san“. Njihov je zadatak sve u novom susjedstvu uvjeriti da je upravo njihov način i stil života jedini pravi i najbolji mogući, te da se svima itekako isplati potrošiti što više novca da budu što sličniji obitelji Jones. No kad se odnosi unutar lažne obitelji počnu mijenjati, te kad se neki članovi umiješaju u živote susjeda, zbivanja bi mogla izmaći nadzoru i dovesti do tragedije.
Premijerno prikazana na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu u rujnu 2009. godine, humorna drama „Obitelj Jones“ redateljski je prvijenac suproducenta, scenarista i redatelja Derricka Bortea. Posrijedi je zabavno, dinamično, energično režirano i efektno satirično intonirano ostvarenje u čijem je tematskom fokusu mitski „američki san“, odnosno njegova gorko-slatka i tragikomična dekonstrukcija. Ispod površinske frivolnosti, lepršavosti i prividnog savršenstva svakodnevice obitelji Jones leže provokativni, uznemirujući i subverzivni tjeskobni tonovi kojima autor slika suvremenu Ameriku, ali ne i samo nju. Autor učinkovito i na razmjerno intrigantan način ironizira i kritizira suvremenu „americanu“, materijalističko društvo opsjednuto statusom i njegovim simbolima, neprestano podložno agresivnom i razornom marketingu, u kojem se odrasli i navodno zreli ljudi ponašaju kao djeca vođena željom za posjedovanjem šarenih i atraktivno upakiranih „igračaka“. Cjelinu nose raspoloženi nastupi zvučne glumačke postave predvođene popularnim Davidom Duchovnyjem („Izigravajući boga“, „Evolucija“), za nastupe u kultnim serijama „Dosjei X“ i „Kalifornikacija“ nagrađen Zlatnim globusima, i pomalo zaboravljenom zvijezdom 90-ih Demi Moore („Duh“, „Malo dobrih ljudi“), tijekom karijere dva puta nominiranom za Zlatni globus. Pored sve traženije Amber Heard („Dobrodošli u zemlju zombija“, „Dnevnici ruma“) njihovi su partneri znani Gary Cole („Pineapple Express“, serijA „Poziv u ponoć“) i darovita Glenne Headley („Prljavi pokvareni prevaranti“, „Dick Tracy“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/07/2014 : 19:15:59
|
Večeras u 23:20 na HTV 3 Hvala što pušite (Thank You For Smoking), r. Jason Reitman, SAD, 2005.
Markantni Nick Naylor (Aaron Eckhart) domišljati je i elokventni potpredsjednik Akademije duhanskih znanosti, zapravo glasnogovornik velike duhanske tvrtke ostarjelog tajkuna zvanog Kapetan (Robert Duvall) i iskusnog poslovnog čovjeka BR-a (J.K. Simmons). Dok često nastupa pred televizijskim kamerama, Nick neumornim osporavanjem tvrdnji o štetnosti pušenja i pobijanjem teza da pušenje uzrokuje rak pluća funkcionira i kao glasnogovornik čitavog i vrlo moćnog duhanskog lobija. Istodobno, on je čovjek nesređenog privatnog života iza kojeg je propali brak s emotivnom Jill (Kim Dickens), s kojom ima i 12-godišnjeg sina Joeya (Cameron Bright). Dok duhanske proizvode ponekad bezobzirno reklamira i pred razrednim kolegama svog sina, Nick se na redovitim tjednim večerama sastaje s lobisticom alkoholne industrije Polly Bailey (Maria Bello) i njezinim kolegom iz vojne branše Bobbyjem Jayom Blissom (David Koechner), s kojima izmjenjuje iskustva u poslu. U posljednje vrijeme Nicku postaje sve teže jednostavno obavljati posao, dijelom stoga što se sve češće sukobljava s raznim zdravstvenim organizacijama, a dijelom i zbog ambicioznog senatora Finistirrea (William H. Macy), demokrata iz Vermonta koji je borbom protiv pušenja odlučio steći dodatni ugled. Dok se Finistirre zalaže za obljepljivanje kutija cigareta naljepnicama koje će upozoravati da je duhan otrov, Nick mu odluči odgovoriti gostovanjem u talk-showovima i pokušajem ostvarivanja prikrivenog oglašavanja u holivudskim hitovima. A kad Nickove aktivnosti privuku pozornost struke i medija, za njega se zainteresira i atraktivna mlada novinarka Heather Holloway (Katie Holmes), s kojom Nick ubrzo započne strastvenu vezu...
Godine 2007. nominirana za Zlatni globus u kategorijama najboljeg mjuzikla ili komedije te najuspjelije glavne muške uloge, vrlo solidna satirična humorna drama scenarista i redatelja Jasona Reitmana (Ni na nebu ni na zemlji), sina hitmakera Ivana Reitmana i darovitog filmaša 2008. godine nominiranog za Oscara za režiju sjajne egzistencijalne humorne drame Juno, uspjela je adaptacija hvaljenog istoimenog romana Christophera Buckleya. Riječ je o inteligentno koncipiranom, nenametljivo i dostatno sugestivno režiranom, raspoloženo glumljenom te razmjerno subverzivnom ostvarenju koje teme socijalne (ne)prihvatljivosti pušenja i štetnosti ovisnosti o cigaretama efektno i duhovito koristi kao metafore za oslikavanje (ne)tolerantnosti ljudskog društva u cjelini, ali i za crnohumoran prikaz beskrupuloznosti duhanske industrije. Proizvođači cigareta, njihovi lobisti i glasnogovornici ne ustručavaju se doslovce gaziti preko leševa, a zamjenom teza i kojekakvim spinovima u stanju su najteže bolesti i ljudske tragedije prikazati kao simboličke žrtve prinesene na oltar demokracije, slobode i prava na različitost. Premda je dio filmskih kritičara redatelju Jasonu Reitmanu zamjerio nedostatak odvažnosti da u bespoštednoj kritici i razobličavanju licemjerja duhanske industrije ide do kraja, on se u cjelini priklonio stavu samog protagonista Nicka Naylora, vrlo inteligentne i elokventne osobe koja drži da je i slobodno pravo na porok imanentno svakom pojedincu, ma koliko taj porok opasan i štetan bio. Tog protagonista interpretira pouzdani i za Zlatni globus nominirani Aaron Eckhart (Erin Brockovich, Jezgra, Crna dalija, Vitez tame), a njegovi su partneri odlična Maria Bello (Vraćanje duga, The Cooler, Povijest nasilja), Katie Holmes (Ledena oluja, Go: divlja noć, Ubijajući gospođu Tingle), mladi Cameron Bright (Bogomdan, Ultraviolet, X-Men 3: Posljednje uporište), izvrsni karakterni glumac William H. Macy (Kralj pornića, Predsjedničke laži, Pleasantville), za ulogu u kultnom Fargu braće Coen 1997. nominiran za Oscara, znameniti oskarovac Robert Duvall (Ubiti pticu rugalicu, Orao je sletio, M*A*S*H*, Kum, Apokalipsa danas) i drugi. Efektnu filmsku glazbu potpisuje nagrađivani Rolfe Kent (Građanka Ruth, Gospodin Schmidt, Stranputica), čest suradnik Alexandera Paynea.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/07/2014 : 19:29:57
|
Noćas u 01:01 na HTV 3 repriza od jutros Ne moraš kucati (Don´t Bother to Knock), r. Roy Ward Baker, SAD, 1952.
Nakon žestoke svađe i mogućeg prekida sa svojom zaručnicom, darovitom pjevačicom Lyn Lesley (Anne Bancroft) koja mu prigovara zbog bezosjećajnosti i nebrige, markantni pilot Jed Towers (Richard Widmark) privremeno se smjesti u otmjeni njujorški hotel. Dosađujući se sam u sobi, Jed u apartmanu preko puta ubrzo primijeti atraktivnu mladu djevojku (Marilyn Monroe), koju odluči upoznati. Kad mu to uskoro i pođe za rukom, dozna da je ona Nell Forbes, hotelska dadilja koja trenutno skrbi o šestogodišnjoj Bunny (Donna Corcoran), kćeri uglednog Petera Jonesa (Jim Backus) i njegove supruge Ruth (Laurene Tuttle). No Jed ne zna da mu je Nell prešutjela dvije važne stvari, da je ona nećakinja hotelskog liftboja Eddieja Forbesa (Elisha Cook Jr.), te da je mentalno nestabilna djevojka koja je zbog pokušaja samoubojstva bila i na liječenju, nakon čega joj je upravo Eddie pronašao ovaj posao. Jed ne zna ni da se Nell još nije sasvim oporavila, da voli odijevati skupe Ruthine haljine i koristiti njene parfeme, te da možda predstavlja i ozbiljnu opasnost za Bunny.
Naglašeno komorna psihološka triler-drama Roya Warda Bakera, potpisnika izvrsne i Zlatnim globusom ovjenčane akcijske drame „Noć za sjećanje“ o potonuću Titanica, koji je za režiju hvaljenog horor-trilera „Asylum“ 1973. nagrađen na festivalu u Berlinu, uspjela je adaptacija romana „Mischief“ američke književnice Charlotte Armstrong. Osim što je posrijedi film u kojem je glasovita Marilyn Monroe („Neki to vole vruće“, „Niagara“) prvi put zaigrala najvažniju sporednu ulogu pored velikog Richarda Widmarka, „Ne moraš kucati“ je djelo u kojem je debitantski nastup ostvarila buduća oskarovka Anne Bancroft („Diplomac“, „Čovjek slon“). Roman Charlotte Armstrong u scenarij je pretočio također oskarovac Daniel Taradash („Odavde do vječnosti“, „Zvono, knjiga i svijeća“), a riječ je o energično režiranom ostvarenju ekspandirajućeg ozračja tjeskobe i dojmljive fotografije Luciena Ballarda („Divlja horda“, „Čovjek zvan hrabrost“), kojeg nose izuzetno raspoloženi glumački nastupi. Dok u glavnoj ulozi gledamo sjajnog Richarda Widmarka („Noć i grad“, „Krađa u Južnoj ulici“), za rolu u izvrsnoj noirovskoj triler-drami „Poljubac smrti“ Henryja Hathawaya nagrađenog Zlatnim globusom, njegova partnerica Marilyn Monroe je svoju ulogu kreirala prisjećajući se ponašanja i djelovanja svoje psihički nestabilne majke.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/07/2014 : 19:36:07
|
Noćas u 03:00 na HTV 1 Jedan dan (One Day), r. Lone Scherfig, SAD / Velika Britanija, 2011.
Na dan svoje mature na sveučilištu u Edinburghu 15. srpnja 1988. godine, mlada Emma Morley (Anne Hathaway) upozna svog vršnjaka Dextera Mayhewa (Jim Sturgess). Iako i čitavu noć provedu zajedno, Emma i Dexter odluče ostati samo prijatelji, ne znajući da će tijekom slijedeća dva desetljeća njihovi životi krenuti u različitim smjerovima, te da će se kroz to razdoblje na datum kad su se upoznali ponekad i sretati. Slijedeće godine 15. srpnja Emma tako radi kao konobarica u meksičkom restoranu u Londonu, a Dexter putuje svijetom vrijeme provodeći u opijanjima i površnim vezama s djevojkama. Dok on postaje uspješan voditelj kasnonoćnog TV-showa, Emma započinje karijeru školske učiteljice te se zbližava sa simpatičnim Ianom (Rafe Spall), komičarom kojeg ne smatra duhovitim. Tijekom slijedećih godina Dexter će se suočiti s teškom bolešću svoje nekad otmjene majke Alison (Patricia Clarkson), te s činjenicom da se ni njoj ni njegovom ocu Stevenu (Ken Stott) ne sviđa razvoj sinove karijere. A kad shvati da ju veza s Ianom sve više guši, Emma će se ponovo naći s Dexterom. No njihov susret neće biti nimalo ugodan.
Intrigantna i emotivna romantična drama s popularnom Anne Hathaway („Planina Brokeback“, „Vrag nosi Pradu“, „Vitez tame: Povratak“) u glavnoj ulozi, uspjela je adaptacija istoimenog bestseler-romana britanskog pisca i scenarista Davida Nichollsa („Simpatico“, „Velika iščekivanja“, TV-serija „Tess iz porodice D´Urberville“). Riječ je o zasad posljednjem ostvarenju ugledne i nagrađivane danske redateljice Lone Scherfig, autorice berlinskim Srebrnim medvjedom ovjenčane i prema pravilima Dogme 95 realizirane humorne romantične drame „Talijanski za početnike“, te hita „Sve o jednoj djevojci“, nastup u kojem je Carey Mulligan donio nominaciju za Oscara. I današnji je film pedantno i prilično sugestivno režirana, odlično glumljena te naglašeno atmosferična priča o odrastanju i sazrijevanju, o suočavanju sa životnim izazovima i porazima, o (ne)mogućoj ljubavi i prolaznosti života te o složenim obiteljskim i međuljudskim odnosima kroz koje se profiliraju slojeviti i međusobno oprečni karakteri protagonista. Partner Anne Hathaway je izvrsni Jim Sturgess („21“, „Atlas oblaka“), a u sporednim ulogama nastupaju znani Rafe Spall („Prometej“, „Pijev život“) te sjajni karakterni glumci Patricija Clarkson („Zelena milja“, „Otok Shutter“) i Ken Stott („Kralj Artur“, „Hobit: Neočekivano putovanje“). Efektnoj ugođajnosti cjeline pridonose i dojmljiva fotografija koju potpisuje hvaljeni Benoît Delhomme („1408“, „Dječak u prugastoj pidžami“), te izvrsna glazba oskarovke Rachel Portman („Emma“, „Kućna pravila“, „Čokolada“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/07/2014 : 19:41:24
|
Išlo je popodne, ali reprizira se sutra u 06:47 na HTV 3 Taj gad Django (Django il bastardo), r. Sergio Garrone, Italija, 1969.
Godine 1881., više od desetljeća i pol nakon završetka Američkog građanskog rata, osvetnik Django (Anthony Steffen) odjeven u odoru Konfederacije stiže u gradić ma Divljem zapadu. On je nekadašnji pripadnik južnjačke vojske željan osvete trojici ljudi koji su tijekom rata njega i njegove suborce predali Unionistima, koji su pak nad njima počinili pravi masakr. Pravim čudom preživjevši pokolj, Django otada traga za podlim satnikom Howardom Rossom (Jean Louis), opakim poručnikom Samom Hawkinsom (Giancarlo Sisti) i prijetvornim starim Jackom Murdokom (Luciano Rossi), a trag ga je napokon doveo u ovaj gradić. Nakon što u obračunu ustrijeli Hawkinsa, Django će iskopati grob za satnika Rossa koji živi s brižnom suprugom (Emy Rossi Scott). Izradivši posebne križeve za svaku od svojih žrtava, Django će se naposljetku suočiti s Murdokom i njegovih 30 revolveraša.
Prema nekim izvorima, zabavan i za vrijeme nastanka prilično brutalan špageti-vestern suscenarista i redatelja Sergija Garronea („Tri križa za neumrle“, „Ruka koja nosi smrt“) glasovitog oskarovca Clinta Eastwooda je nadahnuo za stvaranje filmova „Nepoznati zaštitnik“ i „Bljedoliki jahač“. Također, ovaj je naslov, koji od kultnog filma „Django“ Sergia Corbuccija posuđuje samo ime antijunaka, inicirao i nastanak popularnog humornog vestern-stripa „Djustine“ autora Enrica Teodoranija. Riječ je o izuzetno nasilnom, efektno stiliziranom i dijelom elementima horora obogaćenom ostvarenju derivativnog zapleta, svojevrsnom gotičkom špageti-vesternu u kojem zatječemo i bizarno pomaknute psihotične likove. Glavnu ulogu tumači ljubiteljima špageti-vesterna i talijanskih eksploatacijskih horora znani Anthony Steffen („Posljednji Mohikanac“ Haralda Reinla, „Nekoliko dolara za Djanga“, „Killer Kid“), talijanski glumac pravog imena Antonio de Teffè koji je često kritiziran zbog ukočene glume, što je međutim prednost u filmu ovakvog zapleta i autorskog prosedea. Njegovi partneri su Paolo Gozlino („Sedam minuta za smrt“, „Čovjek iz La Manche“ Arthura Hillera“), znani Luciano Rossi („Čovjek zvan Trinita“, „Dva superpolicajca“) i darovita Rada Rassimov („Dobar, loš, zao“, „Vrijeme početka“).
Na YouTubeu je čitav film, sinkroniziran na engleski:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/07/2014 : 19:57:36
|
Sutra ujutro u 08:24 na HTV 3 Draquila: Italija se trese (Draquila - L'Italia che trema), r. Sabina Guzzanti, Italija, 2010.
Još od kada je premijerno prikazan na festivalu u Cannesu 2011. godine, dokumentarni film „Draquila – Italija drhti“ glumice, satiričarke i angažirane dokumentaristice Sabine Guzzanti neprekidno izaziva kontroverze. Kad je doznao da će autoričin film biti prikazan u Cannesu, tadašnji ministar kulture u Berlusconijevoj vladi Sandro Bondi iz protesta je odbio nazočiti festivalu. No to nimalo ne čudi, jer je Sabina Guzzanti u Italiji poznata kao žestoka Berlusconijeva kritičarka, koja je u sjajnom i za Europsku filmsku nagradu nominiranom dokumentarcu „Viva Zapatero!“ iz 2005. godine snažnoj kritici podvrgnula Berlusconijevu kontrolu medija i svakodnevnu cenzuru koja se u njima provodila. Za redateljicu su Silvio Berlusconi i njegova administracija ono što su za Michaela Moorea predstavljali George Walker Bush i „jastrebovi“ u njegovoj administraciji, pa nije ni čudo da baš poput Moorea svoj film otvara stripovskim ili animiranofilmskim uvodnim riječima „Proljeće je upravo stiglo na prekrasan poluotok, a za Silvija Berlusconija je započeo još jedan usrani dan“. Dan zapravo kao i svi drugi, u kojemu je na površinu isplivala nova porcija seksualnih skandala bivšeg talijanskog premijera kojemu je pravosuđe uporno pokušavalo doskočiti zbog itekako očitih zloupotreba moći i manipulacija.
U fokusu autoričina zanimanja su tragični događaji iz travnja 2009. godine, nakon što je 6. travnja regiju Abruzzo pogodilo nekoliko snažnih potresa u kojima je poginulo više od 300 ljudi te u kojima je sa zemljom potpuno sravnjen grad L´Aquila, važan povijesni lokalitet i umjetničko središte čijih je 70 tisuća stanovnika iznenada pretvoreno u beskućnike. Kako kaže Guzzanti, bila je to prilika koju izraziti populist Berlusconi nije smio propustiti, pa je pohitao u L´Aquilu gdje je pred mnoštvom kamera počeo grliti djecu i tješiti njihove roditelje, obećavajući im nove domove prije jeseni, domove „s tortom na stolu i bocom šampanjca u hladnjaku“. Mještani L´Aquile bili su promptno smješteni u hotele i u šatorska naselja koja je podigla vojska, a većina njih je isprva vjerovala da će premijer ispuniti barem dio danih obećanja. Razgovarajući s nekim stanovnicima grada kojim a je bio zabranjen povratak u domove, Guzzanti stvara tjeskobnu sliku o kriznoj situaciji u kojoj je praktički sve odjednom povjereno organizacijama civilne zaštite koje su ponekad vodili i mutni tipovi poput Guida Bertolasa, čovjeka pod istragom za korupciju, organizacija čije su vođe poslove obnove i izgradnje porušenog grada povjerile privatnim građevinskim tvrtkama po vlastitom izboru.
Premda su time drastično prekršeni zakoni, Berlusconi je sve objašnjavao riječima da je to u interesu ugrožene nacionalne sigurnosti te da iznenadne situacije zahtijevaju donošenje hitnih mjera. Ono na što autorica posebno upozorava je da su unatoč takvim premijerovim potezima i oporba i istaknutiji novinari ostali potpuno nijemi, odnosno nespremni i nesposobni kritički se očitovati o aktualnim zbivanjima. Dok to za medije pod čeličnim Berlusconijevim nadzorom nije bilo nimalo čudno, oporba i neovisni novinari iskazali su iznenađujuću impotentnost, a čitava je situacija jednog stradalnika u potresu nagnala da izjavi kako bi da je malo mlađi otišao iz diktature koja se ne provodi klasičnim nasiljem i terorom nego zlostavljanjem od strane medija i autoritarnog pajaca opsjednutog vlašću i svojom slikom u tim istim medijima. Kao politički dokumentarac koji na angažiran satirični način raskrinkava ogromnu korumpiranost, diletantizam i nesposobnost bivšeg talijanskog premijera i njegovih suradnika, „Draquila – Italija drhti“ pati od pretjerane usredotočenosti na Berlusconije, zbog čega šira slika tragedije u L´Aquili kao i čitavog društva ipak ostaje u drugom planu. Gledateljima izvan Italije film bi zbog toga mogao biti donekle zamoran, pa ga valja preporučiti ponajprije ljubiteljima Michaela Moorea i političkih dokumentaraca.
Za one koji znaju talijanski, na YouTubeu je čitav doks s trailerom na početku:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/07/2014 : 21:39:25
|
Noćas u 01:45 na Novoj Tv Klopka za inspektora Callahana (Magnum Force), r. Ted Post, SAD, 1973.
San Francisco potresa novi val zločina, ovaj put niza ubojstava samih kriminalaca povezanih s prostitucijom i trgovinom drogom te nedavno oslobođenih zbog pravosudnih pogrešaka. Kad gradske vlasti pod pritiskom nezadovoljne javnosti nalože da se što prije uhite ubojice, iskusni poručnik Neil Briggs (Hal Holbrook) slučaj dodijeli grubom inspektoru Harryju Callahanu (Clint Eastwood). Iako je i sam u istragama često sklon zaobilaženju zakona i brzom potezanju pištolja, zbog čega je i stekao nadimak «Prljavi» Harry, Callahan shvaća da nitko nema pravo pravdu preuzimati u svoje ruke. Međutim, uz pomoć novog partnera, inspektora Earleya Smitha (Felton Perry), ubrzo će zaključiti da trag zločina ovaj put vodi u same vrhove gradske policije.
Vrlo solidan drugi nastavak serijala o Prljavom Harryju, započetog kultnim filmom "Škorpion ubija" Dona Siegela iz 1971. godine, sigurno je režirao pouzdani Ted Post ("Objesite ih visoko"). Uz uobičajeno autoritaran nastup legendarnog oskarovca Clinta Eastwooda ("Nepomirljivi"), vrijedi izdvojiti da intrigantan scenarij filma supotpisuju dvojica redatelja, glasoviti desničar i ljubitelj oružja John Milius ("Conan") i cijenjeni Michael Cimino ("Vrata raja"). Cimina je za rad na filmu angažirao sam Eastwood, koji je njihovom suradnjom bio toliko zadovoljan da je godinu kasnije pristao da tada još uvijek ne osobito poznati scenarist Cimino kao svoj redateljski prvijenac potpiše kultnu humornu akcijsku pustolovnu dramu "Kalibar 20 za specijalista" ("Thunderbolt and Lightfoot").
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 26/07/2014 : 22:27:24
|
A upravo na HRT1 je film "Hvala ti za ljubav". Robert Pattinson.
Džoni, ajd please kopiraj kritiku tog filma pa da još malo čitamo o pljuvanju Pattinsona  |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12781 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 27/07/2014 : 13:39:18
|
quote:
Originally posted by Darth Ivan
Taj Pattinson je recept za katastrofu
Pattinson ima prilično dobrih filmova u svojoj filmografiji. Cosmopolis, Water for Elephants, The Rover, Maps to the Stars, Harry Potter and the Goblet of Fire...
Nadalje, kad pogledaš njegove buduće projekte, vidjet ćeš da je angažiran od strane vrlo talentiranih redatelja, kao što su Werner Herzog, Anton Corbijn, Olivier Assayas, James Marsh...
Ne treba Pattinsona promatrati isključivo kroz serijal Twilight. On gradi jednu kvalitetnu karijeru. |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/07/2014 : 16:48:47
|
Mene je Cosmopolis u određenoj mjeri razočarao, najmanje zbog Pattinsona koji je sasvim solidan, koliko zbog Cronenbergove doslovne interpretacije DeLillova romana s plakatnim porukama i sveukupnom artificijelnošću.
Voda za slonove mi je sasvim pristojna, ali opet ne nešto za duže pamćenje i ponovno gledanje, a The Rover je jako dobar, što ni ne čudi budući je David Michôd napravio i odličan Animal Kingdom.
Samo ne znam gdje si gledao Maps to the Stars, jer kod nas (još?) nije distribuiran a ne nalazim ga ni na internetu.
Pretpostavljam da ne govoriš napamet?
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/07/2014 : 16:59:09
|
Večeras u 22:20 na HTV 2 Ljubav ima cijenu (Love Ranch), r. Taylor Hackford, SAD / Njemačka, 2010.
Smirena Grace (Helen Mirren) izuzetno je inteligentna supruga agresivnog gangstera Charlieja Bontempa (Joe Pesci), ranih 70-ih godina prošlog stoljeća vlasnika prvog legalnog bordela u gradu Renou u državi Nevadi i čovjeka koji je spreman na sve da bi uspio. Tijekom godina njihova zajedničkog života Grace je bila mozak i glavna organizatorica svih Charliejevih operacija, i upravo njoj on može zahvaliti što nikad nije imao ozbiljnih problema sa zakonom. No njihov će se odnos početi mijenjati nakon što Charlie željan uspjeha odluči postati menadžer ambicioznog i vrlo uspješnog južnoameričkog boksača Armanda Bruze (Sergio Paris-Mencheta), kojeg dovede da živi zajedno s njima. Grace će ubrzo zaintrigirati naočitost, strast i zanimljiva prošlost boksača koji se u ringu susreo i s Muhammadom Alijemi Joeom Frazierom, a sve će se dodatno zakomplicirati kad joj se on unatoč velikoj razlici u godinama počne udvarati. Isprva odlučna odoljeti njegovim nasrtajima, Grace će naposlijetku ipak popustiti, osobito kad počne shvaćati da je njihov brak zašao u kolotečinu u kojoj su se osjećaji izgubili. No ona ne sluti da će time isprovocirati Charliejevu nasilnu prirodu, kao i da Armando krije neke detalje o svom životu.
Zanimljiva i intrigantna humorna romantična sportska melodrama producenta („La Bamba“, „Ubojite misli“) i redatelja Taylora Hackforda („Časnik i gentleman“, „Dolores Claiborne“, „Đavolji odvjetnik“), autora oskarovske biografske glazbene drame „Ray“, koji je pozlaćeni akademijin kipić osvojio 1979. godine za najbolji kratki film „Teenage Father“, temeljena je na istinitim događajima iz života Joea i Sally Conforte. Riječ je o supružnicima koji su na ranču Mustang u okrugu Storey u Nevadi 1971. godine otvorili prvi legalni bordel, a čiji su naizgled idealan bračni i poslovni odnos ugrozile Joeova pretjerana ambicioznost i žeđ za uspjehom. Storiju o njima u scenarij je pretočio zapaženi Mark Jacobson, autor priče za izvrsnu dramu „Vjernik“ te pisac novinskog članka „Povratak Supermuhe“ prema kojem je oskarovac Steven Zaillian napisao scenarij biografske gangsterske drame „Američki gangster“ Ridleya Scotta. Premda je Hackfordova režija većinom tek solidna, a scenariju u određenoj mjeri nedostaje slojevitosti i zaokruženosti, ipak je posrijedi uspjelo ostvarenje koje pored očekivano sigurnih nastupa sjajne oskarovke Helen Mirren („Djevojke s duplerice“, „Kraljica“, „Hitchcock“) i uobičajeno energičnog Joea Pescija („Dobri momci“, serijal „Smrtonosno oružje“, „Casino“) odlikuje i efektna fotografija nagrađivanog Kierana McGuigana („Dvije sestre za kralja“, „Doušnik“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
