| Author |
 Topic  |
|
panzer
Advanced Member
12516 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
.jpg)
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
 Posted - 21/06/2012 : 22:24:43
|
Bunohan (2012.)
Pozdrav iz Bunohana!
Tajlandski Bunohan je aktualan jer je u njemu riječ o gradnji i neriješenom zemljišnom pitanju, ovih dana se naveliko i naširoko spominje legalizacija objekata. Tri brata su u Buhobanu - jedan se mlati, drugi ubija, a treći pokušava nagovoriti oca da proda preostalu zemlju. Dakle, u Bunohanu imate svega pomalo (mlaćenje, ubijanje, prodavanje), ima i lijepih krajolika uhvaćenih kamerom, ali nema čarobne formule ŠŠŠ (šega-šora-ševa) koja je ponekad sasvim dostatna za uspjeh filma. Naravno, ne znači da je zbog nedostatka formule ŠŠŠ film loš, ali ne bi bilo loše da su ubacili neku žensku između braće - bio bi to odličan ljubavni kvadrat.
 |
nebesa nisu humana... (Hrabal)
|
 |
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
Posted - 12/07/2012 : 16:25:30
|
Battle Royale (2000.)
Svi na otok nakon slikanja! Bit će ubitačno!
Početak obećava - 42 učenika na otoku mora se međusobno poklati i samo jedan smije preživjeti. Sve, naravno, nadgleda jedan i jedini Kitano-sensei. Uspio sam i zadrijemati usred filma, mogla se ta koljaža malo skratiti. Film prolazi pod razno, a nastavak definitivno neću gledati.
|
nebesa nisu humana... (Hrabal)
|
|
|
|
Torghal
Senior Member
Croatia
1962 Posts
Member since 27/09/2004 |
Posted - 12/07/2012 : 19:02:21
|
| Nakon dosta vremena pogledao jedan korejski film i to Yellow sea.S obzirom da ga je rezirao isti redatelj koji je rezirao i Chasera imao sam velika ocekivanja koja su u potpunosti opravdana.Ok,film je losiji od Chasera ali svejedno odlican. |
|
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
Posted - 16/07/2012 : 18:26:39
|
Nameless Gangster(2012.)
Netko puši, a netko popuši!
Još jedan korejski film o gangsterima. Ništ' posebno, al' stvarno. Tko mi ne vjeruje, nema vjere u mene.
|
nebesa nisu humana... (Hrabal)
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 16/07/2012 : 20:53:49
|
Slijepa planina (Mang shan), r. Yang Li, Kina, 2007.
Tijekom gledanja "Slijepe planine" Yanga Lija, filma u kojem autor, jednako kao i u svom intrigantnom prvijencu "Slijepo okno", opisuje suvremeno kinesko društvo, predmodernu, socijalno nesigurnu i izrazito patrijarhalnu zajednicu izgubljenih, nesretnih i tragikom obilježenih ljudi, često su mi na um padale Papićeve "Lisice" i Brešanova "Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj". Jer, kao što su Papić i Brešan oslikavanjem zatvorenih, konzervativnih i patrijarhalnih ruralnih sredina s dalmatinskog krša ukazivali na represivnu prirodu, ideološka zastranjenja, zloupotrebu moći i licemjerje ondašnjeg jugoslavenskog društva ogrezlog u korupciji, bahatim demonstracijama sile, javnim vrlinama i tajnim porocima, Yang Li storiju o visokoobrazovanoj i naivnoj djevojci koja u potrazi za poslom postane žrtvom trgovine ljudima i dospije u patrijarhalnu zabit na sjeveru Kine, gdje otkrije da je na prijevaru postala suprugom asocijalnog, primitivnog i grubog mladića čijim postupcima upravljaju roditelji, također prikazuje turobnu stvarnost suvremenog kineskog društva.
Makar zaplet kao alibi smješta u 1990. godinu (formalno ostavljajući mogućnost da su se okolnosti do danas ipak promijenile), jasno je da Yang Li kroz feminizmom (ali i sadizmom) obojenu priču o urbanoj curi suočenoj s ropstvom i svakodnevnom psiho-fizičkom degradacijom progovara o današnjoj Kini u cjelini. Naime, iz sekvence u kojoj djevojka, konačno uspjevši pobjeći iz sela, dospije u grad, razvidno je da ni u navodno urbanim sredinama čemer, represivnost i bezizlaznost nisu ništa manje izraženi nego u selima u kojima vladaju volja gomile i zakon linča.
Prilično zanimljivu i poticajnu osnovnu ideju Li vrlo tezično, površno i klišeizirano razrađuje, oslanjajući se na stereotipe o duševnoj i tjelesnoj opresivnosti patrijarhata, ali i, što osobito smeta, posežući za prvoloptaškim i diletantskim dramaturškim prečacima. Nevjerojatno je, naime, da će cura koja tri puta na identičan način bježi iz sela baš svaki put naletjeti na istog vozača bijelog kombija, kao i da će, kad se prvom prilikom nad svog zlostavljača u očaju nadnese sa sjekirom u ruci, ustuknuti vjerujući u mogućnost mirnog i "civiliziranog" rješenja.
Napokon, o aktualnosti Lijeva filma, kao i o stanju umjetničkih i inih sloboda u suvremenoj Kini, ponešto govori i činjenica da verzija namijenjena distribuciji na matičnom tržištu završava mekšim i optimističnijim raspletom.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 19/08/2012 : 18:39:31
|
Neki dan pogledal i svojevrsni remake filma "Seppuku", u režiji T. Miikea "Ichimei". U ne baš zanimljivom filmu vidjeh jednu zanimljivost, feudalni gospodar lord Lyi je hendikepiran (šepa na jednu nogu). Zna li netko neki primjer iz samurajskih filmova da je glava obitelji hendikepirana?
U samurajskim filmovima svi su uvijek savršenog zdravlja u fizičkom smislu... |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/09/2012 : 14:08:33
|
Osama, r. Siddik Barmak, Afganistan / Nizozemska / Japan / Irska, 2003.
Senzibilna 12-godišnja djevojčica (Marina Golbahari) kći je vrijedne i požrtvovne majke (Zubaida Sahar), udovice pokojnog afganistanskog liječnika koja je dolaskom Talibana na vlast u Kabulu ostala bez posla. Ostavljena bez sredstava za život, majka teško zarađuje svakidašnju koricu kruha kojom mora prehraniti kći i svoju majku (Hamida Refah). Svjesna neizdrživog položaja žena u Afganistanu, baka unuci često pripovijeda priču o djevojčici koja je prolaskom ispod duge htjela postati dječakom. Jednog dana majka dolazi na ideju da kći ošiša, odjene kao dječaka i zaposli kod nekog dobrog čovjeka. Isprva sve prolazi bez većih problema, a djevojčica najviše žali za svojom nekad dugom kosom. Ubrzo, međutim, Talibani okupljaju kabulske dječake i organiziraju školu u kojoj ih podučavaju rigoroznom vjerskom životu. Djevojčica teško prikriva svoju ženstvenost, a u tome joj pomaže samo dječak Espandi (Arif Herati) koji ju naziva muškim imenom Osama. No učeći djecu načinima oslobađanja od grešnih misli, strogi Mula Sahib (Khwaja Nader) jednog dana posumnja da je Osama ipak žensko, te je odluči podvrgnuti strogom mučenju...
Prvi afganistanski film posttalibanske ere ujedno je i prvo ostvarenje scenarista i redatelja Saddiqa Barmaka. Barmak je filmaš školovan u Moskvi tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća, da bi kroz 1990-e došao pod utjecaj novog iranskog filma i svog mentora, glasovitog redatelja Mohsena Makhmalbafa (Salaam Cinema, Gabbeh, Kandahar,...). U njegovom debitantskom filmu primjetna je odsutnost neorealističkog pristupa temi i likovima, tipična za djela suvremenih iranskih redatelja (Abbas Kiarostami, Majid Majidi, Samira Makhmalbaf,...). Osamu odlikuje minimalistički redateljski prosede i dokumentaristički neposredan, hladan i gotovo brutalan pristup neizrecivom patnjom i tragikom obilježenim likovima i njihovoj priči, koju Barmak učinkovito oslobađa bilo kakve sentimentalnosti. Već od uvodne sekvence prosvjeda mnoštva potlačenih i burkama prekrivenih žena, koje na kabulskim ulicama uzalud traže makar i minimalna prava, gledatelj biva uvučen u zastrašujući svijet vjerskog fundamentalizma i svakodnevne psihofizičke torture kojom Talibani teroriziraju narod. Kontrastiranje nasmijanog lica dječaka Espandija koji se u prvom planu obraća fotoreporteru, s prestrašenim ženama koje bivaju rastjerane vodenim topovima u pozadini, dodatno podcrtava teško pojmljive i gotovo groteskne dimenzije užasa afganistanskog svagdana.
Nakon što šišanjem izgubi svoju dugu kosu i odjećom postane nalik dječaku, djevojčica muškog imena Osama prolazi kroz krizu identiteta koju možemo naslutiti iz prizora njenog crtanja lika dugokose djevojčice na prljavom prozoru. Patetici, međutim, ni u jednom trenutku nema mjesta, jer će Osama ubrzo ostati i bez tog skromnog posla, da bi s dječacima bila odvedena u školu strogog vjerskog odgoja. Naznačena svojevrsna romantična veza nje i dječaka Espandija donekle podsjeća na zaplet zapaženog iranskog filma Baran iz 2001. godine. Scene u kojima stari Mula Sahib djecu podučava kako kupanjem izbjeći grešne misli isprva se doimaju donekle tragikomično, no u kontekstu naknadnog suđenja na kojem isti starac na smrtne kazne strijeljanjem i kamenovanjem osuđuje zapadnjačkog reportera i ženu olako optuženu da je bludnica, poprimaju sasvim novo značenje i svjedoče o licemjerju i lažnom moralu (ne samo) vrhovnih talibanskih vjerskih vođa. Prizori zvjerskog mučenja djevojčice Osame tijekom kojeg ju vlastita spolnost osuđuje na tešku kaznu, te završni kadar Mula Sahibovog kupanja nakon grešnog čina, dojmljivo zaključuju film potpuno opravdano ovjenčan brojnim nagradama i priznanjima na festivalima diljem svijeta. Gledatelju ostaju tek nevjerica da su prikazana zbivanja na početku 21. stoljeća još uvijek moguća, i dvojba o ostvarivosti riječi «Oprostiti, ali ne zaboraviti!» Nelsona Mandele, citiranih u prologu filma.
Intrigantna, vrlo uznemirujuća, sugestivna i izuzetno tjeskobna drama redatelja Siddiqa Barmaka prvi je afganistanski film snimljen nakon pada zloglasnog talibanskog režima. Gotovo dokumentarnom preciznošću bilježeći svakodnevicu teškog života u Kabulu pod vlašću Talibana (prosvjedi žena pod burkama, neprestani, nerijetko i besmisleni teror nad stanovništvom, strijeljanje zapadnjačkog reportera uhićenog pri snimanju uličnih prosvjeda,...), Barmak donosi potresnu priču o tragičnoj sudbini djevojčice koju glad i neimaština prisiljavaju na preoblačenje u dječaka i pokušaj pronalaženja makar i najskromnije plaćenog posla. Svi glumci u filmu su naturščici, a mlada Marina Golbahari je siroče koju je redatelj pronašao u izbjegličkom kampu u Kabulu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 20/09/2012 : 20:16:49
|
Nitko nije čuo za perzijske mačke (Kasi az gorbehaye irani khabar nadareh), r. Bahman Ghobadi, Iran, 2009.
Sve koji su imali priliku pogledati vrlo solidnu etnički obojanu egzistencijalnu ratnu dramu "I kornjače lete" redatelja Bahmana Ghobadija iz 2005. godine prilično će iznenaditi autorova temom i ugođajem posve drugačija urbana socijalna drama "Nitko nije čuo za perzijske mačke". Kurd Bahman Ghobadi, asistent znamenitog Iranca Abaza Kiarostamija i potpisnik nagrađivanih ostvarenja "Pjesme moje domovine" i "Vrijeme pijanih konja" (za režiju kojeg je u Cannesu 2000. godine osvojio Zlatnu kameru za najboljeg debitanta), spomenutim se naslovom predstavio kao darovit i zanimljiv autor sklon naturalističkom, gotovo dokumentarističkom redateljskom prosedeu, radu s naturščicima, tematiziranju svakodnevice tzv. "malog" čovjeka i naizgled neobveznijim (nepolitičnijim) dječjim pričama, kroz čije se opore, izuzetno tjeskobne i nerijetko tragične sudbine ocrtava sumorna stvarnost današnjeg Irana.
Neveselim iranskim socijalnim prezentom Ghobadi se bavi i u "Perzijskim mačkama", no ovaj put uz urbani milje i dokumentaristički prosede odabire i naglašeno suvremenu priču o nevoljama mladih Iranaca suočenih s represijom sistema. U središtu zbivanja su mladić Negar (Negar Shaghaghi) i njegova djevojka Ashkan (Ashkan Koshanejad), ambiciozni glazbenici koji sviraju društveno neprihvatljivi "zapadnjački" rock, zbog čega su prisiljeni neprestano se na najrazličitije načine dovijati kako izbjeći policijskom nadzoru te gdje i kako vježbati. Oni su uporni mladi ljudi koji bi se željeli afirmirati i u Europi i možda Americi, no za izlazak iz zemlje potrebne su im vize i uredne putovnice. Kao po dominantnom shvaćanju "problematične" osobe te dokumente mogu uz mnogo nevolja nabaviti jedino na ilegalnom tržištu, od nepouzdanih i pohlepnih švercera. Svejedno, pristaju i na to, do posljednjeg trena nepokolebljivo vjerujući u svoje snove.
Tijekom njihovog kretanja kroz glazbenu underground scenu današnjeg Teherana gledatelji upoznaju i njihove vršnjake, mlade ljude koji sviraju različite vrste glazbe, pri čemu na kakvu-takvu blagonaklonost sustava mogu računati samo oni koji se bave tradicionalnom glazbom. Za Ghobadijevo dosta sugestivno i efektno atmosferično ostvarenje mogu se sa sigurnošću reći dvije stvari: neosporno je posrijedi najsuvremeniji i najurbaniji iranski film koji je potpisnik ovih redaka dosad imao prilike vidjeti, jer panorame i ulice Teherana u mnogim scenama zasigurno tendenciozno asociraju na tipične prizore iz zapadnjačkih velegradova kojima vladaju prometna gužva i buka te kojima se kreću mravinjaci ljudi; također, imponiraju svježina i kakvoća glazbe koju izvode mladi umjetnici osuđeni na tavorenje u "podzemlju", na sviranje u nemogućim uvjetima i vježbanje u tijesnim garažama i podrumima. Nakon odgledanih "Perzijskih mačaka" vaša predodžba o Iranu zasigurno više neće biti ista.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12516 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 03/01/2013 : 10:12:58
|
The Korean Film Archive, a not-for-profit organisation dedicated to the preservation of Korean film has been busy sharing select entries from its archive over the past year. Don’t worry if you don’t speak Korean, English subtitles have been provided courtesy of Google.
The Korean film archives are vast and there are now nearly 70 titles available for immediate streaming, with older 30s and 40s films as well as newer 90s releases. The uploads are not necessarily highly celebrated populist pictures like Oldboy or The Host, but they’re culturally relevant enough to tick the boxes if you’re into Asian and world cinema.
They’re also completely free to enjoy on your PC or YouTube-enabled TV or media centre.
http://www.makeuseof.com/tag/check-out-the-korean-film-archive/
http://www.koreafilm.org/ |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 03/01/2013 10:13:43 |
|
|
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
4065 Posts
Member since 26/04/2009 |
Posted - 31/01/2013 : 13:30:41
|
"Battle Royale" je film za peticu/desetku, malo remek-dijelo, koje bi trebalo oboriti svakoga sa nogu. Toliko toga (tačnog, bolno tačnog) reći o omladini i modernom društvu uopšte, ne štedeći nikoga i ne obazirući se na bilo kakve moralne obzire i kočnice - je naprosto maestralno. Samo bi imbecil pomislio da je ovo neka eksploatacija bazirana na "klanju" djece, čovjek koji ne shvata ono što mu je pred očima: jer ovdje je simbolizam jak, užasno jak, ali i jasan i nimalo prikriven.(ovo kažem zbog nekih stranih komentara koji su me iznervirali) Evo nekih mojih skorijih utisaka, citat je iz jedne prepiske:
quote:
Odgledao sam "Battle Royale" po drugi put, i još bolje mi je legao... nijednu zamjerku nemam, ovo je film za čistu desetku i malo remek dijelo dinamike, dramaturgije, inteligentnog razvoja likova i društvene kritike. Izuzetno hrabro dijelo - gotovo na granici sumanutosti, jer ljudi ne vole kada im se istina baci u lice. Ali "Batoru Rowaiitaru" ne mari za to - ne ovako prekrasan i uraganski jak film, koji će te baciti u vihor stotinu dilema, mučnih razmišljanja i iskrica genijalnosti: svo vrijeme zadržavajući besprekoran nivo (samo)kontrole i svrhovitosti. Nijedan kadar ovdje nije uludu potrošen!
E, a onda, još jedan japanac, "Confessions", iz 2010. Ovo je na nešto nižem nivou - ali svejedno jaka četvorka. Složena i izuzetno mračna priča o osveti, smještena u školski milje, koja neke opštedruštvene situacije i klice patološkog u mnogim ličnostima dovodi do ekstrema. Nije savršeno: na momente je jednostavno... too much, odveć melodramatični i razvučeno, pa i nerealistično, ali se iskupljuje nekim momentima mračne poezija filmskih slika, da tako kažemo - to jest, jako dobro razrađenom psihologijom likova i dirljivim, nadrealnim, upečatljivim uvidima u iste.
|
Edited by - Mhejl on 31/01/2013 13:34:08 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
|
|
Smomo8
Average Member
Croatia
666 Posts
Member since 17/03/2012 |
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
Posted - 18/02/2013 : 06:42:33
|
April Story (1998.)
Predivna Takako Matsu dovoljan je razlog za gledanje ovog filma koji se može opisati kao pokretna poezija. Traje nekih sat vremena. Taman.
 |
nebesa nisu humana... (Hrabal)
|
|
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
Posted - 03/06/2013 : 14:14:21
|
Ame Agaru (1999.)
Kurosawa je napisao scenarij, što je meni bio dovoljan razlog za gledanje.
 |
nebesa nisu humana... (Hrabal)
|
|
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
|
|
Topic |
|
|
|
Azijska kinematografija
