Kakav vam Zagor više prija...Buratinijev ili Bozelijev ?
Burattini je Zagora iz Nolitinog i Toninelijevog sveta mašte oprezno i mudro uvukao u istorijski kontekst...Jako mi se sviđaju te priče, sve sada deluje realnije i mnogo zanimljivije u tom preplitanju sa stvarnošću...Primeri zadnja priča sa Mortimerom, Gigant 2 sa Poljacima...
Bozelli je Zagora odveo u neki težak SF na drugu stranu, sve manje realnosti u ionako nerealnom serijalu...
Otvorimo ovu temu, da još jednom vidimo Burattini ili Bozelli?
Od svetog trojstva Boselli-Bozeli-Bozelli najbolji je ovaj prvi. Burattini je super, ponekad. Ali čak ni svojom najboljom pričom ne može dostići slojevitost prosječnog Bosellija.
Od svetog trojstva Boselli-Bozeli-Bozelli najbolji je ovaj prvi. Burattini je super, ponekad. Ali čak ni svojom najboljom pričom ne može dostići slojevitost prosječnog Bosellija.
Originally posted by jaki
Boselli ga tuče lijevom nogom kad god hoće.
S ova dva komentara se u potpunosti slažem. Dodao bih još da je krivo Bosellija gledati kao nekog sf-frika, tip je napisao "Nestalog Istraživača", "Izgubljeni rudnik", "Aljasku" i ostale ne-sf genijalne priče. Jedan od razloga zašto u njegovom opusu ima malo više tih ne-klasičnih elemenata je taj što Burattiniju nisu toliko vjerovali i objektivno je lošiji autor pa nije dobivao prilike da piše Kandraksa, Vampira i Hellingena koji su puni tih ne-klasičnih elemenata.
Realno, iako mi je Bure drag kao pravi fan Zagora, Boselli je daaaleko bolji scenarist, i na samom Zagoru, a posebno ako gledamo cijeli opus... I da, nije on samo SF, ima tu jako dobrih "realnih" prica, a posebno se izdvaja "Nestali istrazivac", po meni pocetak jednog zlatnog doba i spas serijala, putokaz kojim se pokazalo kako treba dalje, da se zadrzi ineteres za jedan tako dugovjecni serijal... Boselli, bez imalo sumnje!
Teško pitanje, nekako tipa "od dva zla izabrati manje"
Boselli je odličan scenarista i pripovedač (dijalozi i priča uopšte) ali njegovom Zagoru fali ona specifična nota egocentrizma, nekog bahatog ponosa, po kojoj se razlikuje od ostalih junaka. Fantastično barata psihološkim slojevima likova, mnoge njegove kreacije poput Caina, Nata Murda, Marie Laveau itd. su za kratko vreme ušli u dvoranu slavnih. A ne bih ga okarakterisao kao sf pisca: pored priča poput Čoveka s puškom, Nestalog istraživača, Aljaske, Teksaški rendžer i Braća po krvi itd. bilo je tu i "nerealnih" priča koje su vukle više na drevno tradicionalno poput "Crnog plamena" i "Crne duše", ali i u tim je bilo tehničkih elemenata sf-a. Fantastičan scenarista, ali taj hladnokrvni perfect-hero Zagor mi malo uzurpira dušu.
Burattini teži ka onom pravom, originalnom tradicionalističkom Duhu sa sekirom, slažući opeke po Nolittinim temeljima. Duga je lista njegovih priča koje bih stavio među one must-read serijala, ali takođe ima predugačke nizove ispodprosečnih priča, otaljanih onako bezveze.
Dodao bih na dobru Patkovu analizu da Burattini više pokušava slijediti Nolittu u strukturi priča (Zagor je centralan lik) ali i on pada na Zagorovom karakteru koji je prehladan, previše racionalan (bez posebnog temperamenta) i bez dječačke razigranosti i Nolittinog optimizma. Važno je istaknuti da Nolittin Zagor ima smisla za humor, Burattinijev ne. Struktura priča je još jedna Burattinijeva slabost, na površini to izgleda nolittanski ali samo zato što mu građenje jakih karaktera nije jača strana. Pripovijedanje mu je tri koplja ispod Nolittinog, "kolaž-scene", blijedi likovi, pretjerana racionalizacija, predvidiva struktura priča, općenito nesnalaženje ga stavljaju daleko ispod Bosellija, a miljama daleko od Nolitte. Patkova analiza Bosellija također stoji.
Da se nadovežem na solara... Bure često (verovatno nesvesno) vuče serijal na krimi (it.giallo) žanr, tehnička struktura većeg broja priča je identična. Glavni junak priče se nađe pred misterijom koja je takva zbog manjka (ali baš uvek uvek) ključnih informacija (ko je ubio/ukrao/prevario, ko sve od ponuđenih ima motiv za zločin u zapletu, ko je od nasumnjivijih (novih likova ponuđenih u isto vreme na istoj ploči) najsumnjiviji itd.) koje će ostati sakrivene do poslednjeg dela priče (neretko poslednjih 5 tabli, strašno zbrzanih) u kojoj glavni junak stoji pred više likova i konstruktivno slaže kockice jednu po jednu. Zagor = Poirot. Varijacije se dešavaju u sredini: sukob sa nekom indijanskom bandom, pijancima u saloonu ili nešto manje banalno. Ali struktura krimi-romana ostaje stabilna. To mu se dešava kada umesto inspiracije na scenu stupa hiper-produkcija.
Što se tiče Nolittanskog u Burattiniju, tu se stvarno ima reći sve i ništa. Oseća se strast prema Nolittinom Zagoru, karakteristična emocija se ispoljava ali ostaje neispoljena zbog upravo zbog emotivnog umesto scenarističkog pristupa. Nažalost, glavna boljka je što mu ka Nolittanskom nivou fali ono ključno: Nolitta je pisao za sebe, a servirao publici. Burattiniju je međutim previše stalo do publike
Meni je Burattini osobno bolji to je moje misljenje ,mada obozavam boselija takoder ,kao sto nijedan nece biti kao Nolitta tako ni jedan crtac nece biti kao Ferri. Lipo je sto ih imamo obojicu,meni je samo do Zagora da ga oni pisu a sve ostalo je uzeti u ruke i citati najnovije zgode duha sa sjekirom i njegovog seprtljavog prijatelja Chica
Meni je Burattini osobno bolji to je moje misljenje ,mada obozavam boselija takoder ,kao sto nijedan nece biti kao Nolitta tako ni jedan crtac nece biti kao Ferri. Lipo je sto ih imamo obojicu,meni je samo do Zagora da ga oni pisu a sve ostalo je uzeti u ruke i citati najnovije zgode duha sa sjekirom i njegovog seprtljavog prijatelja Chica
Upravo si me podsetio koliko mi kvazi-teoretičari znamo da seremo i udaljimo se od najbitnijeg
Po nekom mom sudu,Burattinijeve najbolje priče jesu na razini Bosellijevih najboljih no razlika je što su Burattinijeve prosječne daleko ispod prosječnih Bosellijevih. Dakle,Boselli puno lakše održava kvalitet svojih priča...praktički nema loše ili katastrofalne priče koju je on napisao.
"Liston even smells like a bear. I'm gonna give him to the local zoo after I whup him"
Meni je Burattini osobno bolji to je moje misljenje ,mada obozavam boselija takoder ,kao sto nijedan nece biti kao Nolitta tako ni jedan crtac nece biti kao Ferri. Lipo je sto ih imamo obojicu,meni je samo do Zagora da ga oni pisu a sve ostalo je uzeti u ruke i citati najnovije zgode duha sa sjekirom i njegovog seprtljavog prijatelja Chica
Upravo si me podsetio koliko mi kvazi-teoretičari znamo da seremo i udaljimo se od najbitnijeg
Lipo je to i stvarno se trudim da vas popratim u svemu sto napisete mada i nekda ponavljanje ali nema veze dok je rasprave bit ce i stripoljubaca
prvo i najbitnije, koje odmah ruši ovu lažnu dilemu: početna pretpostavka je skroz pogrešna.
dakle, nit je Burattini = "istorijske činjenice" nit je Boselli = "sf"
skoro da bi se moglo reći obratno: ono što Timber Bill ne shvaća je da upravo Boselli rastura "istorijske činjenice", tj. Bosellijeve najbolje priče JESU one izgrađene na tzv. realnim temeljima (Nestali istraživač, Teksaški rendžeri, Otočka skupina itd.) dok su one čisto 'fantastične' daleko slabije (šesti Hellingen, treći Kandrax) ------ jedina iznimka je Morska strava, koju je sjajno odradio (nameće se teza da tu nije imao hipoteku 'starog neprijatelja').
Boselli je puno iznad Burattinija (usuđujem se reći a priori, tj. nakon ponovljenog Bosellija, ali ne i Burattinija).
Boselli je izuzetan autor i, što do sada ne znam jel naglašeno - izuzetno studiozan. vidljivo kod njegovih "historijskih" epizoda. zato te priče JESU TAKO DOBRE, jer je Boselli očito uradio odličnu pripremu. a kada ima pripremu, tj. kada uopće postoji materijal (povijesna građa, književna itd.) za određenu epizodu, tada on majstorski realizira priču. realizira u stilu Nolitte, s dodatkom 'zbiljske podloge'.
Teško pitanje, nekako tipa "od dva zla izabrati manje"
Boselli je odličan scenarista i pripovedač (dijalozi i priča uopšte) ali njegovom Zagoru fali ona specifična nota egocentrizma, nekog bahatog ponosa, po kojoj se razlikuje od ostalih junaka. Fantastično barata psihološkim slojevima likova, mnoge njegove kreacije poput Caina, Nata Murda, Marie Laveau itd. su za kratko vreme ušli u dvoranu slavnih. A ne bih ga okarakterisao kao sf pisca: pored priča poput Čoveka s puškom, Nestalog istraživača, Aljaske, Teksaški rendžer i Braća po krvi itd. bilo je tu i "nerealnih" priča koje su vukle više na drevno tradicionalno poput "Crnog plamena" i "Crne duše", ali i u tim je bilo tehničkih elemenata sf-a. Fantastičan scenarista, ali taj hladnokrvni perfect-hero Zagor mi malo uzurpira dušu.
Burattini teži ka onom pravom, originalnom tradicionalističkom Duhu sa sekirom, slažući opeke po Nolittinim temeljima. Duga je lista njegovih priča koje bih stavio među one must-read serijala, ali takođe ima predugačke nizove ispodprosečnih priča, otaljanih onako bezveze.
prvo i najbitnije, koje odmah ruši ovu lažnu dilemu: početna pretpostavka je skroz pogrešna.
dakle, nit je Burattini = "istorijske činjenice" nit je Boselli = "sf"
skoro da bi se moglo reći obratno: ono što Timber Bill ne shvaća je da upravo Boselli rastura "istorijske činjenice", tj. Bosellijeve najbolje priče JESU one izgrađene na tzv. realnim temeljima (Nestali istraživač, Teksaški rendžeri, Otočka skupina itd.) dok su one čisto 'fantastične' daleko slabije (šesti Hellingen, treći Kandrax) ------ jedina iznimka je Morska strava, koju je sjajno odradio (nameće se teza da tu nije imao hipoteku 'starog neprijatelja').
Boselli je puno iznad Burattinija (usuđujem se reći a priori, tj. nakon ponovljenog Bosellija, ali ne i Burattinija).
Boselli je izuzetan autor i, što do sada ne znam jel naglašeno - izuzetno studiozan. vidljivo kod njegovih "historijskih" epizoda. zato te priče JESU TAKO DOBRE, jer je Boselli očito uradio odličnu pripremu. a kada ima pripremu, tj. kada uopće postoji materijal (povijesna građa, književna itd.) za određenu epizodu, tada on majstorski realizira priču. realizira u stilu Nolitte, s dodatkom 'zbiljske podloge'.
Ma da, Bozeli rastura istorijske činjenice, ajde navedi bar jednu pametnjakoviću??!
vidi, recimo, Teksaški rendžeri - povijesna i geografska podloga te epizode je toliko realnija od tvojih buratinijevskih istorijskih činjenica da ti nisi ni profesor ni inž. ona je realna i u drugom smislu: da je tu uprizoren Texas baš onakav kakav je ušao u mit žanra (westerna) i u tom smislu je još realnija nego da je doslovno suha historiografija. mit je stvarniji od stvarnosti, takorekuć! činjenica da je Boselli uspio provući Texas kakav je uspostavljen kroz pop-kulturu, e to ti je realnost broj 1. ali ti naravno to ne vidiš i zato kažem: beznadežan!
Burattini:Boselli ...Istorijske činjenice ili SF?
Posted - 22/12/2013 : 12:54:37
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
