| Author |
 Topic  |
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
.jpg)
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
 Posted - 07/02/2012 : 18:36:44
|
quote:
Originally posted by Torghal
quote:
Originally posted by Luca_Torelli
Gledao sam "The Chaser", žešća brutala!
(Incendies nije azijski film, ali je sjajan!)
Njemacki White ribbon i argentinski Secret in their eyes.Mislim da su se njih dva jedne godine borili za oscara za najbolji strani film i da je iznenadjujuce pobjedio Secret in their eyers.Iako je meni osobno White ribon malo bolji.Meni su oba super ali ne mogu ti garantirat da ce ti se svidit.to zavisi o tvojim afinitetima.oba filma su sporog ritma i prije svega filmovi atmosfere.Pogotovo White ribbon.
Jedini spori film koji mi nije najbolje sjeo je Tarrov "Torinski konj", možda zato jer sam ga gledao u kinu. "White Ribbon" režirao je Haneke, a sve što on napravi meni je fantastično - od "Funny Games" (njemačka verzija iz 1997. je kudikamo uvjerljivija od američke) pa do "Der siebente Kontinent". |
nebesa nisu humana... (Hrabal)
|
 |
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
Posted - 10/02/2012 : 16:44:43
|
The Good, the Bad, the Weird.
Južnokorejski vestern, točnije parodija špageti vesterna kojeg čine, između ostalog, jedan ušminkani negativac, jedan ubitačni lovac na ocjene i jedan pomalo smotani pozitivac.
Krasi ga "tarantinovski", moderni soundtrack. Unatoč brojnim klišejima, film je smiješan i zabavan, prava razbibriga u ove zimske dane.
|
nebesa nisu humana... (Hrabal)
|
|
|
|
Torghal
Senior Member
Croatia
1962 Posts
Member since 27/09/2004 |
Posted - 10/02/2012 : 19:48:18
|
quote:
Originally posted by Luca_Torelli
The Good, the Bad, the Weird.
Južnokorejski vestern, točnije parodija špageti vesterna kojeg čine, između ostalog, jedan ušminkani negativac, jedan ubitačni lovac na ocjene i jedan pomalo smotani pozitivac.
Krasi ga "tarantinovski", moderni soundtrack. Unatoč brojnim klišejima, film je smiješan i zabavan, prava razbibriga u ove zimske dane.
Dobar i zabavan film. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/02/2012 : 12:03:06
|
Skrivena oštrica (Kakushi ken oni no tsume), red. Yoji Yamada, Japan, 2004.
Izvrsna egzistencijalna romantična melodrama «Skrivena oštrica» još je jedno sjajno ostvarenje 81-godišnjeg Yojija Yamade, veterana japanske kinematografije koji je hrvatsku kritiku (na žalost ne i publiku) osvojio za Oscara nominiranom melodramom «Sumrak samuraja», prikazanom u konkurenciji Berlinalea. Vremenom radnje smještena u sredinu 19. stoljeća, u vrijeme sutona šogunata Tokugawa, kad zapadnjačko oružje i načini vođenja borbi neumoljivo istiskuju tradicionalne samurajske vojne vještine, «Skrivena oštrica» (prijevod izvornog naslova «Kakushi ken, oni no tsume» glasio bi «Skrivena oštrica, đavolja kandža») je film blizanac «Sumraka samuraja». Opet je riječ o elegičnom, iznimno sugestivnom, snažnom, dojmljivo atmosferičnom, izvrsno glumljenom, toplom i dirljivom djelu precizno komponiranih kadrova bogatih detaljima, emotivnoj priči o nižerazrednom samuraju Munezu Katagiriju (Masatoshi Nagase), ponosnom čovjeku rastrganom između odanosti umirućoj tradiciji i ljubavi prema senzibilnoj Kie (Takako Matsu), djevojci iz nižeg staleža.
Kroz detaljan prikaz Munezove svakodnevice i seoskog života, kojima dominiraju minuciozno rekonstruirani slikoviti rituali ispijanja čaja, posluživanja jela, rodne komunikacije, organiziranja domaćinstva i slično, Yamada nenametljivo i izuzetno efektno umeće humorne detalje i melodramatske momente, postupno i neopisivo suptilno razvijajući odnose među slojevitim karakterima Muneza i Kie, čiji se snažni no nikad iskazani međusobni osjećaji naslućuju iz malih znakova naklonosti, spuštenih pogleda i suspregnutih kretnji. «Skrivena oštrica» je i film naglašenog moralizma, u kojem Yamada polagano podiže dramsku tenziju priče o Munezu, «posljednjem samuraju» koji će, kodeksom časti prisiljen povinovati se zapovijedi prijetvornog i zlog gospodara, naposljetku pronaći način kako ostati dosljedan vlastitom poimanju pravde, dostojanstva i ponosa. Kako je primjetila većina kritičara, nudeći nostalgičnu i romantiziranu sliku feudalnog Japana i humaniziranog mita o samurajima, Yamada, filmaš koji je u okvirima nacionalne kinematografije stasao 1960-ih godina režijom zapaženih humornih melodrama, te koji je tijekom karijere režirao čak 46 komedija iz popularnog serijala «Tora-san», barem ako je suditi prema njegovim dvama kod nas distribuiranim filmovima, najdojmljivije objedinjuje nasljeđe Kurosawinih samurajskih i Ozuovih obiteljskih drama.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/03/2012 : 22:49:08
|
Okus čaja (Cha no aji), r. Katsuhito Ishii, Japan, 2004.
Za razliku od Yojija Yamade, koji u svojim posljednjim filmovima stilski i tematski baštini nasljeđe Akira Kurosawe i Yesujira Ozua, japanski redatelj Katsuhito Ishii, nekad autor nagrađivanih glazbenih spotova i reklama, se u stvaranju humorne obiteljske drame «Okus čaja» («Cha no aji») nadahnuo isključivo Ozuovim neponovljivo ugođajnim i meditativnim obiteljskim dramama. Priča o svakodnevnom životu slikovite obitelji Todoroki iz japanske provincije, treći je film redatelja koji je kreirao animirane segmente prvog dijela Tarantinova «Kill Billa», te koji je u realizaciji svojih prethodnih dvaju djela pokazao upravo tarantinovsku sklonost dinamičnom pripovjedanju i naglašenoj vizualizaciji. Osim promišljene i dorađene vizualne komponente filma, «Okus čaja» Ishiija predstavlja u sasvim drugačijem svjetlu. Usporenom naracijom, dugim statičnim prizorima u kojima se praktički ništa ne događa, ponavljanjem svakodnevnih rituala, horizontalnom kompozicijom kadrova iz prizemljenih rakursa (čime se dodatno naglašava domaće ozračje i ugođaj obiteljske svakodnevice), nenametljivom stilizacijom, te umetanjem animiranih sekvenci, kao i nadrealnih i fantastičnih detalja, Ishii gledatelja efektno i sugestivno uvlači u pomaknut i snolik svijet svojih protagonista, redom ekscentričnih dobričina koje prikazuje u njihovu prirodnom okruženju. Majstorski oslikavajući karaktere djevojčice Sachiko, koju u stopu slijedi njezina divovska dvojnica, Sachikina brata Hajimea, pubertetlije koji ne zna kako prići djevojci, njihova djeda Akire, ekscentričnog bivšeg animatora, emotivne majke, također animatorice Yoshiko, povučenog oca Nobua, hipnoterapeuta i vještog igrača Goa, te ujaka Ayanoa, glazbenog producenta, Ishii mjestimice gubi osjećaj za ritam, što u spoju s nedostatkom dramske tenzije povremeno posljeduje odveć razvučenim sekvencama i gledateljevim padom koncentracije.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/03/2012 : 23:02:55
|
Zaleđe (Offside), r. Jafar Panahi, Iran, 2006.
Tendencioznost, doslovnost i površnost riječi su kojima se najlakše može opisati nagrađivana humorna drama «Zaleđe» («Offside») (pre)cijenjenog iranskog redatelja Jafara Panahija («Bijeli balon»). U svom zasad posljednjem dugometražnom filmu, nekadašnji suradnik možda najznačajnijeg iranskog filmaša Abbasa Kiarostamija odlučio je kroz priču o posljedicama jedne sporne odluke donesene nakon islamske revolucije 1979. godine, dati sliku suvremenog iranskog društva. Naime, zbog zabrinutosti da bi psovke i vulgarnosti koje se izvikuju na utakmicama mogle uznemiriti nježniji spol, djevojkama i ženama je tada strogo zabranjen ulaz na nogometne stadione. Prateći skupinu mahom slobodoumnih djevojaka u njihovom bezuspješnom pokušaju nadmudrivanja stadionskih čuvara i ulaska na tribine travnjaka na kojem se u jesen 2005. odigrava ključni susret Irana i Bahreina za odlazak na svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, Panahi duhovito, nerijetko pronicljivo i šarmantno, efektno minimalistički profilirajući karaktere i koristeći skučeni prostor u koji su cure zatvorene, no i odveć jednodimenzionalno i tendenciozno urbani duh i moderne svjetonazore mladih djevojaka kontrastira tradicionalizmu, patrijarhalnom odgoju i zadrtosti njihovih vršnjaka, ročnika koji broje posljednje tjedne do odsluženja vojnog roka. Osobito se problematičnom i neuvjerljivo optimističnom čini završnica u kojoj autor naivno i doslovno zagovara rušenje svih rodnih i društvenih prepreka, istovremeno sugerirajući nezaustavljivu liberalizaciju iranskog društva i njegovo otvaranje prema zapadnim utjecajima.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/03/2012 : 23:08:01
|
Dobrodošli u Dongmakgol (Welcome to Dongmakgol), r. Kwang-hyun Park, Južna Koreja, 2005.
Iako je riječ o konvencionalnoj, dobrano proračunatoj i predvidljivoj populističkoj ratnoj humornoj drami, filmu «Dobro došli u Dongmakgol» («Welcome to Dongmakgol»), redateljskom prvijencu Južnokoreanca Kwang-hyun Parka temeljenom na popularnom kazališnom komadu Janga Jina, neosporno ne nedostaje srca i šarma. Svojedobno na matičnom tržištu četvrti najgledaniji film svih vremena, koji nekim elementima zapleta i herojskom završnicom može asocirati na Kurosawino remek-djelo «Sedam samuraja», slikovita je i emotivna utopijska i eskapistička priča, alegorija o pripadnicima triju različitih vojski koji se, tijekom korejskog rata u rujnu 1950. godine, spletom okolnosti zateknu u idiličnom seocetu Dongmakgol, smještenom u dolini okruženoj visokim planinama. Makar ne bira načine da od gledatelja izmami osjećaje i potencijalno poneku suzu, osobito kroz lik izrazito dobrodušne i mentalno hendikepirane djevojke (Hye-jeong Kang iz «Oldboya»), ali i korištenjem glazbe Joea Hishaishija, stalnog suradnika Hayao Miyazakija, nemoguće je ne složiti se s bajkovitim i lako gledljivim zagovorom teze da sve nacionalne razlike, politički sporovi, ideološke barijere i ratni planovi padaju u vodu u susretu s hedonizmom, mirnim suživotom, tolerancijom i ljubavlju. Na pitanje jednog vojnika koji je razlog da su njegovi mještani tako zadovoljni, seoski poglavar odgovori «Dobro ih hranim». Usitinu, u tome i jest čitava mudrost.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/03/2012 : 23:18:45
|
Nepobjedivi (Huo yuan jia), r. Ronny Yu, Kina / Hong Kong / SAD, 2006.
Kineska akcijska drama «Neustrašivi» («Huo yuan jia») Ronnyja Yua, svaštara koji u holivudskoj pečalbi potpisuje teško gledljive besmislice poput naslova «Pakleni poslovi», «Freddy protiv Jasona» i «Chuckyjeva nevjesta», prilično je slabo i pomalo zamorno ostvarenje. Raskošno producirana epska storija o životnom putu Huo Yuan Jia, legendarnog i zagonetnog kung-fu majstora koji je na vrhuncu slave, početkom 20. stoljeća, funkcionirao kao živući simbol kineskog otpora arogantnim zapadnjacima, Yuu i scenaristu Chrisu Chouu služi tek kao alibi i labavi okvir za stereotipno i pomalo zamorno nizanje neosporno atraktivnih i precizno koreografiranih prizora borbi. Na žalost, Huova osobnost pritom ostaje tek skicirana, pa gledatelj o karizmatičnom i potencijalno vrlo zanimljivom wushu majstoru na kraju filma ne zna ništa više no na njegovu početku. Jet Li ipak nije održao obećanje dano povodom premijere ovog filma da će raskrstiti s «martial arts» žanrom. A promjena bi mu svakako dobro došla.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Nivox
Senior Member
Croatia
1314 Posts
Member since 01/11/2011 |
Posted - 05/03/2012 : 09:04:07
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Nepobjedivi (Huo yuan jia), r. Ronny Yu, Kina / Hong Kong / SAD, 2006.
Kineska akcijska drama «Neustrašivi» («Huo yuan jia») Ronnyja Yua, svaštara koji u holivudskoj pečalbi potpisuje teško gledljive besmislice poput naslova «Pakleni poslovi», «Freddy protiv Jasona» i «Chuckyjeva nevjesta», prilično je slabo i pomalo zamorno ostvarenje. Raskošno producirana epska storija o životnom putu Huo Yuan Jia, legendarnog i zagonetnog kung-fu majstora koji je na vrhuncu slave, početkom 20. stoljeća, funkcionirao kao živući simbol kineskog otpora arogantnim zapadnjacima, Yuu i scenaristu Chrisu Chouu služi tek kao alibi i labavi okvir za stereotipno i pomalo zamorno nizanje neosporno atraktivnih i precizno koreografiranih prizora borbi. Na žalost, Huova osobnost pritom ostaje tek skicirana, pa gledatelj o karizmatičnom i potencijalno vrlo zanimljivom wushu majstoru na kraju filma ne zna ništa više no na njegovu početku. Jet Li ipak nije održao obećanje dano povodom premijere ovog filma da će raskrstiti s «martial arts» žanrom. A promjena bi mu svakako dobro došla.
Nepobjedivi (Huo yuan jia)/Fearless. Gledao sam ga prije par godina i meni je koliko se sječam to bio dobar film.
|
Sve što zna za smrt, može se ponovo roditi! |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 05/03/2012 : 12:51:58
|
| Meni je to nažalost komercijala, s nekoliko dobrih stvari i odličnim akcijskim scenama, ali ipak komercijala. Neosporno se lako gleda ali i još lakše zaboravlja. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 09/03/2012 : 20:05:40
|
Pakleni poslovi II (Mou gaan dou II), r. Lau Wai-keung i Alan Mak, Hong Kong / Kina / Singapur, 2003.
Hong Kong 1991. godine. Mladi Lau Kin Ming (Edison Chen) i njegov vršnjak Chen Wing Yan (Shawn Yue) nedavno su unovačeni pripadnici gradskog podzemlja, momci koji pod nadzorom ambicioznog gangstera Hona Sama (Eric Tsang) obavljaju sitnije ili krupnije poslove u utjecajnoj mafijaškoj organizaciji trijadi moćnog Ngaija Kwuna (Tung Cho Cheung). No nitko ne zna da je Hon Sam polubrat odlučnog policijskog inspektora Wong Chi Shinga (Anthony Wong Chau-Sang), kojem u čestim međusobnim susretima otkriva tajne planove i buduće akcije svog klana. Nakon što Ming jedne večeri ustrijeli starog Kwuna, novi šef trijade postane njegov srednji sin Ngai Wing-Hau (Francis Ng), koji odluči srediti stanje u organizaciji. Međutim, Minga je na ubojstvo Kwuna nagovorila Samova supruga Mary (Carina Lau), atraktivna žena koja snažno privlači mladog gangstera. Ona je nezadovoljna Samovim položajem i utjecajem u trijadi, te se nada da će joj suprug brže napredovati služeći mladom šefu. No Ngai vjeruje da su u ubojstvo njegova oca umiješani šefovi tzv. «Velike četvorke», odnosno glavešine drugih moćnih hongkonških trijada. Tijekom godina, Ming će se kao Samova krtica prijaviti u policijsku službu, dok će se Yan istodobno, zaključivši da ne želi i ne može biti kriminalac, policiji pridružiti kao Wongov agent ubačen u svijet organiziranog kriminala. Dok se približava 1997., godina u kojoj će Hong Kong prijeći pod kinesku upravu, i Ming i Yan će brzo napredovati u poslu. Međutim, stječući povjerenje prijetvornog Sama i inspektora Wonga, shvatit će da neprestano nose glave u torbi, da žive u svijetu u kojem često dolazi do krvavih gangsterskih obračuna te u kojem se svatko bori za komadić vlasti i svoj dio kolača...
Godine 2004. od 12 nominacija za prestižnu Hongkonšku filmsku nagradu ovjenčana onom u kategoriji najbolje izvorne glazbe, izvrsna krimi-drama darovitog redateljskog dvojca Lau Wai-keunga (Against All, The Ultimate Vampire, Naked Killer 2, Modern Romance) i Alana Maka (A War Named Desire, Stolen Love, Confessions of Pain) izuzetno je uspio nastavak njihova godinu dana starijeg remek-djela Pakleni poslovi. Opet je riječ o zapletom i naracijom složenom djelu napučenom velikim brojem slikovitih likova, u kojem se priča iz prethodnog filma, izuzetno sugestivne, intrigantne i kompleksne moralke o požrtvovnosti, časti i (ne)mogućnosti življenja dvostrukih identiteta, vraća na početak. U središtu slojevite, dojmljivo stilizirane, majstorski režirane i prilično tjeskobne storije koja se bavi i prelaskom Hong Konga pod kinesku upravu 1997. godine, ovog su puta gangster Hon Sam i policijski inspektor Wong Chi Shing, koje izuzetno raspoloženo i autoritativno tumače iskusni Anthony Wong Chau-Sang (Love to Kill, Big Bullet, Legend of Hero, Violent Cop, Mumija 3: Grobnica zmajskog cara) i Eric Tsang (Double Trouble, Force of the Dragon, Policijska priča 3). Istodobno, slavne Andyja Laua i Tonyja Leunga Chiu Waija u ulogama mladih Lau Kin Minga i Chen Wing Yana naslijedile su hongkonške pop-zvijezde i daroviti glumci Edison Chen (Dead or Alive 2, Dance of a Dream, Dog Bite Dog, Vitez tame) i Shawn Yue (Leaving in Sorrow, The New Option, My Lucky Star). U sporednim rolama nastupaju nagrađivana Carina Lau (Božji oklop, Rich and Famous, Ashes of Time) i cijenjeni Francis Ng (Jackie Chan´s Second Sight, Once Upon a Time in Triad Society, The White Dragon).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 09/03/2012 : 20:16:19
|
Pakleni poslovi 3 (Mou Gaan dou III: Jung gik mou gaan), r. Lau Wai-keung i Alan Mak, Hong Kong / Kina, 2003.
Nakon što je spletom okolnosti uspio nadmudriti svog suparnika Chan Wing Yana (Tony Leung Chiu Wai), u pokušaju njegova uhićenja ubijenog policijskog agenta desetljeće ranije ubačenog u redove hongkonške trijade moćnog gangstera Hona Sama (Eric Tsang), inspektora Kin Ming Laua (Andy Lau) sve više muči savjest. Naime, Lau je sve do Yanove pogibije bio Samova krtica infiltrirana u policijsku postrojbu pod zapovjedništvom inspektora Wonga Chi Shinga (Anthony Wong Chau-Sang), da bi nakon smrti sve trojice uspješno zameo svoje tragove i postao cijenjeni čuvar zakona. Međutim, u posljednje ga vrijeme sve učestalije muče uznemirujući snovi i vizije u kojima vidi sebe i Yana, pri čemu mu se ponekad čini da je Yanovom smrću umro i dio njega. Istodobno, među Lauovim kolegama ambicioznošću i sposobnostima sve se više izdvaja odlučni inspektor Wing Yeung Kam (Ming Leon Lai), mladić koji je u jednoj akciji svojedobno uhitio i samog Yana. Zaključivši da Kam ide njegovim stopama, Lau posumnja da je on možda nova mafijaška krtica ubačena u policijske redove. Novi vođa trijade pokojnog Sama je zagonetni Shen Chen (Chen Daoming), a čini se da je Kam uistinu njegov čovjek. Mučen grizodušjem i krizom identiteta, zbog čega se i razveo od supruge Mary (Sammi Cheng), Lau odluči krenuti na tretmane kod doktorice Lee Sum Yee (Kelly Chen), cijenjene psihijatrice koja je bila i Yanova djevojka. Njih su se dvoje upoznali kad je Yan po nalogu inspektora Wonga zbog pretjerane agresivnosti krenuo na psihijatrijske tretmane...
Godine 2004. nominirana za prestižnu hongkonšku filmsku nagradu u sedam kategorija, izvrsna psihološka krimi-drama redatelja Lau Wai-keunga i Alana Maka zaključni je nastavak njihove sjajne trilogije započete 2002. godine filmom Pakleni poslovi. Opet je riječ o intrigantnoj i kompleksnoj moralci o požrtvovnosti, časti i (ne)mogućnosti življenja dvostrukih identiteta, o slojevitom, izuzetno sugestivnom, prilično tjeskobnom i likovno dojmljivom modernističkom ostvarenju režiranom uistinu maestralno i s mnogo stila. Imponiraju vještina i sigurnost kojima redateljski dvojac pregledno vodi veliki broj likova i složenu priču koja se odvija na tri vremenske razine, ni u jednom trenutku ne gubeći iz vida cjelinu i njezino funkcioniranje. Sve to sjajnu trilogiju Pakleni poslovi, čiji je iznimni prvi nastavak glasovitog Martina Scorseseja nagnao na snimanje američkog prepravka filma, s četiri Oscara i Zlatnim globusom ovjenčanog hita Pokojni, čini jednom od najuspjelijih filmskih trilogija svih vremena. U djelu kojem Alan Mak supotpisuje i scenarij, a Lau Wai-keung fascinantnu fotografiju, glavne uloge opet tumače hvaljeni Andy Lau (Dances With the Dragon, Hard Boiled 2 – The Last Blood, Pijani učitelj 2 i 3, Kuća letećih bodeža) i iznimno cijenjeni Tony Leung Chiu Wai (The Tigers, Hard Boiled, Chungking Express, Sretni zajedno, Heroj, Požuda, oprez, Crvena stijena), obojica tijekom karijera višestruko ovjenčana Hongkonškom filmskom nagradom. Pored markantnog Erica Tsanga, njihovi su partneri karizmatični Leon Lai (The Banquet, Fallen Angels, Sedam mačeva), nagrađivani Anthony Wong Chau-Sang i znana Kelly Chen.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 19/03/2012 : 00:08:48
|
Ratnik (Musa / The Warrior), r. Sung-su Kim, Južna Koreja / Kina, 2001.
Želeći popraviti zategnute odnose s Kinom i izbjeći rat, korejsko diplomatsko izaslanstvo 1375. godine stiže u Kinu da bi s vladajućom dinastijom Ming sklopilo primirje. Napadaju ih, međutim, vojnici dinastije Yuan koji u njima vide samo neprijatelje i špijune. Ubijaju diplomate, a pošteđeni bivaju vojnici i rob Yeo-Sol (Yung Woo-Sung), sluga ubijenog emisara kojem je gospodar prije smrti udijelio slobodu. Preživjeli se, unatoč opasnostima, pod zapovjedništvom generala Yin-Liba (Ahn Sung-Kee) odlučuju što prije izvući s neprijateljskog teritorija i vratiti u Koreju. No oslobađanje kineske kraljevne Bo-Young (Zhang Ziyi) i skupine prognanih staraca, žena i djece, prilično će usložiti zbivanja i pretvoriti ionako pogibeljan zadatak u praktički nemoguć pothvat. U pokušaju njegova ostvarenja od iznimne će važnosti biti Yeo-Solova vičnost u baratanju kopljem, no borba za princezinu naklonost zaoštrit će odnose među suborcima i dodatno zakomplicirati stvari. A na putu do mora i tvrđave Shandong valjat će prijeći teško prohodnu pustinju i gustu šumu u kojima vrebaju mongolski ratnici...
Film «Ratnici» redatelja Sung-su Kima koprodukcijski je projekt Južne Koreje i Kine. Riječ je o naslovu populističkom samo po svom žanru (ratni film) i obilju krvavih prizora nasilja koji uz to nužno idu. Po svemu ostalom, po koloristički dojmljivoj likovnosti, slojevitoj karakterizaciji protagonista, upečatljivoj glazbi, kao i po bogatstvu duha i emotivnosti koje posreduje gledateljima, ostvaruje zavidne artističke dosege. Dolaskom najprije oslobođene kraljevne Bo-Young, a potom i skupine prognanih staraca, žena i djece, u dominantno muško ratničko društvo, dramaturgija isprva klasičnog ratnog filma znatno se usložnjava. Borbe za princezinu naklonost, žrtvovanje pojedinaca za spas zajednice, kao i teški sukobi s Mongolima, postupno dovode do zaokruživanja prvotno shematičnih karaktera i neminovnog mijenjanja isprva zadane hijerarhizacije. Na putu do izbavljenja skupina će proći kroz niz iskušenja efektno uobličenih u tri epizode koje se mogu promatrati i kao zasebne cjeline. Pritom će zapovjednik skupine, general Yin-Lib, izgubiti autoritet, princeza nedodirljivost, a oslobođeni rob Yeo-Sol naći će se među sebi ravnim suborcima. Iako naturalistički prizori nasilja, zbog spomenute populističke orijentacije, dominiraju filmom, vrijeme između borbi scenarist i redatelj učinkovito koriste za dojmljivu karakterizaciju većine pripadnika skupine koji postaju prepoznatljivi makar po grimasi, pogledu ili osmijehu. Ljubavni trokut koji čine Yeo-Sol, kraljevna Bo-Young i general Yin-Lib zasebna je priča, višeslojna i mnogoznačna, a naznačena, no nerealizirana ljubav Yeo-Sola i princeze, unatoč nemogućnosti njihove međusobne komunikacije, dostiže visoke emotivne registre. A tako je i s čitavim filmom, jer dovoljno je samo pogledati zabrinuto lice prognane starice ili zaigranu djecu u krugu napuštene tvrđave, pa da se shvati sva tragika, ali i svo herojstvo prikazanih zbivanja. «Musa» je pojam kojim se u staroj Koreji nazivalo vitezove, a film «Ratnik» je upravo takav. Hrabar, pošten, slojevit, odlično glumljen i podatan za višestruka iščitavanja, primjer rasnog populizma sa srcem i pameću kakav se u ovdašnjim kinima, nažalost, vrlo rijetko može vidjeti.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/05/2012 : 19:57:36
|
Usamljeno putovanje od tisuću kilometara (Qian li zou dan qi), r. Yimou Zhang, Hong Kong / Kina / Japan, 2005.
Osim što je 1993. godine u domaćim kinima prikazan Canneski pobjednik «Zbogom moja konkubino» redatelja Chena Kaigea, kineska je kinematografija hrvatskim filmofilima u vrijeme svog najvećeg uzleta od sredine 80-ih do kraja 90-ih godina ostajala potpunom nepoznanicom. S izuzetkom rijetkih sretnika koji su u tom razdoblju posjećivali europske filmske festivale, suvremeni je kineski film ovdašnjim filmofilima gotovo čitavo desetljeće i pol bio «terra incognita», nepoznata zemlja koju nismo imali prilike upoznati možda ponajviše zahvaljujući mentalitetu kulturnog kolonijalizma koji se u Hrvatskoj njeguje bez obzira na vladajuće stranke i režime. Čast da prekine praktički posvemašnju dominaciju holivudskog filma na ovdašnjem tržištu 1998. je godine zahvaljujući nešto liberalnijoj video-distribuciji pripala stiliziranoj i prilično dojmljivoj gangsterskoj drami «Šangajska trijada» Yimoua Zhanga, možda najznačajnijeg suvremenog neameričkog redatelja kojeg se drži predvodnikom tzv. «pete generacije kineskog filma».
Sin časnika zloglasnog kuomintanga, Zhang je u mladosti bio obilježen kao dijete izdajnika koje će, zahvaćeno turbulentnom kulturnom revolucijom Mao Ze-Donga, biti osuđeno na život u provinciji i obavljanje teških fizičkih poslova poput rada u poljima i u tekstilnoj industriji. Ipak, zahvaljujući sklonosti fotografiji, a budući je za studij režije bio odveć nepodoban, Zhang 1978. godine kao 28-godišnjak uz mnogo problema uspijeva upisati studij filmske kamere na ponovo otvorenom Nacionalnom institutu za film u Pekingu. Naknadno tvrdeći da ga je na upis akademije prvenstveno motivirala želja za bijegom od teškog života u provinciji, Zhang će poslije završetka fakulteta opet biti poslan u provinciju, ovaj put kao nastavnik na filmskoj školi u Guangxi. Tijekom boravka u slikovitoj multinacionalnoj regiji usavršit će snimateljski dar, prometnuti se u najvažnijeg kineskog snimatelja, među ostalim i suradnjom sa spomenutim Chenom Kaigeom na filmovima «Žuta zemlja» i «Velika parada», ali i razviti senzibilitet za socijalnu tematiku, kulturnu raznolikost i teme iz kineske povijesti. Uz povremene glumačke nastupe, poput onog u hitu «Terakota ratnik» iz 1990., Zhang je u redateljski stolac prvi put zasjeo tek 1988. godine, možda i donekle kompromiserski prihvativši se ekranizacije romana «Crvena raž» Mo Yan, kojom je osvojio berlinski filmski festival i otvorio si mogućnost izlaska na međunarodnu scenu. Riječ je bila o snažnoj drami smještenoj u 30-e godine prošlog stoljeća, u kojoj se, u pozadini obiteljskih sukoba uzrokovanih srazom feudalnog društvenog uređenja i sve primjetnijih utjecaja Zapada, naznačuju velike političke i gospodarske promjene u kineskom društvu. Glavnu ulogu glumila je Gong Li, tada redateljeva buduća supruga, a lik naizgled krhke, no karakterno vrlo snažne i čvrste protagonistice postat će jedno od osnovnih obilježja gotovo svih Zhangovih filmova.
Međunarodni uspjeh ponavlja dvije godine kasnije, kad vizualno impresivnom socijalnom krimi-dramom «Jou Dou» osvaja oskarovsku nominaciju i neslužbenu nagradu u Cannesu. Postaje, međutim, trn u oku kineskim cenzorima, koji će ubuduće zabranjivati distribuiranje njegovih filmova u domovini, ali (dijelom zahvaljujući i koprodukcijama) ne i u svijetu. Impresivna, tjeskobna i iznimno slojevita obiteljska drama «Podignite crvenu svjetiljku» iz 1991. zacijelo je dosad najuspjeliji Zhangov film, kojim osvaja Srebrnog lava u Veneciji, da bi slijedeće godine za «Priču o Qui Ju», komediju iz suvremenog kineskog života, na Lidu bio nagrađen i Zlatnim lavom. Zahvaćen cenzorskim škarama u domovini, Zhang je prisiljen sve više se okretati hongkonškom kapitalu, zahvaljujući kojem 1996. godine i nastaje spomenuta «Šangajska trijada».
Nestankom Hong Konga redatelj gubi financijski oslonac, a razvodom s Gong Li na neko vrijeme i glumačku muzu, koju će ubrzo pronaći u mladoj i izuzetno darovitoj Zhang Ziyi. Naklonost kineskih vlasti napokon stječe filmom «Svatko je najvažniji», nestiliziranom i vizualno skromnom, no socijalno naglašeno angažiranom pseudodokumentarističkom dramom suvremene tematike koju se neopravdano smatralo Zhangovim pokajničkim i prorežimskim filmom. Naprotiv, riječ je bila o turobnoj, onespokojavajućoj i nimalo uljepšanoj slici života u siromašnoj kineskoj provinciji, u kojoj su osnovnoškolci prisiljeni napustiti školu zbog posla, a ambicije nesigurne učiteljice, gotovo vršnjakinje onih kojima predaje, sudaraju se s oskudicom i očajnim uvjetima održavanja nastave u kojoj je i kreda pravi luksuz.
Iznimno stiliziran i koloristički fascinantan povijesni spektakl «Heroj» Zhangovo je djelo koje su u vrijeme premijere mnogi bili skloni pretpostaviti glasovitom «Tigru i zmaju» Anga Leeja, s kojim je dijelio žanrovsku pripadnost. I «Heroj» je predstavnik podžanra «wuxia», borilačkih filmova čiji emotivni protagonisti, dosegnuvši određenu razinu ratničke vještine i svijesti zahvaljujući čemu postaju doslovce srođeni s oružjem, stječu sposobnost prkošenja gravitaciji, letenja i hodanja po vodi. U tom se kontekstu za Zlatni globus i Oscara u kategoriji najbolje fotografije nominirana «Kuća letećih bodeža» doimala svojevrsnim derivatom «Heroja». Opet se radilo o visokostiliziranom povijesnom filmu, akcijskoj romantičnoj drami koja plijeni veličanstvenim prizorima borbi, a čiji složeni zaplet počiva na političkim spletkama. Svoje tragične junake i njihove osjećajno izuzetno kompleksne odnose nalik onima u grčkim tragedijama, redatelj smješta u vizualno i koloritom impresivno okruženje nerijetko snolike ugođajnosti.
U prilog spomenutom ovdašnjem mentalitetu kulturnog kolonijalizma govori i činjenica da su sljedeći Zhangov film, tjeskobnu obiteljsku pustolovnu art-melodramu «Usamljeno putovanje od tisuću kilometara», malobrojni hrvatski kino-posjetitelji dobili priliku pogledati tek pune četiri godine nakon njezina nastanka. Nažalost, i to možemo zahvaliti isključivo drugom ciklusu suvremenog kineskog filma koji je tijekom rujna 2009. godine prikazan na Tuškancu i u riječkom art-kinu Croatia. Premda svakako ne spada u kvalitativni vrh dosadašnjeg Zhangova opusa, «Usamljeno putovanje...» je izuzetno emotivno, maestralno režirano, vrlo poetično i vizualno dojmljivo ostvarenje kojim se autor na određeni način vraća korijenima, odnosno tematskim preokupacijama, intimnijim storijama i uvjetno rečeno jednostavnijim projektima kakve je radio prije svjetske afirmacije. Štoviše, može se reći da je pred nama svojevrsna zrcalna slika Zhangova filma «Put do kuće», u kojem sin nakon očeve smrti tijekom katarzičnog putovanja u malo selo u kojem je odrastao otkriva mnoštvo detalja koje nije znao o pokojniku, te shvaća da oca zapravo i nije poznavao. U «Usamljenom putovanju...» uloge su zamijenjene, a središnja figura je ona japanskog ribara Gou-ichija Takate, otuđenog oca koji na vijest o neizlječivoj bolesti i skoroj smrti sina jedinca Ken-ichija odluči krenuti na dug put u kinesku provinciju, te ondje završiti sinov nedovršeni posao. Dok Ken-ichi gubi bitku s rakom jetara, distanciran, prilično krut i donekle asocijalan gospodin Takata od njegove supruge dozna da mu je sin kao profesor na tokijskom sveučilištu proučavao stare kineske narodne običaje, te da mu je žarka želja bila snimiti izvedbu folk-opere pod maskama naslovljene «Usamljeno putovanje od tisuću kilometara». Dakako, odlazak u selo Lijiang u provinciji Yunna ubrzo će se pretvoriti u pravu Odiseju tijekom koje će započeti Takatina potraga za vlastitom dušom i nekim izgubljenim obilježjima ljudskosti. A kad uz pomoć nespretnog vodiča i prevoditeljice pokuša u međuvremenu utamničenog pjevača Jiamina Lija privoljeti na suradnju, zbivanja će poprimiti obrise teatra apsurda. Natruhe humora koji eksploatira kulturološke razlike Kineza i Japanaca te se bazira na komediji karaktera i situacije, Zhangu su ponajprije aduti kojima gledatelje dodatno i razmjerno sugestivno uvlači u priču i vezuje uz protagoniste. To osobito dolazi do izražaja kad se Takata u divljini kineske provincije izgubi s neposlušnim dječakom Yang Yangom, Lijevim sinom bez susreta s kojim pjevač odbija nastupiti čak i u krugu zatvora. Tijekom jednodnevnog druženja s klincem Takata će u njemu u određenoj mjeri nakratko pronaći supstitut za sina kojeg zauvijek gubi, a kojeg je realno izgubio još na početku njihove svađe prije čitavog desetljeća.
Međutim, očev pokušaj iskupljenja dolazi prekasno i biva uzaludnim, baš kao što je uzaludna i besmislena bila i njegova zavada sa sinom. Kad ga snaha još tijekom boravka u Kini iznenadi viješću da je Ken-ichi umro, gospodin Takata je spreman povjerovati i u njezinu laž da mu je sin pred smrt sve oprostio i pozdravio ga. Naposljetku, tisuću kilometara dugo usamljeno putovanje u ponor vlastite savjesti, kao i druženje s dječakom Yangom Yangom te sama tragična činjenica sinove smrti, za Takatu predstavljaju etape na putu katarzičnog iskupljenja tijekom kojeg on ipak postaje mirnija, zrelija i bolja osoba. U tom smislu valja pohvaliti Zhangov izbor Kena Takakure, sjajnog glumca znanog iz filmova «Crna kiša» i «Yakuza», koji Takatu utjelovljuje s dojmljivim stoicizmom i autoritativnošću.
Ono što se filmu može prigovoriti jest da mu uz povremeno gubljenje ritma i natruhe manipuliranja gledateljevim osjećajima mjestimice nedostaje i energije, te da ne posjeduje onaj u pravilu lako prepoznatljiv Zhangov umjetnički dodir. Navedeno je neke kritičare nagnalo na pretjeran zaključak da je riječ o možda najslabijem, najzamornijem i najpretencioznijem redateljevu filmu. U cjelini, «Usamljeno putovanje od tisuću kilometara» je gorko-slatka intimistička karakterna studija središnjeg protagonista, film ceste u kojem krajobrazi negostoljubive kineske provincije kojom se Takata kreće oslikavaju pustoš i grubost njegove vlastite nutrine. To putovanje možda jest predugo i ne pretjerano značenjski intrigantno, no Zhang ga svakako zna vrlo rafinirano i likovno zavodljivo uobličiti.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 16/05/2012 : 14:04:35
|
Ikinai, r. Hiroshi Shimizu, Japan, 1998.
Nakon što tog sunčanog jutra, nekoliko dana pred Novu godinu, umjesto svog ujaka sjedne u turistički autobus Sunshine Cluba s japanskog otoka Okinawe, emotivna djevojka Mitsuko (Nanako Ôkôchi) iznenadi se vidjevši da su svi njeni suputnici tužni i vrlo šutljivi ljudi. Premda je svanuo sunčan dan, i premda je pred njima ugodna vožnja turističkim rajem otoka Okinawe, čini se da desetak Mitsukinih suputnika muče velike nevolje, i da nemaju volje ni za što. Dok ih bezuspješno pokušava animirati i barem malo oraspoložiti, Mitsuko ni ne sluti da sve njih, uključujući i suvozača Aragakija (Dankan), povezuje zastrašujuća tajna. Naime, nakon što su zapali u velike novčane probleme i dugove koje ne mogu otplatiti, svi su putnici odlučili krenuti na posljednji izlet. Cilj njihova putovanja je da se posljednjeg dana u godini autobusom sjure u provaliju, te tako dragovoljnim odlaskom u smrt svojim obiteljima omoguće da naplatom njihovih životnih osiguranja sebi priušte normalne uvjete za život. Doznavši za zastrašujući plan svojih suputnika, koji se prije smrti žele barem malo zabaviti, Mitsuko ih odluči na sve načine pokušati razuvjeriti. Upoznavajući njihove nevesele životne sudbine, s vremenom će shvatiti da su razočarani Aragaki, sjetni Kimura (Toshinori Omi), šarmantna stjuardesa Ozawa (Ippei Souda) i drugi, tužni ljudi koje život nije previše mazio...
Snimljena u produkciji glasovitog japanskog redatelja, scenarista i glumca Takeshija Kitanoa (Nasilni policajac, Vrelište, Vatromet, Sonatina, Kikujiro, Yakuza), zasigurno najcjenjenijeg japanskog filmaša u proteklih petnaestak godina, izvrsna crnohumorna art drama Ikinai redateljski je prvijenac darovitog Hiroshija Shimizua, koji je zanat pekao kao asistent redatelja na spomenutim Kitanoovim remek-djelima Vatromet i Kikujiro. Utjecaj slavnog redatelja itekako je vidljiv i u ovom filmu, jer je riječ o ostvarenju koje odlikuju elegantna, minimalistička i nenametljiva režija, suptilni kitanoovski crni humor, efektno dočarano fatalističko ozračje, kompozicijski i koloristički impresivni statični kadrovi, te naizgled jednostavni i shematizirani, a zapravo vrlo slojeviti i uvjerljivi životni karakteri protagonista. Shimizuovo ostvarenje sugestivna je i začudno poetična karakterna studija kojoj ne nedostaje angažmana i društvene kritičnosti, zbog čega je film na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu 1998. godine osvojio specijalno priznanje žirija za ekumenizam. Osim što maestralno glumi nesretnog vozača autobusa Aragakija, izvrsni glumac Dankan potpisuje i scenarij filma, za što je na festivalu u Singapuru 1999. godine osvojio nagradu za najbolji azijski scenarij. Ukratko, Shimizuov je film dojmljiva satira koja progovara o želji pojedinca da nadzire vlastitu sudbinu, ali i uspjela metafora u kojoj je ljudski život uspoređen s vožnjom autobusom.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
Posted - 02/06/2012 : 12:55:03
|
The Machine Girl (2008.)
Ništa posebno, gluma i priča su loše, ali ima nekoliko simpatičnih scena brutale koje vrijedi pogledati.
|
nebesa nisu humana... (Hrabal)
|
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
Posted - 03/06/2012 : 08:00:33
|
Confessions (2010.)
Ljudi moji, jel to moguće? Moje mišljenje je kako je ostvarivo sve što pada čo'eku na pamet. Film o učiteljici koja osvećuje smrt svoje kćeri, a ubojice su, pogađate, njezini učenici. Nije jedan od onih filmova koje biste trebali puštati na satovima razredne zajednice.
|
nebesa nisu humana... (Hrabal)
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/06/2012 : 11:42:55
|
| Confessions je izgleda stvarno sjajan, nastojat ću ga se domoći što prije! |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12516 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
Topic |
|
|
|
Azijska kinematografija
